Na portalu Lika Online  čitatelj pod pseudonimom «Likota» osvrnuo se na tekst pod naslovom «Gospić na –23». Ne znam koje je  Likota   dobi, ali je u par rečenica vrlo zorno opisao    nekadašnji život u Lici i današnja nastojanja novinara da sve, ali baš sve postane senzacija.
Prije tri dana u Gospiću je osvanula jedan ekipa dalekovidnice s nacionalnom koncesijom. Bauljali su gradom ne bi li pronašli bilo kakvu senzaciju vezanu uz podatak da je Gospić osvanuo na –23. stupnja C. Pred TV-kamerama novinar je postavio četiri sugovornika. Najprije je jedna baka na upit kako se živi po ovoj studeni odgovorila pitanjem.
– A kako bi se živilo? Proživila sam ja i puno veće studeni, pa ništa. Što je to čudno?
Drugi je sugovornik bio mladić u 20-im godinama. U par je riječi rekao kako je sve normalno, sve funkcionira, a Ličani su na sve ovo navikli. Vjerojatno ožalošćen novinar potražio je jednu klinku. Malena je bila u tankoj majici jer je krenula u susjedstvo, kada ju je «zaskočio» novinar odjeven u tešku zimsku bundu.
– Meni je ovo super jer ima snijega, rekla je djevojčica. Sanjkamo se i igramo i nije nam hladno.
Tražeći senzaciju vrijedni su TV-djelatnici krenuli dalje. Na red je došla OŠ «dr. Jure Turića» iz Gospića. Ravnatelj Ivan Radošević je kroz smiješak rekao kako se sve aktivnosti odvijaju prema planu, nema kašnjenja na nastavu, niti ikakvih primisli o nekakvom prekidu nastave.
– Grijemo se na bio-masu, u školi je toplo i nema razloga razmišljati o prekidu nastave, rekao je ravnatelj, nehotice oduzimajući novinarima zadnju nadu za senzacionalne vijesti. Novinarske floskule tipa «nadljudskim naporima probili smo se do Gospića» postale su smijurija kojoj se čude  i djeca. Iako spomenuti TV-prilog potpuno negira «nadljudske napore» čini se mnogi urednici željni senzacija i dalje ne žele vidjeti očito: nema panike, sve se u Lici odvija redovno, a snijeg i studen dio su naše svakodnevice i način života kojim živimo «od kada je svijeta i vijeka». U svakom je slučaju lakše tražiti novinarsku senzaciju u zaleđenoj Lici nego li npr. sjesti, razmisliti i izvući nekakvu pametnu priču o svakodnevnim životnim problemima, seriji otpuštanja radnika, odnosno priče s jasnom porukom  koja oslikava našu sve ružniju svakodnevicu. Po pitanju lažnih i nepostojećih senzacija vezanih uz ovo podneblje najbolje je ne spominjati Liku i potpuno redovno stanje vezano uz Liku i Ličane. Tim prije što bismo trebali u očima javnosti biti prikazani kao brđani koji žive po nekakvim drukčijim regulama i običajima. Baš kao što je iskreno i časno napisao «Likota».

S. Krieger