Naslovnica Gospić ORDINARIJAT: Spomenica Gospićko-senjske biskupije

ORDINARIJAT: Spomenica Gospićko-senjske biskupije

0

„Spomenica Gospićko-senjske biskupije – prošlost i sadašnjost“ urednika dr. Mile Bogovića predstavljena je 25. svibnja 2010. u Gospiću. Biskupija je, naime, osnovana bulom pape Ivana Pavla II. 25. svibnja jubilarne 2000. godine, a uspostavljena 25. srpnja iste godine. Uz spomenutog biskupa dijelove monografije su napisali mons. Mile Pecić (drugi dio), mons. mr. Tomislav Šporčić (treći dio) i mons. mr. Tomislav Rogić (četvrti dio). Monografija (164 str., veliki format, tvrdi uvez, ovitak) tiskana je u OG-grafici u Ogulinu. Tehnički urednik je Draženko Tomić, a lekturu je obavila s. Robertina Medven.
Biskup Bogović u predgovoru ističe kako deset godina, po sebi, nije mnogo u životu jedne biskupije, ali budući da se radi o jednoj novoj biskupiji koju se tako dugo čekalo, u koju su polagane velike nade Crkve i naroda, valja pogledati prijeđeni put kako bi se jasnije trasirala budućnost. Zahvaljujući svim djelatnicima na širokom biskupijskom području (svećenicima, redovnicama, vjeroučiteljima i laicima) biskup zahvaljuje i dobrom Bogu, na prvom mjestu, a odmah nakon njega Majci Božjoj, Gospi od Krasna, pod čiju posebnu zaštitu je stavljena cijela biskupija, zazivajući je naša Gospa od Krasna.

U prvom dijelu Spomenice biskup Bogović daje povijesni pregled biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske i to kroz stari (Senjska biskupija) i srednji vijek (Senjska i Krbavska biskupija). U kratkom poglavlju bavi se i razlozima za uspostavu Otočke biskupije, turskim osvajanjima i nestankom drevne Krbavske biskupije kao i rubnim područjima koja su u srednjem vijeku pripadala drugim biskupijama. U novom vijeku analizira odnos između biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske, raspravlja o značenju kaptola tih biskupija, te daje sagledava važnost Senjskog sjemeništa i teološkog učilišta. Navodi svjedočanstva o postojanju starih župa i dekanata te traži i nalazi povijesne podatke o djelovanju redovništva i postajanju samostana na ličkom i „podgorskom“ dijelu biskupije, a posebno u Senju. Uočava važnost i analizira rasprostranjenost glagoljice i staroslavenske liturgije, a donosi i biografije značajnijih biskupa među kojima posebno onih koji su djelovali u dvadesetom stoljeću.

Potom Bogović analizira značenje Rijeke kao biskupijskog i nadbiskupijskog, odnosno, metropolijskog središta. U tom kontekstu izdvaja nastojanja oko uspostave biskupije u Rijeci 1925. godine i poratne pokušaje reorganizacije crkvene uprave što je urodilo povezivanjem biskupija Senjsko-modruške i Riječke. Rijeka je 1969. podignuta na metropolitansko središte, a senjski biskup je prešao u Rijeku i postao prvi riječko-senjski nadbiskup i metropolit. Kordun, Lika i Krbava ostali su predaleko od biskupijskog središta pa je to rezultiralo predstavkom svećenika i bogoslova Ličana u kojoj se zagovaralo osnivanje posebne ličke biskupije. Ideja tada nije naišla na šire razumijevanje.

U trećem dijelu Bogović piše o uspostavi Gospićko-senjske biskupije 2000. godine. Detaljno obrazlaže povijesnu utemeljenost granica nove biskupije, osvrće se na uspostavu struktura nove biskupije i prati njezine prve korake. Govori o obnovi Senjskog kaptola, stvaranju različitih vijeća, župama, kleru i redovništvu te tiskarskoj i drugoj djelatnosti. Izdvaja i neke značajnije događaje u posljednjih 10 godina kao: hodočašće u Rim 2000., posjet članova Vlade RH (2001.), dogovor oko preuzimanja zgrade budućeg Ordinarijata u Gospiću, Znanstveni skup o Lici u Rijeci 2004., posjet papi Benediktu XVI. 2006., zasjedanje HBK u Gospiću 2007., proslavu obljetnice sjemeništa u Senju (2008.), objavljivanje filma o Lici (2009.), proglas o proslavi 10. obljetnice (2009.), izložbama Gradskog muzeja u Senju i drugom.

