RIJEČ ZA TEBE

 Riječ za tebe
U NEDJELJI SVETKOVINE BLAŽENE DJEVICE MARIJE BOGORODICE slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE BROJEVA (Br 6,22-27) PSALAM (Ps 67,2-3.5-6.8) DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA GALAĆANIMA (Gal 4,4-7), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO LUKI (Lk 2,16-21).

PRVO ČITANJE  Br 6,22-27

ČITANJE KNJIGE BROJEVA
Reče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«

OTPJEVNI PSALAM Ps 67,2-3.5-6.8

Pripjev: Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

DRUGO ČITANJE  Gal 4,4-7

ČITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA GALAĆANIMA
Braćo: Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

EVANĐELJE   Lk 2,16-21

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI:
U ono vrijeme:
Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

KOMENTAR EVANĐELJA

Prebiraše ih u svom srcu (Lk 2,16-21)

S ovim događajem iz Lukina evanđelja susreli smo se na misi zornici na Božić. Onda je on bio utkan u našu misu kao događaj poklona siromašnih i zapostavljenih pastira novorođenom Dječaku koji je Evanđelje, Gospodin i Spasitelj svih ljudi.
Danas nam liturgija u istom događaju pokazuje Mariju kao onu koja “u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svom srcu”. Za “događaje” stoji u grčkom izvorniku ta remata, što doslovno znači “riječi”, ali se u novozavjetnom grčkom pod tim misle događaji objave, i to konkretni, u kontekstu prikazani događaji objave. Uočimo imperfekt koji je prošlo trajno vrijeme: pohranjivaše, prebiraše. Kao ograničena ljudska osoba, koja je morala napredovati u svijesti o samoj sebi i o događajima svoga života, Marija je vjernički pamtila svete događaje i o njima razmišljala u srcu. “Srce” je u Bibliji unutarnje intelektualno središte čovjeka, njegovo najplemenitije i najintimnije “ja”. Ponekad srce označuje i savjest, jer u SZ ne postoji riječ “savjest” (novozavjetni pisci – osobito Pavao preuzeli su je iz grčkog pučkih filozofa stoika). Ovo znači da je Marija sebe gledala i preslagala u svjetlu objave. Iz svake nove životne situacije pitala se, što od mene ovdje i danas očekuje Bog. Osjećala se u savjesti vezanom da postupa onako kako za nju slijedi iz događaja objave. Nije odmah unaprijed znala volju Božju za sebe, Josipa i Dječaka nego ju je morala tražiti molitvom i razmišljanjem. Takvo Marijino vjerničko raspoloženje izvrsno nam pomaže pri vjerničkom ulasku u novu godinu.
Ne znamo što nas u njoj može snaći, ali snagom današnje liturgije i po primjeru Bogorodice možemo u svakoj novoj situaciji uvijek iznova tražiti i prihvaćati volju Božju za nas osobno i za naše najdraže. Neka nam u tom smislu svima bude sretna nova godina!

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:
Biblijski komentar misnih čitanja u godini A
DANI KROZ TJEDAN

PONEDJELJAK – ČETVRTAK  2. – 5. SIJEČNJA. 2012.

Smatram da se ni jedna ljudska ruka ne bi smjela podići da učini kraj životu, jer život je život Boga u nama i u nerođenoj djeci. Mislim da Bog mora čuti krik te djece koja se ubiju prije nego li dođu na svijet.

Bl. Majka Terezija

PETAK  6. SIJEČNJA 2012. – BOGOJAVLJANJE -SV.TRI KRALJA; SVETKOVINA
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

SUBOTA 7. SIJEČNJA 2012.
S ljubavlju prema Bogu raste ljubav prema bližnjemu.Obje potječu iz ista izvora.
Sv. Ivan od Križa
NEZASTARJELA MUDROST

Izgubiš li iz vidika nadnaravni smisao svoga života, tvoja ljubav postaje obično čovjekoljublje, tvoja čistoća samo pristojnost, tvoje mrtvljenje glupost, tvoje svladavanje mlaćenje prazne slame; a sva su tvoja djela beskorisna.

Josemaria Escriva

Ne misli  nikad da je  prekasno! Isus kaže:“Bogu je  sve moguće.“

Herbert Madinger

Zahvalimo Bogu za svu ljubav koju nam pokazuje na tisuće načina i na različitim mjestima. Neka nam Bog otvori puteve koji nadilaze naše ja!

bl. Majka Terezija

RAZLUČIVANJE NUTARNJIH POKRETA; VI DIO

Božja pedagogija 2

Kada čovjekov neprijatelj sotona vidi da nije uspio, da je nemoćan pred odlučnom čovjekovom voljom da dođe do Cilja, ne prestaje se i dalje boriti protiv čovjeka. Ali, sada mijenja taktiku. Više ne udara frontalno, direktno, neposredno. On prilazi čovjeku miroljubivo, polazi s njim na životno putovanje, svjestan da u ljudskom srcu ima saveznika, petokolonaša: palu ljudsku narav koja je sklona dati se zarobiti prolaznim dobrima. Nepomirljivi protivnik odjednom postaje prijatelj, “anđeo tame” pretvara se u “anđela svjetla”, koji je spreman sugerirati posve dobre misli, koji podržava utjehu i potiče napredak, ali čeka svoj trenutak. Opasna igra obično počinje s poluistinama, dvoznačnim vrijednostima. One mogu biti opasnije od čistih laži ili prozirnih napasti. Kad smo, naime, sigurni da činimo dobro i da sigurno idemo prema cilju, ne primijetimo kako nas pomoću naših slabosti neprimjetno udaljuje od cilja.
Ignacije je u svom životu iskusio snažno djelovanje duhova i tako stekao životnu mudrost. On polazi od činjenice da je samo Bogu vlastito dati pravu radost i veselje, da Bog uklanja svaku žalost i zabunu. Zlom duhu je svojstveno da se bori protiv radosti i utjehe prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i neprestanim varkama. Nije li Isus nazvao đavla lašcem, ocem laži i ubojicom ljudi od početka? (Iv 8,44).
Važno je znati da samo Bog može biti izvor utjehe bez prethodnog naravnog uzroka, bez prethodnog razmišljanja, osjećaja, djelovanja, htijenja. Primjer za takvu utjehu bez uzroka je obraćenje Andre’ Frossarda, o kome nam sam piše u knjizi “Bog postoji, ja sam ga susreo”. Takve utjehe pokazuju da je Bog apsolutni Gospodar ljudskog bića i da u njemu može djelovati kako hoće i da se kroz to djelovanje daje svome stvoru otkriti kao počelo i punina blaženstva (DV 330).
No utjeha s uzrokom – upozorava sv. Ignacije – može biti i plod Božjeg djelovanja, ali i plod djelovanja zlog duha. No, ciljevi različitih duhova su posve oprečni: Bog uvijek daje utjehu s namjerom da čovjeka učvrsti na putu prema Cilju, u njegovu duhovnom rastu, u rađanju Božjeg života. Zli duh, naprotiv, daje utjehu, ali samo zato da čovjeka zarobi uza zemaljštinu, užitke, časti, slavu, da mu tako onemogući daljnji rast, ili da barem taj rast oteža, zagorči, uspori… Kako prepoznati odakle dolazi utjeha koja ispunja ljudsko srce? – Odgovor će biti jasan ako sebi možemo iskreno odgovoriti na pitanje kamo nas stvarno ta utjeha vodi? Da li nas otvara daljnjem rastu, Bogu, životu, dobroti, ljubavi – ili nas, naprotiv, zatvara u nas same, okreće nas prema nama samima, izolira nas, čini nas zadovoljnima s postignutim, čini nas tromima i bezvoljnima za daljnji proces rađanja .
Da bi sotona sakrio svoje zle namjere ulazi u dušu čovjeka koji želi služiti Bogu neprimjetno, ne napada, ne onemogućuje, ne smeta. Proučava čovjeka i njegove sklonosti, nastoji se povezati sa svojim “petokolonašem”- našom naravi, pa onda neprimjetno skrene čovjeka s pravog puta, a da čovjek toga ne postane ni svjestan. Jedan nam događaj može oslikati ovo đavolsko lukavo skretanje. Kurdakov u svojoj knjizi “Oprosti mi Nataša!” (Zagreb, 1989.) opisuje kako je odlučio pobjeći s ruskog broda na kanadsku obalu. Dok je plivao, spustila se magla. Plivao je nasumce, ali kako mu je jedna ruka bila jača od druge, neprimjetno je pravio veliki krug i doplivao – do broda s kojeg je pobjegao. Neprijatelj ljudske naravi znade podržavati dobre misli, da bi se što više sakrio i onda uz pomoć naših neurednih sklonosti, naših ljudskih slabosti, nesređenosti naše naravi, postigao ono što je htio .
Da bi čovjek nadmudrio starog lukavca, mora prije svega biti budan. Mora bdjeti nad svojim mislima, riječima i djelima, mora sačuvati početak, nastavak i svršetak, u skladu s posljednjim Ciljem, da ga sve neprestano otvara rađanju života. Ako čovjek primijeti da je tokom razmišljanja ili djelovanja odvratio pogled od Cilja, zaustavio se na nekom djelu, na samom sebi; ako je izgubio volju da ide naprijed, da se neprestano obogaćuje Bogom; ako je postao u tom procesu nestabilan, nesiguran ili uznemiren i zastrašen – onda je to jasan znak da se u njegovo biće uvukao neprijatelj, da ga je uspio prevariti. Kako je ušao, u kom trenutku je bio zakočen proces duhovnog rasta, zbog čega je sotona uspio posijati kukolj u čovjekovo dobro sjeme – na sva ta pitanja odgovor će dati čovjekovo ispitivanje samog sebe, svoga djelovanja, svojih nakana, svojih skrivenih želja, svojih sebičnih sklonosti. Upoznavajući tako konglomerat svih sila u sebi, čovjek postaje mudar i može se uspješno boriti protiv Velikog Zavodnika.

p. Mirko Vukoja
OBITELJ

Ljubav počinje u roditeljskoj kući. Ljubav živi u obitelji. Razlog zbog kojega danas u svijetu ima toliko patnje i toliko nesreće upravo je u nedostatku ljubavi u obiteljima. Kad bismo poslušali Isusa, on bi nam ponovio ono što je nekoć rekao: Ljubite jedni druge kako sam ja ljubio vas. On nas je ljubio trpeći i umirući na križu za nas. Ako se međusobno trebamo ljubiti, ako tu ljubav imamo unijeti u život, moramo to započeti u krilu svoje obitelji.

bl. Majka Terezija

Preuzeto iz knjige-Tako je govorila Majka Terezija: „BOG TE LJUBI“

OPREZ – LOMLJIVO

SVAKO DIJETE ČEZNE ČITAVIM SVOJIM BIĆEM ZA NJEŽNOŠĆU  I LJUBAVLJU.  ONO TREBA TOPLO GNJIEZDO U KOJEMU ĆE SE OSJEĆATI UGODNO, SIGURNO I  ZAŠTIĆENO.
SVE ŠTO RUŠI TU SIGURNOST, RANJAVA DIJETE U KORIJENU NJEGOVA ŽIVOTA I OSTAVLJA DUBOKE RANE.
LJUDI MOGU BITI TAKO OKRUTNI DA I NEROĐENI ČOVJEK U MAJČINU KRILU NIJE SIGURAN.

LJUDI SU LAKO RANJIVI. SVJESNO ILI NESVJESNO, ČITAV SVOJ ŽIVOT TRAŽE DOM UZ DRUGE. ČEZNU ZA RAZUMJEVANJEM, PRIZNANJEM, ZA POGLEDOM DOBROTE
ZA RUKOM KOJA POMAŽE.
AKO NE NAIĐU NA LJUDSKU TOPLINU, POVJERENJE, OSUĐENI SU DA IZNUTRA UMRU OD HLADNOĆE.

ZBOG TOGA U SVOME SRCU NOSE RANE KOJE GODINAMA NE ZARASTAJU JER IH OKRUTNOST SVAGDANJEGA ŽIVOTA UVIJEK IZNOVA OTVARA. TOLIKO JE LJUDI ČIJI JE ŽIVOT ZASJENJEN TAMNIM OBLAKOM: OKRUTNOM RAVNODUŠNOŠĆU NJIHOVIH NAJBLIŽIH.

BUDI PAŽLJIV U OPHOĐENJU S DRUGIMA.
LJUDI SU TAKO  LAKO RANJIVI.

PHIL BOSMANS

MEDITACIJA

Darivanje Boga čovjeku

Malen si, Isuse. Prihvatio si sve što je naše, što je ljudsko. Tako si malen da si potpuno ovisan o ljudima koji te okružuju, potpuno si ovisan o Mariji i Josipu, koji te ljube istinskom ljubavlju.
Malen si, dijete si.
Pozivaš me k sebi da se zagledam u tvoju malenost i da ponesem sa sobom blagoslov Božića. Daj mi da uđem u duh djetinjstva kako bih mogao, pogledavši jaslice, otkriti u njima tvoju poruku:
“Budi malen kao dijete. Jedino tako ćeš otkriti kraljevstvo Božje. Ono se ne krije u tvojim dostignućima, nego u Božjim darovima. Samo ako ti je srce slobodno moći ćeš osjetiti i prihvatiti kraljevstvo Božje. Samo srce koje zna da ga drugi može ispuniti ljubavlju otvara se daru ljubavi i postaje sretno.
Budi malen da možeš primjetiti kraj sebe malene. Budi dovoljno malen da osjetiš one kojima ti možeš otkriti blizinu kraljevstva Božjega.
Prihvatio sam obličje djeteta kako bi me ljudi mogli prihvatiti kao dijete. Ranjen sam kako bih mogao ranjenima biti blizu. Nisam se zaštitio izvanjskom sigurnošću. Trebam ruku koja će me pomilovati, krilo koje će me ugrijati, srce koje će me ljubiti. U Betlehemu su to bili moja Majka, Josip, pastiri. Danas trebam tebe da me primjetiš i uslužiš u mnogima koji su ranjivi, maleni, nemaju druge zaštite osim tebe.”
Isuse, gledam te malena u Betlehemu i vidim te malena u Jeruzalemu. Ostao si malen u svojoj muci i poslije uskrsnuća, kako bi svima mogao biti blizu, na dohvat ruke. I danas te možemo primiti, i danas te možemo čuti. Tako si malen da te možemo držati na svom dlanu, tako malen da staneš u naše uho i pronalaziš svoje skrovište u našem srcu.
Hvala ti. Pridružujem se radosti neba i zemlje, anđela i pastira, a osobito radosti tvoje majke Marije i Josipa. Pridružujem se radosti svemira. Isuse, dobro došao u ovaj naš svijet. Zagrij nas i danas ljubavlju svoga srca. Neka danas ne bude nikoga koji trpe zbog osamljenosti i hladnoće. Dobro nam došao, maleni Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novoga rođenja.                                                                                                                   fra Zvjezdan Linić
www.ktabkbih.net
DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

PREKASNO JE…
Dama dolazi u prodavaonicu knjiga i moli trgovca da joj preporuči neku knjigu za bolesnoga muža.
* Neku s vjerskim sadržajem? – pita prodavač.
– Ne, sada je za to prekasno, već mu je krenulo nabolje!

