KORENICA- Lika se predugo opirala otvaranju, bilo da je riječ o kulturi, sportu, znanju, uspjesima na mnogim poljima. U isto vrijeme ostatak Hrvatske je od svojeg originalnog, ali ponekad i rudimentalnog naslijeđa načinio brandove. Generacije siromašnih Dalmatinaca, Primoraca i Istrana hranile su se skromno, često papalinama, srdelama i ostalom sitnom ribom. Nekada je takva prehrana bila znak teške sirotinje, baš kao i palenta, brudet od lošije ribe, prožgana juha, kajgana od suhe hobotnice, maneštra… Trebalo je vremena da bi se shvatilo kako tradiciju neke regije čine i te skromne stvari. Tako smo se mi Ličani ustručavali isticati pole i slaninu, basu, sir škripavac, kupus i sušeno meso, rakije… Desetljećima je to bilo „out“, pa nam se i danas događa da na meniju restorana čelna mjesta u gastro-ponudi čine Bečki i Pariški odrezak, ćevapi i neka jela kojima i imena teško izgovaramo. Srednja škola u Korenici je tome odlučila stati na kraj. Ravnatelj Srednje škole Korenica Šimo Pavlović „zarotirao“ je jednu dobru ideju za koju drži da bi bila dobro došla u školi koja između nekoliko zanimanja obrazuje i kuhare.

-Dulje od pola godine bavimo se jednim projektom koji je vezan uz zanimanja koja obrazujemo u našoj školi, poput turizma i ugostiteljstva. Obratili smo se resornom Ministarstvu i fondovima EU-a da bismo u skladu s hrvatskim strukovnim kvalifikacijskim okvirima i potrebama na tržištu rada izvršili modernizaciju kurikuluma. Temelj tih novih sadržaja je tradicijska gastronomija Lika. Cilj nam je realizirati sve materijale, plan i program tradicijskih jela Like koji bi kasnije eventualno uveo i kao izborna nastava. To bi u praksi značilo da našim učenicima približimo taj dio tradicije ovoga kraja, da promoviramo ličku kuhinju. To bi u neko blisko vrijeme značilo iskorak u promoviranju i naše škole, kao i bolje povezivanje s gospodarstvom. Mislim da lički proizvodi nisu dovoljno prisutni na tržištu. Tih proizvoda nema puno, nisu širokog spektra, ali su izvrsni, ukusni i originalni. Mi smo već dostavili projekt ove ideje u Ministarstvo i očekujemo da bismo u veljači dobili odgovor. U okviru ovoga projekta izradili bismo sve potrebne nastavne materijale za tradicijsku gastronomiju, zatim uveli poseban predmet o poznavanju robe i prehrane, načinili bismo akcijski plan za unaprjeđenje obrazovanja sektora ugostiteljstva i turizma. Sve ovo bismo popratili marketinški, a osim škole u Varaždinu koja ima dobra iskustva u ovom smislu bit će nam dragocjena suradnja s TZ Općine Plitvička jezera, OPG-ima sa ovih prostora…Konačni nam je cilj preko mladih naraštaja isticati prepoznatljivost ličke kuhinje, da je prezentiramo u okviru naših turističkih mogućnosti jer trenutno nije dovoljno zastupljena, rekao nam je ravnatelj Pavlović. Doznajemo da bi ovaj projekt u cijelosti stajao 757 tisuća kuna
Zadnjih se godina diljem Like događa da se na nekim manifestacijama sve glasnije ističu tradicijski elementi vezani uz sve i sva. Tako primjerice na etno-manifestaciji „Jesen u Lici“ s ponosom ističu rukotvorine, uporabni predmeti izrađeni od prirodnih materijala i delicije. Možda čvarci (žmare) nisu lički izum, ali su u Lici stoljećima bili dio sirotinjske prehrane, dok im je danas kilogram prešao 100 kuna. Trendovi se postupno, ali sigurno mijenjaju pa se valja nadati da će projektom Srednje škole Korenica o uvođenju predmeta vezanim uz Ličku kuhinju dinamika ove priče biti još intenzivnija.

M. S.