BEOGRAD – Iako su hrvatski i srbijanski mediji početkom lipnja pomalo tajnovito i šturo izvijestili javnost o uhićenju skupine pripadnika tzv. milicije SAO Krajine, ta je vijest ovih dana potvrđena iz najviših izvora. Prema navodima Javnog tužiteljstva Republike Srbije, zbog zločina počinjenih u Širokoj Kuli u listopadu 1991. godine uhićena je šesteročlana skupina  koja se sumnjiči da  je tijekom okupacije počinila ubojstva, mučenja, palež i pljačku srpske obitelji Rakić. Riječ je osobama koje su do početka agresije na Hrvatsku živjele na širem području Gospića. Sa sigurnošću se može tvrditi kako se iza rešetaka našao zloglasni Čedo (Blagoja) Budisavljević (46), njegov zamjenik  Mirko Malinović (48),  Milan Bogunović (58), Goran Novaković (45) i Bogdan Grubišić (59), dok se identitetu  šestog  uhićenika samo nagađa. Pouzdano se zna  da je riječ o zločincima s područja Ličkog Osika koji su terorizirali i pljačkali mještane. Prema zadnjim informacija iz srbijanskog tužiteljstva optužnica je proširena i za  mučenje, pljačku i ubojstva građana nesrpske nacionalnosti.  Naime, sud tzv. Krajine Budisavljevića i društvo osudio je 1992. godine na zatvorske kazne, ali samo zbog likvidacije obitelji Rakić. Već se tada znalo da ta ekipa ne polaže račune nikome, a sebe su voljeli zvati «specijalna četnička jedinica». Prema Zakonu o oprostu s područja Like abolirana su 82 osumnjičenika za ratne zločine i oružanu pobunu protiv RH. DORH je 29. prosinca 2009. godine podigao optužnicu protiv devet osoba koje se sumnjiči za zločine počinjene na širem području Ličkog Osika i Široke Kule. Međudržavnim ugovorima o suradnji sudova ličkoj će se skupini konačno suditi i za ostala  nedjela.

Na tome je  području u jesen 1991. godine mučeno je i likvidirano 40 osoba. O bestijalnosti i brutalnosti likvidacija govori i podatak da se među žrtvama našla 13. godišnja Verica Niškić, kao i 95-godišnji Ivan Orešković. Među ubijenima su bila samo dvojica muškaraca koji bi po starosnoj dobi tada bili sposobni za kakvu-takvu vojnu (pričuvnu) obvezu. Slučaj obitelji Rakić  posebno je istican još za  trajanja  Domovinskog rata. Mane Rakić je bio lugar i poljoprivrednik. Iako po nacionalnosti Srbin, zapeo je za oko Budisavljevićevoj skupini jer je imao kamion, traktor nešto ušteđevine. Njegova djeca Milorad, Dragan i Radmila prošli su istu kalvariju. Radmilu su danima držali u pritvoru tzv. Milicije SAO Krajine i Ličkom Osiku. Tu je služila za seksualna iživljavanja svojih dojučerašnjih školskih kolega i susjeda, da bi nakon dvotjedne torture završila u jami Golubnjača II. na planini Ljubovo. U istu su jamu bačeni njezin otac i braća. Majka Lucija Rakić je bila Hrvatica. Nakon silovanja ubijena  je i zapaljena je s obiteljskom kućom. Njezini posmrtni ostaci, kao niti tijela još desetero civila nestalih s šireg područja Ličkog Osika nikada nisu pronađeni. Iz nekoliko jama razbacanih po Ljubovu do danas je istražna ekipa pukovnika Ivana Grujića  ekshumirala 30 posmrtnih ostataka ubijenih. Sudstvo u Kninu nije se tih ratnih godina željelo opterećivati   slučajevima ubijenih Hrvata. Bavilo se samo Rakićima. S tom se  zlosretnom obitelji na sebi svojstven način nakon konca Domovinskog rata surovo poigrao i poznati dezinformator Savo Šrtbac. Njegov je «Veritas» obznanio kako je obitelj Rakić opljačkala., mučila i na koncu ubila-Hrvatska vojska!!! Imena pobijenih Rakića i danas se nalaze na tom Veritasovom popisu, kao i imena mnogih ljudi koji su i danas živi ili su umrli prirodnom smrću.

M. S.