USPJEŠNA DIJETA
* Je li ovaj lijek stvarno djelotvoran protiv suvišnih kilograma?
– Izvrstan je, ali zato i skup… Tako skup da više nećete imati čime kupiti hranu.

KOD PSIHIJATRA
* Doktore, cijelu noć lijepo sanjam, kao da sam u nekom filmu, a onda se sve odjednom prekine.
– Što Vam prekine te lijepe snove? Budite posve otvoreni! Slobodno recite!
* Glupe reklame!

MOLITVA

Bože, svjetlosti svih naroda, udjeli ljudima trajan mir, ulij nam u srce sjaj novoga svjetla kojim si rasvijetlio Mudrace, naše oce u vjeri. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

 25. PROSINCA 2011. ROĐENJE GOSPODINOVO –  BOŽIĆ

 

 

PRVO ČITANJE  Iz  9,1-3.5-6 – ČITANJA SA MISE POLNOćKE

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE    

    Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: »Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira« – da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti!

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 96, 1-3.11-13

 

Pripjev: Danas nam se rodio Spasitelj — Krist, Gospodin!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan
spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!
Neka klikće pred Gospodinom jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.

DRUGO ČITANJE  Tit 2, 11-14

 

ČITANJE POSLANICE SVETOGA  PAVLA APOSTOLA TITU

Predragi:
Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

 

EVANĐELJE Lk 2, 1-14

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI:

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.«  I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«

 

KOMENTAR EVANĐELJA

 

Miljenici njegovi (Lk 2, 1-14)

 

Na polnoćki se od starine čita Lukin izvještaj o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta. Spominjanjem Augusta Luka ovaj događaj svete povijesti uklapa u povijest svijeta, što su kasnije prihvatili svi narodi kad je od 6. stoljeća uvedeno da se godine broje po Kristovu rođenju. Matej (2, 1) i Luka svjedoče da se Isus rodio u Betlehemu i tako povezuju rođenje Mesije s obećanjima danim Davidu koji je kao pastir iz Betlehema krenuo u kraljevsku službu na intervenciju proroka Natana.

“Dok su bili ondje” znači da su na vrijeme pošli, smjestili se u prolaznom svratištu za strance. Kad je Mariji došlo vrijeme poroda, sklonila se u pokrajnju prostoriju, jer kamene “jasle” nisu služile samo za stoku nego i za spremanje kućnih potrepština. Svakako su stada one noći bila na pašnjacima te pastiri s njima, kao što tekst izričito govori. Vol i magarac iz naših božićnih jaslica ne postoje u Lukinu tekstu nego u iz 1, 3: “Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije!” Pobožna legenda o volu i magarcu javlja se tek u 4. stoljeću na temelju ove Izaijine metafore koja potiče na priznavanje ovisnosti o Bogu. “Svoga prvorođenca” ne znači da je Marija imala još djece, nego da je Isus snagom prvorodstva nositelj obiteljske i religijske tradicije, da Bog s njime ima posebni plan.

U vrijeme Isusova rođenja betlehemski pastiri čuvali su stada jeruzalemskih svećenika i od njihovih su se stada odabirale životinje prikladne za hramske žrtve. Pastirska je služba bila omalovažavana zato što pastiri nisu mogli vršiti sve propise obredne čistoće. Upravo njima anđeo javlja rođenje Spasitelja. Vijest anđelovu trebalo bi doslovno prevesti: “Evangeliziram vam veliku radost za sav narod!” Prvi kršćanski misionari nazvali su evanđeljem čin i sadržaj propovijedanja o Isusu raspetom i uskrslom. Luka naziva evanđeljem i rođenje Isusovo. To je polemika protiv ondašnjeg pojma “evanđelja” u rimskoj državi. Grci i Rimljani zvali su evanđeljem rođenje careva djeteta, pobjedu carske armije, ustoličenje novog vladara. Za Luku je evanđelje rođenje Dječaka u Betlehemu.

Lukina polemika prisutna je i u nazivu “Spasitelj… Gospodin”. Rimljani su cara štovali kao božanstvo te ga u tom smislu zvali gospodinom. Zvali su ga i spasiteljem u smislu da osigurava javni red i mir te nabavlja živežne namirnice za svoje državljane u vremenu kad ljetina slabo rodi. Za Luku je pravi Gospodin i Spasitelj jedino Dječak iz Betlehema.
Pjesma anđela u našoj poznatoj božićnoj pjesmi i u starom prijevodu glasi: “Mir ljudima dobre volje” U prijevodu koji sada imamo u liturgiji: “Mir ljudima miljenicima njegovim!” Razlog promjene jest napredak u razumijevanju izraza eudokia Lk 2, 14 koji doslovno znači “sviđanje, naklonost, dobra volja”. Stari prijevodi razumijevali su da je to ljudsko svojstvo: Mir ljudima sviđanja ili dobre volje, tj. ukoliko su dobre volje, ukoliko su spremni na milost koju im Bog nudi po Kristovu rođenju. Svi noviji prijevodi, na temelju starozavjetnih tekstova gdje se odgovarajući hebrejski izraz odnosi ponajprije na Boga (racon, racono -naklonost, naklonost njegova), vide ovdje Božje svojstvo: “Mir ljudima sviđanja njegova, naklonosti njegove!” To znači da je Dječak iz Betlehema – na crti noćašnjega prvog čitanja neopozivi dokaz Božje ljubavi prema svim ljudima. S Božje strane nema više Židova i pogana, naroda objave i onih kojima je objava uskraćena. Svi su miljenici Božji jer ih Bog zaista ljubi u svome Sinu, koji je čovjekom postao. Međutim u našoj božićnoj pjesmi “Svim na zemlji mir, veselje” drugi stih može se razumjeti i kao Božje svojstvo. Usp. tumačenje ove pjesme u: B. DUDA, Svijeta razveselitelj : Hrvatski Božić, Zagreb, KS, 1980, str. 88-91.

Dok jedni drugima čestitamo Božić, obnovimo vjeru da je Isus za nas Evanđelje, Gospodin i Spasitelj koji svojim utjelovljenjem poručuje da su svi ljudi miljenici Božji.

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini B

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  26. PROSINCA 2011. SVETI STJEPAN, PRVOMUČENIK; BLAGDAN

 

Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan Apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i tako nastaju đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi Euharistiju bolesnima i utamničenima. Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi. Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Stjepan je ubijen ne bili se razbila nova “sekta” koja u raspetome Isusu vidi obećanog Mesiju. Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i pobudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, on je Spasitelj svijeta. Svima koji danas slave imendan upućujemo iskrene čestitke i želimo čvrstu vjeru poput Stjepanove. www.ktabkbih.net

 

UTORAK 27. PROSINCA 2011. Sv. IVAN, APOSTOL I EVANĐELIST, BLAGDAN

 

Bio je brat Jakova Starijega, rodio se u Galileji. Isus ga je pozvao, dok je na jezeru popravljao očeve mreže za ribolov. Bio je omiljeni Isusov apostol: jedini bijaše prisutan na Kalvariji, gdje mu Isus povjeri dužnost  da čuva i da se brine za njegovu majku Mariju. Poslije  Duhova bio je stalno uz Petra, te je prebivao gotovo stalno u Jeruzalemu, da bi ostvario obećanje  učinjeno  pod Isusovim križem. Prisustvovao je koncilu u Jeruzalemu. Preselio je u Efez, gdje postaje biskup Azijske crkve. Prognao ga  je iz Efeza car Domicijan na otok Patmos, gdje ja napisao Otkrivenje o posljednjim vremenima. Napokon slobodan vratio  se u Efez, gdje je umro za vladavine cara Trajana. – PREUZETO IZ  KNJIGE SVECI KROZ 365 DANA U GODINI; UPT

SRIJEDA 28. PROSINCA 2011.- NEVINA DJEČICA , BLAGDAN

 

Po Matejevom evanđelju , mudraci s Istoka, kad su stigli blizu  Betlehema da se poklone novorođenom Kralju, upitaju Heroda za mjesto rođenja. Kralj, se prepade na tu vijest, pomno i lukavo  preispita mudrace, da mu objave sve što znaju o novorođenčetu,» da mu se pokloni i poda darove.« Mudraci se upute ponovno, vidjevši  zvijezdu,  u Betlehem, gdje su dobili upute od anđela da se više ne vraćaju u Jeruzalem. Poslušavši anđele, uputili su se drugim putem svojim domovima. Uvidjevši,  Herod, da je bio prevaren te da nije uspio u svojoj zloj nakani, razjari se. Zato naredi da se u Betlehemu i oko njega pobiju sva muška djeca ispod dvije godine. Tako se mislio osloboditi po prorocima navještenog Judejskog kralja. Bez obzira na tu  odvratnu nakanu kralja Heroda Isus se spasi, jer anđeo objavi sv. Josipu nakanu  Heroda. Nakon toga Josip s djetetom i Marijom    pobjegnu  u Egipat.- PREUZETO IZ  KNJIGE SVECI KROZ 365 DANA U GODINI; UPT  

  

ČETVRTAK 29. PROSINCA 2011.

 

Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu- ljubav treba početi s jednom osobom .Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je željen i Bogu vrijedan.

 

                                          bl. Majka Terezija

 

 

 

 

 

 

 

PETAK 30. PROSINCA 2011. SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I  JOSIPA; BLAGDAN

 

    Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

    Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

    Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

    A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

    Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.(Lk 2,41-52)

 

SUBOTA 31.PROSINCA 2011.

 

   NAJZAPUŠTENJA ČETVRT U ČOVJEKOVOM GRADU JEST LJUDSKO SRCE- Phil Bosman                                            

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

OBRAĆAM SE VAMA, DRAGI RODITELJI, I ZAKLINJEM VAS DA NASLJEDUJETE SVETU OBITELJ IZ NAZARETA.

 

                                           SV.IVAN VIANNEY

 

 

BRAČNI ŽIVOT ZAHTIJEVA VIŠE KREPOSTI I POSTOJANOSTI OD BILO KOJEG DRUGOGA-ON PODRAZUMIJEVA STALNO MRTVLJENJE.

                                                             SV.FRANJO SALEŠKI

 

SVE SE BLAGO SVIJETA NE MOŽE USPOREDITI SA SREĆOM ONIH KOJI ŽIVE ZAJEDNO  SRETNO UJEDINJENI.

 

 

BL.MARGARETA D’YOUVILLE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RAZLUČIVANJE NUTARNJIH POKRETA; VI DIO

 

Božja pedagogija 1

 

Božja odgojna igra s duhovnom utjehom i duhovnom sušom  može čovjeku puno pomoći da shvati Božju taktiku u obraćenju čovjeka. U utjehi neka čovjek misli na to da neće biti uvijek tako jak i poletan i da mu je za to potrebna Božja snaga. U suhoći čovjek iskustveno doživljava svoju nemoć i grešnost pa je u opasnosti da klone, da ga zli duh navede na nepouzdanje i očaj. No, Božja namjera je druga. Želi čovjeka, stavivši ga pred zid, prisiliti da se okrene k njemu i da u njemu traži svoje spasenje. Božja je, dakle, namjera da pouči čovjeka kako njegov vječni život na koji se rađa tijekom ovog zemaljskog života nije ništa drugo nego najveći Božji dar koji mu Bog rado poklanja. No, čovjek ga mora u poniznosti i zahvalnosti primiti. Kao što se stvara zemaljski život aktivnim sudjelovanjem oca i majke, tako se i nebeski život stvara Božjim djelovanjem i čovjekovim prihvaćanjem. Zato je otvorenost Božjoj volji, suradnja s njom apsolutni uvjet da u ovom životu zaživi u nama vječni Božji život.

Ignacijeva usporedba đavla s nasilnom ženom koja je jaka kad je muž slabić, a slaba kada je on jak, želi u čovjeku probuditi hrabrost i odlučnost. Đavao je nemoćan kada smo odlučni ići Božjim putem. Đavao je vrlo jak kada počnemo kolebati, oklijevati, popuštati. Odlučnost na putu prema Bogu osigurava nutarnji mir, radost i snagu. Kolebljivost u vremenu suhoće upozorava nas na sudbinu židovskog naroda koji je prošavši kroz pustinju došao do Kanaana i trebao izboriti zemlju za sebe. No, narod se uplašio, nije imao povjerenja u Boga, nije se htio boriti, pobunio se protiv Boga i Mojsija. Zato je bio osuđen na 40-godišnje lutanje pustinjom, na životarenje sve dok nisu pomrli svi koji su posumnjali u Božju pomoć i nisu se htjeli boriti.

Čovjek je društveno biće. Samo kao takvo može ostvariti puninu svoga života. Kao društveno biće upućen je na druge. Zao duh to zna i zato u napastovanjima nastoji pojedinca isključiti iz zajedništva, iz povezanosti s drugima. Kad ga potiče na niske, zemaljske stvari, nastoji da čovjek ostane bez pomoći sa strane. Tada se ponaša kao čovjek-zavodnik. Što više napastuje čovjeka to ga nastoji više izolirati, osamiti. Zato mu ubacuje sumnje u druge, strah od drugih. Čovjek koji je realist i dovoljno ponizan shvaća da mu je potrebna pomoć drugoga, shvaća da svaka izolacija vodi katastrofi. Zato svjesno i sustavno podržava veze s drugima, odbija svaku sumnju, nepovjerenje i negativistički stav prema pojedincima i zajednici.

Zli duh je kao lukav i uporan vojskovođa koji opsjeda utvrđeni grad. Najprije proučava slabe točke grada koga želi osvojiti. Onda sve snage usmjeruje na najslabiju točku. Zato branitelj grada, čovjek, mora osigurati obranu svojih slabih točaka. Ali, ne smije zaboraviti ni đavolsku lukavost: ako čovjek posve zanemari druga područja, zli će udariti na njih. Događa se da se pojedinci usredotoče na svoje slabe točke u tolikoj mjeri, toliko se vrte oko njih, da zanemare druga područja i ona onda ostanu bez obrane. Možda čovjek kasno primijeti da ih je neprijatelj već osvojio. Naše slabe točke ne bi smjele biti izvor straha, prevelike brige i tjeskobe, nego bi nas trebale više poticati da se vježbamo u pouzdanju u Boga, u suradnji s milošću, da naučimo živjeti mirno s pouzdanjem u Boga koji je naš najvjerniji i najjači saveznik.

