Naslovnica Gospić Otvorena spomen soba

Otvorena spomen soba

1

   GOSPIĆ- Na današnji dan prije 23 godine  hrvatske su snage napale okupatora u Divoselu, nastojeći okončati svakodnevne topničke napade na Gospić koji su  trajali od konca kolovoza 1991. godine. Petorica hrvatskih branitelja nisu se vratili iz te akcije. Stoga je danas organizirano  otvaranje spomen-sobe Domovinskog rata u Kulturno-informativnom centru.

     Sve je započeo molitvama.  Kao i uvijek kada se moli za duše poginulih i umrlih hrvatskih branitelja tako je i danas  katedrala Navještenja blažene djevice Marije bila  pretijesna  da bi primila sve koji su im se i na ovaj način došli pokloniti. Gospićki župnik mons. Mile Čančar predvodio je molitvu i koda spomen obilježja poginulim braniteljima u središtu Gospića gdje je održana komemoracija. Vijence su najprije položili predstavnici udruga roditelja i udovica poginulih branitelja, a vijenac su nosila djeca čiji su očevi položili živote za hrvatsku slobodu. U ime Ličko-senjske županije i Grada Gospića žrtvama su se poklonili predsjednik Županijske skupštine i saborski zastupnik dr. Darko Milinović. Gradonačelnik Grada Gospića Petar Krmpotić, u društvu svojih  zamjenika Marte Grgurić i Ivana Biljana, dvoje mladih ljudi čiji su očevi također dali živote za Domovinu. Uslijedilo je izaslanstvo PU ličko-senjske na čelu s načelnikom Antom Podnarom, te izaslanstva braniteljskih udruga.

   U holu KIC-a okupilo se mnoštvo  kako bi svjedočili ovom tužnom i svečanom događaju. Za govornicu je najprije stao Ivan Šimac, predsjednik Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja.

-Hvala svima vama koji ste došli kako bismo zajedno otvorili spomen-sobu poginulih i preminulih branitelja od 1991-1996. godine. Na ovom mjestu moći ćemo se s tugom, ali i s ponosom prisjetiti  mnogih sretnih trenutaka u našim životima provedenih s našim dragim sinovima, kćerima, očevima, supruzima… Naša se radost ugasila rastankom od vas. Otišli ste prerano. Odazvali ste se pozivu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, odazvali ste se pozivu na obranu svojih najmilijih, pozivu na obranu Domovine koju smo stjecajem povijesnih okolnosti stalno gubili. Imali smo pravo na obranu od osvajača s istoka i u toj borbi mnogi od nas  su  izgubili svoje najmilije…

     Preplavljen emocijama Ivan Šimac nije mogao završiti rečenicu. Nije pomogao niti pljesak nazočnih. U dva je navrata pokušavao nastaviti s govorom, ali su njegova bol i tuga za izgubljenim sinom bile jače. U ime Udruge  udovica poginulih branitelja govorila je  predsjednica Kata Brkljačić koja je istaknula da je spomen-soba više od djelića povijesti.

   -Ovo je mjesto gdje će se mlađe generacije napajati ljubavi i stjecati svijest o Domovini, učiti poštenju i naučiti svoju djecu što znači i kako se voli Domovina. Vremena se mijenjaju, nažalost mijenja se i odnos prema braniteljima, prema Domovinskom ratu. Za neke to je prošlost, prolaznost, ali za istinske Hrvate poginuli i umrli branitelji su temelj drage nam Domovine, istaknula je Kata Brkljačić. Spomen-sobu Domovinskog rata za Grad Gospić, općine Karlobag, Lovinac i Perušić realizirao je Grad Gospić čiji je gradonačelnik Petar Krmpotić informirao nazočne o detaljima realizacije ovog vrijednog sadržaja.

