„I tako dođu vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“ prva mi je asocijacija na ono što u zadnje vrijeme gledam na stranicama jednog našeg ‘portala’ iz kojega vrište maloumne, patološki napisane rečenice kojima je za cilj prigrabiti materijalnu korist ne mareći koliko će kome biti naneseno zla, boli i emotivnih stresova. Patološki bolesnik ili osoba koja je zaslijepljena mržnjom, željom da drugom nanese duševnu bolest, da se promovira kao novinar-istraživač iz dana u dan otkriva svoje pravo lice. Svi mi koji ponekad navratimo na stranicu jednog našeg portala, ako se to uopće može tako nazvati, sada sa sigurnošću možemo potvrditi da pisac tekstova, koji često sliče na škrabanje psihički rastrojene osobe, otkriva, istini za volju nesvjesno, da mu je jedini cilj pokušati uništiti, oblatiti, destabilizirati i krajnje neprofesionalno deklasirati politički rad doktora Darka Milinovića, i to na njegov već odavno znani način kojeg već znaju i vrapci na grani, reketarenjem izvući materijalnu korist.
Mnogi će zasigurno reći da pokušavamo stati u obranu dr. Darka Milinovića. E pa nije tako! Kao novinari koji želimo ispoštivati sve novinarske norme i kulturu profesionalnog pisanja, a pritom nismo niti jedinom lipom a kamoli kunom plaćeni da pišemo za ili protiv nekoga, uvijek ćemo prenositi istinu i samo istinu, imajući na umu samo da koliko toliko zaštitimo osnovna ljudska prava. O navedenom doktoru napisani su vagoni tekstova, počevši od razdoblja kad je bio ministar i kad su mu lizali skute, preko razapinjanja zbog kuće ili vile koju je izgradio i svega ostalog. I što sada kad su se „pištolji“ očistili, kad su meci ispucani a i veliki broj ćoraka ostao nepobran? Jedan bolesnik očito i dalje nastavlja prebirati po izmetima i ciljano napada misleći da će mu taj doktor platiti reket, da će se uplašiti njegovih jadnih naslova koje objavi, najavi, a potom brže bolje povuče i obriše. S obzirom na to da gaće kod tog Milinovića imaju dobru lastiku i ne tresu se kad neko kihne, da reket i ucjena ne prolazi kod svih, samo bolesnome umu nit vodilja može biti uporno omalovažavanje, degradiranje i pljuvanje. Sudeći po onom što curi u najavama, taj ‘bolesni um’ (zdrava većina ga uistinu tako doživljava), nakon nedavnog pljuskaranja (kako i sam tvrdi), može se uskoro nadati i većem broju aplauza i gromoglasnog pljeska. Dobro je znano da je taj doktor, o kojem bolesni, materijalno drogirani um ne prestaje sraćkati, mnogima dao kruh, stvorio egzistenciju, te na stotine puta pomogao i obećano ispunio, što Gospićani ali i mnogi drugi, javno potvrđuju i na čemu su zahvalni. Sa stručnog stajališta, taj patološki bolesnik koji sebe naziva novinarom, ustvari i nije jedini krivac bolesnome stvaranju tekstova, krivi su još više oni koji ga financiraju i koji s njim dijele novce koje kradu iz općinskih i gradskih proračuna.