Sve do sad smo analizirali samo ona ignacijanska pravila za razlikovanje duhova koja su svojstvena više za one koji su na početku u duhovnom životu. Na čovjeka koji odluči poći putem Božjim, neprijatelj navaljuje, juriša, napada otvoreno, grubo, svim silama, i pokušava ga onemogućiti, ili barem mu jako otežati hod prema Bogu. Tko želi ostvariti smisao svoga života, doći do svog cilja, do Boga, treba se svim silama oprijeti navalama zloga, treba ostati otvoren procesu rađanja Božjega života u sebi i oko sebe.

 

 

p. Mirko Vukoja

KRATKA PRIČA

 

ISUSOV ROĐENDAN

 

    Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Svake se godine u svijetu priređuje slavlje u čast moga rođendana. Vjerujem da će se isto  ponoviti i ove godine.
Ovih dana ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do tog časa.

    Ugodno je znati, da neke osobe barem jedan dan u godini, misle na me.
Kao što znaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih.
DANAS je malo onih koji razumiju što slave.  Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi. Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno,  puno poklona…ali znaš jednu stvar?
Mene nisu niti pozvali. Meni u čast su slavili, ali me ne pozvaše. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan,  mene su ostavili vani, vrata za me su bila zatvorena… makar sam žarko želio s njima slaviti…

Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan BIJELI STARAC, sa dugom bijelom bradom, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje njemu u čast. Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti…
I znadeš što? Nitko me ne zagrli.
Zatim su započeli jedni drugima davati poklone. Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, ne bi ništa za me.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođendana, jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa? Shvatih da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.

    Svaka godina koja prolazi je gora. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.

Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije više od 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.

    Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, da li ćeš sudjelovati, da mogu za te rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazvaše mome pozivu.

Pripremi se 
jer u dan kad se najmanje nadaš
 slavit ću svoje velebno slavlje.

 

ZLOČIN POBAČAJA

 

Mnoga naša djeca su neželjena i nevoljena. Treba im netko da se brine za njih. Problem koji danas muči mnoge ljude nije to što svijet postaje prenapuče. Sve više i više uviđamo da ima ljudi koji pokušavaju dokazati da Božja providnost ne može providjeti za svu djecu koja bi se trebala roditi.

Po mom mišljenju, ako je pobačaj dopušten u bogatim zemljama koje imaju sve što se za novac može kupiti, onda su te zemlje najsiromašnije među siromašnima. Željela bih u takvim zemljama domove za neželjenu djecu, da ih mogu primiti i pobrinuti se za svakog od njih…

Što se tiče zemalja koje su prihvatile zakone koji dopuštaju pobačaj-za one koje misle da je to nešto prirodno i u redu-za njih moramo moliti.

    Njihov je grijeh velik. To je zločin.

 

 

   

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Srce puno ljubavi: Blažena Majka Terezija

 

 

 

 

 

 

ZAŠTO SAM SE RODIO?

 

RODIO SAM SE GOL, KAŽE BOG,

DA SE TI MOŽEŠ ODREĆI SAMOG SEBE.

 

RODIO SAM SE KAO SIROMAH,

DA TI U MENI MOŽEŠ NAĆI BOGATSTVO.

 

RODIO SAM SE MALEN,

DA TI NE TEŽIŠ VLADADTI NAD DRUGIMA.

 

RODIO SAM SE U STAJI,

DA TI NAUČIŠ POSVEČIVATI SVAKI PROSTOR.

 

RODIO SAM SE U ŠPILJI,

DA SVAKI ČOVJEK DOBRE VOLJE IMA PRISTUPA K MENI.

 

RODIO SAM SE SLABAŠAN,

DA ME SE NIKADA NE BOJIŠ.

        

RODIO SAM SE BEZ ORUŽJA,

DA TI IMAŠ POVJERENJE U MOJU DOBROTU.

 

RODIO SAM SE IZ LJUBAVI,

DA TI NIKADA NE POSUMNJAŠ U MOJU LJUBAV.

 

RODIO SAM SE NOĆU,

DA POVJERUJEŠ KAKO MOGU PROSVJETLITI SVAKU STVARNOST.

RODIO SAM SE KAO ČOVJEK,

DA SE TI NIKAD NE SRAMIŠ BITI ONO ŠTO JESI.

 

RODIO SAM SE KAO ČOVJEK,

DA TI MOŽEŠ POSTATI “BOG”.

 

RODIO SAM SE KAO MARIJIN SIN,

DA TI MOŽEŠ IMATI MAJKU.

 

RODIO SAM SE KAO SIN KOJEG JE JOSIP PRIHVATIO,

DA TI RAZUMIJEŠ KAKO JE PRAVI OTAC ONAJ KOJI DARUJE LJUBAV I ZAŠTITU.

 

RODIO SAM SE U JEDNOSTAVNOSTI,

DA TI NEBUDEŠ KOMPLICIRAN.

 

RODIO SAM SE PONIŽEN,

DA TI MOŽEŠ IZBJEĆI SVAKU OHOLOST.

 

RODIO SAM SE U SKROVITOSTI,

DA TI MOŽEŠ IZBJEGAVATI SVAKU ISTICANJE.

 

RODIO SAM SE KAO DIJETE,

DA TI NAUČIŠ BITI JEDNOSTAVAN KAO DIJETE.

 

RODIO SAM SE ZBOG TEBE,

DA SVI MOŽEMO POĆI U KUĆU OČEVU.

 

 

                                                           Lambert Noben

 

 

 

MEDITACIJE 

 

 

DOŠAO JE DA BI SMO IMALI ŽIVOT

 

Dobro je čuti da je Isus rekao kako je došao da bismo imali život, u izobilju da bismo ga imali. Ili još više čuti poruku da je on došao i umro za nas, da je Bog dao svog jedinog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.

Isus nas je upozoravao da se ne bojimo jer, iako nam se čini kao da smo malo stado, Otac je odlučio dati nam kraljevstvo.

Učio nas je da odbacimo male sitne brige kojima se bavimo, da dademo svoje male torbice, vrećice, džepove, novčanike, a da uzmemo torbe koje ne stare, u koje može stati kraljevstvo vječnost, neotuđivost i mir.

Isus je došao da nam pokaže tko smo, da bi nas upoznao s nama samima, da bi nas uvjerio da se njemu isplatilo postati čovjekom i čak poginuti za nas, te uskrsnuti, da bi spasio u nama ono veličanstveno. Božja objava je otkriće čovjeka i Boga. Zadaća Crkve je ljudima otkriti njihovo dostojanstvo i pokazati izvor tog dostojanstva.

Među nama se stalno čuje veličanstveni govor, siloviti događaji odnosa “ja” – “ti”, neprestani susreti, dozivi, stalni pozivi Boga čovjeku.

Zapravo svi ti mnogoliki glasovi i pozivi samo su odašiljači jedinih usta, jednog jedinog Srca – Stvoriteljeva.

Preko svega nam se javlja Bog, u svemu nam govori i doziva nas Stvoritelj, iz svega nam govori i po svemu nam neprestano pristupa veličanstveno Srce Isusa iz Nazareta i njegova Oca, Stvoritelja neba i zemlje.

 

 

 

 

 

 

ODMORITI SE U ISUSU

 

Čitajmo evanđelje u jednostavnosti njegove poruke. Isus je neprestano u službi ljudi. Nije čudo da se i on umori. Djeluje, govori, liječi, pridiže brojne ljude koji mu dolaze. To je neprestana aktivnost na koju se moraju priviknuti i njegovi učenici. Moraju slijediti njegov ritam sebedarnog života.

Međutim, Isus ne zapada u napast aktivizma. Ne gubi živce, ne gubi glavu. Zna da je čovjeku potreban odmor i da mu je potreban predah. Pretjerani aktivizam može mu oduzeti unutarnji mir i tada nije sposoban dati ono najbolje od sebe.

Isus primjećuje ljude u njihovoj klonulosti i gladi pa im pruža svoju riječ, hranu duše. Svoje apostole šalje u osamu jer im treba mira i odmora. Isus vidi kad drugima treba odmor, ali na sebe ne misli, za sebe ne mari. Ne vodi računa o sebi. O njemu se nitko ne brine, niti mu tko želi osigurati odmor i predah. Nema za Isusa godišnjeg odmora. Isus je tu za druge.

Prisjetimo se sličnih Isusovih riječi i poziva: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28). “Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!” (Iv 7,37-38). To je poziv i nama. Bilo bi dobro da to svaki slušatelj ovoga evanđelja istinski osjeti i povjeruje. Isus se brine za tvoj život, za tvoje zdravlje, za tvoj odmor. Isus zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. Prati sve što se zbiva oko nas. Vidi da ima puno razloga za zabrinutost i nemir. Međutim, on nam ipak nudi svoj mir. Svojom riječju želi i u naše dubine prenijeti svoje svjetlo, svoj optimizam i svoje potpuno povjerenje prema Ocu. Isus želi i danas nama reći da nismo više kao ovce bez pastira, budući da je on preuzeo vodstvo na našem putu. On je ispred nas, on nas vodi, on će nas dovesti k cilju. Nadalje, Isus vodi brigu i o našem zdravlju. Kao što se mnoštvo okupljalo oko Isusa u vrijeme njegova zemaljskog života jer je svojom ljubavlju znao čudesno pridići bolesne i vratiti im zdravlje, on to tako čini i danas. Smijemo na njega računati i u svim poteškoćama tijela. Svakako, nismo neranjivi niti besmrtni. Ali s Isusom možemo proživjeti svoj vijek u predanju koje smiruje dušu i tijelo. S Isusom možemo bolest, starost i nemoć prihvatiti kao izvor milosti i mira. U njemu možemo hraniti i nadu da će nas on uvijek ozdraviti kada je to za naše dobro.

Na osobit način se u današnjem evanđelju spominje odmor, osama, povučenost. Ovo je evanđelje u tijesnoj povezanost s našim godišnjim odmorima. Vrijeme je dopusta, kada se ljudi malo udaljuju od svojih radnih mjesta. To se zove godišnji odmor. Nekima se mijenja samo radno mjesto te svoje odmore iskoriste da naprave nešto za svoju kuću. Neki se ipak uspiju malo povući, naspavati, odmoriti. Neki stignu čak i do mora, do pravoga ljetovanja.

Bilo bi dobro da se u svim okolnostima svoga života znademo odmoriti u Isusu, na njegov način. To je stanje poniranja u sebe, to je vrijeme koje čovjek odvoji za sebe, za svoju dušu. To je vrijeme susreta s Bogom u vlastitim dubinama. Kako se često dogodi da ljudi na godišnjim odmorima zaborave na Boga, misleći da se moraju i od njega otkinuti. Šteta što se ne znamo odmoriti u Isusu koji nas želi zaštititi od vreve ovoga života, od napasti da uvijek moramo nešto raditi, od bijega pred samim sobom. Godišnji bi nam odmor mogao pomoći da se u Isusu i s Isusom istinskije susretnemo sa samim sobom; istom ćemo tada biti sposobni u miru i ljubavi susresti ljude oko sebe, možda i ostvariti novi, kvalitetniji susret s osobama s kojima smo već dugo u zategnutosti i nemiru. Za sve to koristi godišnji odmor kakvoga bi nam ga Isus htio omogućiti.

“Idite u osamu!” govori Isus učenicima. Slično govori i nama: “Saberi se malo; imaj malo vremena za sebe. Idi sa svojim bračnim drugom, svojom djecom, svojim roditeljima, svojim prijateljima u osamu. Imajte malo vremena vidjeti se i razgovarati u miru. Odmorite se od svijeta oko vas da biste mogli otkriti jedno drugo u novom svjetlu. Idi malo u osamu sa mnom. Neka to bude susret u kojem ćeš osjetiti moju blizinu koja će ti biti izvor svjetla i spasenja.”

 

fra Zvjezdan Linić

www.ktabkbih.net

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

Imendani
U gostionici kukaju dva vinska brata:
* Moja žena svake nedjelje želi poklon za imendan, jer se zove Nedjeljka.
– A kako je tek meni, prijatelju, moja se zove Zora.

 

Racionalno
Popravlja neki škrtac krov pa se oklizne, ali se u zadnji tren nekako uhvati za oluk. Brzo dozove ženu i kaže joj:
* Ne kuhaj ručak za mene, ručati ću u bolnici!

 

Recept
* Prije nego što ste došli k meni, jeste li bili kod nekog drugoga? – pita umišljeni liječnik novog pacijenta.
– Pa, bio sam kod ljekarnika, u ljekarni… 
* I kakvu Vam je glupost preporučio? 
– Rekao mi je da dođem k Vama.

 

www.ver.hr

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

Svemogući Bože, ti nas obasjavaš novim svjetlom svoje utjelovljene Riječi. To nam svjetlo po vjeri sja u srcu: molimo te da odsijeva i u našem življenju. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

        

 

 

 

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA 18. PROSINCA 2011.   

 

U ČETVRTOJ NEDJELJI DOŠAŠĆA slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE DRUGE KNJIGE O SAMUELU (2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16) PSALAM (Ps 89.2-3.4-5.27.29) DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 16, 25-27), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO LUKI (Lk 1,26-38).

 

PRVO ČITANJE  2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16

 

ČITANJE DRUGE KNJIGE O SAMUELU

     Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikana na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom.
I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati za svagda.’«

 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 89,2-3.4-5.27.29

 

Pripjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

 

DRUGO ČITANJE   Rim 16, 25-27

 

ČITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu:
Njemu slava u vijeke! Amen.

 

EVANĐELJE   Lk 1,26-38

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret  k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.  Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”  Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.  On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,  i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”  Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.  Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

 

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Zaručenoj s Josipom iz doma Davidova (Lk 1,26-38)

 

Ovo evanđelje dolazi više puta u toku liturgijske godine. Imali smo ga na Bezgriješno začeće i tada je bio naglasak na anđelovu pozdravu: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Danas je naglasak na Josipovoj poočimskoj ulozi i Marijinu djevičanskom materinstvu. Matej i Luka ističu Marijino djevičansko materinstvo i davidovsko porijeklo Josipa (usp. Mt 1, 18-25 i Lk 1, 27; 2, 4-5).
U Marijinu djevičanskom materinstvu evanđelisti vide više od biološke činjenice da Marijin sin nema naravnog oca, kao sin Zaharije i Elizabete. To je priprava za posebnu oslonjenost Marijina sina na Oca nebeskog. On koji nikoga na zemlji nije zvao naravnim ocem, pravi je Sin Božji. Preko Josipa Isus baštini naziv “sin Davidov” u smislu Natanova proroštva i Psalma 110. Taj naziv upućuje na njegov transcendentalni identitet: Nazarećanin, sin Davidov, je izvanredni Božji poslanik. Bog preko njega spašava svoj narod i sve narode svijeta od grijeha. On je “Sin Svevišnjega” zato što je sin Davidov.

