Pljuni i zapjevaj, moj narode !

3

ekkrizaSve teže stanje u gradskim i općinskim kasama, bezobrazno trošenje proračunskog novca na mutne, zamagljene i prefrigane načine, te Bogom dane  najave oko novih, nepotrebnih, investicija postaju sve češća i stalnija tema pred očima građana Ličko senjske županije, jer se približavaju lokalni izbori. Ponovno izviru, po neznam ni sam koji put brojni „politički  jurišnici“ koji pošto poto žele prigrabiti vlast, te nas iz petih žila nastoje uvjeriti kako su upravo oni garancija boljeg i drugačijeg. Vjerujem da će uskoro po starom oprobanom receptu uslijediti podizanje raznih spomenika, križeva, otvaranje seoskih cesta, kanalizacije i drugih “budalaština” što bi trebalo poslužiti kao mamac naivnima u vremenu kada ljudi gladuju.

Mnogi će reći da dosadašnja neodgovorna, bahata i rasipnička vlast u županiji nije učinila ništa, mnogi će reći da sadašnja vlast u županiji mora otići te da upravo baš oni moraju na vlast doći. E pa, lijepo je to slušati ali stvarnost je sasvim drugačija. Slušam i gledam svaki dan kako se naslikavaju na malim ekranima i najavljuju otvaranje širokog fronta protiv korupcije i kriminala, a neki od njih su deset i više godina na visokim položajima u vlasti ili u svojim strankama. Pa šta su radili dosad, jedni su širili nepotizam, kao najgori, u narodu najomraženiji oblik korupcije, a drugima nije bila ni mrska lova u džep. Čini mi se da svi mi čekamo da na vlast dođu džentlmeni koji neće puniti svoje džepove novcima poreznih obveznika, na čemu će im građani sigurno biti zahvalni, jer je lopova i onako previše. Suprotno pasjem raspoloženju goleme većine građana, razočaranih što im je protekla godina donijela toliko loših iznenađenja, kakva nije predviđao ni najpesimističniji horoskop, mislim da ona nije bila ni neobična ni neočekivana. Sve što se u Hrvatskoj moglo dogoditi, dogodilo se u proteklih dvadeset godina. Imali smo rat ali i mir ispunjen konstantnom političkom krizom, vjerskom i etničkom mržnjom, ekonomskim, socijalnim i moralnim propadanjem. U tih 20 godina dogodile su se zajedničke i bezbroj osobnih tragedija i drama, srušeni su naši privatni svjetovi, zauvijek su nestala mnoga prijateljstva, na stotine tisuća ljudi postali su obespravljena manjina u vlastitoj zemlji, od čega ni Lika nije izuzetak. Kad se promućkamo, teško je reći koje to još stvari u ovoj zemlji mogu biti neočekivane. Naravno, i uprkos svemu, postoje ubijeđeni optimisti, u pravilu sa smislom za ironiju. Takvi će reći da je, u 2012. godini bilo i nečeg dobrog, jer je bila bolja od ove u koju smo ušli prije nekoliko dana. A 2013. će, prema istim optimističkim prognozama, biti bolja od 2014. Takav smo film gledali nebrojeno puta, sjećajući se  sažete rečenice naših političkih mudraca: “Biće vam sve gore, da bi vam jednog dana bilo bolje.” Pljuni i zapjevaj, moj narode! Tako nam govore naše političke stranke.

Oglas

Što bi bilo kad bi bilo, kad bi ljudima morali reći da je naša kriza dugotrajna i dubinska. Zato su tragikomična ponekad i smješna obećanja naših političkih lidera da će već danas svi oni okrenuti list, odreći se svojih vlastitih interesa, trpanja love u džepove, izgradnje kuća i vila, kupovine ovog i onog i početi raditi u općem interesu. Sve  će ići mnogo teže i mnogo sporije nego što to izgleda u njihovim novogodišnjim porukama, a jedan od najboljih „bisera“ koji sam pročitao, kaže: “Bez obzira na tešku situaciju, svi treba da pronalaze trenutke radosti i sreće.” Izlazak iz sadašnje zapuštenosti, koja je poput korova prekrila sve najvažnije oblasti života, biće dugotrajan i bolan, ali to je jedina alternativa umiranju u lošoj beskonačnosti. Ne postoje brza i laka rješenja. Vrijeme je da se političke elite odreknu stereotipa, koji su u vidu etničkih čipova ugrađeni u njihove mozgove. Slušam, gledam i ne vjerujem da ljudi iz vrha vlasti ovih dana OPET najavljuju borbu protiv korupcije i kriminala. Neki od njih su deset i više godina na visokim položajima u vlasti ili u svojim strankama. Pa šta su radili dosad? Jedni su širili nepotizam, kao najgori, u narodu najomraženiji oblik korupcije, a drugima nije bio mrzak ni keš. Kako stvari stoje, i ova i sljedeće godine su godine bez velike nade. Za početak bi bilo dovoljno da na narednim izborima na vlast dođu džentlmeni koji neće puniti svoje džepove parama poreznih obveznika, na čemu će im građani sigurno biti zahvalni, jer je lopova i onako previše. Kažem džentlmeni, ako me itko razumije i zna što znači ova, skoro pa zaboravljena riječ ?!

Niko ne tvrdi da se ništa ne može napraviti, iako i o tome postoje različita mišljenja, među kojima sve više pristalica ima ono koje smatra da političke teme treba zamijeniti ekonomskim. Međutim, sve  će to biti prelijevanje iz šupljeg u prazno ako se u Lijepoj našoj ne pojave lideri koji će biti istinski  domoljubi i učiniti da većina građana počne vjerovati u vlastitu državu, umjesto što, kao danas, sumnja u njeno postojanje ili je čak ne voli. Jesam li sam u pravu…?

Dražen Prša