uvelebituU Kulturno-informativnom centru u Gospiću sinoć je održano predstavljanje knjige Ede Popovića pod naslovom „U Velebitu“.  Na predstavljanju knjige okupili su se zaljubljenici u čistu prirodu i  planinu Velebit. Ova knjiga mješavina  je putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako autora samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje citira. Edo Popović bilježi vlastita iskustva i zapažanja uspoređujući ih s iskustvima i zapažanjima Miroslava Hirtza, ali i dvojice velikih poznavatelja Velebita iz druge polovice 20. stoljeća, Sergeja Forenbachera i Ante Rukavine.

U prvoj polovici 20. stoljeća Velebit je bio pun života. Na južnim padinama planine nalazila su se brojna naselja. Početkom 20. stoljeća Velebitom  se je kretala  i ondašnja društvena elita , Ljudevit Rossi, austrijski oficir i jedan od najznačajnijih hrvatskih botaničara te Josip Poljak, stručnjak za geologiju krša i speleologiju , autor „Planinarskog vodiča po Velebitu“ tiskanog davne 1929., liječnik i fotograf Radivoj Simonović koji je za sobom ostavio mnoštvo fotografija velebitskih stanovnika i pejzaža visoke etnografske i umjetničke kvalitete.  Tu spada i Miroslav Hirtz, profesor lovstva i zoologije, autor serije putopisa koji čine okosnicu knjige Ede Popovića “U Velebitu”. U stvaranju ove knjige velebitske staze autora vode od krških dolova iznad ceste Obrovac – Gračac, krških polja južno od Tulovih greda  do Lubenovca, Zavižanske kotline i Babrovače na sjevernom Velebitu.U knjizi “U Velebitu“, koja se tematski nadovezuje na Popovićevo djelo “Priručnik za hodače“, miješaju  se iskustva hodača planinom nekada i sada, razmišljanja Ede Popovića i Miroslava Hirza, fotografije Radivoja Simonovića rađene na staklu s fotografijama koje je digitalnom kamerom snimio današnji hodač.

Autor Edo Popović studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i hrvatski jezik. Sredinom osamdesetih bio je jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum. 1987. objavljuje prvu knjigu priča  „Ponoćni boogie“ kojom je stekao status kultnog autora osamdesetih. Od 1991. do 1995. svoje ratne reportaže s hrvatskih i bosanskohercegovačkih ratišta objavljuje u  hrvatskim novinama i časopisima. 2000 g. objavljuje drugu knjigu priča „ San žutih zmija“, a godinu dana kasnije knjigu autobiografske proze Kameni pas. 2002. objavljena je novela Koncert za tequilu i apaurin a dvije godine kasnije i Plesačica iz Blue Bara. Napisao je romane Izlaz Zagreb jug (2003.) i Dečko, dama, kreten, drot (2005.). U suradnji s  crtačem Igorom Hofbauerom objavio pet svezaka ilustriranih kratkih priča: Klub, Ako vam se jednom na vratima…, Gospa od Bluda, Betonske priče, Dvije priče. S obitelji živi u Zagrebu.

                                                                                                                                             Mladen Njari