 

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini B

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  19. 12. 2011.

 

JEDNOSTAVNO JE NEMOGUĆE, BEZ POMOĆI MOLITVE,

ŽIVJET KREPOSNO.   –     SV. IVAN ZLATOUSTI (347.-407.)

 

UTORAK 20.PROSINCA 2011. Sv. Ingacije Antiohijski (+ 110/115)

Prema predaji, bio je treći antiohijski biskup i to od prve godine vladavine cara Vespazijana pa do desete godine vladavine cara Trajana. Sigurno je umro mučeničkom smrću u Rimu za cara Trajana. Godina smrti ne da se točno odrediti. Iako ne znamo mnogo o životu sv. Ignacija, ipak mnogo znamo o njegovoj duši i srcu jer nam je sačuvano njegovih sedam poslanica, koje su najbolje svjedočanstvo tko je on bio i kakav je bio. Te se poslanice ubrajaju među najljepše spomenike stare Crkve. Mnogima su i kasnije – sve do dana današnjega – služile kao poticaj i veliko nadahnuće.
Pogledajmo kakve pouke daje vjernicima sv. Ignacije u svojim poslanicama! – Potiče ih da budu jedinstveni, povezani sa svojim biskupom, neka žive prema Božjim zapovijedima, neka se čuvaju krivih nauka, neka traže spasenje u križu, neka ljube apostole i proroke!
Evo nekih njegovih misli: »Ako netko ide za onim koji stvara raskol, neće posjedovati nebeskoga kraljevstva… Ako tko ide za tuđim naukom, neće biti u suglasju s Gospodinovim trpljenjem. Trudite se, dakle, oko toga da upotrebljavate jednu euharistiju (koja je za njega izraz crkvenoga jedinstva). Jedno je tijelo Gospodina našega Isusa Krista, jedan kalež, da se združimo s Njegovom krvlju, jedan oltar kao i jedan biskup sa svećenicima i đakonima…«
Najdublji pogled u dušu toga, uistinu, dobroga pastira daju nam ona mjesta u njegovim poslanicama u kojima neprestano ponavlja da rado žrtvuje život za svoje: »Otkupnina sam za vas… Prikazujem se za vas… Moj duh se žrtvuje za vas…« Iz njegovih pisama zrcali se potpuna spremnost na mučeništvo, na svjedočanstvo za Krista i Crkvu. »Bolje je za me da umrem u Isusu Kristu, nego da kraljujem nad čitavom zemljom« – piše Rimljanima.
Spomenimo još jednu lijepu misao Ignacija Antiohijskog: »Moja je ljubav raspeta!« Tu je misao kasnije veoma zavolio jedan drugi Ignacije, osnivač isusovačkog reda. Također, taj drugi Ignacije nije nikad mogao zaboraviti ono što je čitao o prvom Ignaciju u knjizi Flos sanctorum (Cvijeće svetaca), a to je: da su rimski krvnici, kad su raskinuli srce biskupa Ignacija, našli u njemu zlatna slova IHS – Isusov monogram. Taj je monogram izabrao Ignacije Lojolski kao grb i znak Družbe Isusove. Životopisac Ignacija Lojolskog, pater Ribadeneira, svjedoči da je on to učinio iz poštovanja prema Ignaciju Pracrkve: »U njegovoj nutrini plamtio je onaj plamen ljubavi k Presvetom Imenu Isusovu koji je, kako čitamo, gorio u grudima biskupa i mučenika Ignacija. I tome svecu prve Crkve htio je naš otac Ignacije biti jednak ne samo imenom, nego još mnogo više svojim djelima…«

 

www.skac.hr

SRIJEDA – SUBOTA  21.-23. PROSINCA 2011.

ONAJ TKO SE VJERNO MOLI BOGU ZA POTREBE U OVOM ŽIVOTU MILOSRDNO JE USLIŠAN KAO I MILOSRDNO NEUSLIŠAN.LJEČNIK ZNA BOLJE OD BOLESNIKA ŠTO JE

DOBRO PROTIV BOLESTI.

 

SV. AUGUSTIN (354.-430.)

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

SAMO ONAJ TKO USTRAJE U MOLITVI,TRAŽENJU I KUCANJU PRIMIT ĆE, NAĆI  ĆE I UĆI.

 

SV. LJUDEVIT MONTFORTSKI (1673.-1716.)

 

SAMO VODA MOŽE PROMIJENITI PUSTINJU. VODA JE ŽIVOT.- LJUBAV JE ŽIVA VODA.

                                                                         

                                               PHIL BOSMANS

 

 

 

NEBO- TO NIJE NIŠTA DRUGO NEGO SUSRET S BOGOM OSOBNO.

 

                                                                                       GERHARD LOFHINK

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RAZLUČIVANJE NUTARNJIH POKRETA; V DIO

 

Pravilima za razlikovanje duhova

 

U “Pravilima za razlikovanje duhova” sv. Ignacije je pokušao sažeti ovu evanđeosku mudrost. Htio nam je pomoći u našem duhovnom rastu, u našem hodu prema Bogu, u našem rađanju za Božji život. Želio nas je uputiti u mudrost kako da u svakom času svoga života, na svakom koraku, u svakom stupnju našeg duhovnog rasta prepoznamo gdje smo, kamo idemo i kako idemo prema Cilju. Da prepoznamo jesmo li otvoreni za rađanje Božjeg života, ili smo zatvoreni, blokirani.

Ljudima koji su zarobljeni grijehom, sebičnošću, neprijatelj tako prikazuje prolazne naslade kao da su jedino dobro, da ih zadrži u tom stanju, da ih zarobi, da im onemogući svaki duhovni rast, svaki korak naprijed. Bog radi suprotno tome. Uznemiruje ih, smeta, grize, muči, ne dozvoljava im da miruju, tjera ih naprijed.

Kod onih koji su odlučili ići Božjim putem djelovanje duhova je suprotno. Zao duh uznemiruje, podmeće zapreke, izmišlja razloge protiv takve odluke, unosi u dušu nesigurnost, žalost, osjećaj da je sve besmisleno, da u tom poslu nemaju nikakve šanse. Dobri duh ohrabruje, tješi, jača, daje dobra nadahnuća, smiruje, olakšava terete, uklanja zapreke, pokazuje smisao i ljepotu i plodnost takvog života.

No, kako prepoznati da idem Božjim putem, da se ne zavaravam? Ako je u mojim mislima, namjerama, riječima i djelima Bog na prvom mjestu kao zadnji Cilj i pokretač svega mog djelovanja, ako sam spreman sve drugo podložiti tom Cilju, onda me sigurno vodi duh Božji. Ako, naprotiv, bilo što drugo, osim Boga, stavim na prvom mjestu, kao konačni cilj moga života, onda me ne vodi duh Božji.

Dobri duh tješi onoga koji je pošao njegovim putem. Duhovna utjeha je unutarnji pokret ljubavi prema Bogu tako jak da čovjek ne može ništa voljeti izvan Boga, nego sve ljubi u Bogu. Takvo prianjanje uz Boga potiče čovjeka da s Bogom dijeli radosti i žalosti, da ga svaki grijeh boli i peče kao čin protiv temeljnog svog životnog opredjeljenja, protiv ljubavi. Napokon, za takvog čovjeka utjeha je sve što ga otvara prema nebeskim stvarima, što omogućava i pospješuje duhovni rast, što stvara u čovjeku mir, opuštenost i sigurnost da je na pravom putu prema ostvarenju smisla svoga života.

Protivno od duhovne utjehe je duhovna suhoća, tama u duši, nemir, sklonost prema niskim zemaljskim stvarima, nutarnja rastrganost, sklonost na nepouzdanje u Boga, nemoć da ljubimo, osjećaj lijenosti, mlakosti, tromosti, žalosti, bezvoljnosti, frustracije, to je osjećaj kao da Boga uopće nema i kao da je besmisleno boriti se za neke više, nadzemaljske ideale. Iz takvih osjećaja rađaju se misli da je nemoguće postići Cilj, da borba nema smisla i da je najbolje ne ići, ili ne nastaviti ići putem duhovnog rađanja.

Zato čovjek mora prepoznati u kakvom je duhovnom raspoloženju i kamo ga ono vodi. Ako se nađe u suhoći,  mora ostati čvrsto pri prijašnjoj odluci da pod svaku cijenu ide naprijed, znajući da ne ići naprijed znači izgubiti se, ne ostvariti svoj smisao. Zli duh je onaj koji u suhoći sugerira da ne idemo naprijed. Bog je onaj koji nas ohrabruje da ustrajemo na dobrom putu i onda kad je teško.

Duhovna suhoća ne smije biti trenutak klonuća i nemoći, nego trenutak kada se moramo istrgnuti iz tame koja nas zahvaća, kada se moramo još više boriti, maksimalno se zauzeti, više moliti, više pokore činiti, više se ispitivati zašto smo se našli u takvom stanju. U duhovnoj suhoći nije čovjek u gorem stanju, nego je to bilo u utjehi. Bog je jednako s njim sada kada ga ne osjeća kao što je bio s njime u vremenu osjećaja njegove velike blizine. Bog mu jednako sada pomaže kao što mu je pomagao kada je osjećao tu pomoć. Treba imati na umu da svaki čovjek mora proći kroz kušnje. Važno je da čovjek u suhoći ne popusti napasti beznađa, da strpljivo čeka trenutak ponovnog Božjeg pohoda, da bude siguran kako će pobijediti takvu kušnju.

Ipak čovjek se u suhoći treba pitati, odakle ta duhovna suhoća. Uzrok joj može biti trostruk: a) naš nemar u duhovnom radu i duhovnom rastu, naša mlakost u službi Božjoj, naša lijenost na području života u ljubavi u konkretnim životnim okolnostima. b) Gospodinova kušnja, da vidi koliko imamo osobne volje njemu služiti i onda kada ne dobivamo za to nikakve konkretne nagrade.       c) Prilika da steknemo pravu spoznaju i svijest o sebi, o svojoj slabosti i nemoći da steknemo ili sačuvamo svojim silama pobožnost, ljubav, intimno zajedništvo s Gospodinom. Prava spoznaja o sebi čini nas uistinu skromnima i poniznima, jer ponovno dolazimo do iskustva da je sve dobro od Boga, da smo mi nemoćni sami od sebe činiti dobro i da se ne možemo pouzdavati u sebe, nego u Gospodina. U duhovnoj suhoći Gospodin nam uzima ono što smo mu u možda neprimjetnoj sebičnosti uzeli i poželi se time hvaliti kao da je to naše.

Kroz ovakva iskustva dolazimo do mudrosti da se za vrijeme utjehe ne razbacujemo lažnom sigurnošću, nego iskoristimo Božji pohod da se još više ojačamo za dane kušnje, suhoće i slabosti.

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

VRIJEME ZA OBITELJ

 

– Tata!
Tata koji je čitao novine promrmlja:
– Ma, što je djete?
– Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem?
– Pa naravno.
– Zašto, tata?
Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine.
– Zašto tata? Želio bih znati!
– Aaa? Što zašto?
– Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik?
– O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!
– Što to znači biti u tijeku događanja, tata?
– O nebesa! Dijete, to ti je kao… orijentirati se… razumiješ li?
– Ne razumijem!
– O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam.
– A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram?
– Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to!
– Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata!
– E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li?
– Ali… ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat učitelj me ukori.
– Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!
– Hoćeš li i tamo morati čitati novine?
– Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina!
– A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!

 

www.nadbiskupija-split.com

 

POZNAJA SEBE VODI PONIZNOSTI

 

Ispit savjesti prva je lekcija koja dolazi iz Isusova srca: Upoznaj samoga sebe. To je ispit naše suradnje s Isusom. Ne traži se od nas nekorisno preispitivanje naših jada. Trebali bismo, zapravo usmjeriti srca prema Bogu i Njegovu svjetlu.

Poznavanje Boga rađa ljubav, poznavanje sebe, poniznost. A ona nije ništa drugo doli istina. Što imamo, a da nismo primili, pita sv. Pavao. Ako smo sve primili, što to za nas znači? Ako se doista dobro poznajemo, nikad nećemo oholo dizati glavu. Ako ste istinski ponizni, ništa vas neće smesti, ni pohvale ni grdnje, jer vi znate tko ste. Ako vas ogovaraju, nećete izgubiti hrabrost. Ako vas proglašavaju svetim, nećete se uzdizati na oltar. Poznavanje samoga sebe bacit će vas na koljena.

 

Promijenite svoja srca…

Nema obraćenja bez promjene srca.

Promjena mjesta nije rješenje.

Promjena posla također nije rješenje.

Rješenje je u promjeni srca.

A kako ga možemo promijeniti?

Moleći!

 

   

 

Preuzeto iz knjige Misli Anegdote Molitve: Blažena Majka Terezija

 

KAD SE DVOJE LJUDI VOLE

 

Kad se dvoje ljudi vole i kad žele da ljubav traje, moraju birati isti smjer. Tek ako idu istim putem, sve više će se približavati jedno drugomu. Onaj tko voli sebe, prianja čitav dan čvrsto uz samoga sebe – i ne zna što je ljubav.

Nije spolni odnos odlučujući za ljubav,

Nego ljubav za spolni odnos.

Ljubav, stvarna ljubav jest snaga koja ti

Pomaže da nadvladaš samoga sebe, da drugomu bude dobro. Ostaneš li vjeran ljubavi, nećeš ništa izgubiti, iako ćeš morati

proći kroz mračan tunel. Ne ostaneš li vjeran u ljubavi, naći ćeš možda prolazno zadovoljstvo, ali ćeš na kraju sve izgubiti.

Biti vjeran nije nikakvo umijeće kad sve ide glatko. Vjernost se dokazuje kad sve pođe naopako.

 

PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA – Phil Bosmans

 

 

 

 

 

 

 

 

               

MEDITACIJA

 

ŽIVOT JE DAR

 

Čovjek se često pita o tajni i o smislu života. Ta nam tajna svima izmiče. Uronjeni ni smo u život, ali ga ne možemo zarobiti, zagospodariti. Možemo samo prihvatiti život kao dar. Prema Bibliji i nauku Crkve život je jedinstven i neposredan dar Božji. Roditelji nose u sebi sposobnost ljubavi i darivanja, a u svojem biću nose i tajnu života. Ipak, i za njih je to tajna. Vjerujemo da čovjek postaje živo biće u jedinstvenom trenutku koji je povezan s čudesnim spajanjem ljudskih stanica u tijelu žene. Međutim, to je tek pretpostavka. Tajna istinitog života, dar života, načelo života ili, kako to volimo u običnom rječniku reći, duša ljudskog bića uvijek je neposredan Božji dar. Početak života je zapravo pravi Božji stvarateljski čin, kao ono na početku stvaranja – kako to opisuje biblijska Knjiga postanka. U svakom začeću Bog je na neposredan način Stvoritelj i Otac.

