U Pastoralnom centru župe Presvetog Trojstva u Otočcu, u subotu 20. studenoga, poslije večernje mise predstavljena knjiga “Sestra Žarka Ivasić – mučenica svoga zvanja”. Nakon pozdrava otočkog župnika i generalnog vikara biskupije mons.mr.Tomislava Šporčić, koji je predstavio goste – sudionike  isti je  najavio  uvod u program i dao kratki osvrt na knjigu. Potom je crkveni pjevački zbor otpjevao pjesmu „ O mučenici Hrvatski „ , a Jelena Uzelac nastavila je voditi program te najavila biskupa dr.Milu Bogovića kao prvog govornika.

Mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, svoje je izlaganje započeo pitanjem: “Zašto vraćati u sjećanje te događaje?” i odmah odgovorio: “Ne zato da zamrzimo mučitelje!” Jer, gajiti, širiti ili umnažati mržnju uvijek je zlo. Stoga, naglasio je biskup, kada govorimo o ljudskim zlodjelima, želimo reći što nije dobro da itko čini. No ne manje važno jest da izrazimo poštovanje stradalima, jer oni su to zaslužili. Kršćani su uvijek cijenili svoje mučenike, istaknuo je mons. Bogović, i što je to bilo u većoj mjeri, toliko je i Crkva bila jača. Međutim, u Hrvatskoj poslije 2. svjetskog rata “nametnuta nam je šutnja o našim stradalnicima. Moglo se o njima govoriti, ali samo loše. Stvorena su nova mjerila što je dobro a što je zlo”, podsjetio je biskup, naglasivši da nije dobro ako se jednostavno sada govori obratno, nego je potrebno da se govori istinito. “Treba prekinuti šutnju o nevino stradalima. To je zadatak današnjeg naraštaja. Koji tu šutnju podržava, podržava i onaj sustav”, rekao je biskup, naglasivši da je upravo knjiga s. Veronike Popić najbolja prilika da nadvladamo šutnju o takvoj patnji. “Ne valja se koncentrirati na zločine, ali nemamo pravo šutjeti o veličini patnje. To je ozdravljenje društva. Bolest je bila veličati mučitelje a o mučenima govoriti samo loše odnosno ne govoriti ništa”, posvijestio je biskup, dodavši da ne dopustimo da se ta bolest i dalje širi među nama.

Možemo sa sigurnošću reći da ni jedna osoba od tisuće stradalih nije do danas tako jasno, zorno i detaljno opisana kao što je Žarka Ivasić.” A to je učinjeno zahvaljujući trudu s. Veronike Popić, ali i sestrama milosrdnicama koje su upravo s. Žarku izabrale kao najsjajniji primjer odnosa tih sestara prema svakom patniku, tj. prema svakome koji treba pomoć, ter dokle treba ići ta spremnost da se pomogne svakome potrebnom pa čak i svome neprijatelju.

U svojoj knjizi, podsjetio je biskup, s. Veronika prati s. Žarku od njezinoga rodnog Krašića do gospićkog groblja, od krštenja u krašićkoj crkvi do strijeljanja uz gospićku crkvu Sv. Marije Magdalene. Najprije predstavlja jednu katoličku obitelj u kojoj raste Julijana Ivasić. Potom opisuje njezin život kao s. Žarke u Družbi sestara milosrdnica. Najteži dani svakako su bili oni ratni, koje je dobrim dijelom provela na ličkom području – u Otočcu. Ondje su se izmjenjivale međusobno neprijateljske vlasti, u bolnicu su dolazili partizani, ustaše i domobrani, ali svaki je od njih bio čovjek u potrebi, a s. Žarka je svima pružala jednako svoju ruku pomoćnicu. Zatim su, nakon pada Italije, partizani otišli razoružavati u primorje talijansku vojsku i ostavili nebranjeni Otočac. Protivnička vojska je to iskoristila i osvetnički se ponijela čak i nad ranjenicima. Jasno, trebalo je naći za to krivce pa je ubrzo strijeljan kapelan Zvonko Žilavec, zajedno s dvadesetak drugih Otočana. A uskoro su među zločince ubrojene i časne sestre. No one će i dalje, na drugim mjestima pomagati partizanskim ranjenicima, ali je na kraju rata nekome trebalo više “zločinaca” u redovima Katoličke crkve pa su i sestre došle na optuženičku klupu.

Knjiga je također zorno svjedočanstvo da su prave veličine oni koji svoje svakidašnje poslove savjesno obavljaju iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, naglasio je biskup Bogović, rekavši kako se hrvatske sestre milosrdnice mole i nastoje da gospićka mučenica s. Žarka bude uzdignuta na čast oltara, a zovu i vjernike Gospićko-senjske biskupije da se priključe njihovoj molitvi i radu. “To je poziv da odamo poštovanje i brojnim drugim žrtvama.

Preporučio je neka i ovim putem krene poruka da se svojih nevino stradalih naš narod sa zahvalnošću i s poštovanjem sjeća. U tom smislu, zaključio je biskup, knjigu s. Veronike Popić o stradanju s. Žarke trebamo ne samo pozdraviti i preporučiti nego je sa zahvalnošću primiti kao veliki dar našoj Crkvi i našem narodu, a pogotovo Crkvi i narodu Like.

O knjizi je na kraju progovorila i autorica s. Veronika, posebno zahvalivši svima koji su joj u radu na knjizi pomagali.

( bib )