REFERENDUM O ULASKU U EU  – Ispit zrelosti hrvatskog naroda

Autor: Dubravko Krčmarek

S obzirom da se  tematikom Europske unije bavim već poduže vrijeme te sam upoznat s nizom opasnih i zabrinjavajućih činjenica za opstanak Hrvatskog naroda i domovine,  osjećam potrebnim javno progovoriti o svojim saznanjima da nas politički „Savez za Europu“ vodi u EU-ROPSTVO. Evo nekoliko primjera koji dokazuju moje crne slutnje:

1. ZASTAVE EU NA DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA

Poslao sam nedavno zahtjev da se uklone zastave europske unije s državnih zgrada,te sam upozorio da je takvo isticanje tuđe zastave protivno Ustavu RH i Zakonu o državnim simbolima .Odgovor pripadajućih vladinih službi je bio sljedeći, citiram: ,,Zastava EU na službenim zgradama središnjih tijela državne uprave ,ističe se od 16.rujna 2004.godine na temelju naloga tadašnjeg predsjednika Vlade RH, Dr. Ive Sanadera…. Eto, ispada da je želja Ive Sanader iznad zakona i Ustava ,a  vidimo gdje se taj čovjek sada nalazi.

Naravno da nisam bio zadovoljan odgovorom te sam uputio novi zahtjev, u kojem sam tražio da mi se dostavi kopija naloga predsjednika Vlade RH o isticanju EU zastava na službenim zgradama središnjih tijela državne uprave, te sam DORH-u podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog isticanja EU zastava . Ovaj puta odgovori su bili još bezobrazniji i u suprotnosti sa svim postulatima demokratskog društva. Tako je vlada službeno odgovorila slijedeće:

„Zastava EU , na službenim zgradama središnjih tijela državne uprave,ističe se od 16.rujna 2004.godine na temelju USMENOG naloga tadašnjeg predsjednika Vlade RH.“  DORH mi je nadalje odgovorio citiram:c,,U povodu vaše kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja nalogodavca u Vladi Republike Hrvatske za isticanje zastave Europske unije na svim državnim zgradama ,javnim mjestima Republike Hrvatske ,obavještavamo vas da je navedenim institucijama Vlada dala nalog od 16.rujna 2004.Klase:017-03/04-01/01 i URBROJ:5030102-041, da se službene zastave Europske unije istaknu na zgradama u kojima su sjedišta tijela državne uprave.Nalazimo da se u takvoj odluci Vlade ne nalaze elementi kaznenog djela o kojima se govori u sadržaju vaše prijave.

Iz ovih odgovora je vidljivo da jedna od ovih institucija ne govori istinu , a meni se čini da potpunu istnu ne govori niti jedna . Iz Vlade se ponašaju kao da su mala djeca u školi, a nekom bi to možda i bilo smiješno , da se ne radi o omalovažavanju Zakona, Ustava RH i DRŽAVNOG SUVERENITETA. Što se tiče odgovora DORH-a, kad već oni ne vide elemente kaznene prijave, pojasniti ću ja da se ti elementi kaznene prijave nalaze  u zakonu o grbu,zastavi,i himni Republike Hrvatske, i to u članku 2.k gdje se kaže  da se „zastavom izražava pripadnost Republici Hrvatskoj te da zakon ne predviđa nikakvo isticanje drugih državnih zastava i simbola, a poglavito ne neke organizacije  i tvorevine bez elemenata suverene države, a što je najgore – Hrvatska nije ni članica EU.

Nadalje podsjećam da je Općinski sud u Istri već kaznio slovenskog građanina Jošku Jorasa za nezakonito isticanje zastave Republike Slovenije, a nije za zanemariti ni osjećaj nas branitelja,  koji smo se u Domovinskom ratu borili pod zastavom svoje domovine a ne zastavom sa 12 žutih zvjezdica.

