Hrvatske obavještajne službe trebaju djelova­ti i prozrijeti špijunske i neprijateljske namje­re REKOM-a u Hrvatskoj. Britanci su odlu­čili da to tijelo, koristeći goebelsovskim meto­dama hrvatski državni proračun i hrvatsku jav­nu televiziju, Hrvatima nameće osjećaj kriv­nje za Domovinski rat. Soros za početak dao 3.5 milijuna eura. Hrvatski sabor ne smije pri­hvatiti ovu podvalu

Ovih je dana u Zagrebu i u l još nekim hrvatskim gra­dovima započelo prikup­ljanje potpisa za osnivanje Regionalne komisije za ut­vrđivanje činjenica o žrtvama rata na po­dručju SFRJ (REKOM). Potpisi će se prikupljati u svih 6 država nastalih ras­padom Jugoslavije. Cilj je prikupiti mi­lijun potpisa do 6. lipnja 2011., a onda s tom fascinantnom brojkom doći u parlamente novonastalih država koji bi tre­bali donijeti zaključke o osnivanju RE-KOM-a.Tri su nevladine udruge koje su nositelji ove podvale sa dalekosežnim posljedicama, a to su beogradski Fond za humanitarno pravo (FHP), zagreba­čka Documenta i sarajevski Istraživa- čko-dokumentacioni centar (IDC). Ini­cijativa za osnivanje REKOM-a pote­kla je 9. svibnja 2008. u Podgorici na re­gionalnim konzultacijama, a kao uzor uzeli su južnoafričko povjerenstvo za pomirenje.

Svakome gostu koji dođe do štan­da gdje se potpisuje, dostupan je i pri­jedlog statuta REKOM-a. Iz toga statuta razvidno je kako je riječ o međuna­rodnome tijelu koje se financira iz do­prinosa strana ugovornica (država osni­vača) i različitih donacija. Tu famoznu komisiju sačinjavalo bi pet članova iz BiH, po tri iz Srbije, Hrvatske i s Koso­va, a po dva iz Slovenije, Makedonije i Crne Gore. Sjedište REKOM-ove ko­misije bilo bi u Sarajevu, s uredima u svim državama osnivačima. Ciljevi i zadaće koje je sebi postavila komisija, za neuke može biti humani i plemeniti mamac slično kao što je za vladajuću politiku u Hrvatskoj 1993. bila inicija­tiva za osnivanje privremenoga Haaškog suda za zločine počinjene u Ruandi i bivšoj SFRJ. Tada su prvi hrvatski predsjednik i državno vodstvo prihvati­li osnivanje Haaškoga suda u dobroj vjeri da će se suditi agresorskoj JNA i operaterima velikosrpske politike i ne pomišljajući da će taj sud biti britansko političko čedo koje će britanskoj geo­politici biti najjači adut za realizaciju njihove geopolitike na Balkanu za na­dolazeće vrijeme.

Mesić, Josipović i Teršelić 

Uglavnom krug ljudi okupljenih oko Vesne Teršelič postavio je sljedeće ciljeve:

  • utvrditi činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim krše­njima ljudskih prava počinjenim na području nekadašnje SFRJ u periodu od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001.,
  • utvrditi činjenice o političkim i društvenim okolnostima koje su odluču­juće doprinijele izbijanju ratova ili dru­gih oblika oružanoga sukoba, kao i činje­nju ratnih zločina i drugih teških krše­nja ljudskih prava koji su se dogodili i u razdoblju nakon 2001.,
  • priznati ne­pravde nanesene žrtvama u cilju izgra­dnje kulture solidarnosti i suosjećanja,
  • doprinijeti rasvjetljavanju sudbine nestalih, doprinijeti tome da političke elite i društva u postjugoslavenskim ze­mljama prihvate činjenice o ratnim zlo­činima i drugim teškim kršenjima ljud­skih  prava, prikupiti podatke o slučaje­vima ratnih zločina i drugih teških kr­šenja ljudskih prava,
  • pružiti njihov de­taljan opis,
  • prikazati obrasce kršenja pra­va i njihove posljedice,
  • prikupiti poda­tke o sudbini nestalih i surađivati s nad­ležnim tijelima koja se u stranama ugo- vornicama bave potragom za nestalima,
  • izraditi popis ljudskih gubitaka u vezi s ratom ili drugim oblikom oružanog su­koba,
  • prikupiti podatke o mjestima zat­varanja, osobama koja su protupravno zatvarane, podvrgavane mučenju i ne­čovječnome postupanju i izraditi nji­hov sveobuhvatni popis uz zaštitu iden­titeta gdje je to neophodno,
  • održati jav­na slušanja žrtava i drugih osoba o rat­nim zločinima i drugim teškim kršenji­ma ljudskih prava, preporučiti reparaci­je za žrtve,
  • izraditi, objaviti i predstaviti završni izvještaj na način koji će omogu­ćiti da izvještaj dopre do što širega kru­ga ljudi u postjugoslavenskim zemljama.

