Tek što su se birališta u Otočcu zatvorila, nakon nekoliko sati bilo je jasno kakvu su poruku građani odaslali političkim strankama i njihovim liderima. Očito je, stanovnici Grada Otočca su iskazali nezadovoljstvo stanjem u Gackoj dolini, životom na granici siromaštva i neizvjesnošću šta će biti dalje, trasirajući time buduće političke procese koji bi se trebali razvijati.

Pobjednik ovih izbora Stjepan Kostelac koji je oko sebe okupio recimo, nedeklarirane političke opcije, koje su u prvom krugu izbora potonule na dno, pripomognule su krčenju puta do njegove pobjede. Najbitnija poruka građana HDZ-u koja se može iščitati sa birališta je prosta i jednostavna – dosta nam je vaših unutar stranačkih prepucavanja, želimo promjene. Zbog toga je izbor bio glasati protiv, a ne za. I to je zajednička poveznica izbora na području Otočca. U otočkom HDZ-u se, unatoč izbornom porazu, ne događa ništa, a neće se izgleda ništa ni događati, no, svi nešto očekuju jer ima ih puno nezadovoljnih, onih koji prigovaraju, ali samo po kuloarima. Nema nikoga u otočkom HDZ-u koji bi rekao “ izgubili smo, netko mora odgovarati za poraz“.

Dobri poznavatelji zbivanja unutar HDZ-a mogu slobodno reći da je ona u političkom bankrotu. Unutar nje ima puno toga što je na izborima isplivalo na površinu. Treba jasno i nedvosmisleno reći da je HDZ u Otočcu poražen. Nema natezanja kreativne izborne statistike. Članstvo HDZ-a je zabrinuto, razočarano i zbunjeno. Zabrinut je i dio županijskog vodstva, neki to kažu javno, neki neslužbeno. Jedan dio vodstva nažalost još živi u sukobu sa stvarnošću. Jedino gore od poraza je pokušati ga pretvoriti u pobjedu. Sada se mora raspravljati o razlozima poraza, o nužnim promjenama i o odgovornosti. Mora se razgovarati i o odgovornosti glavnih stranačkih vođa jer lokalni su izbori uvijek bili test, referendum za gradsku vlast, tako da se niti ovi ne razlikuju.

Ako analiziramo izbore u Otočcu vidljivo je da se Stjepan Kotelac na lucidniji i samouvjereniji način upustio u izbornu utrku drugog kruga bez razrađene medijske potpore, što govori podatak da nije održao niti jednu tiskovnu konferenciju ili veći promidžbeni skup. Mnogo je komentara, analiza, stavova, ocjena i mišljenja izneseno u javnosti u vezi s razlozima značajnog pada Maria Barkovića a time HDZ-a i koalicijskih partnera, no svi se oni mogu svesti na jednu jednu riječ – otuđenje. A ono je prisutno u toj stranci na području Grada Otočca već duže vrijeme, što su  građani Otočca osjetili. Naime, lako je imati jedinstvo nakon pobjede, kakva je bila na posljednjim izborima. Puno je teže preživjeti poraze. Zato se u otočkom HDZ-u ponovno govori o stvaranju frakcija. Treba priznati da su frakcije izvrsna stvar jer kroz dijalog različitih mišljenja unutar zajedničkog sustava vrijednosti omogućuju jačanje programske snage stranke, a jednoumlja se treba bojati. Na vodeće pozicije unutar otočkog HDZ-a trebali bi se imenovati ljudi kritičkog i nezavisnog stava, a ne klimoglavci i karijeristi, jer poznato je da vlast privlači ljude koji se vole slagati sa šefom, ali problem je kad i šef voli takve ljude. Osobno, mišljenja sam da otočki HDZ treba novog čelnika, a zasigurno da ga i ima, između ostalog u u jednoj ženi, koja je u stvari sva ova zbivanja, duže vrijeme promatrala sa strane, ženi koja je unatoč svojoj iskrenoj privrženošću stranci, dobila udarac u leđa, koji je itekako hrabro podnijela, i nastavila dalje, ne odstupajući od svojeg iskrenog političkog opredjeljenja ali ni ne umanjujući svoj karakter i čisti obraz.    

Barkoviću nakon ovog poraza gotovo svi predviđaju kliničku političku smrt, no da li će to uistinu biti tako, zna se tko će odlučiti. Uostalom, mora se priznati, Barković je radio, puno toga napravio i ako ništa drugo bio gospodin i čovjek. Treba otvoreno reći da su neki lokalni političari sve manje uviđali potrebu naroda, iz raznih razloga, od ličnih ambicija pa do zauzetosti protokolima, obavezama, sastancima ili porodičnim biznisima… Rukovodstvo otočkoga HDZ-a , koje se uglavnom baziralo na vođenju dnevne politike fokusirane na odnose sa Gospićem, nije uvidjelo da se okolnosti brzo mijenjaju, da realizacija infrastrukturnih, kapitalnih energetskih i drugih projekata nije dovoljno brza da može sama po sebi ublaži efekte krize.    

Dugo vremena je prevladavalo mišljenje da građani nemaju alternativu, da je Kostelac slab, okružen razjedinjenjem, nemotiviranošću, da životari u opoziciji. Danas to više nije tako. Kostelac je na lokalnim izborima pokazao da je stabilna osoba sa već iskusnim političkim manirima, koji ima dosta odigranih izbornih i političkih utakmica a koji je na izbore izašao sa jasnom porukom, ne obećavajući blagostanje, ali nudeći promjene. Ne treba zaboraviti da Kostelac nije zaboravio ni na ono što je njemu učinjeno i na koji način je on skinut sa gradskog trona. Vjerovatno će i to imati itekakav utjecaj na buduće političke procese, kako u Otočcu tako i Gackoj dolini.

Novi gradonačelnik Kostelac, ako stvarno misli ozbiljno da se pozabavi stanjem u Gradu Otočcu, morat će prvo da se rješi nekih priljepaka koji su mu u kampanji „ljubili“ skute, a koji se nadaju položaju u društvu, te da se po hitnom postupku zahvali neradnicima koji se godinama vrte oko gradske kuće, primaju plaću i “bistre politiku”. Nema čarobnog štapića za rješavanje gospodarsko socijalnih  problema, ali rješenja za njih ipak ima. Ono je u poboljšanju gospodarske klime, privlačenju stranih investicija i protoku vremena. Pri tome niti će poboljšanje gospodarske klime samo od sebe privući strane investicije i pokrenuti zapošljavanje niti bi strane investicije bez poboljšanja gospodarske klime rezultirale boljim životom građana.

Ono što ostaje mnogima kao zagonetka je, što će biti sa HDZ-ovim kadrom koji je na rukovodećim funkcijama, ali i kakva će biti atmosfera u Gradskom vijeću Otočca. Stjepan Kostelac imat će dirigentski štapić u ruci, ali ostaje upitno da li će orkestar svirati po notama. Što će biti sa gradskim proračunom, da li će ga Gradsko vijeće prihvatiti, ako ne, što onda slijedi… Ako se mene pita, uvjeren sam, a kao svjedok brojnih političkih previranja i ustoličavanja vladara Grada Otočca, da će se pronaći kompromis, jer, uostalom političari su se uvijek znali dogovoriti, ako ništa drugo, onda barem za svoje dobro, jer politička trgovina uvijek je bila unosan posao.

Dražen Prša