Novine i novinari raspisali su se danas o „srazu desnice u Gospiću“. Koliko ova teorija drži vodu? Demokršćanska koalicija predvođena  HDZ-om za protivnika je imala nezavisnog kandidata Karla Starčevića iz kojega su bili HSP, HSLS… Ako je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Grada Gospića Petar Krmpotić u prvom krugu  imao za gotovo tisuću glasova više od Starčevića, a u drugom  niti 150,  pitanje je tko je komu namaknuo glasove?

    Kandidat SDP-a za gradonačelnika Grada Gospića Nikola Maras zacijelo je  najveći gubitnik ovih izbora. U žarkoj želji da nakon  23 godine SDP od HDZ-a preuzme političku dominaciju nad Gospićem SDP je u kampanju uložio mnogo novca, znoja i truda. Osim toga i žarke želje za pobjedom SDP-u nije mnogo ostalo. Javnost je skoro dva tjedna očekivala  nekakvo pojašnjenje i priopćenje iz stožera SDP-a. Pojavilo se zadnjega dana uoči predizborne šutnje za drugi krug izbora. U priopćenju se na stidljiv i neizravan, a opet vrlo jasan način poziva birače da svoj glas daju  nekome tko je pokrenuo demokratske promjene u Gospiću. Po toj retorici- Karlu Starčeviću. Čini se da je na ovaj način potvrđena tvrdnja lokalnih političkih analitičara (i ne samo njih) da su ultra lijevi  i ultra desni u Gospiću stvorili potajni pakt ne bi li se netko od njih pod svaku cijenu proglasio pobjednikom. U maloj sredini kakav je Gospić danima uoči 2. lipnja kružile su informacije o takvom dogovoru i nagovaranjima članova SDP-a da se s lijevog prebace na desni kolosijek. Pa barem na kratko. A ideali, a koncepcije, retorika??? Sve se to u trenu bacilo pod noge ne bi li se dosegla toliko željena pobjeda. Tako je bar na tren zaživjela izreka „za ideale ginu budale“.

    U stožeru Karla Starčevića sve je bilo spremno za slavljenje pobjede jer se očekivalo da će protiv HDZ-a glasovati svi koji su to učinili i u prvom krugu. Takav bi matematički izračun značio da će HDZ sigurno izgubiti u drugom krugu Dobro je biti optimist.  Iz Starčevićeva stožera procurila je vijest kako su već bile određene funkcije za većinu poslova Gradske uprave,  napisana su  imena ravnatelja i direktora poduzeća i ustanova  kojima je Grad Gospić osnivač. Kadrovska križaljka imala je manjkavosti, odnosno nedostatak obrazovanih ljudi pa se posezalo i kod „onih drugih“. Trebalo je micati čak i niže rangirane djelatnike za koje se znalo da su bliski HDZ-u. Da se to obistinilo sudovi bi bili nakrcani  predmetima vezanim uz neosnovane otkaze. U osvetničkom pohodu koji bi uslijedio logika bi bila toliko željeni način civiliziranog rješenja kadrovske politike pobjednika među kojima mnogi niti danas nisu shvatili da nekome ne možeš dati otkaz samo zato što u proteklim tjednima nije skupa s tobom lokao hektolitre piva, gutao pršut i busao se u prsa dokazujući svoje domoljublje. A ovo zadnje u slučaju Gospića u mnogome je izgubilo svoje inače časno značenje.

 L. O./ B. R.