 

2. PRAVNA STEČEVINA EU

 

Zatim sam se obratio Hrvatskom Saboru ,Vladi RH i Ministarstvu pravosuđa da mi na temelju „Zakona o pravu informiranja građana“ dostave službeni prijevod „Lisabonskog sporazuma“ Vlada RH molbu je proslijedila Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija RH, a Ministarstvo pravosuđa mi nije niti odgovorilo na dopis. Očito za njih ne vrijedi Zakon o pravu informiranja građana. Hrvatski sabor mi je pak  jasno odgovorio, kako  ne posjeduju službeni prijevod Lisabonskog sporazuma pa mi nije jasno kako su se saborski zastupnici uopće dosada informirali o temeljnom pravnom dokumentu Europske unije, svojevrsnom ustavu u kojem piše sve i o ulasku Hrvatske u EU te gdje se mogu pronaći mnoge negativne implikacije tog ulaska.

Naravno da nisam bio zadovoljan ni ovim odgovorom, pa sam uputio  zahtjev za objavu transkripata pregovora sa Europskom unijom kao i svih dosadašnjih potpisanih ugovora,i to svim Odborima Hrvatskog sabora , svim zastupnicima Hrvatskog sabora pojedinačno i Vladi RH. Smatram da bi svi zabilježeni transkripti tijekom pregovara s europskom diplomacijom kao i sve dosadašnje potpisane ugovore s članicama Europske unije trebali biti javnosti dostupne, kao što je Haški sud imao pravo uvida u transkripte u svezi Domovinskog rata.Tim više što će o ulasku Hrvatske u EU donositi odluku građani RH na Referendumu pa svakako  moraju biti adekvatno informirani , kako  bi odgovorno mogli donositi odluku .

Dobio sam šokantan odgovor kako „Hrvatski sabor ne posjeduje transkripte vezane za pregovore s EU,a istovjetan odgovor sam dobio i od Odbora za pravosuđe i Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo. Svi drugi odbori i svi zastupnici su se oglušili na svoju zakonsku obavezu prema Zakonu o pravu na pristup informaciji , pa zaključujm kako očito smatraju da su iznad zakona, što se dobro vidi po recentnom stanju u kojem se nalazi hrvatska država. Vlada RH je također dala vrlo zabrinjavajući odgovor, zbog kojeg ću na predstojećem referendumu sigurno reći: EU – NE HVALA. Cititam odgovor vlade RH:

,,Pregovori o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji pravno su uređeni postupak s ciljem sklapanja međunarodnog ugovora.Podlogu za sklapanje predmetnog Ugovora o pristupanju EU čine Pregovaračka stajališta Republike Hrvatske u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji ,koji se vode u sklopu Međuvladine konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.DOKUMENTI MEĐUVLADINE KONFERENCIJE NISU JAVNI. Dosadašnja praksa pregovora s Europskom unijom pokazuje da prije okončanja cjelokupnog procesa pristupnih pregovora , Europska unija nije svoja pregovaračka stajališta činila dostupnima javnosti.Sijedom navedenog ,pregovaračka stajališta Republike Hrvatske u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji nisu javno dostupni dokumenti.”

Toliko o “transparentnosti pregovora” čime se diče iz HDZ/KUKURIKU – Saveza za EU….

Naravno da sam i dalje bio uporan te sam i dalje koristio svoje zakonsko pravo što proizlazi iz Zakona o pravu na pristup informaciji pa sam i dalje slao razne zahtjeve i molbe vezane za prijevode pravne stečevine EU na službeni jezik RH , hrvatski jezik. Odgovor od Ministarstva vanjskih polova i europskih integracija ali i sličan odgovor i od Hrvatskog sabora vezan za Lisabonski ugovor govorio je da  “prevedeni konsolidirani tekst na hrvatski mogu naći u slobodnoj prodaji, a  obljavljen je u rujnu 2009.godine u zborniku ,,Adrias,,

I ta tvrdnja je nažalost netočna, jer spomenuti prijevod akademika Davorina Rudolfa kao prvo nije službeni prijevod,a kao drugo to nije u opće prijevod Lisabonskog ugovora, nego “Konsolidirani tekst ugovora o Europskoj uniji iz Maastrichta,1992” i “Konsolidirani tekst Ugovora o funkcioniranju Europske unije Rim ,1957.