Odatle proizlazi zahtjev da čovjek koji želi istinski živjeti i ući u smisao vlastitog života ponire zapravo u tajnu Božje ljubavi i Božje volje. Obdareni smo životom. Bog nas je dozvao u život. On jedini zna cjelokupnu tajnu života, pa i ovog našeg života. Što dublje uđem u tu tajnu, što istinitije tražim volju Božju, to sam bliže samom smislu života. Moj će život procvasti puninom. Zato se u duhovnom rastu postavlja pred čovjeka poziv da istinski prihvati svoj život, i to ne samo u onom sudbonosnom času začeća, već i u svakom daljnjem času i to sa svim okolnostima koje život sobom nosi. Ne prihvaćati neke okolnosti vlastitog života koje ne možemo promijeniti, znači zapravo boriti se protiv samoga sebe, znači lišiti se punine života.

Svatko od nas ima svoje roditelje. Oni su samo obična ljudska stvorenja. Zato nije uvijek sigurno da nam oni mogu od časa začeća pružiti svu potrebnu ljubav i potvrdu života. Neki su u tome uspješniji, neki manje uspješni. Neki su i sami previše ranjeni u životu pa često ne znaju ni svojem djetetu darovati potrebnu ljubav. Zato se netko sjeća svojih roditelja s radošću, a netko misao na njih veže uz mučna sjećanja. Sve je to utkano u tajnu našega života.

Ipak, utješna je istina da je na početku tvog života netko tko te je od prvog časa silno želio i htio. Nitko od nas nije slučajno nastao. Bog je gospodar života i, prema tome, on je u početku svakog ljudskog bića. A Bog je ljubav. On je u svaki stvoreni život ugradio svoje srce, svoju ljubav. Stoga nitko nema pravo pomisliti da nije ljubljeno biće, da je kažnjen životom. U temeljima tvoga života nalazi se sva ljubav svijeta, nalazi se Bog. Prema tome imamo pravo radovati se životu.

Međutim, upravo zbog te činjenice otkrivamo da je život tajna i dragocjenost kojom ne možemo raspolagati, već je primiti, pohraniti i njegovati. Niti svojim niti tuđim životom ne možemo raspolagali, a pogotovo ne smijemo njime manipulirati. Svaki je ljudski život dragocjenost. Odatle utemeljenost stava vjernika koji priznaju Boga svojim Stvoriteljem i Ocem da nitko nema prava ugroziti svoj ili tuđi život. To vrijedi za svaki život u svakoj dobi: bilo u dobi od nekoliko tjedana pod srcem majke, bilo u djetinjoj, bilo u odrasloj ili u onoj staračkoj dobi. Bog je gospodar života.

 

fra Zvjezdan Linić

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

 

KOD MAGARCA
Na dvorišnim vratima seoskog imanja stajao je natpis: “Ako Vam treba dobar, vrijedan i poslušan magarac, svratite kod mene.”

 

TEK ILI VEĆ
* Što će biti Vaš sin kada doktorira?
– Vjerojatno će već biti djed…

 

OPASNA ISKRENOST
* Vaši poslovni i obiteljski problemi uzrokovani su time što uvijek poslujete s prevarantima – otvoreno reče odvjetnik svom dugogodišnjem klijentu.
– Mislim da ste potpuno u pravu. Od danas će biti drugačije. Odvjetniče, Vi me više nećete zastupati!

 

 

 

www.ver.hr

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

 

PSALAM 30

 

Zahvala za spas od smrti

 

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

 

Gospodine, Bože moj, zazvah te,

i ti si me ozdravio;

Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, vjernici njegovi,

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a čitav život dobrota njegova.

Večer donese suze,

a jutro klicanje.

 

U svojoj sreći rekoh:

“Neću se pokolebati nikada!”

Dobrotom si me, Gospodine, na goru nade postavio,

ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

Tada, Gospodine, zavapih k tebi

i zazvah milosrđe Boga svojega:

“Kakva je korist od krvi moje,

kakva korist da u grob siđem?

Zar će te prašina slaviti,

zar će naviještati vjernost tvoju?”

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;

Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si moj plač u igranje,

skinuo kostrijet s mene

i opasao me radošću.

Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:

Gospodine, Bože moj,

dovijeka ću te hvaliti!

 

  1. 1.   Sv. mise  zadušnice za poginule hrvatske branitelje, preminule djelatnike te za članove njihovih obitelji.

 

 

  1. 2.   Sv. mise povodom svetkovina  i blagdana: Uskrsa, Božića,

     Dušnog  dana, Svetog Vida  zaštitnika Policijske kapelanije     

    „Sv. Vid“, nacionalnih  blagdana i zaštitnika  hrvatske policije   

     Sv. Mihaela.

 

 

  1. 3.    Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i

     članove  njihovih obitelji.

 

 

  1. 4.    Sakrament pomirenja i pokore – sv. Ispovijed (prije sv. Mise i

      po potrebi).

 

 

  1.  Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu 2011 i   

 siječnju 2012.

 

 

  1. Molitveni susret – 20. prosinca ( utorak) u 19.20 h.

 

 

  1. Izrada i izdavanje lista  RIJEČ ZA TEBE.

 

 

    8. Predavanja po dogovoru.

 

 

    9. Osobni  susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na   

         zahtjev djelatnika te članova njihovih obitelji.

 

 

   10. Policijska kapelanija sv. Vid  posjeduje  knjižnicu sa 754

         naslova knjiga,  uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA 4. PROSINCA 2011.

 

U DRUGOJ NEDJELJI DOŠAŠĆA slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE (Iz 40,1-5.9-11) PSALAM (Ps 85,9ab-14) DRUGO  ČITANJE: ČITANJE DRUGE POSLANICE SVETOG PETRA APOSTOLA (2Pt 3,8-14), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MARKU (Mk 1,1-8).

 

PRVO ČITANJE  Iz 40,1-5.9-11

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 85,9ab-14

 

Pripjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

 

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

DRUGO ČITANJE   2Pt 3,8-14

 

ČITANJE DRUGE POSLANICE SVETOGA PETRA APOSTOLA

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

 

EVANĐELJE   Mk 1,1-8

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MARKU:

   Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

 

 

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Ivan u pustinji zove na obraćenje radi dočeka Jačega (Mk 1, 1-8)

 

    Izostavljen je uvodni tekst Markova evanđelja: “Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega” (r. 1a). To je evanđelje o Isusu, ali i evanđelje koje od Isusa potječe. U takvo cjelovito evanđelje spada i Krstitelj kao posljednji starozavjetni prorok koji krštava vodom u znak pokore i obraćenja te najavljuje Krista kao Jačega koji će krštavati Duhom.
    U grčkom izvorniku reci lb-4 jedna su rečenica: “Kao što je pisano u Izaiji proroku… tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.” Dok je drugi Izaija u Babiloniji najavio novi prolaz kroz fizičku pustinju, prevodioci Sedamdesetorice su od toga načinili glasnika obraćenja u pustinji. Time su namjerno podsjetili na 40 godina Izraelova hoda kroz pustinju kao vrijeme najčišće religioznosti.
    U ono doba postojao je i pokret kumranskih monaha koji su se povlačili u nenastanjen kraj pored Mrtvog mora u znak protesta protiv izrođene religije te gajili vlastitu duhovnost, ali nisu propovijedali drugima koji ne bi bili spremni pridružiti se zajednici, proći dvogodišnji novicijat i položiti zakletvu vjernosti. Krstitelj je mogao kod ovih monaha završiti novicijat, ali je bio nezadovoljan zatvorenošću grupe pa se odlučio za propovijedanje obraćenja svima koji makar na trenutak prekidaju svoje redovne obaveze i povlače se k njemu u pustinju na novo prihvaćanje ovisnosti o Bogu.
Ivan propovijeda i dijeli krst obraćenja. To je pokornički obred koji se sastojao od pokornikova silaska u rijeku Jordan i priznavanja vlastite grešnosti, a Krstitelj je pri tome pratio pokornika u znak da Bog prihvaća njegovo kajanje i spremnost na promjenu vlastitog života. Marko napominje Krstiteljevu pokorničku odjeću i isposničku hranu. Slično se nosio i hranio Ilija (usp. 2 Kr 1, 8 i Zah 13, 4).
U svojoj najavi Jačega Krstitelj ističe:
– Jači uskoro i sigurno dolazi (r. 7a);
– Krstitelj mu nije dostojan odriješiti remenje na sandalama, što je posao roba ili najnižeg sluge (r. 7b);
– Pokornički krst vodom samo je slika skorog krštavanja Duhom koje počinje s nastupom Jačega (r. 8).
Pri ovome je značajno vrijeme: Ivan je krštavao vodom, Jači će krštavati Duhom. Ivanovo doba je završeno, počinje doba Mesije koji djeluje snagom Duha a kao Uskrsli šalje Duha svojim sljedbenicima.
Krstitelj djeluje u pustinji, sam uronjen u spasenje što ga Bog nudi. On poziva ljude da se izdvoje iz svagdanjih veza i obaveza pa urone u ovisnost o Bogu. Tako svjesnije doživljavaju spasenje koje Bog nudi i spremaju se na nove Božje zahvate u osobnom životu i životu zajednice kojoj pripadaju.

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini B

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK – SRIJEDA 5.-7.PROSINCA 2011.

 

Najopasniji je onaj čovjek kojemu je tuđe sve što je ljudsko, koji je hladan prema sudbini rodne zemlje, prema sudbini bližnjega, prema svemu osim prema sudbini novčića koji je spustio u opticaj. Saltikov Ščerd

 

ČETVRTAK  8. PROSINCA 2011. Bezgrješno Začeće

 

Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. Taj je nered prouzročio grijeh naših praroditelja koji je prešao na sve ljude i zove se izvorni grijeh. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje prije izvornoga grijeha, to jest u stanje milosti Božje. To je stvorenje ostalo netaknuto od sveopće zaraze i nije bilo potrebno liječenje; ostalo je na ispravnom putu i prema tome nije ga trebalo popravljati. Ono u izvorima svoga bića nije poznavalo nikakav nered. To je stvorenje Blažena Djevica Marija. Ona je među nama jedina ostala netaknuta, u tijelu, ali posve čista, u vremenu, ali ipak u vječnoj istini.
II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:
“Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem
sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna…”
Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.
Četiri godine nakon proglašenja dogme o bezgrješnom začeću uslijedila je milosna Gospina ofenziva ukazanjima u Lurdu, koja još i danas traje ne samo u Lurdu, već i u Fatimi i Sirakuzi. Recimo nešto i o toj Gospinoj milosnoj ofenzivi.
Kada je u petak 19. veljače god. 1858. Bernardica Soubirous opet klečala u Masabjelskoj špilji, i po četvrti put joj se ukazala prelijepa Gospoda. Djevojčica, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću. Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima.
Najedanput začuje iza sebe divlju riku, kao da se svađa i prepire razjareno mnoštvo. Od nepoznate buke dolazio je glas: “Spasi se, spasi!” Nebeska je prikaza pogledom koji zapovijeda pogledala prema rijeci Gavi, odakle je iz podzemnih dubina dolazila buka. I u tren oka umuknuli su glasovi, kao da se razbježalo mnoštvo.
Općenito misle da je ta buka i vika dolazila iz paklenog bezdna. Podigao ju je sotona sluteći koliko će mu duša oteti Imakulata svojim ukazanjima u Lurdu, za kojima će slijediti ukazanja u Fatimi i suze u Sirakuzi.
Drugo veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Fatima. I onamo hodočaste milijuni, i tamo Imakulata vraća srca natrag Bogu. Dapače, iz Fatime se dala Imakulata kao hodočasnica – romarka, na put oko zemlje, da osvoji što više srdaca. Prošla je kroz brojne zemlje, dočekivana svuda neiskazanim slavljem i to ne samo od katoličke nego i od protestantske, muslimanske, budističke i animističke djece. Svi su duboko osjetili i proživjeli kako prolazi zajednička Majka. Svi su osjetili blagu ofenzivu ljubavi.
Treće veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Sirakuza, otkako je Gospa u jesen godine 1953. proplakala u kući radnika Angela Giusta. Događaj je filmom snimljen, suze su kemijski ispitane. Započeše hodočašća do 30.000 ljudi. Otvorila se apokaliptička slika “razbaštinjenih” i svake vrste bolesnika. Događala su se svaki dan čudesa. Do 15. III. 1954. javilo se 653 ozdravljenja. Komisija psihijatara, ortopeda, rentgenologa i drugih specijalista smatra izvanrednim 500 ozdravljenja.
Sirakuza se duhovno preporodila. Mnogi pijanci, psovači i preljubnici uskrsnuše na nov život. Udaljeni od sakramenata i kreposti približili su se Srcu Isusovu i Imakulati u tolikoj mjeri da se može govoriti o pravom i čudesnom obraćenju.

 

PETAK 9.PROSINCA 2011.

 

STOJIŠ PRED BRDIMA BRIGA. ALI GOSPODIN PORUČUJE: SAM SI KRIV DA TE NEVOLJA OBUZIMA. NITKO NE MORA OSTATI U SVOJOJ BIJEDI. U NJOJ ĆE OSTATI SAMO ONAJ KOJI SA SVIM SVOJIM  NEVOLJAMA I BRIGAMA I NEDOSTACIMA NE DOLAZI K NJEMU I NE RAČUNA S NJEGOVOM POMOĆI. PRIMIT ĆETE POMOĆ SAMO ONDA, KAD NJU U POUZDANJU BUDETE OČEKIVALI OD OCA.

                                                                                       M.BASILEA SCHLINK

 

SUBOTA 10.PROSINCA 2011. Loretska Gospa

 

Među velika marijanska svetišta spada i ono u Loretu u Italiji. Onamo još i danas hodočasti godišnje preko milijun hodočasnika. Mjesto je kroz povijest pohodilo veliko mnoštvo svetaca, a čak je i Ivan XXIII. tjedan dana prije početka II. vatikanskog sabora išao u Loret isprositi blagoslov za rad sabora.
Kako je nastalo Loretsko svetište? – Pobožna predaja pripovijeda kako su 10. svibnja 1291. sveti anđeli prenijeli nazaretsku kućicu Svete Obitelji na Trsat, gdje se danas nalazi glasovito svetište Majke Božje od Milosti. Nakon 3 godine i 7 mjeseci, tj. 10. prosinca 1294. anđeli su prenijeli svetu kućicu u Loreto kod Ankone i tako je ondje nastalo veliko marijansko svetište. Iako se ne može povijesno dokazati prijenos nazaretske kućice, ipak je Božja providnost htjela da se i na Trsatu i u Loretu razvije Gospino svetište u kome se čine mnoga dobra djela. Papa Benedikt XV. proglasio je Loretsku Gospu zaštitnicom zrakoplovaca.

