Sve smo učestaliji svjedoci sušenja stabala jele. Uvela stabla susrećemo u sve većem broju. Mr. sp. Mandica Dasović rukovoditeljica je Odjela ekologije Uprave šuma Gospić i ovim se problemom bavi niz godina.
-Oštećenost šuma u Republici Hrvatskoj prati se od 1987. godine i to na bioindikacijskim (16x16km) i osnovnim plohama (4x4km). Promatrajući šume u Lici zamjećuju se negativne promjene koje se očituju slabljenjem vitalnosti pojedinih stabala što postepeno dovodi do njihovog sušenja. Prema dosadašnjim rezultatima u zadnjih 15 godina najugroženije vrste su jela i smreka, ali se ne smije zanemariti sve značajnija oštećenost stabala bukve. Ispočetka se smatralo da je zračno onečišćenje glavni krivac za propadanje šuma jele i smreka, ali s vremenom se došlo do zaključaka da i drugi čimbenici stresa imaju jednako značajan utjecaj, a to su u prvom redu klimatske promjene, odnosno još značajniji klimatsko ekstremi kojima svjedočimo u svakom godišnjem dobu, a veliki utjecaj ima i promjena vodnog režima u tlu, rekla nam je Mandica Dasović. Ističe da su glavni uzročnik sušenja šuma jele i smreke u Lici potkornjaci, najčešći su jelov krivozubi potkornjak i smrekov pisar ili osmerozubi smrekov potkornjak. Potkornjaci narastu od 1 – 8 mm, tijelo im je valjkasto, jajoliko, crne ili smeđe boje, a pod korom prave hodnike karakteristične za pojedinu vrstu. Potkornjak živi pod korom, što mu govori i naziv, a u hodnicima koje buši ženke polažu jaja. Redovito imaju dvije generacije godišnje, ali često i tri.
-Oni su prvenstveno sekundarni štetnici, a to znači da napadaju fiziološki oslabljena stabla, ali kad se iz bilo kojeg razloga naruši prirodna ravnoteža sastojine, mogu postati i glavni uzročnik sušenja. Stabla smreke napadnuta potkornjakom suše se u krugovima, a stabla jele pojedinačno u sastojini.
Iglice stabla napadnutog potkornjakom poprimaju narančasto – smeđu boju i otpadaju u vrlo kratkom roku, dva do tri tjedna.
Jedini način borbe protiv potkornjaka je pravovremena doznaka, sječa napadnutih stabala i njihovo iznošenje iz sastojine. Procijeniti pravo vrijeme kad treba posjeći zaraženo stablo od ključne je važnosti zbog toga što stablo koje je zaraženo u koje se ubušio potkornjak (to se događa u lipnju i srpnju) izgleda zdravo i zeleno, jedini vidljivi trag je malo piljevine na kori stabla ili na tlu po čemu se može znati da je stablo osuđeno na sušenje i da ga treba što prije doznačiti, posjeći i maknuti iz sastojine. Vanjski vidljivi tragovi sušenja uočavaju se tek na jesen kad krošnja mijenja boju. Potkornjaci prezimljuju pod korom i na proljeće izlaze van tražeći novo stablo. Hrvatske šume na površini kojom gospodare provode mjere zaštite šuma od potkornjaka uklanjajući zaraženih i osušenih stabala iz sastojine, ali veliki problem predstavljaju šume šumoposjednika i šume u nacionalnim parkovima na kojima su također uočena velika žarišta, ali ne radi se ništa po pitanju sanacije istih, rekla nam je mr.sp. Mandica Dasović.
L.O.