 

3.  NEINFORMIRANOST GRAĐANA O KLJUČNIM ČINJENICAMA OKO ULASKA U EU

Pošto sam i dalje bio uporan u zahtjevima vezanima za službeni prijevod pravne stečevine EU,te sam se pozivao na činjenicu da su građani RH za taj prijevod platili 8 milijuna kuna , a da je te prijevode Jadranka Kosor poklonila zemljama “u regiji”. Tražio sam da ja kao državljanin RH dobijem istu dokumentaciju.Odgovor od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija bio je zapanjujući i razlog za još jedno veliko – “ne hvala EU.”  Citirati ću rečenicu po rečenicu:

,,Republika Hrvatska uručila je u zemljama u regiji radne verzije hrvatske inačice zakonodavstva Europske unije kao tehničku pomoć za izradu njihovih vjerodostojnih inačica .Uručeni DVD sadržavao je oko 12.000 dokumenata čiji sadržaj još uvijek nemaju službeni karakter na hrvatskom jeziku.Naime , iako su u radnoj verziji dokumenti prevedeni na hrvatski jezik,na nekima od njih treba napraviti još i /ili pravnu redakturu radi specifične terminologije.Također treba imati na umu i to da vjerodostojna hrvatska inačica postaje službenom tek kada ju potvrde pravnici lingvisti koje zaposli Europska komisija,Europsko vijeće,Europski parlament,Središnja europska banka i Sud Europske unije i to svaki za svoje područje.

Danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju objaviti će se službena vjerodostojna inačica zakonodavstva na nacionalnom jeziku u Službenom listu Europske unije ,a zakonodavstvo će postati dostupno I na bazi podataka EUR-Lex koja sadrži zakonodavstvo Europske unije na svim službenim jezicima…”

Iz priloženog je lako vidljivo da ne postoji službena verzija zakonodavstva EU na hrvatskom jeziku bez obzira što su građani RH već platili 8.milijuna kuna, nego se dokumenti opet trebaju “pravno doraditi.” Isto tako možemo lako  zaključiti da će se i s pravnog stajališta , eventualnom doradom promjeniti njihovo pravno značenje.Sama činjenica da će naš službeni prijevod odrediti pravnici lingvisti iz EU je vrlo opasna za suverenitet RH. Protekla iskustva u svezi pravnika lingvista iz EU daju mi potpuno pravo da sumnjam ,hoće li taj ,,službeni prijevod,, na kraju biti na službenom jeziku RH,ili će se prevodi biti na jeziku na kojem je čitana presuda hrvatskim generalima u Haškom sudu.

Vidljivo je da kada Državljani RH na referendumu budu odlučivali o ulasku u EU , neće biti upoznati sa zakonodavstvom EU prevedenim na službeni jezik,  što dovodi i u pitanje regularnosti referenduma jer se građani neće biti u mogućnosti adekvatno informirati o zakonodavstvu EU a koje će se na njih odnositi u punom smislu ako nedaj bože uđemo u EU.

I NA SAMOM KRAJU OVOG TEKSTA, MOLIM SVE HRVATSKE GRAĐANE DA RAZMISLE DOBRO PRIJE NAJVAŽNIJE POVIJESNO-POLITIČKE ODLUKE  HRVATSKOG NARODA OD 1991. GODINE, JER SMO SVI MI ODGOVORNI ZA PROSTOR I VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO,KAO I ZA PROSTOR I VRIJEME NAŠIH DJEDOVA. ALI NADASVE  , BITNO JE PREUZETI ODGOVORNOST I  ZA BUDUĆNOST NAŠIH SLJEDEĆIH NARAŠTAJA. ODLUKA O ULASKU HRVATSKE  U EU JE STOGA  ISPIT ZRELOSTI CJELOKUPNOG HRVATSKOG NARODA.

 

Dubravko Krčmarek, Zagreb