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

    KAO ŠTO NAŠE TIJELO NE MOŽE ŽIVJET BEZ  HRANE,TAKO NI NAŠA DUŠA NE MOŽE DUHOVNO OSTATI NA ŽIVOTU BEZ MOLITVE.

 

 

                                                           SV.AUGUSTIN(354.-430.)

 

 

    NEKA NAS MOLITVA NE UMARA JER SPAS ČOVJEČANSTVA NE OVISI O MATERIJALNOM USPJEHU, NI O ZNANOSTIMA KOJE ZAMRAČUJU INTELEKT, NI O ORUŽJU, NI O LJUDSKOJ RADINOSTI, NEGO SAMO O ISUSU.

 

                                                                                           SV.FRANJO KSAVERSKI CABRINI(1850.-1917.)

 

 

RAZLIČITI MOGU BITI RAZLOZI ZBOG KOJIH NISI PRIMIO ONO ŠTO SI TRAŽIO: MOŽDA SI MOLIO S NEVALJANIM  NAKANAMA, ILI NEDOSLJEDNO, ILI POVRŠNO, ILI SI TRAŽIO ONO ŠTO NIJE DOBRO ZA TEBE, ILI SI PRESTAO TRAŽITI.

 

                                                                                                SV.BAZILIJE(329.-379.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RAZLUČIVANJE NUTARNJIH POKRETA;III DIO

 

Razlikovanje duhova toliko je važno u duhovnom životu da je sv. Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove, stavio dar razlikovanja duhova nad sve druge darove i držao kako je dovoljno imati taj dar da bismo sigurno kročili na duhovnome putu. I sv. Pavao spominje dar razlučivanja duhova u poslanici Korinćanima (1Kor 12,10) kao jedan od darova Duha Svetoga, a Solunjanima savjetuje: Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite (1Sol 5,21).

Apostol Ivan na sličan način u svojoj poslanici upozorava: Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet (1Iv 4,1).

Za provjeru duhova potreban je ne samo dar nego i kršćanska zrelost i iskustvo: A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla (Heb 5,14).

Jasno je, dakle, da u duhovnom životu postoji mogućnost da upadnemo u zabludu, zastranimo, pa čak i da se izgubimo. Nije, naime, sve što je duhovno dobro, niti je sve od Boga.

U današnjem svijetu, zbog ozračja materijalizma i racionalizma, mnogi su ljudi potpuno izgubili smisao za duhovno. Ali budući da je čovjek i duh, a ne samo tijelo ili samo razum, težnja za duhovnim postoji u njegovu biću. Zbog toga je razumljivo da će mnoge osobe koje su odrasle u ozračju u kojemu nije bilo prave vjere, a koje unatoč tomu osjećaju privlačnost prema duhovnome, prihvatiti prvu duhovnu ponudu koja naiđe i raspiri njihovu potrebu za duhovnim.

I mnogi kršćani koji su to samo po imenu i u čijim je obiteljima kršćanstvo očuvana samo tradicija i lijepi običaji, pokušat će utažiti svoju žeđ za duhovnim na mjestu koje im se prvo ponudi dovoljno snažnim intenzitetom. Mnogi racionalni ljudi za koje su Duh Sveti ili sakramenti priče za malu djecu, jer ih nisu u odrasloj dobi na pravi način doživjeli i upoznali, spremno će prihvatiti krivovjerje ili čak praznovjerje i magiju pod krinkom duhovnosti novoga doba (New Age).

Postoje danas i mnogi ljudi koji kažu da vjeruju u Krista, ali kao da im to nije dovoljno, bave se i različitim drugim duhovnostima i praksama nespojivima s Kristovom porukom. Isus je svjetlo svijeta i tko istinski u njega vjeruje i ide za njim može u njemu pronaći i od njega primiti sve što mu je potrebno. Tko uz Isusa traži druge duhovnosti sličan je čovjeku koji pali žarulju u suncem obasjanoj sobi. Osoba koja pokušava nadopuniti kršćanstvo iskustvom drugih duhovnosti vjerojatno još nije susrela Krista na pravi način, niti upoznala ljubav, mir i radost koju samo on može dati.

Ali drugi duh nije čovjeku samo nepotreban, višak od kojega ne boli glava, nego golema prepreka između čovjeka i Boga. Isus jasno upozorava da se ne može služiti dvojici gospodara (Lk 16,13). Ako želimo od Boga primiti blagoslov, milost i mir, sve ono što nam mnogi nude a samo on može dati, njega moramo staviti na prvo mjesto, u središte svog života. Moramo se potpuno pouzdati u njega i ne osiguravati se i na drugoj strani. Jedino tako možemo biti potpuno otvoreni za sve ono što nam Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi dati.

Ako sve što jesmo i što imamo predamo njemu, od njega ćemo i primiti sve, ne samo ono što tražimo nego stostruko više. Bog nikome ne ostaje dužan, nego daruje u preobilju. Ali on traži naše cijelo i nepodijeljeno srce, da mu budemo potpuno vjerni. U tome smislu Bog je, ljudskim jezikom govoreći, ljubomoran Bog. On nam mora biti mjerilo svih stvari i cilj. Sve ostalo samo je sredstvo i način da dođemo do njega, izvora života i prave sreće: dobro ako nas vodi k njemu, a loše ako nas odvlači od njega.

Kad se razbolimo, odjednom se sa svih strana pojavi mnoštvo duhovnih ponuda, od kojih su mnoge možda i dobronamjerne, a ipak ne vode Bogu. Upravo zbog bolesti otvoreni smo i spremni prihvatiti sve što se nudi, osobito u teškim slučajevima. Čini nam se da nemamo što izgubiti. zapravo, možemo puno toga izgubiti ako nismo razboriti.

Za osobu koju zanima neka duhovnost ili praksa od velike je važnosti da se informira i upozna tu duhovnost prije nego se za nju odluči, i u uobičajenim bi okolnostima to i sigurno i učinila. Ali u bolesti za to često nemamo dovoljno snage. Takve se ponude obično jave kad smo najranjiviji i u najtežem stanju. U tom je smislu bolesnik laka meta onih koji mu žele nametnuti svoj svjetonazor ili čak na njegovoj nevolji zaraditi. Zato je neobično važno da bolesnik bude dobro obaviješten i da svoju odluku donese u slobodi.

Sv. Ignacije kaže da u stvorenome svijetu ništa nije samo po sebi dobro ni samo po sebi loše, nego je dobro ili loše onoliko koliko me dovodi bliže Bogu, odnosno udaljava od njega. Tako me i zdravlje, stečeno po svaku cijenu, na način koji nije u skladu s Božjom voljom i njegovim zapovijedima, može udaljiti od Boga i naškoditi mi u duhovnom smislu. U tome se svjetlu mogu shvatiti i ove Isusove riječi: Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi (Lk 9,25).- p. Mirko Vukoja

KRATKA PRIČA

 

ŠTO SVE MOŽEMO AKO SE NADAMO I VJERUJEMO?

 

Antoine de Saint-Exupery, poznati francuski pisac i pilot, u svojoj knjizi “Zemlja i ljudi” opisuje doživljaj pilota koji se danima borio za svoj život nakon što se njegov avion srušio u Andama (planinski masiv u Južnoj Americi, jedan od najviših na svijetu).

Kad smo saznali da si iščezao prelijetajući Ande, koje ne vraćaju ljude, pošli smo te tražiti. Dani su prolazili, i nama se već činilo da između zidova i gigantskih stupova te beskrajne nijeme i bijele katedrale čuvamo mrtvačku stražu nad tvojim tijelom.

A sedmoga dana našli smo te ovdje, na bolničkoj postelji u Mendozi. Svi smo plakali i stezali te u zagrljaj. Bio si živ, kao da si ustao od mrtvih.

A kad si progovorio, tvoje su prve riječi bile izraz neusporediva ljudskog ponosa. “Kunem se da nijedna životinja ne bi bila kadra učiniti što sam ja učinio.” Kasnije si nam ispripovjedio kako se zbila nesreća.

I dok si tako sjedio u noći i pričao, ja sam te gledao kako se izvlačiš iz krhotina razlupanog aviona, kako hodaš, bez cepina, bez užeta, bez hrane, kako se vereš uz prijevoje četiri tisuće i pet stotina metara visoke, ili kako se probijaš duž okomitih litica, raskrvavljenih stopala, koljena i ruku, po studeni do četrdeset stupnjeva ispod nule. Gubeći sve više krvi, snage, razbora, išao si naprijed tvrdoglavo kao mrav, vraćao se svojim tragom da bi obišao zapreku, padao si i dizao se, uspinjao se iznova uz padine koje su se rušile u bezdan. Nisi sebi dopuštao ni časka odmora, jer iz snježne postelje ne bi više ustao.

I doista, kad bi se okliznuo, morao si se smjesta dizati, da se ne bi skamenio. Studen te iz časa u čas sve jače kočila; i kad si nakon pada užio minutu odmora previše, morao si, da bi ustao, razgibati obamrle mišiće.

Odolijevao si iskušenjima. “U snijegu” kazivao si mi, “čovjeka ostavlja nagon za preživljavanjem. Poslije dva, tri, četiri dana hoda čovjek čezne samo za snom. Ja sam za njim zaista žudio. Ali u sebi sam ponavljao: ako moja žena vjeruje da živim, ona vjeruje i da hodam.”

I hodao si. Svakog si dana vrhom nožića sve više širio izrez na cipelama da bi u njima bilo mjesta za tvoje promrzle i otečene noge.

Uza sve to, kad si se jednom omako i pao u snijeg, nisi više imao volje ustati. Bio si nalik na boksača kojega je snažan udarac lišio svake želje da se bori, pa sluša kako u čudan bezdan tonu sekunde, jedna po jedna, sve do one desete, konačne.

“Učinio sam što sam mogao, i nema veće nade; čemu uporno nastavljati ovo mučenje?…” Iz dubine svijesti javilo se grizodušje. “Pomislio sam na svoju obitelj…” – Antoine de Saint-Exupery

 

www.nadbiskupija-split.com

ISPITAJTE SVOJU SAVJEST

 

    Svake večeri prije nego što odete spavati ispitajte svoju savjest(jer ne znate hoćete li ujutro biti živi). Što god da vas muči i što god da ste skrivili, trebate popraviti. Zapamtite, Bog je milostiv, On je milosrdan Otac svima nama. Mi smo Njegova djeca i On će nam oprostiti ako se i mi sjetimo tako postupati.

 

   

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Misli Anegdote Molitve: Blažena Majka Terezija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NE ZABORAVI LIJEPE DANE

 

Kad se umoran sukobljavaš sa svojom okolinom i više ne znaš šta da radiš, kad osjetiš da si smrtno nesretan, sjeti se lijepih dana kad si se smijao, plesao, kad si prema svakomu bio srdaćan, bezbrižan kao dijete. Ne zaboravi lijepe dane!

Kad se nebo smrči i sakrije svaki trag svijetla, kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo, možda i puno gorčine, kada ti se čini da su slomljene sve tvoje nade u novu radost i sreću, potraži brižno lijepe dane u svom sjećanju. Dane kada je sve bilo dobro, kad na nebu nije bilo ni oblačka, kad si uza se imao nekoga i kad si se uz njega osjećao kao kod kuće, kad te oduševljavao onaj koji te sada razočarao – možda i prevario. Ne zaboravi lijepe dane!

Jer ako ih zaboraviš, oni se više neće vratiti! Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom – i sve će opet biti dobro.

 

PHIL BOSMANS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                   

MEDITACIJA 

 

TKO NIJE SA MNOM, PROTIV MENE JE!

 

Nemojte misliti da možete pokazati svoju ljubav prema Kristu time što mrzite one za koje se čini da su Njegovi neprijatelji na zemlji.

Pretpostavivši da Ga stvarno mrze: ipak On ljubi njih i vi se ne možete sjediniti s Njim, ako ih također ne ljubite.

Ako mrzite neprijatelje Crkve mjesto da ih ljubite, izvrgavate se opasnosti da postanete neprijatelj te Crkve i Krista; jer je On rekao: »Ljubite svoje neprijatelje«, a jednako je rekao: »Tko nije sa mnom, protiv mene je«. Zato ako ne pristajete uz Krista ljubeći one koje On ljubi, vi ste protiv Njega.

Ali Krist ljubi sve ljude. Krist je umro za sve ljude. I Krist je rekao da nitko nema veće ljubavi do onog čovjeka koji daje svoj život za svoga prijatelja.

Ne pretpostavljajte odviše brzo da je vaš neprijatelj divljak baš zato jer je vaš neprijatelj. Možda je on vaš neprijatelj, jer misli da ste vi divljak. Ili se možda boji vas jer osjeća da se vi bojite njega..I možda, da se uvjerio da ste vi sposoban da ga ljubite, ne bi više bio vaš neprijatelj.

Ne pretpostavljajte prebrzo da je vaš neprijatelj neki Božji neprijatelj upravo zato jer je vaš neprijatelj. Možda je on vaš neprijatelj baš zato, jer ne može u vama ništa naći što bi slavilo Boga. Možda ima pred vama strah, jer ne može u vama naći ništa Božje ljubavi, Božje prijaznosti, Božje strpljivosti, milosrđa i razumijevanja ljudske slabosti.

Ne osuđujte prebrzo čovjeka koji više ne vjeruje u Boga, jer je možda vaša vlastita hladnoća, škrtost, vaša osrednjost i materijalizam, vaša sjetilnost i sebičnost, ono što je ubilo njegovu vjeru.

 

 

Thomas Merton

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

        

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

 

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA  20. STUDENOGA 2011.   

 

U NEDJELJI KRISTA KRALJA slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA EZEKIELA(Ez 34,11-12.15-17), PSALAM (Ps 23,1-3.5-6), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA KORINĆANIMA (1 Kor 15, 20-26.28 ), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  25, 31-36).

 

PRVO ČITANJE  Ez 34, 11-12. 15-17

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA EZEKIELA

»Ovo govori Gospodin Bog:  ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog. ’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’ A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!’«

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 23,1-3.5-6

 

Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

 

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge

 

 

 

DRUGO ČITANJE   1 Kor 15,20-26.28

 

ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA KORINĆANIMA

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.

