Branitelji i mještani Bilaja svake godine koncem kolovoza pale svijeće i polažu vijence u znak štovanja žrtava koje su uspjele slomiti četničke napade u prvim danima Domovinskog rata. Kao u ratnim romanima, tako su združena braća Like, Rijeke i Zagreba tek s nekoliko pušaka uspjele 1991. godine osujetiti napade svojih susjeda iz okolnih sela, potpomognute Martićevom milicijom, Belim orlovima i Srpskom dobrovoljačkom gardom, a sve ovo uz obilnu logističku i operativnu pomoć lažne JNA. Bilaj je po nekim teorijama bio već otpisan, ali niti nakon tjedna u potpunom neprijateljskom okruženju Bilaj se nije predavao. U Domovinskom ratu ovo je malo područje platilo previsoku cijenu svoje slobode.
Na mjestu pogibije riječkih dragovoljaca održana je danas komemoracija kojoj su osim članova obitelji poginulih nazočili mnogi riječki branitelja, predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, a u ime lokalne samouprave gradonačelnik Grada Gospića Petar Krmpotić s najbližim suradnicima, dok se u ime Ličko-senjske županije žrtvama poklonio Stipe Mudrovčić. Riječi molitve predvodio je bilajski župnik vlč. Zlatko Sušić koji je potom predvodio molitvu kod spomen-križa u mjesnom groblju za više od 250 civilnih žrtava Bilaja i okolnih sela pobijenih nakon II. svjetskog rata. Vlč. Sušić je uz mons. Milu Čančara, gospićkog župnika, predvodio i svetu misu služenu na ulazu u pećinu-kapelicu Svetog Stjepana u kojoj su se mještani Bilaja sklanjali tijekom brojnih topničkih napada u Domovinskom ratu.
H. J.
