Naslovnica Gospić „Ribolov na plovak“ u Gospiću na Novčici

„Ribolov na plovak“ u Gospiću na Novčici

1

Povodom obilježavanja Dana Ličko-senjske županije danas je  Sportsko ribolovni savez LSŽ pod pokroviteljstvom Ličko-senjske županije, tradicionalno već 21. godinu za redom održao KUP „Ribolov na plovak“ u Gospiću na Novčici.

Prvo i treće mjesto među 14 natjecatelja iz Gospića, Otočca, Gračaca i Banjevaca pripalo je natjecateljima iz Gračaca dok je drugo mjesto osvojio natjecatelj iz Gospića.

Nazočnim ribolovcima obratio se Željko Mataija, predsjednik Sportskog ribolovnog saveza LSŽ  koji je ukratko upoznao nazočne sa aktivnostima i uspjesima Ribolovnog saveza te se zahvalio na  pokroviteljstvu Ličko-senjskoj županiji i županu Milinoviću koji je uručio pehare i medalje najboljima te Prijelazni pehar Ličko-senjske županije.

K.Ž./L.O.

Uskoro opširnije

SHARE

1 komentar

  1. Sedamdesetih godina 20. stoljeća, kao dijete za vrijeme ljetnih praznika dolazio sam kod svoje bake Anke, sa majčine strane, u Gospić. Roditelji bi nas poslali u Liku nekoliko dana nakon što bi završila škola i u Gospiću bi bili dok oni ne bi dobili godišnji, pa bi nas pokupili na more. Mogu reći da su mi ti dani u Gospiću bili i ljepši nego na moru. Bili smo bezbrižni, došli bi i drugi bratići i sestrične. A i u ulici je bilo djece i nikada nije bilo dosadno. Moje je bilo, čim bi se digao i pojeo doručak od bijele kave i par komada kruha i margarina i đema, “rakače” u ruke i na Novčicu. Prethodno bi i nakopali “u vrtlu” glista za mamce. Obično sam sa ostalim dečkima iz Centralske ulice ( sada se drukčije zove) i okolnih ulica lovio na “pojilu” ili na Rajčevcu, ili “pod mostom”.
    Sunčanice ( ili “sulje” ) bilo je relativno lako uloviti na glistu, na “rakač” od bambusa, sa “spremom” na plovak. One malo kvalitetnije “mamce za štuku”, bjelice ili crvenperke, već su zahtjevale malo “sofisticiraniju spremu”, tj. relativno tanku “silu”, čim sitniju i tanju udicu i mali plovak u vidu pera od guske ( ručni rad) ili dikobrazove igle ( kupovna izvedba). Bjelice i crvenperke smo “vatali na kru” – “čitaj “hvatali na kruh” – tj. razmočili bi sredinu šnjite bijelog kruha u vodi i mjeseći u ruci napravili kao tijesto za kruh. Među prstima bi oblikovali malu kuglicu tog “tijesta” i s njome pokrili udicu. Tada je ribe još bilo dosta, pa ne bi bio ni preveliki problem uloviti bjelicu ili crvenperku, kao mamac za daljnju upotrebu, za štuku. Štuke smo “vatali na raub”, tj. “sprema” za štuku se sastojala od udice “trokuke” koja bi se vezala za “predvez” – tanka metalna sajlica koju štuka na bi mogla potrgati svojim oštrim zubima, ako bi se kojim slučajem uhvatila ( danas je lako, u dućanima sa opremom za ribolov, imaš što ti srce želi – nedavno sam u Zagrebu ušao u jedan takav dućan, za neke stvari nisam ni mogao odgonetnuti čemu služe, mi smo naprotiv, sami se domišljali i izrađivali predveze). Da nastavim, predvez se zatim vezao na jaču “silu”, obično najlon debljine 0,40 mm. Tada je njemačka firma DAM bio pojam za ribički pribor, pa tako i za “silu”. Prije nego se zavezao predvez za “silu”, na silu bi se nataknuo i “šuver” – plovak, obično krupniji komad izrađen od pluta, sa gornjom stranom obojenom crvenom signalnom bojom, a donji dio bi obično bio obojan bijelo ( kupovna verzija, ali koju smo isto tako znali sami iskopirati). Štuke smo lovili obično na toku rijeke gdje je voda malo dublja, i gdje obično ima vrba uz obalu, koje se krošnjama naginju nad rijeku ( štuka je grabežljiva riba, lovac, pa se zadržava na takvim mjestima ). Uglavnom, kada se “zabaci raub za štuku” slijedi čekanje i “piljenje u šuver”. Šuver bi polako se kretao tamo-amo, već gdje bi ona jadna crvenperka, ili bjelica ( zakačena za leđnu peraju) plivala. Sulje smo manje stavljali kao mamac za štuku, jer se govorilo da su bjelice bolje.
    Sada ću prekinuti, jer žena me tjera da idem politi vrt.

Comments are closed.