U ličkim domaćinstvima su pri kraju zalihe krumpira. To omiljeno povrće Ličana troši se zimi jednako kao da je palo metar snijega pa su pole i slanina, kupus i meso često na jelovnicima. S obzirom da su još daleko prvi urodi krumpira iz toplijih dijelova Hrvatske, nema nam druge nego li se osloniti na domaće krumpiraške snage. Ali tu se ovih dana prodaje svega i svačega.
Od nekoliko čitatelja dobili smo informacije po kojima neki trgovci i proizvođači opet čine sve ne bi li na nepošten način „prodali rog za svijeću“. Ta nepoštena mudrolija je sljedeća:
U vreću namijenjenu za 30 kg krumpira postave širu plastičnu cijev. Okolo cijevi stave zdravi i krupni krumpir, a cijev napune sitnim, smrznutim ili škartnim krumpirima. Kada se cijev izvadi iz vreće kupac vidi samo zdravi i krupni gomolj s kojim je skriven škart. Ukoliko netko to reklamira onda prodavač nalazi „stotinu malih opravdanja“ po kojima on nikako nije kriv za tu podvalu jer je krumpir već zapakovan kupio od „tog i tog lika, ne znaš ga ti“.
Drugi oprobani način podvaljivanja je podrijetlo krumpira. Lički krumpir je zbog više razloga najukusniji u Hrvatskoj. Neki se prodavači po isteku svojih zaliha priklanjaju drugim načinima podvala. Prodaju krumpir kao lički, a kupac na dnu vreće nađe etiketu proizvođača krumpira iz Čakovca i okolice.
Stari ljudi kažu da su nedokučivi putevi Gospodnji. Lopovski također.
L.O.
