Koliko sam puta pokušao dokučiti, definirati i utvrditi razlog zašto ljudi postaju političari ?!
I koliko god puta došao do nekakvog zaključka, opet si ne priznajem da je to jedini, i ispravan razlog, te olako odustajem od svoje definicije i nastavljam sa potragom za nekom drugom, koja bi imala moralno opravdanje, u najmanju ruku.
Iako je politika jedno od najtežih umijeća, jer o njoj i političarima umnogome zavisi sreća i sudbina cijelog naroda, uspješnost zajednice, nedvojbeno bi trebalo biti da su političari sposobni, savjesni , pošteni, karakterni, da im je moral, etika, a osobito istina primarni cilj njihovog rada i djelovanja.
No, da li sve navedene karakteristike krase hrvatske političare, poglavito ove naše, domaće, lokal patriote, koji su do sada sudjelovali u obnašanju vlasti ili trenutačno sudjeluju.
Mislim, oprostite ako griješim, da su 90 posto njih čista suprotnost poželjnog političara. Rad političara i njihovo političko angažiranje većinom nije na korist zajednice, već im je politika sredstvo za ostvarenje bajkovitih snova, dobrog i lagodnog života, gdje krađa, varanje, otimanje, laganje te služenje i robovanje kapitalu jednostavno idu zajedno. Politika je u Hrvatskoj pa i našoj bajnoj Lici sredstvo, kojim se putem manipulacije, demagogije, prevare i laži ostvaruju osobni interesi, a osobito oni financijske prirode.
Mislim da moralne norme ne postoje, osobni interesi i korist, žeđ za sve većim posjedovanjem, uz bezobzirnost prema drugima je primarni cilj i smisao većine aktualnih političara koji će kao takvi teško imati udjela da pripaze da netko u njihovom okruženju ne bude „gladan i žedan“.
Stvarajući listu političara iz naše županije koji po nekim političkim pokazateljima čine vrhušku, nedvojbeno je da, iako se trenutačno povukao u zatišje, Darko Milinović je i dalje „fighter “ koji će na tom tronu u Lici još jako dugo stajati, bez razlike na sve ono što su mu učinili njegovi prijatelji „po politici i stranci“. Kako je politika „najstariji zanat“ na svijetu, koji je usput, gle li čuda, i dobro plaćen, varaju se mnogi da Milinovićevi „izdajnici“ neće platiti svoju neutaživu žeđ za pohlepom i probitkom na veće, snažnije i moćnije političko ustoličenje. U stvari, nije bitan Milinović, bitni su političari, kod kojih se laž trajno udomila u političkom životu, postala trajna navika i način na koji razmišljaju i djeluju. Mnogi od nas, pa i sami političari, toliko su nevjerovatno zakržljali, da još ni sada ne znaju tko uz Milinovića drži Županiju na dlanu. Prelistajte si pamet, složite si politički mozaik, i tek onda, možda, otkrijete osobu „ iz sjene“, moćnu, inteligentnu, i što je najbitnije sposobnu da djeluje i stvara u svim uvijetima ?!
Gledajući općenito, političari su po meni, onaj soj ljudi za koje se može reći da su pretežno osrednje inteligencije i poštenja a nadprosječne pohlepe za vlašću. Političarima uglavnom postaju ljudi čije su intelektualne, moralne i druge snage nedovoljne da se samostalno probijaju kroz život i nađu svoje mjesto u društvu i mnogi od njih završavaju tamo jer su frustrirani svojom netalentiranošću i nemogućnošću da samostalno uspiju u bilo čemu, pa im političke stranke i pozicije postaju znamen nekakvog uspjeha i vrijednosti.
S politikom političari postaju faktor od značenja, a kad se domognu (nezasluženih) pozicija i visokih plaća koje one nose, onda im nitko nije ravan, onda oni znaju sve o svemu. Užive se u svoj zamišljeni status centra svijeta da nastoje i činjenice preokretati i prilagođavati sebi, što mi samo po sebi govori da ih možemo opisati kao poluinteligentne konformiste, a prva asocijacija na riječ političar bila bi – , dobra kola i tamne naočale.
A crkva i političari ? Od vjerskih i moralnih institucija uglavnom teško je čuti riječi. One samim tim prihvaćaju laž, jer ako šute, znači da se slažu. Pa i popovi su od krvi i mesa, kradu, lažu i prostituiraju se, tako da nije ni čudno što itekako često političari i popovi idu „ ruku pod ruku“. Moram se i nasmijati, jer kad se sjetim naših političara u načičkanim, isključivo prvim redovima ispred oltara, a ne tako davno nisu se znali ni prekrižiti, dođe mi da vrisnem ili se išamaram na sred ulice. Ako tome dodam da su neki od naših političara i po 20 – 30 godina u braku pa su se tek nedavno vjenčali u crkvi, onda poltronstvu zaista nema kraja.
Ja ću ipak ostati pri svom mišljenju i za kraj tek dopisati da su sudbine političara uvijek onakve kako su oni postupili prema “slabijima” dok su se dokopavali vlasti.
Dražen Prša
