U Pastoralnom centru  u Ličkom Osiku održana je danas V. sjednica Biskupijske sinode Gospićko-senjske biskupije. Rad sjednice otvorio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. Prisutne je, u ime Povjerenstva za Biskupijsku sinodu, pozdravio Franje Puškarić. 

Biskupska sinoda najvažniji je i središnji organizam načela kolegijaliteta biskupskoga zbora, a podložna je rimskom prvosvećeniku. U partikularnoj Crkvi glavnu vlast vodi biskup, na području župe župnik i pastoralno vijeće. Tu definira  važnosti laika u KC i njihovoj uključenosti u život Crkve. 

“Prema pravnoj odredbi, vjernici laici mogu sudjelovati u upravnoj vlasti” u Crkvi.  Nazočni su u pokrajinskim saborima, biskupijskim sinodama, pastoralnim vijećima; u tijelima koja zajednički (in solidum) vrše pastirsku službu u nekoj župi; u ekonomskim vijećima; u crkvenim sudovima,itd. “Tako je svaki laik, zbog samih darova koje je primio, ujedno svjedok i živo oruđe poslanja Crkve `po mjeri dara Kristova’.“

Nakon izlaganja Ivone Rendulić razvila se živa rasprava.

Sljedeću devetu točku RAZLUČIVATI I ODLUČIVATI izložila je Augusta Vukelić iz Senja. „ Zajedničko razlučivanje je plod dijaloga, ali ponajprije Duha Svetoga. Iz krštenja proizlazi jednako dostojanstvo djece Božje, unatoč razlikama u službama i karizmama. Zbog toga su svi pozvani sudjelovati u životu Crkve i u njezinom poslanju,“ rekao je papa Franjo. Naša  zadaća je učiti iz Evanđelja ponašati se kao Isus koji se uvijek obraćao Ocu i slušao Duha Svetoga. Razlučivanje o izazovima sadašnjeg vremena mora se postići dijalogom i krjepostima hrabrosti i strpljivosti da imamo srce okrenuto Bogu i njegovoj ljubavi. Bez razlučivanja i odlučivanja nema obraćenja. Neka Sinoda bude vrijeme Duha Svetoga.

Desetu točku obradila je s. Robertina Medven, tajnica Katehetskog ureda Gospić. Sastavila je i u suradnji s vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima srednjih škola na području Gospićko-senjske biskupije provela anonimni upitnik

za sinodalni hod prema drukčijoj Crkvi. Obuhvaćena su 713 učenika. Nakon čitanja Upitnika, s. Robertina osvrnula se na desetu točku: ODGAJATI ZA SINODALNOST.

   Papa Franjo potiče  nas„ da tu prigodu susreta, slušanja i razmišljanja doživimo kao vrijeme milosti koje nam, u radosti Evanđelja, omogućuje  iskoristiti tri prilike. „Što je potrebno potvrditi, a što promijeniti? Probuditi snove, probuditi proroštva i vizije,  potaknuti povjerenje, poviti rane, ispreplesti odnose, oživjeti zoru nade i dati joj da procvjeta, učiti jedni od drugih i stvarati pozitivan imaginarij koji će prosvijetliti umove, zagrijati srca, vratiti snagu.“ (iz Pripremnog dokumenta: Za sinodalnu Crkvu).

    Unutar okvira ove teme trebali bismo razgovarati o odgoju i školovanju osoba, osobito onih na odgovornim mjestima u kršćanskim zajednicama, kako bi ih se učinilo sposobnijima za zajednički hod, uzajamno slušanje i dijalog? Koji se odgoj i izobrazba nude za razlučivanje i obnašanje vlasti? 

Papa Franjo je u razmatranju za početak sinodalnog procesa rekao: “Ponavljam, Sinoda nije parlament, Sinoda nije istraživanje mišljenja; Sinoda je crkveni trenutak, a protagonist Sinode je Duh Sveti. Ako nema Duha, neće biti ni Sinode. Bog želi svoje darove staviti u sigurne ruke, zato ih može povjeriti samo poniznim dušama.      

      Iz provedenog upitnika  iskaču problemi: možda bi trebalo nešto mijenjati u obiteljskom odgoju djece u vjeri, također u školskom i župskom vjeronauku. – molitva osobna i obiteljska, odlazak na sv. misu, kršćanska solidarnost vršenjem djela milosrđa i još više od toga da se ne rugaju siromašnoj i drukčijoj djeci jer su bolesna, psovaje…

L.O./GSB