 

EVANĐELJE   Mt 25,31-46

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:                                     

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Kristova najmanja braća (Mt 25, 31-46)

 

Ovim razgovorom o općem sudu završava kod Mateja Isusov govor o svršetku svijeta i Isusovo javno djelovanje. S književnog stajališta dijalog je brižno složen po sljedećem nacrtu:
– Sin Čovječji dolazi suditi sve narode (r. 31-33);
– razgovor s onima na desnoj strani (r. 34-40);
– razgovor s onima na lijevoj strani (r. 41-45);
– zaključak o konačnom razdvajanju suđenih (r. 46).
Središnja poruka zgode proizlazi iz refrena koji se ponavlja pri koncu razgovora s onima desno i s onima lijevo: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (r. 40 i 45). Budući da jedini Matej donosi ovu zgodu, neki se tumači pitaju da li potječe od samog Isusa ili su je sastavili propovjednici prije Matejeva pisanja na temelju sjećanja kako se Isus poistovjećivao s bolesnima, odbačenima i nemoćnima. Povijesni svjedoci Isusovi sjećali su se Isusova nesebičnog zalaganja za ljudsku braću i sestre u nevolji. Sjećali su se također da je Isus zvao na nasljedovanje. Zato su bili svjesni da će biti suđeni prema prepoznavanju Isusa u svima koji pate. Isus je u blaženstvima pozvao svoje sljedbenike i sve ljude na iskazivanje milosrđa, kako bi milosrđe postigli (usp. Mt 5, 7). U tijeku mesijanskog djelovanja upozoravao je da Bog traži milosrđe, a ne formalističku pobožnost (usp. Mt 9, 13; 12, 7). Ostavio nam je divnu prispodobu o nemilosrdnom sluzi kojemu je otpisan golem dug, a poslije je on dao zatvoriti kolegu zbog mnogo manjeg duga (Mt 18, 23-35). U Egipćana i drugih susjednih naroda postojalo je uvjerenje da će ljudi biti na drugom svijetu suđeni prema djelima milosrđa. SZ i rabini preporučivali su djela milosrđa kao pravu pobožnost. Kod Isusa je novo što se poistovjećuje s nevoljnima: njemu činimo što njima činimo. Izraz “maleni, braća” kod Mateja se katkad odnosi na Isusove sljedbenike, pa su neki tumači skloni i ovdje pod “malenom braćom” razumijevati Isusove vjernike. Bog bi sudio poganske narode i nevjernike prema djelima milosrđa iskazanima Isusovim vjernicima. Međutim, takvo poimanje “braće” može se izvesti iz Matejevih odlomaka 12, 48-50; 18, 15.21.35; 23, 8; 28, 10. U drugom nizu odlomaka “braća” su svi ljudi, bez obzira na vjeru i nacionalnost, ukoliko trebaju našu pomoć. Ti odlomci kod Mateja su: 5, 22.23.24.47; 7.3.4.5.
Značajno je izostavljanje izraza “braća” u refrenu retka 45: “Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!” Isus trpi i biva poslužen u svim patnicima.
Iz ove zgode vidimo kakav je Bog sudac: on se srdi i kažnjava zato što ljubi sve ljude. Što ljudima uskraćujemo, Bogu uskraćujemo.
Danas smo zahvalni Kristu što se kao kralj daje posluživati u ljudskoj braći i sestrama. To nam daje podlogu za nadu da ćemo s poštovanjem biti posluženi kad sami zapadnemo u bolest ili bijedu. U isto vrijeme to nas potiče da savjesnije prepoznajemo i poslužujemo Krista u nevoljnicima koje svaki dan susrećemo.

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  21. STUDENOGA 2011. – PRIKAZANJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – GOSPA OD ZDRAVLJA

 

Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka. U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: “Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.”
O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.
Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.
Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.
Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.
Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.- www.ktabkbih.net

UTORAK – SUBOTA 22.-26. STUDENOGA 2011.

 

        Neki dan je jedna naša sestra prala gubavca koji je bio pun rana.Neki sveti čovjek, musliman, bio je tu nazočan i stajao je kraj nje.

     Rekao je: „Kroz sve ove godine vjerovao sam da je Isus Krist prorok. Danas vjerujem da je Isus Krist Bog jer je kadar dati takvu radost ovoj sestri, da može raditi svoj posao s toliko ljubavi.“

 

                               

 

RAZLUČIVANJE NUTARNJIH POKRETA

 

Riječ je o razlikovanju, razlučivanju, raspoznavanju duhovnih pokreta u dubini svoga srca. Doista je potrebno naučiti, počevši od trenutka kad čovjek spozna da Bog sam vodi njegov život, i prepoznavati njegovo djelovanje. Ne valja Božje djelovanje zamjenjivati s vlastitim, a još manje s djelovanjem Zloga koji je, prema sv. Ivanu, »lažac i otac laži« (Iv, 8, 44). »Nemojte vjerovati svakome duhu, već duhove podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga« (1Iv 4, 1). To raspoznavanje ne odnosi se samo na izbor zvanja, nego na sve važne životne okolnosti. Prepoznati dakle Božje djelovanje jedna je od bitnih i ozbiljnih  stvari u čitavom duhovnom životu.

Postoje na sreću kriteriji za prepoznavanje. Duh Božji ima svoj osobiti način ponašanja. Zli, premda se opire Bogu, također ima nešto posebno što se može prepoznati i otkriti. Sveti Pavao, zauzet tim problemom, u svojim poslanicama daje više popisa koji nam omogućuju prepoznavanje. Evo jednoga: »poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična… Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.« (Gal 5, 19-23; usp. Također među ostalima Poslanicu Rimljanima i to poglavlja 6-8).

U novije doba sv. Ignacije Lojolski dao je u Duhovnim vježbama kriterije za raspoznavanje koji ostaju svagda i potpuno aktualni. On posebno ističe potrebu da se stavimo u stanje unutarnje slobode, slušanja Riječi Božje i da nastojimo biti spremni promijeniti se slijedom iskustva utjehe i bezutješnosti (konzolacije i dezolacije) i slijedom dinamike izbora. Valja priznati da je tu riječ o vrlo praktičnim pravilima koja zavrjeđuju da se provode. Ona su pomogla tisućama kršćana i dala nemjerljiv doprinos.

Općenito ističemo mir i nutarnju slobodu kao znakove Duha. Nemoguć je izbor i prepoznavanje u nemiru. Osim toga, rijetko se dobro razlučuje kad je čovjek sam. Potrebno je imati nekoga tko će nas duhovno pratiti. Odatle korist duhovnoga vodstva i pomoći. To može biti duhovnik u klasičnom smislu riječi, ili pak pratitelj. Karizma pratitelja često se daje svećenicima, ali i laicima. Kadšto je pak korisno povezati razlučivanja s ispovijeđu. Ispovijed stvarno oslobađa duh i daje više širine za jasno gledanje.

Tu smo na posve praktičnom području i svaki ozbiljan susret s osobom  koja je obdarena tim darom razlikovanja obogatit će nas novim iskustvom i novim Božjim darom.

 

                                             p. Mirko Vukoja

 

KRATKA PRIČA

 

BOŽJI ODGOVOR

 

Andrea je imala jednu jedinu želju – biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi.

Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea.

Andrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: “Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen.”

Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt.

Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu.

“Andrea” reče majka tužno, “mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve.” Andrea pogleda majku:“O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!

 

www.nadbiskupija-split.com

 

 

 

 

NESREĆA

 

Ako nekada naši jadni siromasi umiru od gladi, to se nije dogodilo zato što se Bog nije za njih pobrinuo, nego zato što vi i ja nismo pružili ruku, jer mi ne bijasmo sredstvo ljubavi u njegovim rukama. Kako će im stići kruh i nužna odjeća ako mi nismo prepoznali Krista kad nam je još jednom došao presvučen u odjeću gladnog siromaha, osamljenog čovjeka, djeteta beskućnika koje traga za krovom nad glavom?    

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

OTVORI SVOJE SRCE

 

   Tko želi ljudima pronositi vedrinu, mora u sebi nositi radost.

 

   Tko želi u svijet unosti toplinu,
mora u sebi nositi vatru.

 

Tko želi pomagati ljudima,
mora biti ispunjen ljubavlju.

 

   Tko želi stvarati mir na zemlji,
mora naći mir u srcu.

 

 

 

PHIL BOSMANS
  

                    

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

IMAJ SAMILOSTI SA MNOM

 

 

    Sjedni ili stani pred Isusa. Gledaj, ako si u prilici, njegov križ. On je sve oprostio da bismo praštali. On je svima oprostio. Tebi je oprostio i zato možeš biti slobodan za druge.
Pođi zatim u mašti od jednog čovjeka do drugog, osobito k onima koje ne podnosiš, i svakoga prepoznaj kao brata ili sestru. Imaj samilosti za svakog.
Iza vidljivog tijela, ponašanja, pogleda, riječi, izgleda otkrij ono vječno u čovjeku. Ali, svakome idi srcem, ne samo razumom. Tako počinješ ljubiti. Postaješ nov.

Svi su ljudi “bačeni” na Zemlju bez saznanja tko ih je stavio u život i kamo moraju odavde poći. Svi pate, smrtni su, krhki, ugroženi. Svi imaju razne mane i nemoćni su da budu dobri. Griješe svi i svi strepe pred posljednjim sudom. Svi su vezani strastima, manama, svojim uskim pogledima, svojim mentalitetom. Nisu odlučili roditi se i ne žele umrijeti, ali ih je “sudbina” dovela ovamo. Svi smo tu jednaki. Svi jednako cvilimo, vapimo i tražimo. Kod nekih se jauk vidi jače, kod drugih je skriven prividnim rješenjima. Jedni i drugi robuju zlu. Jedni i drugi trebaju samo samilosti.
Za čovjeka treba, stoga, imati samo sućuti. Svakoga požaliti, svakoga pomoći, nikoga ne suditi, ni nad kime ne “lomiti štap”. Ljubiti neprijatelja!
Svi ćemo jednom biti pred istim sudom, gdje će nestati maske i varke oko nas, i tad ćemo ugledati jedni druge sa žaljenjem i strahom – zašto smo se međusobno tako mrzili? Svi smo djeca istog Oca. U svakom čovjeku tvoj patnički, voljeni brat vapi i jeca, pa bio on druge vjere, rase, ideologije, nacije, uvjerenja, pa bio i neprijatelj.
Kako voljeti svakog čovjeka? Kako moći svakome oprostiti? Sjeti se: svi smo zavedeni. Đavao nas hoće uništiti, zato nas jedne drugima predstavlja kao neprijatelje. Ne daj da te zavede protiv čovjeka!
Najjače čovjekovo oružje, jest praštanje. Oprostiti znači ne biti naivan, ne dati se prevariti i zavesti od Zloga. Znači biti jak i odrastao, zreo čovjek i – pobijediti svako zlo.

Tomislav Ivančić

www.ktabkbih.net

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

PROLIJEVA
* Doktore, neprestano mi se tresu ruke?
BAROK I BARAKE
* Koja je razlika između stila gradnje u 17. stoljeću i ovoga današnjega?
– U 17. stoljeću gradilo se u baroknom stilu, a danas u baraknom.

 

 

U ZATVOR S NJIM!
Zatvorski čuvar opominje zatvorenika:
* Ne ljenčari! Hoću da se hodnik blista jer sutra nam dolazi državni tužitelj!
Zatvorenik će:
– Hvala Bogu da će konačno i tog lopova strpati u zatvor!

 

 

www.ver.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

Gospodine Isuse Kriste, upravi naše korake putem spasenja da na kraju zemaljskoga hoda budemo primljeni u Kraljevstvo koje si nam svojom smrću i uskrsnućem pripravio. Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 13. STUDENOGA 2011.

 

U trideset drugoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  MUDRIH IZREKA(Izr 31,10-13.19-20.30-31), PSALAM (Ps 128,1-5), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA (1 Sol 5,1-6 ), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  25, 14-30).

 

PRVO ČITANJE  Izr 31,10-13.19-20.30-31  

 

ČITANJE KNJIGE MUDRIH IZREKA

   Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!  

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 128,1-5.

 

Pripjev:Blago svima koji se boje Gospodina!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DRUGO ČITANJE   1Sol 5,1-6

   O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

 

ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA

 

EVANĐELJE   Mt 25,14-30

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:                                     

     U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao.
Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si  bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Svakomu prema njegovoj sposobnosti (Mt 25, 14-30)

U Matejevu tekstu stoji da Isus ovu prispodobu upućuje učenicima, ali je povijesno vjerojatno bila upravljena farizejima, koji su od Boga primili dar riječi Božje i predstojničke službe u vjerničkoj zajednici, a nisu se dovoljno zalagali. Isus ih je kritizirao da govore, a ne čine (Mt 23, 3), da zaključavaju vrata Kraljevstva pred neupućenima, sami ne ulazeći, a drugima priječeći da uđu (Mt 23, 13; Lk 11, 52). Matej je prispodobu više prilagodio Crkvi svoga vremena i kasnijim sudionicima nedjeljne liturgije. Kod njega je ključno što gospodar prilikom polaska daje sve svoje imanje, ali svakomu prema njegovoj sposobnosti. Pokazuje potpuno povjerenje u sluge: što steknu gospodaru i sebi su stekli. Očito da je u Matejevoj Crkvi bilo nejednakih po položaju, duhovnosti i misionarskim uspjesima. Umjesto da jedni drugima zavide, Matej ih na temelju ove prispodobe potiče da svjesno iskoriste talente koje su primili te da u nejednakosti vide znak Božje osobne pažnje prema svakomu, jer Bog ne preopterećuje, nego računa sa svojim vjernicima kakvi jesu.
Ključan je pojam talenta. To je bio kovani novac od zlata ili srebra, težak po nekoliko desetaka kilograma. Nije bio isti u Grčkoj i Siriji Isusova vremena. Grčki talent vrijedio je 6.000 denara, a denar je bio plaća za jednu nadnicu. Tako gazda najsposobnijem sluzi daje novac u vrijednosti od pet talenata ili 30.000 nadnica, onomu sa srednjim sposobnostima dva talenta ili vrijednost od 12.000 nadnica, a onomu s najmanje sposobnosti “samo” jedan ili vrijednost od 6.000 nadnica. Novcem su mogli osobno raditi i tako zarađivati ili ga pozajmiti novčaru, čime bi dobili kamate od otprilike 14%. Propis za novac ili tuđe blago bio je ovaj: ako se sakrije u kući pa nestane, odgovoran je onaj koji je trebao čuvati; ako se zakopa u zemlju pa nestane, čuvar nije bio odgovoran.
Prva dvojica slugu stekla su dvostruku svotu i dobivaju istu nagradu: pripuštenje u intimno zajedništvo s gospodarom, koji je u ovoj prispodobi slika Boga. Treći sluga imao je iskrivljenu sliku o gazdi: smatrao ga je strogim i nemilosrdnim gospodarom pred kojim sluga može biti samo kriv. Zato zakopa gospodarov novac i ne poduzima nikakvu inicijativu. Taj sluga s iskrivljenom slikom o gospodaru poticaj nam je da se pitamo nismo li gdje ljude otjerali od Boga i Crkve osornim svjedočenjem Boga.
Prispodoba je postala sastavni dio evropske kulture, jer svi narodi govore o talentima koje imaju pojedinci. To su naravne sposobnosti s kojima se rađamo, a koje možemo i trebamo usavršavati. Zato se danas pitamo kako koristimo Božje talente. Nadalje, kako cijenimo rad domaćica i neznatnih? Pridonosimo li aktivno porastu Božje stvari u svijetu? Opravdavamo li povjerenje koje nam je Bog iskazao poslavši nas u život baš u ovo doba, medu ovakve ljude, s ovakvim sposobnostima.

