Na današnjoj svetoj misi u 10 sati u Gospiću, župna zajednica se oprostila od don Anđelka Kaćunka koji je kao župni vikar ovdje proveo tri godine. U svojoj uvodnoj riječi u obred svete mise kao i u propovijedi naglasio je zahtjevnost Isusovog evanđelja, jer kod njega nema „nesvrstanih“. Za vrijeme svete mise krstio je malu Lanu Buneta. U oproštajnoj riječi zahvalio je svima na suradnji, a od onih koje je uvrijedio bilo pisanom riječju bilo riječima zatražio je oproštenje. Kao poznanik don Anđelka moram reći da sam bio zadivljen njegovom širinom kojom je pristupao svim problemima u društvu i životu na svakodnevnoj kavi u „Bonusu“. Njegov odlazak svakako će mi nedostajati, ali ću i dalje čitati i pratiti njegove kolumne i tekstove na Večernjakovoj blogosferi. Na kraju mise dobio je poklon buket cvijeća od cijele župne zajednice, kojoj je bio u svom djelovanju i pisanju na ugodan miris.

Današnja propovijed:

NEDJELJA, 22. kg-A

Gospić, 28.8.2011.                                                        Čitanja: Jr 20,7-9; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27

 

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe… Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga!

Braćo i sestre, jedna od čestih riječi danas, poglavito u politici, jest – kompromis! Npr.:”Sporazum između dviju strana postignut je zahvaljujući – kompromisu.” To znači da su obje strane malo popustile u svojim zahtjevima i tako došle do rješenja.

Slično je u obitelji između roditeljâ i djece: kada npr. obje strane malo popuste pri dogovoru oko tzv. izlaska ili kad djeca žele ostvariti što više tzv. slobode… Međutim, Riječ Božja u sva tri današnja čitanja jasno nam govori da takvoga kompromisa kod Boga – nema! U 1. čitanju prorok kaže da mora govoriti i kad mu se svi rugaju. U 2. čitanju Sv. Pavao govori o odnosu kršćana prema tijelu, pri čemu se Isusov učenik korjenito mora razlikovati od svijeta – koji, u našim prilikama, stalno reklamira Zrće, razvrat, golotinju…! A one Isusove riječi, koje sam ponovio, mogu nam se činiti kao kruti zahtjevi bez tolerancije i kompromisa, ili da se odnose samo na ljude u duhovnom pozivu, dakle na svećenike, časne sestre, biskupe, papu. Ali ne! Te su riječi upućene svim Isusovim učenicima – muškarcima i ženama. Dakle, evanđeoska zahtjevnost u Isusovim riječima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe… (itd) odnosi se na sve kršćane! Današnji ‘mudraci’ ovoga svijeta rekli bi da Isus nije tolerantan, čak da je ‘nedemokrat’ i ‘diktator’, a neki bi mu sigurno rekli da je “kršćanski fundamentalist”!

Ne treba se tome čuditi, jer Isusov tvrdi zahtjev začudio je i njegove učenike. I ne samo to, on je tijekom dva tisućljeća odvratio mnoge od nasljedovanja Krista. Bio im je Isusov poziv prezahtjevan i pretežak! Uostalom, sjetimo se, kao i Njegovim učenicima kad im je govorio o sebi kao o kruhu pa su ga mnogi napustili.

Ali, s druge strane, braćo i sestre, upravo taj korjeniti zahtjev ‘proizveo’ je kroz povijest mnoge divne plodove svetosti i mučeništva. Upravo u tim svecima mi imamo potporu i uzore za nasljedovanje!

No, da ne bude zabune – Isus ne traži da se mi odrečemo života, nego da prihvatimo puninu života koji može dati samo On. Samo u toj punini života moguće je odreći se sebičnosti i misliti na potrebe svojih bližnjih, pa čak i život svoj dati za prijatelje svoje – što je vrhunac ljubavi. Jer tko se brine samo za materijalno i tjelesno, na kraju će ispasti najveći gubitnik, usprkos prividnom uspjehu. Smrt će ga zateći s mnoštvom stvari, ali i s promašenim životom!

Isus nas zapravo stavlja pred izbor: imati ili biti! Značenje toga izbora odnosno radikalnosti Isusova zahtjeva najbolje se očituje na području ljudske tjelesnosti, što danas snažno ističe Sv. Pavao. “Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje!” A to je ono isto što je rekao u Poslanici Galaćanima: “Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!… Za slobodu vas je Krist oslobodio! Ne dajte se ponovno u jaram ropstva!”

Jer danas, nažalost, upravo zbog krivo shvaćene slobode najviše je zla i grijeha upravo na području tjelesnosti odnosno robovanja tijelu! Na to se odnose Isusove riječi: “Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga” – odnosno, propast će tko bude ulagao (samo!) u tijelo!!!

Razmislimo onda čemu vodi prava pomodna manija tzv. borbe protiv celulita i oblikovanja tijela. Koliko vremena, novca i energije se troši na to, a – duhovni “celulit” – grijeh, koji opterećuje dušu i tijelo potpuno se zanemaruje. Vlada ravnodušnost prema duhovnom body-buildingu i face-liftingu, tj. zanemaruje se molitva, sv. Misa, sv. Ispovijed, čitanje Sv.pisma; prezire se “solarij za dušu”, važnije je da koža dobije “idealnu boju”!

A kršćanin bi morao biti svjedokom istine da je jadan svaki čovjek (muškarac i žena, posebno ona) koji svojim glavnim “adutima” smatra ono što se na prvi pogled vidi! Zato Riječ Božja u Psalmu 147. kaže da Gospodin “za konjsku snagu ne mari, nit mu se mile bedra čovječja.” A Isus još strože kaže: “Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga, …ruka…, odsijeci je… ” Jer bolje je bez njih živjeti, nego s njima propasti!

Eto dakle biti slobodan, što ističe Sv. Pavao, znači prihvatiti Isusovo Evanđelje u potpunosti, a ne samo ono što mi paše i onda kad mi odgovara.

Kao kršćani stalno smo izloženi pritisku mentaliteta ovoga svijeta koji je protivan Evanđelju, a posebno preko televizije. Zato je potrebno da češće obavljamo ispit savjesti, tj. da sebe provjeravamo:

Je li Isus u kojega vjerujem doista onaj iz Evanđelja, ili nekakav drukčiji, ‘prerađeni’ iz “milde sorte evanđelja” (kao nešto na akciji u supermarketu)? Je li ‘moj Isus’ nekakav modernizirani “light-Jesus” (kao piće s manje kalorija ili cigareta s manje nikotina)? Je li taj moj Isus zvijezda npr. iz filma “I. K. Superstar” ili iz neke sapunice…? Ili pak doista prihvaćam SVE što Isus od nas traži – do smrti (na križu)?

Braćo i sestre, ne zaboravimo: radikalnost Isusova poziva očita je i iz Njegovih riječi: “Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a samoga sebe izgubi?” Dakle, kršćanin jesi ili nisi – za Isusom se ne može ići napola! Biti kršćanin znači dosljedno prihvatiti Isusov poziv ter radosno i javno – životom i riječju – navješćivati Kraljevstvo Božje. Ne bojmo se dakle ići Gospodinovim putem, jer “za slobodu nas je Krist oslobodio!” Prihvatimo ga potpuno, i bit ćemo – unatoč svemu – radosni i sretni! A On upravo to želi. Amen.

 

                                                                                                                                                                            NjaM