Naslovnica Otočac Otočac – Biskup mons.dr.Mile Bogović predvodio misno slavlje

Otočac – Biskup mons.dr.Mile Bogović predvodio misno slavlje

0

Svečanu koncelebriranu svetu misom danas na blagdan Svete Marije Bogorodice , 1.siječnja, u 11.00 sati, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predvodio je biskup gospićko-senjski mons.dr.Mile Bogović u zasjedništvu sa mons.mr.Tomislavom Šporčić, generalnim vikarom biskupije i Otočkim župnikom, te vlč.Jurom Ladićić, svećenikom u miru i pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne. Poslužitelj oltara bio je akolit Josip Šimatović.

U svojoj homoliji biskup je kazao:Dragi vjernici!
Nova godina je u bogoslužju tijesno vezana uz Božić. To se vidi i iz današnjih čitanja, posebno iz evanđelja koje nam sažima glavne događaje vezane uz rođenje Isusovo, sve dok nije dobio ime i službeno uključen u Božji narod.
U jedno vrijeme i kod nas je nova godina počinjala upravo na Božić, što je sačuvala naša božićna pjesma: Na tom mladom ljetu…… Na Novu godinu je blagdan Bogorodice Marije i Međunarodni dan mira. Tijekom stoljeća način slavljenja Božića mijenjao se pod utjecajem vremena i prostora. U raznim vremenima i u raznim sredinama dobivao je taj blagdan nešto svojega. Našem narodu taj je blagdan toliko prirastao srcu da ga je okitio brojnim običajima i možda najljepšim božićnim pjesmama u cijelom kršćanstvu. No, uz velike dane, pogotovo kada je prošlo tako duga otkako se Božić slavi, prilijepi se i mnogo toga što nema veze s izvornim slavljem. U naše vrijeme mnogi stavljaju i na Božić i na Novu godinu naglasak na trošenje i uživanje pa se i zaboravi dijete Isus i njegov rođendan. U takav način slavlja lakše se uključi neki stari djedica nego dijete: najprije prozvan Djed Mraz, a danas Djed Božičnjak. Dijeli darove a ne vidi se da ih je on zaradio. Što možeš dobiti od djeteta? Samo je na trošak. Ljudi su skloni tražiti imućnog donatora, naravno starijeg, koji će ih zabavljati i omogućiti život bez rada. Onakav kakav je u našim tv sapunicama. Oni koji nemaju vjere jasno je da nisu u stanju shvatiti otajstvo Božića, ali ne bi valjalo kad bismo mi kršćani slavili Božić ne vodeći računa o slavljeniku, o Isusu Kristu. On treba biti u središtu našega slavlja. (I ovog Božića dobio sam od katolika čestitke s Djedom Mrazom ili Božičnjakom.)
1. Okrenimo se djetetu! U svojoj božićnoj poruci istaknuo sam da nas Bog svojom pojavom kao dijete poziva da se okrenemo prema djetetu, tj. da radimo za budućnost svijeta. Kada je odrastao, Isus je pozvao apostole da u traženju svoje veličine gledaju na dijete. Kada su se,naime, apostoli među sobom prepirali tko je veći, Isus ih upozorava da svoje poglede okrenu ne prema silnima i moćnima, nego prema nemoćnom djetetu: u jaslama (Spasitelja), u društvu (svako dijete), u sebi (da nismo izgubili djetinje vrline). Uzeo je dijete postavio ga pred njih i rekao (Evo vam znaka!): „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevsko nebesko. Tkogod se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovako dijete u moje ime, mene prima!“ (Mt 18, 3-5). Na drugom mjestu kaže: „Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući“ (Lk 18, 17). Stavljajući dijete pred apostole, Isus je jasno rekao da neke osobine djeteta treba uvijek čuvati jer se inače izgubi osjećaj i za kraljevstvo nebesko i za dar spasenja. To je svijest da su nam drugi potrebni, da ne možemo biti neovisni o njima.
Smatram da su u mojoj službi ono najsvjetliji trenuci kroz prošlih deset godina kada sam se osjećao nemoćan i slab a nisam se molio za snagu kojom bih se mogao oduprijeti jakima, kad sam vjerovao u snagu nemoći kakvom se zaogrnuo naš Spasitelj.
2. Dijete unosi čvrstinu i vedrinu u obitelji. Roditelj često znaju reći da su mnogo primili od svoje djece. I to ne samo kad su djeca odrasla, nego i u najmlađoj dobi. Koliko roditelji nauče držeći u naručju dijete? Ono u svojoj okolini budi osjećaje ljubavi i dobrote što približava i povezuje ljude; lako ga je zavoljeti; lako mu je pristupiti, i ono lako prolazi drugima. Liječi ljude od depresije.
Duboko su mi se usjekli u sjećanje dani kad je kod mene u Senju bila rodbina prognana sa svojih ognjišta u Slunju. Trsio sam da im progonstvo učinim što podnošljivijim. No, uvjeren sam da je više od mene učinilo jedno dijete koje je pri dolasku imalo tek 17 mjeseci. Bio je to Nikola Barić. Slušajući vojničke koračnice i gledajući slike na tv ekranima, on je znao marširati po kući, hvatajući nas za ruke da mu se pridružimo, zaustavljao nas i dirigirao nam Lijepu našu. Tako nas je izvlačio iz mučnih dojmova i unosio vesele tonove u nimalo ugodnu zbilju. Mnogo teže bi svima bilo da nije bilo tog Nikolinog, djetinjeg, doprinosa životu. To je samo jedan isječak, a svaki roditelj bi mogao nabrojiti mnogo slučajeva kada su ih djeca oslobodili nekorisnih i štetnih misli i osjećaja.
