Ekipa iz Srpskog narodnog vijeća dostavila je na sve državne institucije tzv. Otvoreno pismo mještana Srba „povodom postavljanja proustaškog šatora kraj Spomenika ustanku u Srbu“. Autor pisma ističe kako su Srbi toga kraja izloženi pritiscima, ali ne uspijeva definirati i locirati o čemu je riječ. Očito je u cijeloj priči ključno to što je već odzvonilo iskrivljivanju povijesti po kojoj je početak genocida u Srbu 27. srpnja 1941. bio nekakav Dan ustanka u Hrvatskoj. A riječ“Dan“ napisali su velikim slovom kao da je riječ o državnom blagdanu ili nečemu što se valja ponovno uvrstiti u nomenklaturu važnih događaja u Hrvatskoj. Dakako da u današnjoj RH nema mjesta niti zastrašivanju bilo koga, niti podizanja tenzija s desničarskim obilježjima. O tome treba skrbiti Policija (ako za to ima osnove i potrebe). Autoru (ili autorima) ovoga pisma uporno promiču neki detalji koji cijelu priču ne oslikavaju samo u crno-bijelim nijansama.
Ono što se desetljećima nije smjelo govoriti, isplivalo je na svijetlo dana pretužnom ekshumacijom iz Dabine jame kod sela Bronja prije nekoliko godina. Iz duboke grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 20 civila, među kojima petero djece. Riječ je o ubijenim mještanima sela Ivezići kojega su (pazi sad!) u ljetu 1941. „čuvali“ komunisti na čelu sa bivšim generalom bivše JNA Đokom Jovanićem. Tijekom te ekshumacije biskup dr. Mile Bogović je javno zapitao „u koga je pukla ta prva ustanička puška“? Unatoč dokazanim tvrdnjama i povijesnim istinama po kojima su tzv. ustanak u Srbu podigli izmiješana zvijezda i četnička kokarda, unatoč činjenici kako je na tome prostoru tih dana ubijeno oko 430 civila Hrvata, unatoč činjenici da se nakon onoga rata nitko od Hrvata nije smio vratiti na ruševine svoje kuće- i danas se pod krinkom antifašizma podvaljuju muljaže o nekakvom narodnom ustanku. Najgore su prošli Ivezići, gdje su od 43 mještanina genocid pukom srećom preživjela trojica dječaka. U pljački, plažeu, silovanjima i ubijanju nestali su Hrvati Boričevca, Srba, Donjeg i Gornjeg Lapca, Velikog i Malog Bubnja, Brotnje, Jasenka… Tko je kriv za ubijene iz Kulen Vakufa, Martinbroda, Očijeva i ostalih mjesta preko Une?
„Kraj obnovljenog Spomenika ustanku naroda Hrvatske ne smije biti mjesta mržnji i nasilju. Mi, Srbi iz Hrvatske i hrvatski antifašisti, na tom mjestu odajemo počast palima za život i slobodu, najboljima među nama“, stoji u pismu SNV, potpisanog kao djelo mještana Srba. Očito se nitko iz Srpskog narodnog vijeća, niti od tzv. mještana nije zapitao gdje su u ljetu 1941. nestali Hrvati istočne Like? Ako je spomenik tzv. narodnom ustanku u Srbu podignut „najboljima među nama“, kakvi su onda bili oni najgori?!?
V. I.