 

‘NAŠE IDEJE, BENZIN NJIHOV’

U ovim zadaćama i ciljevima kri­je se cijeli niz klasičnih podvala koje su po političkoj snazi ravne podvalama haaških presuda koje su napisane u Londo­nu, a samo pročitane u Haagu. O čemu je ovdje riječ?

Prva i druga Jugoslavija plod su geopolitičkih interesa Velike Britanije na zapadnome Balkanu. Pos­tojanje bilo kakve Hrvatske koja je sub­jekt u međunarodnoj politici vrlo je op­rečno s britanskim geopolitičkim inte­resima. Stoga je u Ministarstvu vanskih poslova Velike Britanije već 1993. of­ormljen odbor za zapadni Balkan čiji je konačni cilj osnovati Zapadni Balkan (novu Jugoslaviju). U sklopu toga cilja je i britansko zauzimanje za osnivanje ad hoc Haaškoga suda čije presude tre­baju trasirati put za konačni cilj.

Nijedna obavještajna zajednica na kugli zemaljskoj nije potrošila nov­ca i truda koliko MI 6 (britanska vanj­skopolitička obavještajna služba) da bi u Haag privela generala Gotovinu. Nit­ko nije kočio pregovore sa EU koliko Velika Britanija i njezini sateliti. Kako bi haaške presude, koje su plod britan­skih geopolitičkih ciljeva, a ne pravde i pravednosti,u Hrvatskoj bile prihvaće­ne kao pravne i pravedne, treba osno­vati jedno tijelo koje će, koristeći goebelsovskim metodama hrvatski državni proračun i hrvatsku javnu televiziju, Hr­vatima nametnuti osjećaj krivnje za Do­movinski rat.

Predstavnici REKOM-a kod predsjednika Josipovića 

No prije negoli najviše predsta­vničko tijelo donese zaključak o osni­vanju REKOM-a, svoje ‘humanističke milijune’ kao inicijalnu kapislu daruje dobro znani Georg Soros, koji je oda­vna zatvorio svoj ured u Zagrebu.

On je nakon rušenja s vlasti Tuđmanova HDZ-a, u Mađarskoj uskliknuo kako ne­ma više potrebe za Otvorenim društvom u Zagrebu jer će njihove ideje (čitaj: britanske) plaćati hrvatski proračun s čuvenom rečenicom ‘naše ideje, njihov benzin’. Ponovni dolazak Sorosa i nje­gova Tina Gazivode koji će u Hrvatskoj raspoređivati Sorosove milijune za britansko-srpske političke projekte hrvat­skoj obavještajnoj zajednici trebao bi biti znak za uzbunu. No to nije realno očekivati jer je ‘nonpaper’ (Tomislav Karamarko) definitivno potvrdio da su oni filijala MI 6.

