Mario i Antonio Jambrešić sa Vladimirom Prpićem-Prpom
Mario i Antonio Jambrešić sa Vladimirom Prpićem-Prpom
Mario i Antonio Jambrešić sa Vladimirom Prpićem-Prpom

U subotu oko 21:30 sati, od županijskog centra 112, HGSS Stanica Gospić zaprima informaciju o mogućoj potrebi za djelovanjem na području Sjevernog Velebita. Naime dva iskusna planinara koji su se uputili sa Zavižana prama Paklenici (VPP) odsjeli su na planinarskom skloništu Ograđenica, smjestili se i uz okrijepu i razgovor promatrali nadolazak večeri.
Međutim s sumrakom, iz šume se pojavljuju i pomalo čudni gosti. Prema skloništu prilaze muškarac, žena i dvoje djece. Naizgled ništa čudno, da se nije radilo o samom vrhu nepristupačne planine (1400 mnv). Bez rasvjete, opreme (čak niti ruksaka za opremu), odjeća strogo za izlazak uz more, bez hrane i vode, 10 sati hoda duboko u planini…… !!!
Dugogodišnje planinarsko iskustvo i poznavanje Velebita tjeraju naše iskusne planinare oca i sina Maria i Antonia Jambrešić da pozovu i zatraže intervenciju HGSS, umijesto nesmotrenih posjetioca. Pozivaju Prpu na Baškim Oštarijama, i savjetuju se, a Prpa poziva Županijski centar 112 te angažiraju HGSS. Na dežurni telefon se javio pročelnik Stanice, koji nakon kraćih konzultacija saznaje da pridošlice zapravo ne znaju od kuda su došli niti kuda će dalje. Među njima je i najmlađi član od samo 6 godina. Slabo se sporazumjevaju, gladni i žedni. Temperatura brzo pada i ispod 10 Celzijevaca. Naši planinari uskaču u pomoć i vade sve iz ruksaka i utopljavaju pridošlice, slijedi hrana i piće. Saznajemo da nesretni gosti razgovaraju na nekom Ruskom dijalektu te slabo Njemački. Hodaju gotovo 12 sati, u šoku su i dezorjentirani.

Alen Zorić
Alen Zorić

Pročelnik HGSS Stanice Gospić posredstvom centra 112 komunicira OKC MUP-a PU Ličko Senjske, te zajednički dolaze do zaključka da će uslijediti preventivna akcija izvlačenja nesmotrenih turista, ne temelju prikupljenih podataka. Razmatraju alternativu – ne činiti ništa, (turisti zapravo nisu tražili pomoć), pa čekati što će se desiti i onda krenuti u akciju. Zaključujemo da je njihovo neiskustvo i nesmotrenost bilo simpatično ovoj surovoj planini do te mjere da im je dala još jednu šansu. Prihvaćamo je u njihovo ime.
Krećemo se u akciju i oko 01:30 sati poslije ponoći dva tima Gorskih spašavatelja dolaze do “Ograđenice”, gdje ih uz ognjište veselo dočekuju naši iskusni planinari i pokazuju im goste, kako sklupčani spavaju u kutu. Slijedi buđenje i pokušaj komunikacije. Odnekud ispod neke deke proviriva mlada djevojka te na dosta dobrom engleskom počinje razgovor. Nakon kraćeg objašnjavanja i upoznavanja Gorski spašavatelji im objašnjavaju u kakvoj se situaciji nalaze te nude pomoć. Pomoć je prihvaćena odmah, te slijedi skidanje planinarske odjeće koja je poslužila za utopljenje, te zamjena iste, odjećom gorskih spašavatelja.
Slijedi transport niz planinu. Uz lagano hodanje (zbog malog djeteta), slijedi i razgovor, pa se naši gosti već vidno smireni, prisjećaju pojedinosti iz tog dana. Hvatamo se za priču o botaničkom vrtu i dolazimo do informacije da im je auto parkiran na Zavižanu. Odlično, sad se bar zna što s njima. Uz razgovor su dobili i podrobne informacije o sustavu zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj i načinu funkcioniranja, o opasnostima u planini, te mogućim posljedicama svoje nesmotrenosti. Akcija se završava nešto prije 05:00 h, u jutro. Ovom prilikom se zahvaljujemo našim planinarima “Ocu i Sinu” koji su prepoznali moguću kritičnu situaciju u kojoj su se nalazili naši nesretni gosti, te im ustupili svoju odjeću, hranu i piće, te u njihovo ime zatražili pomoć. Poziv na 112 je besplatan, s druge strane ljudski život je neprocjenjiv.
Dražen Prša/Alen Zorić