Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!”

(1 Kr 3,9)

Nedavno sam prolazio gradom Gospićem i ugledao čudan džambo-plakat sa još čudnijom porukom. Provokativno pita u čemu je razlika kao što se vidi na slici. U čemu je, dakle, razlika među svim nabrojenim strankama? No, čini mi se da autor odiše određenim pesimizmom i apolitičnošću prema svim strankama u Hrvatskoj mladoj demokraciji. Pomalo mi se čini razočaran svima onima koji su do sada vlada ali Hrvatskom pa onda zaključuje: „Isto sranje –drugo pakovanje!“ No, čini mi se da on nije jedini lik koji tako misli, jer činjenice pokazuju da od smrti prvog hrvatskog predsjednika i oslobođenja Hrvatske sve manje ljudi izlazi ispuniti svoju građansku dužnost na biračkim mjestima kad za to dođe vrijeme. Plakat kao da mi govori:Već smo sve probali, ali nitko nije ispunio naša očekivanja i ambicije i zato smo razočarani. Stoga, cjelokupnoj javnosti i našim čitateljima pred oči stavljam jednog vrlo zanimljivog lika, a to je kralj Salomon. U biblijskom govoru on je pojam mudrosti i ispravnog te pronicljivog rasuđivanja, koje će dobro doći i hrvatskim građanima glasačima da ne bude sve sranje i pusta tlapnja.

Kralj Salomon  bio je, prema Bibliji, treći kralj Izraela i Židova, sin izraelskog kralja Davida i žene Urije Hetita, Bat-Šebe. Vladao je od 970. do 937. pr. Krista. Ime Salomon izvedeno je iz starohebrejske imenice koja znači “dijete mira”, odnosno “mirotvorac”. U Bibliji se spominje i njegovo drugo ime Jedidja (2 Sam 12,25) u značenju “Gospodnji miljenik”, koje mu je, kako navodi Biblija, dao prorok Natan u ime Božje.Kralj Salomon vladao je iz Jeruzalema, grada čije ime na starohebrejskom znači “Posjed dvostrukog mira”. Za njegove četrdesetgodišnje vladavine vladao je mir kakav izraelski narod nikad prije nije doživio. Prema biblijskom izvještaju, Salomon je sredinom 10. stoljeća prije Krista naslijedio na prijestolju svoga oca Davida pri čemu se morao obračunati s nizom kandidata na prijestolje ostarjeloga kralja, uglavnom Davidovih starijih sinova (1 Kr 1-2,46). Nakon što je konačno preuzeo vlast, Salomon je mogao iskoristiti prednosti velikoga i sigurnoga kraljevstva kakvo mu je ostavio otac te se nije morao upuštati u ratne pohode. Sklopio je savez sa tirskim kraljem Hiramom koji mu je, između ostalog, pomogao i pri gradnji hrama.

Biblijska, ali i kasnija tradicija slavi ga zbog njegove legendarne mudrosti. Njegovo najvažnije djelo je gradnja prvoga hrama u Jeruzalemu u kojem je bio pohranjen Kovčeg Saveza s dvije ploče na kojima je bilo napisano Deset Božjih zapovijedi. Posebna osobina pripisana Salomonu bila je mudrost, zbog koje je čašćen kao pravedan sudac. Poznata je epizoda s dvije mlade majke od kojih je jednoj dijete umrlo na porodu. Obje su tvrdile da je jedino preživjelo dijete njihovo. Salomon poziva da se dijete presječe na pola, te da se svakoj ženi dade polovica. Tada se jedna od njih odriče prava na dijete, a Salomon presuđuje da je dijete njezino. Zbog toga će se u biblijskoj tradiciji njemu pripisati tzv. Mudrosne knjige, iako nastaju mnogo kasnije.

Osim jeruzalemskog hrama, Salomon je gradio i drugdje u svome kraljevstvu, no čini se da su njegovi ambiciozni graditeljski pothvati iziskivali prevelika davanja od naroda, pa je nakon njegove smrti došlo do pobune i podjele kraljevstva na sjeverno i južno. Međutim, biblijska tradicija daje svoje objašnjenje za podjelu kraljevstva poslije Salomonove smrti. Tu stoji da su ostarjelog kralja njegove žene navele da štuje poganske bogove, što je razgnjevilo Boga koji je za kaznu zbog Salomonova otpadništva od vjere odredio da se kraljevstvo raspadne na dva dijela poslije njegove smrti.

Prema rabinskoj tradiciji, Salomonu je pripisan i spis nazvan Salomonova mudrost, koji je vjerojatno napisan u 2. stoljeću pr. Krista u kojem je Salomon prikazan kao astronom, kao i knjige poezije, Solomonove ode i Solomonovi psalmi. U gnostičkom spisu iz 1.-2. stoljeća, Adamova apokalipsa, kazuje se o Solomonu kao gospodaru demona, što predstavlja najraniji spomen kasnijih predaja i legendi o Solomonovoj navodnoj moći i kontroli nad demonskim silama, a koja je detaljno zapisana u ranom kršćanskom spisu nazvanom Solomonov testament, koje sadržava razrađene demonološke elemenate. Kasnija tradicija iz srednjega vijeka, koja svoje izvore ima još u antičkim vremenima, kazuje legendu o tome kako je Salomon zarobio demone i podvrgnuo ih svojoj vlasti. Prema, jednoj od tih priča, Salomon je uhvatio demona Asmodeja koji mu je pomogao izgraditi hram.

U judeo-kršćanskoj, kao i u arapskoj mitološkoj tradiciji poznat je magični prsten, tzv. “pečat Kralja Salomona” kojim mu je dana moć nad demonima. Na tom prstenu je ugraviran heksagram ili Davidova zvijezda, koja je prstenu davala njegovu moć.

U  knjizi Propovjednikovoj Salomon opisuje svoj naum da istraži i odgonetne čovjekovo postojanje. U tu svrhu eksperimentirao je sam sa sobom. Kao kralj imao je za to potrebna sredstva. Pokušavao je sa luksuzom svake vrste. No, sve što je radio  nije mu donijelo pravo zadovoljstvo. Na koncu bi zbog smrti sve bilo besmisleno. Njegov komentar: „Sve je ispraznost i pusta tlapnja!“ Salamonova tvrdnja na kraju potrage bila je da stvari ovoga svijeta ne mogu donijeti stvarno zadovoljstvo. Zabava, novac, droge, mudrost i kojekakvi ideali mogu doduše biti ugodni, ali životu ne daju sadržaj.

Nakon što sam ovdje izložio život jednoga mudraca, stavio sam ga kao primjer pred neke hrvatske građane koji su razočarani i smatraju da je sve sranje.  Ako je sve sranje, zašto onda već jednom ne puste vodu za sobom? Meni ostaje samo nada da će birači imati mudro i pronicljivo srce kad zato dođe vrijeme u ovoj sveopćoj propagandi kao što je imao i kralj Salomon?

                                                                                                                                                             NjaM