Među neospornim prirodnim, ali nedovoljno iskorištenim bogatstvima Like svakako treba izdvojiti gljive. Vrijedni berači uvijek će vam izdvojiti vrganje. Više kao način da bi se popravi kućni fond, ali manje kao vrhunsku deliciju. Mnogi stariji Ličani od gljiva jedino dobro poznaju običnu ili livadnu pečurku. Kada ih donesu doma obično završe pomiješane s pečenim jajima ili samo malo pečene na ploči štednjaka ili kakve peći.

Iz prebogate prirodne riznice tek rijetki beru i spremaju sunčanice, blagve, rujnice, zlatne krasnice, trubače, borove čavliće… Zadnjih godina se otkrilo da u Lici uspijeva i crni tartuf, gljiva osebujna okusa i mirisa, pravi blagdan za nepce. Beru je tek rijetki jer osim poznavanja terena za uspjeh treba imati posebno izvježbane pse pasmine lagotto romagnolo čiji nevjerojatni njuh tartufe pronalazi pod zemljom.

Jedan od najpoznatijih ličkih gljivara i ljubitelja prirode svakako je prof. Ivan Golac iz Gospića. Ivan ima uigran tandem pomagača pri berbi tartufa. Iako je ovih dana za većinu vrsta gljiva već pomalo kasno Ivan je svakodnevno u prirodi.

-Ova je godina za gljive bila uglavnom slaba. Nešto se ubralo, ali to nije bilo niti prosječno. Ovih dana je ostalo nešto rujnice, zlatne i crne trubače. Sve je hladnije pa zato nema ni gljiva, rekao nam je Ivan Golac.

Na spomen tartufa odgovara kako je u Istri krenula berba bijelog tartufa. Crni tartuf kakav raste u Lici Ivan ne spominje. On i njegovi pomagači psi jedni su od rijetkih koji uspješno pronalaze crni tartuf, deliciju kakva se nekada nalazila samo na kraljevskim trpezama.

M. S.