Iako sam se dugo dvoumio bih li uopće odgovarao na polupismene uratke, na istom takvom portalu Slobodna Lika, spodobe koja se predstavlja moralnom vertikalom Like zbog istine morao sam odgovoriti. Iako je navedeni portal u toku noći mijenjao sadržaj Karlove poruke pa više nisam ljiga nego lešinar i više ne spominje Paju Šimića i Miru Petrya, što je vjerojatno posljedica našeg noćašnjeg telefonskog razgovora, pa se Karlo valjda prepao da ću ga lako uhvatiti u laži, ja ću se ipak očitovati na sinoćnji izvorni tekst. Ne dopuštam da me ljigom koja muze državu naziva čovjek koji je evidentno kronični lažov, psihopat, a priča se širom Like i obiteljski nasilnik. I kad već ta ista karikatura želi da se sjetimo vremena od 1989.g. do 1992.g. meni to za razliku od njega nije problem, naime lažov u isti koš svrstava sebe i pokojnog Paju Šimića i Miroslava Petrya. E pa moj Karlo ja sam sa još nekoliko prijatelja kao maloljetnik tih godina većinu vremena provodio sa gospodom koju navodiš, ja sam učestvovao u osnivanju ogranaka HDZ-a i HSS-a u Gospiću, ja sam u ime Hrvatske mladeži 1990.g. zajedno sa Pajom Šimićem držao govor u Gospićkom domu kulture na osnivačkoj skupštini HSS-a u nazočnosti tadašnjeg predsjednika HSS-a na razini države, mislim danas pokojnog Jure Šonje. Ja sam sudjelovao u osnivanju seoskih i gradskih straža, podjeli opreme i naoružanja, izvlačenju oružja i opreme iz skladišta TO iz zgrade suda, izvlačenju eksploziva sa Ljubova, u organiziranju prvih punktova za nadzor prometnica, izradi bunkera i mnogim drugim aktivnostima. Nakon toga sam bio u vodu Paje Šimića i ostao i nakon što nas je on napustio i sve to kao 17.-godišnjak. Sa jedva navršenih 20 godina teško sam ranjen u operaciji Medački džep, nakon liječenja ponovno se vratio u svoju 9.gardijsku brigadu i sudjelovao u operaciji Oluja. I u HV ostao do 2006.g. kada sam umirovljen. I sve ovo što navodim može potvrditi stotine poštenih ljudi, uključujući i Miru Petrya kojeg ste naveli. Međutim, tu nigdje nema vas,nitko od nas nigdje vas nije vidio, niste bili na nijednom položaju. Umoljavam vas da mi kažete ime postrojbe u kojoj ste bili, ime zapovjednika, položaje koje ste branili, imena bar trojice suboraca. Recite mi molim vas gdje je završilo to oružje i oprema koju ste donesli, budući ja znam s čim smo raspolagali dok nismo oslobodili vojarnu i odakle je došlo to s čim smo raspolagali, a od vas nije sigurno. Pričate o „škorpionima“, a veze sa njima nemate, i ja sam jedan nosio i znam od kud je došao. Zaboravljate da smo mali grad i da se svi znamo. Nema vas u registru branitelja u koji se ne upisujete kako vi kažete, nego vas upisuju prema onome koliko ste dali Domovini, a to je u vašem slučaju nula. Ili ste vi ipak jedan od onih koji smatraju da je njihovih sto, tisuću ili milion maraka vrjednije od života mojih prijatelja koji su izginuli uz mene. Pitajte bilo kojeg branitelja u Gospiću što misli o vama kao branitelju i dobit ćete isti odgovor a on je: Karlo Starčević nije branitelj. Ja razumijem da je vaša mržnja prema braniteljima počela prije koju godinu, točnije oko zadnjih lokalnih izbora kada su branitelji podržali svoje suborce, a ne vas. Nismo vas podržali jer znamo da ste lažov, štakoraš, zato jer ste u dva dana spremni radikalno i po potrebi mijenjati svoje svjetonazore pa ste jedan dan bili ljuti desničar, a drugi najveći socijaldemokrat, to su vaše izjave. Prozivali ste poslije izbora Krmpotića za prijevaru, branitelje za nedostatak hrvatstva, a u isto vrijeme ste vi u predizborne svrhe po srpskim selima pravili derneke sa vašim pivom i pečenjem i na taj način kupovali glasove. Ja to nisam radio. I možete vi ispredati razne konstrukcije koje su posljedica vašeg bolesnog uma, ali istinu pobit ne možete a ona je za vas poražavajuća. Vi koji ste maksimalno iskoristili blagodati Hrvatske države mene optužujete da živim na grbači države, mene koji od nijedne stranke nisam dobio ništa, koji sam od države dobio doslovno krvavo zarađenu mirovinu koja je u visini hrvatskog prosjeka i koji otkupljujem stanić od 50 kvadrata i to je doslovno sve što imam. Mene kojem nikada naputke nije davao nijedan stranački lider to znaju svi u gradu, a bogami nećete ni vi, sve što sam izrekao to sam i mislio pa i ono reagiranje na vaše sramotne izjave na račun branitelja koje ste izrekli u emisiji na TV VOX koje vas je i ponukalo na ovaj prostački napad na mene. I zamislite prozivate me vi koji ste primali dobre novce kao uhljebljeni i nesposoban politički kadar na mjestu pročelnika u županiji, vi kojemu je Grad Gospić svojom imovinom jamčio za vaš kredit kad ste bili na rubu propasti, imovinom koju su mukom stvarali građani Gospića, uključujući i moje roditelje, koliko je još Gospićana uspjelo ostvariti takve povlastice, pa da ne nabrajam dalje do nelegalnog priključka na vodovod itd. bit će još vremena. Na kraju svega meni je vas iskreno žao budući ste vi duboko isfrustrirana i psihički nestabilna osoba, a uz to još i patološki lažov pa bih vam preporučio da se obratite dr. Milinoviću da vam preporuči nekog dobrog liječnika. Zašto baš Milinoviću, zato što ste toliko opterećeni njime da svakog tko vam se usprotivi nazovete Milinovićevim plaćenikom. Imam osjećaj i da sam napisao da imate loše pivo da bi me opet nazvali doktorovim plaćenikom. Ali iskreno ako bih već i morao birati između vas i Milinovića izbor bi mi bio lak i ne bih ga naplatio. I na kraju vas pozivam da vi odaberete mjesto i vrijeme da javno jedan drugome sučelimo ratne putove, samo se bojim da je vaš prilično zarastao. Srdačno vas pozdravljam uz onu staru: „Hrvatska vidje svakojakih čuda, al ne nađe štrika za toliko Juda“.
Antonijo Šebalj
