Svatko od nas zbog „ovog ili onog“ razloga u životu gurne u stranu neku svoju zvijezdu vodilju, ljubav koja nas oblikuje i čini onakvima kakvi uistinu jesmo. Obično je to neki talent koji bi u drukčijem životnom okruženju intenzivnije došao na svoje. Čini se da su na ovom putu i „Putovi riječi“ pjesnikinje Ivane Prše iz Otočca. Poeziju obožava još od malena i pjesme piše već dulje vrijeme. Razlozi zbog kojih se tek sada stidljivo pojavljuje na hrvatskom nebu poetskih imena vrlo su jednostavni i gotovo stereotipni.
-Moja ljubav prema pisanju poezije seže od malena, ali sam je gotovo potiskivala. Za to je uvijek postojao neki razlog ili više njih. Zadnjih godina to je bio fakultet, ponekad posao, ili… Uvijek nešto. Teme mojih pjesama su domoljubne, biblijske i teme iz moje svakodnevice. Želju da objavim zbirku pjesama pronašla sam u drugim autorima laicima koji su uspjeli objaviti svoje knjige i tako ostvarili svoj životni san. U toj nakani jedina mi je prepreka novac, odnosno gdje ga pronaći i realizirati svoj san. Novac je nažalost svakome prepreka pri ostvcarenju nekog sna, pogotvo mlađim i nezaposlenim intelektualcima. U sivoj svakodnevnici Hrvatske želim ovim pokazati da nije sve mrtvo i da postoji nada za bolje sutra. Da postoje i oni drugi putevi, osim odlaska iz svojega zavičaja i domovine, rekla nam je Ivana.
Da bi ostvarila svoje snove i pronašla put do ljubitelja poezije Ivana je za ovu zbirku odabrala 50 pjesama. Za izdavanje zbirke pjesama treba joj nekoliko tisuća kuna. Budući da nema stalnog posla to je za nju trenutno nedostižno. Ljudi koji bi se po opisu svojega posla trebali zaiteresirati, pomagati i motivirati mlade umjetnike uglavnom lakonski odbacuju i samu pomisao autora na nekakvu materijalnu korist od poezija.
-Nikada nisam pisala pjesme da bi od njih imala materijalnu korist. To je skriveni unutarnji zov i poriv koji se ne mjere novcem!
M. S.