-Željeli smo na jednom mjestu objediniti imena i fotografije vaših najmilijih, naših poginulih i  umrlih hrvatskih branitelja s područja  tadašnje Općine Gospić, s Perušićem, Lovincem i Karlobagom. Želim se zahvaliti svima koji su nam dali logističku potporu, ali na prvom mjestu ovdje zahvaljujem udrugama roditelja poginulih branitelja i udovicama naših poginulih i umrlih prijatelja i  suboraca. Hvala na velikoj pomoći gospođi Brkljačić i gospodinu Šimcu. Naša je zajednička želja da ta spomen-soba ne bude puki zbir podataka i fotografija poginulih  i  umrlih hrvatskih branitelja, nego mjesto trajnog sjećanja na najbolje sinove ovog dijela Hrvatske. Crpeći zahvalnost i motivaciju s tih izvora Domovinskog rata naša je obveza da savjesno obavljamo svoje zadaće i na taj način iskazujemo poštovanje prema poginulim braniteljima, zaključio je gradonačelnik Krmpotić. Predsjednik Županijske skupštine i saborski zastupnik dr. Darko Milinović također je održao emotivan govor, iskazujući pri tome dužan pijetet prema poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima i poštovanje prema  njihovim obiteljima.

-Najteži su trenuci u Domovinskom ratu kada odlazite od svojeg doma i nekoga ostavljate za sobom. A je još teže  kada nekome morate reći da je  poginuo hrvatski branitelj i iza sebe ostavio majku, oca, djecu, supruge, braću i sestre… To nije lako. Kada smo došli jednoj obitelji  reći  tragičnu vijest neizreciva je tuga preplavila tu kuću. Imali su kćer, djevojčicu od 4-5 godine koja nije prestajala plakati jer je tata obećao da će tu večer doći s bojišnice i spavati s njom, čuvati je i pričati joj priču prije negoli ona zaspe.  Neprestano me pitala kada će njezin tata doći. Kada sam joj rekao da se tata otišao igrati s anđelima prestala je plakati i na zaprepaštenje svih nas rekla „onda je moj tata dobar!“ Previše je danas emocija u ovoj dvorani, previše tuge za svim tim divnim ljudima. Uvjeren sam da nas naši poginuli sinovi, očevi, supruzi i suborci slušaju i znaju koliko ih volimo i štujemo. Ispratili smo ih s milijunima suza. Uvjeren sam da nas sada slušaju i da su pomalo ljuti na nas zbog naših suza. Oni sigurno žele samo da ih se sjećamo i da na njih budemo ponosni. Oni to zaslužuju, oni su naši heroji. Oni su heroji Hrvatske!, kazao je dr. Milinović čije su riječi izmamile gromki aplauz, ali i suze mnogih kod kojih  su ove riječi probudile najdublje emocije. Još je teže bilo gledati kako majke ljube i miliju slike svojih sinova izložene u postavu spomen-sobe. Djeca poginulih i umrlih  poveli su u KIC svoju djecu, da bi unuci vidjela izložene fotografije svojih  djedova  i od malena učila kako Domovinski rat nije tek nekoliko lekcija u  udžbenicima koje valja naučiti zbog boljeg općeg uspjeha u školi.

M. S.

[quote style=”1″]

Nikolina Tonković-Čorak čiji je otac također poginuo za slobodnu Hrvatsku,  pročitala je  u spomen sobi pjesmu „Moj tata spava“, kao poseban obol priče o 147 poginulih i umrlih hrvatskih branitelja s ovih prostora:

„Hodajte  polako. Tišinom prekrijte staze  da nam san ne dirate. Jer moj tata spava. Njegovo je srce obavijeno snom vječnosti, a ja mu pamtim osmijeh, sjaj sreće u očima, dobrotu srca…

Zbog mene, zbog nas. Zbog ranjene Hrvatske moj tata spava snom mira u kraljevstvu Božjem. O Bože pomozi da tati snom donosim, da gradim zemlju radosnu, da djeca nikad rat ne dožive. Da rastu sretna, vesela, uz oca svog i majku.

[/quote]

1 komentar

Comments are closed.