U utorak su Stipe Piršljin i Milan Krznarić krenuli su na značajni uspon u Švicarsku. Riječ je o jednom od najopasnijih vrhova u svijetu, vrh Matterhorn (4.478mnv). Nalazi se na granici između Italije i Švicarske. Postoje dvije najpoznatije rute uspona na Matterhorn, Lion ruta sa Talijanske strane i Hornly ruta sa Švicarske strane. Matterhorn je jedna od najsmrtonosnijih planina i četvrta po opasnosti u svijetu sa do sada preko 900 poginulih, a za usporedbu Mont Everest je tek 9. po opasnosti na toj ljestvici.

“San o Matterhornu počeo je još dok smo kao djeca jeli poznatu čokoladu Toblerone koja na omotu ima sliku Matterhorna.  Nakon mnogo osvojenih vrhova po Europi i raznih popetih alpinističkih smjerova, za ovu planinu se mora biti psiho-fizički najspremniji.

Ideju za usponom na Matterhorn smo dobili prije dvije godine kad smo penjali smjer Alpstein.  Rijetki se usude penjati Matterhorn, a tome smo svjedočili i kad su nas susretali Švicarci na planini koji su pokazivali osobito divljenje i poštovanje prema onima koji penju Matterhorn. Inače se na Matterhorn penje uz pratnju vodiča alpiniste, pa je time više što smo nas dvoje krenuli penjati na stari alpinistički način bez vodiča, divljenje njihovo bilo veće.

Uspon sa Hornly rutom je 1200 metara visinske razlike i potrebno ga je vremenski savladati u toku dana zbog naglih promjena vremena. Za ovaj uspon je potrebna iznimno visoka psiho-fizička spremnost. Zbog velike visine se zna javljati visinska bolest, pa je bitno napraviti aklimatizaciju. Dodatni problemi koji se javljaju kod uspona su velika hladnoća i gubljenje iz smjera.

Švicarci su osmislili najsigurniji i najprihvatljiviji način da uspon kreće od Hornlihutte doma (3.260mnv) zbog toga što je najbliža točka početku uspona gdje se može noćiti i odmoriti uz visoku cijenu. Mi smo kretali na daleko teži način od doma Schwarzsee koji se nalazi između mjesta Zermatt i doma Hornlihutte, a noćili smo vani na otvorenom (bivakiranje) na 3.000 mnv. Zanimljiva je činjenica da oni koji noće u domu Hornlihuttre kreću na uspon oko 5 sati ujutro, a mi smo morali nadoknaditi to vrijeme krenuvši u 2 sata ujutro, nenaspavani i uz hladno vrijeme gdje je bilo i mraza na vrećama za spavanje. Prognoza je bila savršena i mi smo se osjećali super, ali veliki test za našu psihičku spremnost bilo je mnoštvo odrona kamenja koje nas je tijekom noći budilo. Naša želja za ovim usponom je bila velika i bili smo spremni. Strahopoštovanje imamo prema svim našim usponima, a osobito prema ovom.

Početak ovog uspona zabilježili smo jednim zanimljivim događajem kojeg je popratila jedna od  najgledanijih web kamera u svijetu. Povodom dana VRO „Oluja“ ispred kamere raširili smo Hrvatsku zastavu, a što je mogao cijeli svijet vidjeti na 10 minuta.

Uspon je krenuo glatko penjući se po granitnim stijenama koje su karakteristične po tome da izgledaju kao da su ploče posložene jedne po drugima. Penjanje po Hornli smjeru ide po istaknutom grebenu Matterhorna. Vertikalni detalji u kombinaciji sa visinom su nas tjerali do krajnjih granica izdržljivosti te bi svaki krivi pokret doveo do kobnog pada, ali smo ih uspješno savladavali u navezu osiguravajući jedan drugoga. Sve je ukazivalo na to kako ćemo uspješno popeti do vrha. Odjednom, začuli smo gromoglasnu tutnjavu i shvatili smo da se radi o odronu stijene, što i nije rijedak slučaj da se događa učestalo. Igrom slučaja smo se nalazili uz prevjesnu stijenu koja nas je zaštitila od padajućih dijelova stijene. U trenutku odrona stijene, iznad nas su bila dvojica alpinista koju je odron pokupio u ponor. Sve se to dogodilo pred našim očima. Doživjeli smo šok i trnci su nam prošli kroz cijelo tijelo gdje nismo jedno kratko vrijeme ni riječi prozborili. Nakon određenog perioda spasilački helikopter Air Zermatt je nadllijetao mjesto nesreće. Premda su takve tragedije česte na Matterhornu, sa dosadašnjih oko 900 ljudi poginulih, u našoj svijesti svaka se čini velikom tragedijom. Zbog cjelokupne situacije na kraju smo shvatili kako je puno prošlo vremena i zbog neizvjesnosti kako bi utjecao daljnji nastavak uspona, odlučili smo krenuti sa silaskom sa planine, koji je trajao oko 6 sati. Sigurno smo se spustili do doma Schwarszee 2.552 mnv . Nažalost, nismo došli do vrha, jer iskusstvo i znanje su nas naučili da ciljevi i uspjeh ne trebaju biti na prvom mjestu, već treba znati kada odustati, tj vratiti se kući živi i zdravi.  Nadamo se ponovnom usponu na Matterhorn u dogledno vrijeme. Nakon svega bilo je potrebno još i voziti 10 sati do Hrvatske pa smo se vratili četvrti dan u petak 7.8.2020. u 4 sata ujutro.”

Foto: M.Krznarić / S. Piršljin