Sevdalinku je nalakše definirati kao pjesmu iz Bosne i Hercegovine koja oslikava ljubavni žar, ponekad i ljubavni jad protkan čežnjom. Jedinstveni je to glazbeni izraz s dugom i bogatom tradicijom koju vežemo uz urbana središta. Ovome glazbenom izriččaju priklonili su se i njeguju ga mnogi koji korijenima nisu vezani uz BiH. Jedan od njih je Juraj Kovačević, „Smiljanski slavuj“, kako ga često zovu. Iako se Juraj uspješno okušao kao pjevač u mnogim glazbenim trendovima diljem svijeta, sevdalinka mu je prioritet, tematika i stil koji najviše preferira. Apsurdno je da se ovaj rođeni Smiljančanin nastanjen u Crikvenici sa svega 15 godina okušao kao pjevač u Gospiću. Za drugi nastup u rodnoj Lici trebao je pričekati dulje od pola stoljeća pa je njegov zadnji nastup u emisiji „Lijepom našom“ sniman jesenas u Gospiću bio pun pogodak.
-Pjevam cijeloga života, ali nikada nisam želio biti profesionalni pjevač. Valjda ne postoji glazbeni pravac čije skladbe nisam pjevao. Ali sevdah Safeta Isovića, mojega idola, odredio je moj pjevački pravac. Prije nepunih osam godina sam se na nagovor prijatelja okušao u kolijevci sevdaha, u Sarajevu i još nekim gradovima. Nisam tremaš, ali nije mala stvar pjevati sevdah tamo gdje je on nastao. Nastupio sam na državnom radiju i TV, imao nekoliko snimanja i stekao novu publiku. Od većine tamošnjih majstora sevdalinke bio sam odlično primljen. Onda su uslijedili novi nastupi u živo u emisijama „Nikad nije kasno“ Grand TV u Beogradu. I opet neočekivana popularnost i odličan prijem kod publike. Ove subote imat ću cjelovečernji nastup u Klubu 300 u Gospiću, s radosnim isčekivanjem najavljuje Juraj.
Budući da sve u životu radi temeljito Juraj će i ovoga puta nastupiti s vrhunskim orkestrom kojega čini šesteročlana ekipa vrhunskih profesionalaca.
-Play back ionako nije galzba, nego puko zijevanje uz neki nosač zvuka. Da bi se iz dubine duše izrazio sevdah tu ne pomažu virtualne makinacije. Takvu iskrenost publika najbolje prepoznaje i nagrađuje, rekao nam je Juraj.

M. S.