Pobunjene paravojne postrojbe tzv. Martićeve milicije  pokušale u jutarnjim satima 29. kolovoza 1991. godine zauzeti Bilaj. Nekoliko stotina pobunjenika nasrnulo je tada na Bilaj kojega su tada branili slabo naoružani Bilajčani i grupa dragovoljaca iz Rijeke. Bilaj je tog dopodneva bilježio prva razaranja i ranjene, ali nikada nije pao. U tom napadu je ranjen i zapovjednik obrane Bilaja, legendarni Josip Mraović zvali lički Tuđman, kao i nekolicina hrvatskih policajaca.

Unatoč brojnosti „susjeda“ iz Barlet, Ostrvice, Vrepca i Mogorića napad je odbijen. Tako je bilo cijelo vrijeme Domovinskog rata i Bilajn  nikada nije postao Bjelaj, kako su ga nazivali pobunjeni Srbi. Koliko je strateški važno ovo mjesto vidljivo je iz činjenice da je Bilaj u jesen 1991. godine bio tjedan dana u potpunom neprijateljskom okruženju, ali otpor branitelja nikada nije slomljen.

Kao spomen na te prve napade i obranu Bilaja održana je danas komemoracija na mjestu pogibje šestorice dragovoljaca s riječkog područja. Na lokalitetu Krajnja glava kod spomen-obilježja okupili su se  dragovoljci Bilaja i Rijeke da bi se još jednom poklonili suborcima koji nisu dočekali slobodnu Hrvatsku. Bili su to pripadnici 29. satnije riječkih dragovoljaca: Elio Vlah, Žarko Fatičić, Boris Antolos, Enes Handžar, Ive Stipanović i Mladen Šebalj.

Izaslanstvo riječkih dragovoljaca predvodio je  predsjednik UHDDR-a Rijeka Mile Biondić, a poginulima su se poklonili župan Ernest Petry, gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, brojni dragovoljci, predstavnici udruga iz Domovinskog rata i mještani Bilaja.

Riječi molitve predvodio je bilajski župnik vlč. Herbert Berisha koji je ponovno molio za sve poginule na mjesnom groblju Bilaj kod središnjeg križa. Sudionici komemoracije potom su se okupili kod grobnice nedavno preminulog Josipa Mraovića, zapovjednika obrane Bilaja. U crkvi sv. Jakova održana je  potom sveta misa.

L. O.