OTOČAC-  Natjecanje što ga je protekloga vikenda  organizirao  Hrvatski moto-klub „Otočac“  ostat će zapamćeno po mnogo čemu. Naš kolega Dražen Prša  već je javnosti prenio mnoge detalje prve regionalne Hard Enduro utrka održane na 58 km dugoj stazi u okolici Otočca koja je privukla  72 natjecatelja iz cijele Hrvatske, Slovenije, BiH pa čak i  iz Rusije. Nakon svršetka utrke, kada je adrenalin „sjeo“ na uobičajenu razinu, sudionici i organizatori utrke shvatili su ono što im u groznici utrke nije bilo vidljivo: utrka je bila za pamćenje i u mnogo čemu može poslužiti za sjajan primjer svima drugima koji s puno entuzijazma priređuju slične manifestacije. Tajnik  kluba Zoran Orešković-Zoki dao nam je osnovne podatke, ali i poneku rečenicu više.

-U klasi expert startala su 23  vozača, a njih   20 je došlo na cilj u zadanom vremenu. Nastupilo je  49 vozača u klasi hoby. Možda je naziv te klase i same staze neprikladan jer riječ o također vrlo zahtjevnoj stazi koja se od experta razliku po nekoliko težih uspona. Čim je utrka završila vozači su nam počeli čestitati. Od reda su rekli da je ovo najteža, ali i najbolja staza u Hrvatskoj, ali i puno šire. Odmah su zatražili brojeve mobitela i kontakt-adrese jer će nastojati doći i  naredne godine. Svakako da ćemo i dogodine organizirati ovo natjecanje koje je zapravo memorijalna utrka za našeg poginulog prijatelja Silvija Kotvicu, vozača koji je istinski  volio  ovaj sport i bio je sjajan vozač, rekao nam je Zoran.

Netom nakon utrke prepričavali su se mnogi detalji sa staze koji su zbog udaljenosti bili podalje od očiju. Jedan je natjecatelj s motorom završio u blatnoj lokvi pa su ga ekipe izvlačile van, bilo je odustajanja zbog tehničkih kvarova, lakših padova… Predsjednik HMK „Otočac“ Emil Kotvica živa je legenda ovog sporta bivše i ove države. Za njega bi se moglo reći da je kao staro vio: što je stariji, to je bolji! Staza je imala 8 kontrolnih mjesta, chech-pointova. Emilu se već na trećem probušila guma, što je uobičajeni znak da je za vozača utrka okončana. Svakako je ovo pravilo za većinu vozača, ali… Srčani je Emil nastavio vožnju na praznoj gumi i na koncu četvrti stigao na cilj!!!

-Bojao sam se da mi guma sasvim ne spadne ili se podere jer kroz ovo blato na felgi ne bi mogao voziti. Drago mi je da su svi natjecatelji prošli bez ozljeda, da su svi od reda zadovoljni organizacijom utrke. Dvadeset članova našeg kluba mjesec je dana radilo na ovome. Bio je to prvi put i sve je prošlo odlično. Najveća nam je nagrada kada se sve dobro završi i kada nam kolege iz drugih klubova stisnu ruku i zahvale uz riječi „vidimo se i do godine“!

Emil Kotvica već 36 godina „jaše konje na dva kotača“. Lani je u nacionalnom poretku bio drugi u klasi  „Bobo Riting“. Po mnogo čemu Emil je  Mika Šnjaroić 21. stoljeća, kao i  legendarni vozač motora koji se natjecao i u svojim 70.-im godinama. Emil je puno mlađi, ali se motora ne kani tako brzo odreći. Malo je moto staza bivše i ove države koje Emil nije osjetio pod svojim kotačima. Ljubav prema ovome sportu prenio je i na sina Ivana. On je prvih 15 minuta bio apsolutni prvak utrke u klasi Hoby kada mu je pukao lanac i motor je morao u box. Odmah su krenule šale da je „tata Emil sinu nešto majstorio oko lanca, a sin Ivan je tati sređivao gumu“!!! Bio je na ovom natjecanju istinski majstor, Franja zvani Majstorina još je jedna otočka moto-legenda. Lumen koji znade otkloniti zamalo svaki kvar na većini uređaja ipak je najsretniji kada uz stotinjak decibela osjeti miris benzina i adrenalinski nalet kada sjedne na dva kotača. Prijatelji iz kluba misle da bi i Space-shuttle bio premalo kompliciran kada bi ga Majstorina uzeo pod svoje.

Bila je ova utrka test za vozače, motocikle i za organizatore. Na koncu se sve dobro završilo. Podršku ljubiteljima ovog sporta dala je  i zamjenica župana Ivana Tomaš. Pomogli su neki iz Otočca. Mesnica „Miletić“ iz Šibenika poslala je 50 kg mesa kako bi se „pojačale“ porcije jela. Predsjednik kluba Emil predao je u kuhinju Doma za starije i nemoćne dio narezaka, kolutova sira i cijelih salama koji se nisu načeli. Bajkeri su oduvijek imali velika srca, spremni pomoći svakome kome mogu pomoći. Ova bi sjajna priča svakako bila još više veličanstvena da se ove subote dio građana barem na kratko odrekao „adrenalinskog hrvanja“ sa svojim daljinskim upravljačima TV-prijemnika. Voljeli mi ili ne moto-utrke, dolaskom u Prozor pokazali bi poštovanje prema organizatorima i njihovim gostima, prema međunarodnoj manifestaciji koja svojim ehom s ponosom ističe ime Otočca i cijele Hrvatske.

M.S.