Dragi učenici i roditelji, vjeroučitelji i vjeroučiteljice, kateheti i katehistice, odgojiteljice u vjeri i pastoralni vijećnici i animatori, sestre redovnice i braćo svećenici, svi vi koji imate poslanje Crkve!
U desetogodišnjem životu Gospićko-senjske biskupije, proteklih šest godina imali smo za svaku godinu pastoralni plan s posebnim naglascima i zadaćama. Tako smo 2005. imali Euharistijsku godinu, 2006. bila je Godina Dana Gospodnjeg, 2007. Godina duhovnih zvanja (vezano uz proslavu 200. godišnjice Senjskog sjemeništa), a 2008. i 2009. bile su Godine župnih suradnika. Prošla se godina u nas kao i u čitavoj Crkvi slavila kao Svećenička godina. Uz to, obilježavali smo i 10. obljetnicu osnutka Gospićko-senjske biskupije.
Tih godina učinjeni su određeni pomaci u zajedničkom razmišljanju i djelovanju i svaka godina je s određenim temama i naglascima pridonijela kvaliteti pastoralnog djelovanja. No, ni izdaleka ne možemo misliti da smo učinili sve. Na svakom području vidimo tolike potrebe. Imat ćemo veće mogućnosti ako pronađemo i povežemo sve snage – osobe koje će biti voljne i osposobljene za pastoralno djelovanje.
Novu pastoralnu godinu posvećujemo župi s obzirom na pouke u vjeri i životu po vjeri, tj. župnoj katehezi. Tako je predložilo Prezbitersko vijeće biskupije, a sličan je i prijedlog biskupa Riječke metropolije koji su istaknuli kako je važno ispitati današnje oblike prenošenja vjere, posebice u župnim zajednicama, u čemu važnu ulogu ima upravo župna kateheza. Važno je, naime, da župna zajednica kao cjelina bude dobro katehizirana te da svaki član i skupina u njoj mogu dobiti vjersku pouku primjerenu osobnom uzrastu, zvanju i zanimanju.
I. Vrste župne kateheze
1. Kateheza cijele župne zajednice
Župna kateheza, za razliku od vjeronauka koji se održava u školama, vrši se u okviru župne zajednice koja se prvenstveno okuplja na euharistijskom nedjeljnom bogoslužju, vrhuncu kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega proistječe sva njezina snaga (SC 10). Ni jedna pouka ili kateheza nije toliko životna i izgrađujuća za župnu zajednicu kao proslava Dana Gospodnjega i njegove Euharistije (Ivan Pavao II.). Na toj proslavi crpili su kršćani od početka do današnjeg dana sve ono bitno o svojoj vjeri. U mnogim vremenima bila je ona i jedina kateheza koju su vjernici primali izvan svoje obitelji. Na nju su se pripremali kroz tjedan, od nje su živjeli nakon susreta. Zato treba uvijek voditi brigu da se na tom susretu župljanima pruži ono bitno, potrebno za upoznavanje i produbljivanje vjere i života po njoj. To će biti najuspješnije ako će se više brige, nego do sada, posvetiti pripremi ovog središnjeg slavlja župne zajednice.
Sa zadovoljstvom mogu reći da su neki naši svećenici svojevrsne župne kateheze po skupinama održavali i do sada i to neposredno nakon nedjeljnog misnog slavlja, što preporučujem god gdje to prilike dopuštaju, odnosno gdje se pokaže korisnost i potreba.
U pripremi nedjeljnog bogoslužja svakako trebaju sudjelovati najbliži župni suradnici, o čemu smo već govorili protekle dvije Godine župnih suradnika. To su razna vijeća, ponajprije pastoralno i ekonomsko te vjeroučitelji. Neka se na sastancima svakoga od župnih vijeća ne propusti katehetska tema s tumačenjem ne samo izravnih zadataka vijeća nego i pojedinih vremena crkvene godine i blagdana. I ekonomsko-financijsko vijeće ne bi smjelo biti bez takve kateheze. Kroz to vijeće može se u župi formirati kršćanski stav prema materijalnim dobrima. Bez dubljeg poniranja u zakone kršćanskog života preplavit će i župnu zajednicu mišljenja kojima se ovaj svijet ravna; a mi imamo zadaću kristijanizirati taj svijet, a ne prihvatiti njegovu logiku i u životu crkvene zajednice.
2. Kateheza roditelja
U župnoj katehezi potrebno je posebnu brigu posvetiti katehezi roditelja. Ona započinje s predbračnim tečajevima, nastavlja se u bračnim susretima i seminarima, roditeljskim sastancima, u zajednicama obitelji i dr. Ta kateheza je sastavni dio brige župne zajednice za pouku djece i mladeži u vjeri. Današnji roditelji imaju sve manje snage prenijeti vjeru koju su primili od svojih roditelja na svoju djecu. Uzroke možemo tražiti u tome što roditelji nisu prošli neku jaču pouku o svojoj vjeri, ali i u sve jačim negativnim utjecajima na odgoj djece. Roditelji se u svemu tome ne mogu snaći pa su mnogi skloni mišljenju da su šaljući djecu na školski vjeronauk svoju brigu oko vjerske pouke djece prenijeli na školu i vjeroučitelje. Što, dakako, nije ispravno.