Samo ograničeni umovi i osobe koje okreću leđa od svega političkoga, a takvih je malo, mogu biti toliko naivni da im nije posve jasno da je u HDZ-ovom političkom leglu koje je toliko godina skladno plesalo na istu vrstu glazbe iz dana u dan sve više ušiju, buha, krpelji i gnjida. Zar su pojedini HDZ-ovi načelnici i gradonačelnici toliko ograničeni, slijepi i uvjereni da mi novinari koji šutimo ne znamo koji ‘dil’ oni rade, koliko i na koji način plaćaju piskaralo koje im se uvuklo na „stražnja vrata“? Javna je tajna, za što naš portal posjeduje opipljive DOKAZE, da HDZ-ovi pojedini načelnici i gradonačelnici već duže vrijeme plaćaju reket, na takav način financirajući piskaralo, kako bi zaštitili svoje rabote obavljane na kriminalan način. Ovim pisanjem svima njima želimo poručiti da i naša pera znaju pustiti tintu kojom ćemo upravo sada, u ovim izbornim vremenima, i mi početi pisati o onom što su sve radili u svojim slavnim mandatima, poslovima obavljenim pronevjerenim novcima, proformiranim natječajima, zapošljavanjima, plaćanjima onog što nikad nije obavljeno, trošenjima novaca za neke stvari zbog kojih bi normalnome čovjeku pamet stala. Dobro su se ugnjezdile HDZ-ove uši, dobro su operjali, od ondašnjih ‘anunimusa’ postali su ‘Bogom dani’, opanke su zamijenili ‘špićokama’, varteksova odijela nekim stranim, ne znam im ni imena, te iz prikrajka kroje svoju i tuđu budućnost na krajnje prljav i podmukao način. Da istina i s njom opipljivi materijalni dokazi kad tad izađu na svijetlo dana, uskoro će potvrditi i naša pisanja, jer ipak treba znati da je do svega moguće doći ako se dobro ‘podmaže’, plati, podmiti ili ucijeni. Prisjetimo se samo naslova s jednog našeg ‘portala’, prozivanja, gnusnih omalovažavanja pojedinih političara u našoj županiji, najviše slavnih HDZ-ovaca, Darka Milinovića, Milana Jurkovića, Dražena Jurkovića, Milana Kolića, Petra Krmpotića, Branislava Šutića, te ogavnih naslikavanja praćenih podmuklim tekstovima vezanim uz Anu Rukavinu Stilinović, Maju Strilić, Dubravku Rudelić, Ivanu Devčić, Vlatku Ružić, jednostavno možemo zaključiti da je riječ o bolesničkom pisanju čiji je jedini cilj narušavanje ugleda, nanošenje psihičkih trauma i oblaćivanje čovjeka kao takvog. Kakav je to bolesnički um koji zadire u nečiju obitelj pogrdno nazivajući kravama, vrstom domaće životinje, majke, sestre, supruge, općenito rečeno žene? Kakav je to spisateljski um kojem obitelj nije svetinja, koji ne preza ni od čega i daje si za pravo da nečije ime stavi u pero na najpogrdniji način pritom rasturajući i nanoseći bol lažima, klevetama i omalovažavanjima? S obzirom na to koliko je ružnih riječi taj bolesnički um ispisao na svojim stranicama, krajnje je neophodno da mi kojima je pisanje ‘kruh svagdašnji’ prestanemo iz dana u dan gutati i šutjeti. Došlo je vrijeme da dignemo svoj glas i kažemo DOSTA!!!
Varaju se oni gradonačelnici i načelnici općina koji plaćaju „ispod stola“ piskaralu reket da blati sve oko sebe misleći da će tim činom biti zaštićeni i da njihova prljava rabota neće biti otkrivena. Ima nas koji itekako dobro znamo koje su to političke face koje više vremena provode u birtijama nego na radnim mjestima, kojima je dno alkoholne čaše redovita i učestala molitva, koji malo pa malo liježu u krevete sa tuđim ženama, koji su iz proračuna ukrali novce namijenjene za određene poslove, a ima nas i onih koji itekako dobro znamo za one političke ljigavce koji misle da će ostati nedostupni očima javnosti i da će biti skrivene njihove kriminalne radnje sklapane i potpisivane na ovaj ili onaj način. Uvjereni smo da su se u ovim natuknicama pronašli donedavni sljedbenici morala, pravde, iskrenosti i da neće više mirno spavati kada objavimo dokumente i pisane izjave, za koje oni trenutno misle da takvo što ne postoji. U svakom društvu, nažalost, postoji grupica ljudi kojima uspijeva prodavati maglu neko vrijeme i profitirati od toga, ali to u stvarnosti ima ograničeni rok trajanja. Naše je društvo izgleda iznimka. Ista nam grupa ljudi prodaje maglu i živi kao bubreg u loju neobično dugo – već nekoliko generacija. Riječ je o tzv. umjetnicima i to ne bilo kakvim, ne radi se o slobodnim umjetnicima prinuđenim na kruh sa sedam kora na teškom, nepredvidljivom putu do slave, već jednoj specijalnoj vrsti kojima je ‘muza’ općinska, gradska ili državna kasa, onim serijoznim vrhunskim umjetnicima koje su mnogi prepoznali i koji će uskoro doći na oltar istine i pravde, barem u našim tekstovima.