3. Obitelj je prirodno okruženje djeteta. Kada govorimo da se društvo treba okrenuti djetetu, jasno time kažemo da se treba okrenuti obitelji u kojoj se dijete rađa, raste, obitelji koja na kraju daruje dijete široj zajednici. Dijete je nemoćno i može živjeti i rasti samo u ozračju darivanja. Poslovni i potrošački mentalitet nije u stanju stvoriti takvo ozračje. Kada je obitelj u krizi, slabi to ozračje darivanja, slabe uvjeti za normalan rast djeteta. Potrebno je stvarati normalne uvjete za rast i odgoj djece. To se opet najbolje postiže upravo obnovom obitelji.
Jedino zdrava obitelj može stvoriti uvjete za normalan rast djeteta.
Gledao sam Nikolu Turkalja, vašeg nekadašnjeg župnika a sada biskupijskog ekonoma, kako uz zasađene mlade voćke stavlja štap da bura i nevrijeme ne slome nejaku mladicu. U Tasmaniji sam gledao svoga nekadašnjeg studenta kako uz mladice stavlja i tanke daščice da mlado stablo zaštite od glodavaca (zečeva). Za rast djeteta traži se mnogo više nego za bilo koju biljku ili životinju. Ne smijemo dijete prepustiti raznim neprilikama jer bi se moglo nanijeti šteta njegovom normalnom rastu. No zato dijete ima ozračje koje nemaju ni biljke ni životinje. Okruženo je ljubavlju svojih roditelja i cijele obitelji. Evanđelje nam govori kako je i Isusova nejaka dob bila zaštićena od Marije i Josipa.
Danas slavimo materinstvo BDM. Ona je prava majka Isusova. Neka nam i to bude poticaj da se u društvu više cijene dva temeljna poziva: materinstvo i očinstvo. Bez tih poziva svijet nema budućnosti; kada se ti pozivi ne obavljaju kako treba, svijet je ugrožen u svojim temeljima, makar imao velike učenjake i velika materijalna bogatstva.
Iduće godine imat ćemo u Zagrebu Nacionalnu godinu obitelji. Doći će i Sveti Otac da nam pomogne u tom nastojanju obnove obitelji, tog najpogodnijeg staništa i mjesta rasta djeteta. Spašavajući obitelj, spašavamo djecu, spašavamo i svoju budućnost. Vašžupnik je povjerenik za obitelji naše biskupije. Na njemu je glavni retert priprema za susret naših obitelji sa Svetim Ocem. Vjerujem da će u svojoj sredini naći pomoć i podršku.
4. U našoj biskupiji ova godina je Godina župne kateheze. Važno je učiniti da današnja župa uspješno prenosi na nove naraštaje najdragocjeniji dar koji smo primili, vjeru da imamo dobroga Boga i Spasitelja kojega nam je poslao. Glavni naglasak svakako treba staviti na naše obitelji, jer uspjeh uglavnom ovisi o tome koliko će se taj prijenos događati unutar obitelji. Svi mi drugi, i u biskupiji a pogotovo u župi trebamo biti na pomoć obiteljima. Današnje društvo, nažalost, smatra da roditelj nije zaposlen kada je sa svojim djetetom. Dijete je danas previše napušteno i zapušteno. Okreće se oko sebe, traži ozračje ljubavi i darivanja, a često toga nema ni s lijeva ni s desna. Njegova otvorenost drugima omogućuje da u njega ulazi i smeće s ulice i s tv ekrana. Rezultati su onda kakve vidimo. Uključiti bake i djedove u to ozračje međusobnog darivanja od onoga što jesmo i što možemo.
5. Dan mira. Isus nije nikoga ugrožavao nego je svima donosio spasenje, ipak su se sile zloće sručile na nj već od početka. Tu se jasno očituje kako u ovom svijetu dobro nije uvijek zaštićeno od sila zloće. To nas ne smije nikada pokolebati da se borimo do kraja za pobjedu dobrote. U današnjoj poruci svijetu Papa želi istaknuti važnost vjerske slobode. No dodaje da su „kršćani danas vjerska zajednica koja trpi najveće progone zbog svoje vjere“. Zacijelo i taj osjećaj slabosti pomaže nam da bolje osjetimo kako je svima potrebna vjerska sloboda, da se ni vjera nikome ne nameće, ali ni brani. Na jednom mjestu Papa ide tako daleko da kaže: „Osoba ne bi smjela nailaziti na prepreke ako bi, eventualno, htjela preći na drugu vjeru ili ne ispovijedati nijednu vjeru.“ To traži dostojanstvo svake ljudske osobe. Vjerska sloboda je „put koji vodi do mira“ – naslovio je svoju poruku za Dan mira Sveti Otac.
Nova godina je Dan mira za čim teži svaki čovjek, vjernik i nevjernik. Možemo je svakome čestitati i svima zaželjeti mnogo mira i zadovoljstva. To i ja želim vama vjernicima katolicima, ali i svim drugim vjernicima, napose pravoslavcima kojih je nakon katolika ovdje najviše, ali i nevjernicima. Pravoslavcima koji će Božić proslaviti po starom kalendaru, želim da u radosti i veselju proslave dan kada „Hristos se rodi“. Neka dobri Bog sve prati svojim blagoslovom i milošću. Amen.

Euharistijsko slavlje uveličao je crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama i s.Krešimirom Vuleta.

/ bib /