3. Kateheza vjeroučenika
Vjeronauk u školama je blagodat koju smo dobili stvaranjem samostalne hrvatske države. Zahvalni smo Bogu za taj dar, kao i svima onima koji su pridonijeli da se tako nešto ostvari. Nažalost, ta činjenica odrazila se nerijetko štetnom za župnu katehezu. Nije to bila namjera onih koji su se borili za vjeronauk u školi, ali se trebamo otvoreno suočiti s činjenicama. Krivo je mišljenje da taj vjeronauk može preuzeti ili nadomjestiti ulogu župne kateheze, da ono što je prije značila župna kateheza sada u potpunosti, za sve uzraste vjeroučenika, ispunja školski vjeronauk. To je opasna zabluda. U nas se župna kateheza sačuvala samo kao priprema za prvu pričest i krizmu. Ostali vjeroučenici u većini slučajeva nisu njome obuhvaćeni. Naši biskupi i katehetski stručnjaci s pravom naglašavaju da je i pored vjeronauka u školi nužno organizirati za sve uzraste vjeroučenika i župnu katehezu, kako za one u osnovnim školama, tako i za srednjoškolce i studente. Školski vjeronauk se, istina, može još poboljšati, ali i u tom slučaju nipošto nije nadomjestak za župnu katehezu.
4. Kateheza pojedinih dobnih uzrasta
Kad govorimo o župnoj katehezi onda se tu ne misli samo na djecu i mlade koji su i prije uvođenja školskog vjeronauka u velikom broju dolazili na župni vjeronauk i okupljali se na razini župnih zajednica. Župna kateheza treba obuhvatiti sve skupine vjernika. Dokumenti crkvenog učiteljstva naglašavaju važnost kateheze odraslih kao jedan od putova pastoralne orijentiranosti prema najbrojnijem i najšarolikijem vjerničkom dijelu Crkve. Opći katehetski direktorij iz 1971. navodi: “Neka pastiri neprestano imaju pred očima dužnost koja ih obvezuje da uvijek ozbiljno uzimaju i promiču prosvjetljivanje kršćanske egzistencije riječju Božjom i to u svim životnim dobima i povijesnim prilikama tako da svatko, bilo pojedinac bilo zajednica, bude zahvaćen u duhovnom stanju u kojem se nalazi.” Kateheza prati čovjeka cijeli život i može mu pružati sadržaje vjere za kvalitetno ostvarivanje njegovog međuljudskog i vjerničkog života, jer odrasla osoba želi učiti tijekom čitavog života (E. Alberich).
Kada govorimo o katehezi odraslih, mislimo i na sva zvanja i zanimanja. I oni trebaju primiti pouku na sebi primjeren i razumljiv oblik. Dakako, za neka specijalna zvanja i zanimanja nećemo moći naći odgovarajućeg kateheta unutar župne zajednice, ali se u tim slučajevima trebamo osloniti na ono što nam pruža biskupija ili neke druge crkvene ustanove na višim razinama. Posljednjih pet-šest godina u našoj biskupiji okupljali smo pojedine skupine vjernika (razne župne suradnike) na jednodnevne susrete, predavanja, razgovore i druženja. Tako želimo nastaviti i idućih godina. Smatramo da su ti susreti bili dobre “kateheze” za sve sudionike. Takve susrete trebalo bi u budućnosti i pojačati, na razini dekanata a osobito župnih zajednica, ali za sustavnu vjerničku naobrazbu odraslih angažiranih laika potrebno je znatno više od toga.
II. Nositelji župne kateheze
1. Župnik
U Godini župne kateheze želimo posebno potaknuti župnike na sustavno održavanje župne kateheze za sve dobne skupine, posebice vjeroučenike osnovnih i srednjih škola i za studente. U tom pogledu valja uključiti one snage koje se već sada mogu angažirati, polazeći od vjeroučitelja do istaknutijih laika. Pri organiziranju župne kateheze neka i župnik vodi pojedinu skupinu jer će time dati važnost župnoj katehezi ali i poticaj laicima da se uključe. Papa Benedikt XVI. u Svećeničkoj godini istaknuo je lik svećenika kao navjestitelja, svjedoka Riječi i odgojitelja u vjeri. Iskustvo nam potvrđuje da kakvoća kateheze neke zajednice najvećim dijelom ovisi o prisutnosti i djelovanju svećenika (Opći direktorij za katehezu, 225).