Svakom prosječnom političkom analitičaru jasno je čemu i zašto služi takozvano civilno društvo.To je vanj­skopolitički britanski proizvod koji služi za podržavanje podobnih vlada i svrgavanje nepodobnih. U takvim pri­godama Britanci rade s Georgom Sorosom ugovor o javno-privatnom part­nerstvu gdje on svoj ‘legalni cash’ daje za njihove ciljeve, a oni njemu proiz­vođenjem krize u nekome području omoguće snižavanje vrijednosti dioni­ca koje on kupi. Ubrzo potom smiriva­njem proizvedene krize povećaju više­struko vrijednost dionica i tako zarađu­je Georg Soros, koji će za oživotvore- nje projekta REKOM na prostoru bivše SFRJ potrošiti oko 20 milijuna dolara, od toga u RH za početak 3,5. Kada je rušio Tuđmanovu politiku, potrošio je 40 milijuna.

Sada mu je potrebno mno­go manje s obzirom da na ključnim me­dijskim pozicijama ima već korumpira­ne urednike koji su u službi sotonizacije Domovinskoga rata i utemeljitelja suvremene hrvatske države Franje Tuđ­mana. Sjetimo se Zorana Šprajca i nje­gova središnjega Dnevnika na sam Uskrs na javnoj televiziji.

SABOR NE SMIJE PRIHVATITI OVU PODVALU

Hrvatski Sabor ni pod koju cijenu ne smije prihvatiti podvalu kao što je REKOM zato što je riječ je o da­vanju javnih ovlasti udrugama koje od svojega osnutka u RH suptilno i pola­gano nagrizaju teško stečeni suvereni­tet. RH ima svoja državna tijela čije djelatnike plaća državni proračun i čije kadrove postavlja i razrješuje hrvatski Sabor ili Vlada RH, a oni su pak plod izborne volje hrvatskih građana.To su Uprava za zatočene i nestale Ministar­stva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, zatim Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Do­movinskog rata i niz odjela u nizu tijela i instituta koji se bave ovom tematikom i plaćeni su iz proračuna za svoj posao i zapošljavaju eminentne stručnjake za ovo područje.

Cilj REKOM-a je posta­viti se kao „naddržavna” komisija koja bi bila nadređena postojećim znanstve­nim i ostalim ustanovama u Hrvatskoj s jednim jedinim ciljem da nametne ‘slu­žbenu’ regionalnu interpretaciju najno­vije povijesti na prostoru SFRJ. Inte­resantno je kako nemaju cilj utvrditi tko je bio agresor, a to je sukladno s Memo­randumom.

Koja to normalna i suve­rena država dopušta da joj se nameće neko vanjsko tijelo koje će koristiti javni servis, a da pri tom nikome ne od­govara, nego dapače odgovara vlast ko­ja im je to omogućila. Zamislite, gos­poda traže da javna televizija izravno prenose njihova isljeđivanja. REKOM se želi nametnuti kao ‘regionalna kad­rovska policija’ gdje bi svi koji raskrin­kaju njihovu podvalu mogli doći pod optužbu da su počinitelji stanovitih zlo­čina u ratu i da ih treba procesuirati.

Gdje su nas doveli britanski hu­manisti i njihovi namjesnici, najbolje svjedoči Zakon o izborima koji propi­suje kolike mogu biti donacije pojedi­naca i pravnih osoba političkim stran­kama u predizbornoj kampanji.Tako fizička osoba može donirati 30 000 kn, a pravna osoba 100 000 kn, a zabranje­ne su donacije iz inozemstva. Zanim­ljivo je kako ne postoji zakon koji bi propisivao koliko strana fizička ili pra­vna osoba smije donirati neki projekt. Može li neka udruga koja primi ino­zemnu donaciju to iskoristiti za politi­čki projekt?

Može li Zoran Pusić iz donacije za REKOM iskoristiti dio mre­že za sestrin politički projekt? Jesu li njih dvoje još od 1993. u istome politi­čkome projektu? Imamo svježe isku­stvo haaške podvale iz londonskoga in­stituta za međunarodne odnose. Iz toga istoga instituta dolazi i ovaj projekt kojemu je cilj zabiti posljednji čavao u kovčeg hrvatskoga suvereniteta. Zato, dragi branitelji, dižite se na noge.

Do­movinu Hrvatsku nema tko braniti osim nas.

Tomislav Jelić / Hrvatski list