Voda je u HDZ-u očito došla do duboka grla i, nažalost, nema nikoga da je povuče jer se svi još uvijek u toj vodi brćkaju i igraju s patkicama. Lika će poslužiti kao žalostan primjer države u kojoj je izborna volja birača samo puka farsa, a politički kupleraj i privatni interesi političke oligarhije odlučuju o tome hoće li se država mita, kriminala, korupcije, socijalne nepravde i pljačke vlastitog naroda i sljedećih godina krasti uz blagoslov i po nalogu političkih moćnika koji će između sebe dijeliti i darivati po oprobanom receptu.
“Selo gori, a baba se češlja”, tako bih ja nazvao političko djelovanje čelnika naših ličkih oporbenih političkih stranaka, koji zapjevaju kao “pijetao u ranu zoru“. Njihovo je djelovanje, u najmanju ruku, smiješno, problematično ali i zabrinjavajuće. Jer kako nazvati kukurikanje i kljucanje po „gnojištu“ Nikole Marasa (istini za volju jedinog pravog ličkog SDP-ovca) koji od „Božića do Božića“ podigne gospićku prašinu dok njegov predsjednik Zrinski svitla minđuše (čitaj naušnice)?! Kako nazvati trabantsko djelovanje HSLS-ovca Ante Franića koji se u rasprodanom političkom rasporedu par puta godišnje prisjeti da njegova stranka postoji. O HSP-ovcu Berislavu Gržaniću riječi ne treba trošiti, jer je svima znano da se pojavi, „blisne i zasvijetli“ kada je u pitanju gospodarski biznis. O borcu za ljudska prava, kojemu zapravo ni ne znam pravo ime, a potpisuje se kao Miro Matijević i vodi lički HSP AS, koji je izronio iz samo njemu poznatih voda i stvorio se u Lici, budućnost je zagarantirana, jer tekstovi koje objavljuje našu svakodnevnicu čine zanimljivom, čudnom, a ponekad i smiješnom. A „seljaci“ (HSS), oni su već davno odbacili „plug i lopatu“ i prepustili stranku žabokrečini i propalim političarima, onima koji se naslikavaju jednom godišnje, koji čekaju da im jabuka padne sa grane. Što reći o predsjedniku seljaka Danijelu Ropušu? Ja ne mogu reći ništa jer ne znam je li taj čovjek uopće živ i da li postoji… S druge strane, predsjednik ŽO HNS-a Stipe Ćaćić ima toliko funkcija (većinom plaćenih) da bi mu dan trebao trajati 100-tinjak sati. Zanimljivo bi bilo da većina tih strančica samostalno izađu na izbore. Većinom ne bi niti prešle izborni prag.
Ja sam stava da više nema političara i stranke koji se bore za hrvatski narod i za svete vrijednosti na kojima je nastala ova zemlja. Političari su nam korumpirani, počevši od seoske Mjesne zajednice pa sve do najviših struktura vlasti. Korupcija, pohlepa, laž, krađa – to su postale odlike uspješnih i cjenjenih političara, „a ti narode pjevaj i sviraj“. Sve ovo napisano tek je „mlaka kamilica“ onoga što slijedi za objavu na našim stranicama, poglavito o dičnim HDZ-ovim političarima koji misle da će spretno i sretno nastaviti svoj „dil“, izvlačeći novce iz gradskih i općinskih kesa nedodirljivi. Na njihovu žalost, a našu sreću, takva vremena prohujala su sa vihorom. A lička oporba, na njoj je da pokaže i dokaže postoji li uopće, pa bilo to makar na papiru…
L.O.