2. Vjeroučitelji
Školski vjeronauk treba biti tijesno povezan sa životom župne zajednice. Njega izvode vjeroučitelji po programima koji imaju odobrenje školskih nadleštava. Svaki vjeroučitelj treba biti bliži suradnik u župnoj zajednici, član pastoralnog vijeća, a to znači i sukreator i jednim dijelom izvoditelj župne kateheze. Ta obveza ne proizlazi iz službe koju je dobio od školskih vlasti, nego iz mandata koji je dobio od crkvene vlasti. Taj mandat ne bi smio dobiti nitko, bez obzira na stručnu spremu, koji ne prihvaća službu unutar župne zajednice, odnosno župnu katehezu.
3. Ostali suradnici
Za župnu katehezu ne traži se ista stručna sprema kao i za školski vjeronauk. U župnu katehezu se, pored svećenika i vjeroučitelja, mogu uključiti i drugi vjernici koji imaju odgojiteljske sposobnosti i primjerenu vjersku naobrazbu. Dakako, da će za odraslije uzraste vjeroučenika u višim razredima biti potrebna veća sprema nego za one u prvim razredima osnovne škole. Za to su veoma pogodne osobe koje rade u školskim i odgojnim ustanovama. No, prvo što se za njih traži jest da budu praktični vjernici. To je uvjet bez kojega se ne može sudjelovati u župnoj katehezi.
III. Osposobljavanje
Razumljiva je pretpostavka da je svaki svećenik osposobljen za rad u župnoj katehezi. Kad biskup dade mandat nekom vjeroučitelju za vjeronauk u školi, znači da ga smatra sposobnim za katehetsko djelovanje i u župnoj zajednici. Kako smo gore naveli, nisu svećenik i vjeroučitelj jedini ovlašteni i osposobljeni za župnu katehezu. No, istina je da mi imamo malo drugih kateheta. Oni su potrebni, ali treba raditi na njihovom osposobljavanju.
Naime, kanon 776. propisuje da je župnik snagom svoje službe dužan brinuti se za katehetsku izobrazbu odraslih, mladih i djece, u koju svrhu neka na suradnju pozove klerike dodijeljene župi, članove ustanova posvećenog života i družbe apostolskog života, vodeći računa o naravi svake ustanove, kao i vjernike laike, osobito katehete; neka nitko od tih, osim ako je zakonito spriječen, ne uskrati dragovoljno pružati svoju suradnju.
Biskupi Riječke metropolije su 2009. godine osnovali pri Teologiji u Rijeci Metropolijski pastoralni institut koji po upriličenim programima omogućuje teološku i pastoralnu izobrazbu laicima. Od mjeseca rujna o.g. taj Institut organizira i provodi jednogodišnje i dvogodišnje seminare koji će se održavati na Teologiji u Rijeci subotom. (Podsjećamo župnike na obavijest i prijavnicu za pred-upis!). Bit će održano 80 sati predavanja u svakoj godini. To će polaznicima omogućiti da budu aktivni suradnici u našim župama u raznim oblicima pastorala te djelovati u župi kao animatori za župnu katehezu, volonteri u hospicijskim kućnim posjetima, u odgoju u vjeri u dječjim vrtićima i slično.
Molimo župnike da ovih dana o tome obavijeste svoje župljane, posebno one koje smatraju da su u mogućnosti uključiti se u ovaj oblik teološko-pastoralne izobrazbe. Obraćamo se i svim članovima župnih pastoralnih vijeća te drugim skupinama suradnika u župi da pomognu pri pronalaženju, oduševljavanju i organiziranju ovog tako bitnog pastoralnog dijela naše biskupije. Kršćanska zajednica neće imati trajne kateheze bez neposrednog i iskusnog sudjelovanja odraslih, bili oni primatelji ili unapreditelji katehetske djelatnosti… Da bi kateheza bila učinkovita, mora biti trajna, i bila bi promašena ako bi se zaustavila na pragu zrele dobi, jer je ona, naravno u drugom obliku, odraslima isto tako potrebna (Catechesi tradendae, br. 43).
Zaključak
Ovdje nismo donijeli dorađeni plan župne kateheze nego smjernice koje će valjati produbiti i provjeravati kroz praksu u pojedinim sredinama.
Proglašavajući pastoralnu godinu 2010./11. Godinom župne kateheze u ovoj biskupiji još jednom pozivam naše svećenike, redovnike i redovnice, vjeroučitelje i katehete, nadasve roditelje kao prve vjeroučitelje i odgojitelje, profesore, nastavnike i učitelje, sve župne suradnike, članove pastoralnih i drugih vijeća da dademo svoj udio u ovom djelu. Budimo postojani u apostolskom nauku koji vodi k zajedničkoj molitvi te euharistijskom zajedništvu u konkretnim župnim zajednicama te u zajedništvu naše mjesne Crkve – Gospićko-senjske biskupije. Krenimo u drugo desetljeće naše biskupije s obnovljenom vjerom, nadom i ljubavlju! Neka nas u tome prati zagovor i zaštita naše Gospe Krasnarske te svih svetih mučenika koje posebno slavimo u novopodignutoj Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Na sve vas zajedno i svakog posebno zazivam Božji blagoslov!
Biskup Mile Bogović
