Nima Splita do Splita, niti Keruma do Keruma… Ovako furiozan početak predizborne kampanje nisu svojevremeno imali ni Obama niti Berlusconi, a ruku na srce, nešto konceptualno slično mogli smo doživjeti jedino u vremenima jugo-komunističke idolatrije. Kerum je, naime svom “izbornom stadu” (ispričavam se svima koje sam možebitno uvrijedio ovim terminom, ali prikladniji izraz mi ne pada na pamet) obećao nešto što će sigurno istjerati zadnji tračak sumnje glede njegovog “domoljublja” i “iskrenog katoličanstva”. Napravit će ( i to svojim novcem) kip Dr.Franji Tuđmanu na Rivi (što i nije tako čudno, jer to već duže najavljuje) te, citiram njegove riječi: “Najveći Isusov kip na svijetu, koji će biti 2 metra viši nego onaj u brazilskom Riu de Janeiru. I evo u tom smislu, četrdesetak godina nakon izlaska Oliverovog legendarnog hita, predlažem nekom splitskom bandu ovu, malo izmjenjenu obradu refrena:

 

“Ća će nam Rio de Janeiro,

Honolulu il Pariz

Kad imamo kralja Željka

Kad imamo cara Željka

I najveći Isusov kip”

 

No, šalu na stranu ( jer se u ovim redovima ionako smijem, samo da ne bih zaplakao), činjenice govore da se Kerum ne šali, jer novaca ima dovoljno, pa bi te dvije gradnje sigurno mogao i realizirati. I inače, sam Kerum me u ovoj priči daleko manje boli od onih koji ove njegove tirade podržavaju. Ti ljudi, kao što sam već napisao, kod Keruma cjene ponajviše njegovo “domoljublje” i “katoličanstvo”, iako ponajviše iz nedostatka hrabrosti da sebi priznaju kako ga cijene radi stanja na njegovoj imovinskoj kartici. Ali eto, recimo da su ti ljudi iskreni i upitajmo se: “Kakvo je to Kerumovo domoljublje i katoličanstvo”? Činjenice govore slijedeće: Dok su u prvoj polovici devedeseth godina Kerumovi vršnjaci umirali u rovovima sanjanjući bolju Hrvatsku, mladi Željko je tu istu Hrvatsku već počeo rušiti, zarađujući svoj prvi milijun na krajnje sumnjiv i neprikladan način.

 

Toliko o domoljublju. Ajmo na katoličanstvo, ili bolje rečeno kršćanstvo, jer je za Kerumove birače to istoznačnica olitiga sinonim. Dok je, dakle “veliki katolik” Kerum prodavao humanitarnu pomoć i bogatio se, moja je obitelj bila prisiljena čekati u redu za tu istu pomoć. Jedva smo nekako preskočili te ratne godine, kao i mnogi Splićani, ali Kerum je pripadao onoj rijeđoj priči o “200 bogatih obitelji”, pa ako je istina da je to bila Tuđmanova ideja (u što osobno sumnjam), onda mu Kerum zaista duguje kip na splitskoj Rivi. Priču o vezi s mladom Fani Horvat i svim malverzacijama kao poslijedicama Kerumove želje da joj ugodi, bolje da i ne spominjemo, naročito ne u kontekstu katoličke crkve i nauka koji ona propagira…

 

Inače, poznavajući mentalni sklop nekih pojedinaca iz Kerumovog rodnog kraja, sve sam uvjereniji da on ovim činom gradi kip samom sebi, a ne Isusu. Kerum se pod svaku cijenu želi upisati u “knjigu splitskih besmrtnika”, a para i bezobrazluka za takve egzibicije mu ne nedostaje. Po mom skromnom sudu dakle radi se o čista megalomaniji i blasfemiji, a treba se i upitati na čijoj to zemlji i s kojom građevinskom dozvolom će Kerum graditi taj kip?! Crkva se naravno opet nije ni oglasila, a i zašto bi? Pa oni već godinama dobijaju bogate donacije za svoju šutnju. Kako od Sanadera, tako i od Keruma. Crkveni oci i biskupi ne primjećuju ili ne žele primjetiti da su riječi “kako će Isusov kip biti veći od onoga u Riju”, čisto svetogrđe i bahatost. Naročito u ovom času kada ljudi kopaju po kontejnerima, Željko Kerum je našao shodnijim potrošiti milijune na “mrtvi kip živoga Boga” i “bacio rukavicu” Milanu Bandiću, koji sad mora smišljati neku kolosalnu gradnju na Sljemenu. Predlažem mu kip Stepinca ili Papu Ivana Pavla II. te onda skupa s Kerumom u predizbornu koaliciju. Nema pritom veze što se “Bandito” većinu svog života deklarirao kao  ljevičar i Titov omladinac, jer na takva smo nagla “obraćenja” i “prosvijećenja” već navikli kod naših političara, posebno u predizbornom vremenu, kada i najveće bajke postaju stvarnost.

 

Sretan sam zaista u ovim trenutcima, što mi je Bog dao dovoljno pameti i instikta, pa se cijeli život duboko protivim ovakvoj samovolji i “šerifovanju” pojedinaca. Sretan sam i radi svoje kćeri, jer će jednog dana čitati ove moje članke i znati da nisam popustio nikakvim i ničijim pritiscima. A oni koji ovu “travestiju” podržavaju, mogli bi se s druge strane upitati kakvu to poruku šalju svojoj djeci? Odgovor je jednostavan; istu onu poruku koju i danas već mnogi frustrirani hrvatski roditelji prenose svojim potomcima: Sine (kćeri), što će ti škola, poštenje i obraz, kad ćeš idući tim putem loše proći. Vidiš naprimjer Keruma, koji nema nijednu od te tri stvari, a najveći je bogataš, pa još je i najveći vjernik i domoljub postao. Sine moj (kćeri moja), zato samo varaj, laži, kradi i bahati se. A ako te netko zbog toga kritizira, samo mu odbrusi da je četnik, komunjara ili – “urbani Jugoslaven”….

 

A kad smo već kod obitelji, sigurno možemo očekivati da se u cijelu priču aktivno umiješa i kompletna Kerumova obitelj. Jer, prema učenju Katoličke crkve, obitelj je fundament svakog društva, pa ako se okoristi jedan član obitelji, onda se i druge “bratski, sestrinski i rodjački treba namiriti”.. Predlažem stoga Kerumovoj sestri da izradi ogromnu turističku razglednicu, sa slikom najvećeg Isusovog kipa na svijetu. Trebam li i spominjati da bi to zasigurno bila i najveća poštanska razglednica svih vremena? A Fani bi na “prvoj marjanskoj vodi” mogla prodavati minijaturnu (dakle “samo” metar i osamdeset veliku) verziju kipića, naravno blagoslovljenu svetom vodicom. Još samo na kraju fali da se Kerum sjeti, pa da za par godina ogromnom Isusovom kipu navuče hrvatski dres (najveći na svijetu naravno) i oko vrata mu stavi (isto najveću ikada napravljenu) krunicu iz Međugorja, pa ćemo svi biti do neba sretni i ponosni na Hrvatsku. A ljudi će i dalje kopati po kontejnerima….

 

Romano Sole