U posebnom dijelu piše o Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini kao spomen na poginule na Krbavskom polju 1493., ali i sve koji su svoj život dali za Domovinu. Tekst je popraćen nizom fotografija sa proslava Dana hrvatskih mučenika kao i članova različitih odbora za izgradnju CHM na Udbini. Posebno govori i o medijskoj promidžbi ideje CHM.

U drugom dijelu monografije mons. Mile Pecić govori o posljedicama agresije na RH (Uskrs 1991.) kao kontinuitetu stradanja i razaranja koji su Hrvati već proživjeli u Drugom svjetskom ratu. Gospićki, otočki i ogulinski dekanat bili su dijelom okupirani, slunjski dekanat posve, vjernici protjerani, a crkve porušene ili oštećene. Pecić opisuje stradanja, ljudska i materijalna, u okupiranim župama, u župama na udaru topništva i posebno stradanja u okupiranom slunjskom dekanatu. U završnom dijelu govori o medijskom praćenju događanja o stradanjima na okupiranim područjima. Izlaganje prati slikovni materijal u kojem se za navedene crkve pokazuje u kakvom su ih stanju zatekli naši osloboditelji nakon „Oluje“ te kako one izgledaju nakon obnove.

U trećem dijelu monografije pod naslovom „Stanje i perspektive pastorala u Gospićko-senjskoj biskupiji od ustanovljenja do danas“ mons. mr. Tomislav Šporčić ukazuje kako je osnivanje nove biskupije bilo povezano s pitanjem kako oživjeti pastoralo djelovanje i obnoviti vjerski život na velikom prostoru koji pokriva 15-tak posto državnog teritorija RH. Uz taj prostorni izazov sigurno je problem i vrlo loša demografska struktura stanovništva, velike udaljenosti, male župe bez stalnih svećenika, ratna razaranja i drugo. Sve su to specifični problemi koji zahtijevaju i posebno pastoralno djelovanje. Šporčić izlaže tijek osnivanja biskupijskih struktura, ali upućuje i na rezultate ankete o pastoralnom djelovanju svake pojedine župe u biskupiji kroz koju se nastojalo steći podatke o a) evangelizaciji, naviještanju i katehizaciji, b) nedjeljnom i svagdanjem bogoslužju, c) djelovanju Caritasa i d) župnih suradnika. Poseban naglasak stavljen je na stvaranje godišnjih pastoralnih planova (Euharistija 2004./05., Dan Gospodnji 2005./06., Duhovna zvanja 2006./07., Župni suradnici, 2007./08. i 2008./09., te Svećenička godina 2009./10.). Izlažu se i izazovi u pastoralu obitelji i održavanje tečajeva o braku za zaručnike, hodočašća u gospićku katedralu, godišnji susreti različitih skupina župnih suradnika i drugo.

U četvrtom poglavlju Spomenice mons. mr. Tomislav Rogić piše o pastoralnom radu s mladeži u Gospićko-senjskoj biskupiji, što se najbolje očituje u saborima katoličke mladeži. Izraz je to želje da se u mladoj biskupiji pokrene sustavniji rad s mladima kako bi se ujedinili svi pozitivni pastoralni pokušaji u radu s mladima na župnoj razini. Kronološki su opisani svi sabori mladih i popraćeni ilustracijama, a korišteni su tekstovi iz 15 dosadašnjih brojeva „Osvita“, glasila mladih Gospićko-senjske biskupije.

Na prednjoj stranici ovitka knjige je spomen križ povodom 10. obljetnice postojanja biskupije te tumačenje njegove simbolike autora prof. Ivice Mataije. Otraga je idejna skica projekta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

D. T.

FOTO: Ilustracija