 

 dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  14. STUDENOGA 2011. Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac (1340-1391)

 

Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko god. 1350. Potekao je od plemenite obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskoga plemena Šubića, što dokazuju i crveno-bijelo-plave kocke njegova obiteljskoga grba.
U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve.
Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog nasljedstva na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom svoje subraće franjevaca – fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone – kao misionar pošao u Svetu zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti. I o tom se mučeništvu mnogo pisalo, raspravljalo, polemiziralo. Valja priznati da je sve ipak bilo temeljito proučeno, ispitano, odmjereno, jer inače ne bi nikad došlo do kanonizacije te četvorice mučenika.
Mi ćemo sada navesti prikaz toga mučeništva iz apostolskog pisma pape Pavla VI., kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliću i njegovim drugovima mučenicima. To je pismo god. 1971. bilo objavljeno u Acta Apostolicae Sedis, službenom glasilu Svete Stolice, a sažetak je svega onoga što je u tom slučaju najvažnije. Nadalje, to je pismo i plod svih onih proučavanja i raspravljanja što su po veoma strogim crkvenim propisima nužno prethodili samoj kanonizaciji, zato ono nosi i pečat najvažnijega službenog dokumenta o našemu prvom svecu. Evo toga teksta:
“Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su: Nikola Tavelić, rođen u Šibeniku iz plemenite hrvatske obitelji; Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji; Petar iz Narbone u Francuskoj; Stjepan iz Cunea u Italiji svećenici Reda manje braće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju-smrtnih muka.
Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetoga Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i o tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.
Oni su iz različitih zemalja došli u grad Jeruzalem, vodeni velikom pobožnošću prema mjestima Palestine kojima je hodao sam Otkupitelj ljudi. Nije se zatim bez Božje providnosti dogodilo da su se ondje složili ti Božji ljudi da one narode privedu Kristovu nauku, slijedeći primjer svetog Utemeljitelja, koji je radije ljude krepostima i svetim životom obraćao negoli naukom i riječima učio. Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su oni bili ljudi veoma velike pobožnosti, da su provodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje, u kojemu se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje.
Vodeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, podu k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno ‘kadije’, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenoga god. 1391. Slavio se blagdan pučkim jezikom nazvan ‘Qurban Bajram’, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnoga službenika, sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.
Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike Evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše, da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločinstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču, raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali.”
Šibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880 postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelića kao blaženika. Ona je to učinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju.

 

 

 

 

 

 

 

UTORAK – SUBOTA 15.-19. STUDENOGA 2011.

 

Ne gledamo li svakog dana kako nestaju stvari ovoga svijeta poput vjetra i kako se ništa ne može zadržati po našoj volji? Mi vidimo ljude čas bogate čas siromašne. Danas se čovjek nalazi na visokom položaju, sutra će doživjeti veliko poniženje. Iz stanja dobroga zdravlja padamo u stanje bolesti, iz života u smrt. I tako prolaze sve stvari. Nastoji li ih čovjek zadržati, njemu to ne polazi za rukom; jer nije riječ o njegovim stvarima. Da su njegove, mogao bi ih lakoćom zadržati. Međutim, čovjek je stvari dobio na posudbu, može ih koristiti prema svojoj potrebi, ali ih ne smije neizmjerno voljeti, ne smije ih voljeti više od samoga Boga. U času umiranja mora čovjek sve ostaviti, ništa ne uzima sa sobom osim dobra i zla, da  primi ono što je zaslužio. Naime svaka krivica bit će osvećena, a svaka dobrota nagrađena.

 

 

 

sv.Katarina Sijenska

 

Preuzeto iz knjige; Danas je najbolji dan za sreću – Chrstian Leven

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

 

BUDI OPREZAN! NE UPLIĆI SE U ONO ŠTO TE SE NE TIČE I NE RAZMIŠLJAJ O TOME, JER BI TI SE MOGLO DOGODITI DA NE MOGNEŠ ISPUNITI VLASTITI ZADATAK.

  

                                                                                                 SV. IVAN OD KRIŽA (1542.-1591.)

 

 

KAD SE TVOJE STRASTI UZBUNE, TI SE UZBUNI PROTIV NJIH. KAD SE BORE, TI SE BORI PROTIV NJIH. KAD TE NAPADAJU, TI NAPADAJ NJIH. SAMO SE ČUVAJ DA TE NE OSVOJE.

 

                                                                                                            SV. AUGUSTIN(354.-430.)

 

 

ŠTO SI VIŠE NAPASTOVAN, TO VIŠE MORAŠ USTRAJATI U MOLITVI.

 

 

                                                        BL. ANĐELA FOLINJSKA(+1309.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

 

KRŠĆANIN MOŽE VJEROVATI U REINKARNACIJU!?

 

Ni slučajno. Sveto pismo uči: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud“(Heb 9,27). To znači da postoji samo jedan životni ciklus. Više vam se neće pružiti druga prilika. Kad jednom umrete, bit ćete suđeni, i poslije toga idete u raj ili pakao-zauvijek.

Posljednjih godina vjerovanje u reinkarnaciju, koju Biblija negira, postalo vrlo popularno u nekim krugovima, osobito u okviru New Agea.

    Zašto je to vjerovanje, kome su podlegli čak i neki katolici, tako privlačno? Možda je razlog u tome što reinkarnacija daje ljudima slobodu da se ne brinu oko vlastite moralne izgradnje. Napokon, ako vaša vječna sudbina neće biti određena u trenutku kada napušta ovaj život- ako će vam se još bezbroj puta pružiti prilika da se popravite – može se slobodno živjeti kako želite. Ovoj se ideji sigurno vesele ljudi koji su uhvaćeni u zamku svojih omiljenih grijeha.

Neki ljudi ponekad pokušavaju pronaći opravdanje za vjerovanje u reinkarnaciju u Kristovim riječima o Ivanu Krstitelju. Kod Mt 17,12, Krist kaže: „No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše.“ Matej dodaje: „Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju“(17,13). Želi li Isus time reći da je Ivan Ilijina reinkarnacija? Ni govora. A evo zašto. Prema 2 2 Kr 2,9-18, Ilija je uzet na nebo sa svojim tijelom, ne vidjevši smrt. Prema tome, on se nije mogao reinkarnirati, budući da je još uvijek bio u svojoj  „izvornoj“ inkarnaciji.

Kod Mt 17,1-8, Mojsije i Ilija ukazuju se Kristu i trojici njegovih učenika za vrijeme preobraženja. To se zbiva nakon što je Herod Antipa pogubio Ivana Krstitelja. Zašto se onda Kristu i trojici učenika ukazuju Mojsije i Ilija, a ne Mojsije i Ivan Krstitelj koji je navodno bio upravo Ilija? Ako Krist ne želi reći da je Ivan Krstitelj Ilijina reinkarnacija, što onda želi reći? Isus se kod Mt 17,12 poslužio figurativnim govorom. Usporedio je Ivanovu proročansku službu o kojoj govori Novi zavjet s ilijinom proročanskom službom u Starom zavjetu. Slično tome, Luka u 1. glavi, redak 17., kaže da će Ivan „ići pred njim(Gospodinom) u duhu i sili Ilijinoj“.

Prema tome, učenje o reinkarnaciji ne može se zasnivati na Bibliji. Čovjek koji razmišlja o  reinkarnaciji suočen je s izborom: on može vjerovati u neke druge navodne izvore religijske istine, tj. može vjerovati nekršćanskim dokumentima, ali može vjerovati biblijskim svjedocima.

U ovom primjeru, prihvatiti ono prvo znači odbaciti ovo drugo.

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

TAJNA RAJA

Nakon dugog i herojskog života, jedan čovjek dospio na drugu stranu i bi mu dodijeljeno mjesto u raju. Po prirodi je bio jako znatiželjan, pa zamoli da prije zaviri i u pakao.
Jedan ga anđeo, da mu udovolji, povede u pakao. Našao se u prostranoj dvorani s velikim stolom u sredini natrpanim tanjurima punim najslasnijih i vrlo ukusnih jela. Sustolnici koji su sjedili unaokolo bijahu iscrpljeni, blijedi, sama kost i koža – pravi jadnici.
“Kako je to moguće”, upita čovjek svoga pratioca, “sa svim onim blagom pred njima?”
“Vidiš, kad dođu ovamo svi oni dobiju dva štapića kao pribor za jelo, samo su dugi preko metra i mora ih se, strogo propisano, držati za krajeve. Samo tako mogu prinijeti hranu ustima.”
Čovjek se tresao od straha. Strašna je kazna tih jadnika, koji uza sav trud nisu mogli pojesti ni mrvice. Ne želeći vidjeti ništa više, zamoli da pođu u raj.
U raju ga je čekalo iznenađenje. I raj se sastojao od prostrane dvorane kao što bješe ona u paklu. Na sredini je bio stol prostrt najslasnijim jelima, a za stolom mnoštvo ljudi; kao i u paklu, i oni su imali štapiće duge preko metra, za uzimanje hrane.
Razlika je bila jedino u tome: ovdje su ljudi za stolom bili veseli, uhranjeni i pucali od smijeha.
“Ali, kako je to moguće?” upita čovjek.
Anđeo se nasmiješi. “U paklu se svatko muči da dohvati hranu i da je prinese vlastitim ustima, jer tako su se ponašali cijelog života. Ovdje je obratno, svatko štapićem uzme hranu i gleda kako je ponuditi bližnjemu.”
Raj i pakao su u tvojim rukama. Danas.

 


Bruno Ferrero

 

 

 

 

VRIJEME ZA SREĆU

 

Dobar dan, dragi moj čovječe, uzmi si malo vremena da budeš stretan! Ti si čudo koje hoda, jedini nazamjenjiv na zemlji. Znaš li to?

Zašto se ne diviš, ne čudiš, ne raduješ samome sebi i svima drugima oko sebe? Zar si posve ravnodušan i zar ti ništa ne znači to da živiš, da smiješ živjeti? Da imaš vremena za pjesmu, za ples, vremena da budeš sretan?

Čemu gubiti vrijeme u ludoj jurnjavi za novcem? Čemu nagomilavati brige za sutra i prekosutra? Čemu se prepirati, dosađivati se, čemu se utapati u besmislenim užicima, čemu spavati dok sunce sja?

Mirno si uzmi vremena da budeš sretan!

Vrijeme nije jurnjava od koljevke do groba,

nego mjesto da se smjestiš na suncu.

  

                     PHIL BOSMANS

 

 

 

 

 

 

 

            ODBAČENI

 

Današnja najteža bolest nije guba, sušica, nego odbačenost, neprihvaćenost u društvu, osobito to vrijedi za još nerođeno djecu koju roditelji ne vole. A ima i onih koji su hendikepirani, starci, mentalni bolesnici-i oni su odbačeni od društva.

Naši umirući, naši gubavci, naša dječica koja nemaju roditeljske skrbi, pa uzeti-svi trebaju ljubav, razumijevanje, ljudsku toplinu. Ne ograđujmo se milostinjom. Novac ne nedostaje.Odbačeni imaju potrebu da ih poslužuju naše  ruke, da im naša srca pružaju ljubav.

 

 

 

  

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

ČUDIO SE NJIHOVOJ NEVJERI

 

    Isus dolazi u svoj rodni grad Nazaret gdje je proboravio najveći dio svoga zemaljskog života. Nakon što je započeo svoje javno djelovanje, glas se o njemu brzo raširio. Toliko je toga u vrlo kratkom roku učinio, tako jasno govorio i tolikima pomogao. Čudesno je svojom ljubavlju pridizao bolesne i ohrabrivao na novi život ljude koji su bili na rubu očaja. Sve se to brzo pročulo.

    Slušali su o tome i Nazarećani i čudili se. U njihovo srce tako teško ulazi vjera. Stoje pred zidom nepovjerenja. Oni sve znaju o Isusu. Poznaju njegovo podrijetlo, njegovu najbližu rodbinu. Sve im izgleda tako obično i čude se što se toliko prašine diglo oko njega. Od Isusova dolaska u Nazaret oni ne očekuju neku riječ života, riječ istine. Oni to od njega ne trebaju, budući da ga dobro poznaju, ili misle da ga poznaju. Eventualno očekuju kakav trik, kakvo čudo, nešto čime obmanjuje ljude, senzaciju. Isus to, prema njihovom očekivanju, svakako duguje svojem rodnom gradu Nazretu. To bi njima bilo sasvim dovoljno.

   Čini mi se da je Isusu i danas najteže upravo s onima koji misle da ga poznaju, da sve o njemu znaju. Nije lako s vjernicima koji misle da su dovoljno dobri, da su bolji od drugih. Teško je s onima koji si umišljaju da je kod njih sve u redu i da su na nekoj višoj, privilegiranoj razini u odnosu na druge. Možda se to može dogoditi i nama. Kao dobri vjernici dolazimo svake nedjelje na svetu misu. To nam postane navika i pritom čujemo uvijek iznova Božju riječ. Nema mogućnosti da nam ona progovori na neki nov i izazovan način. Možda je i u našoj navici da svakoga dana molimo uobičajene molitve, nižemo sebi propisane obrasce, ali nemamo volje ni snage da se Isusu otvorimo srcem dokraja i da pritom osjetimo poticaj i izazov na obraćenje i promjenu života. Jer, kod nas je sve u redu. Ta mi smo s Isusom dobri, s njim smo na “ti”. Što mi zapravo želimo, što očekujemo od Isusa? Moguće je da smo i sami slični Nazarećanima. Od Isusa očekujemo da čuje naše molitve, želimo da nam odmah priskoči u pomoć, tražimo neke usluge. Nije li to zapravo jako sebično i jednostrano.     

    Mi očekujemo nešto od Isusa. Međutim, nemamo snage niti volje da ga prihvatimo onako kako nam se on daje, Isusa sa svojom riječi, Isusa sa svojim zahtjevima. Nismo skloni niti voljni čuti ono što on od nas hoće niti pomišljamo da bi i on mogao imati svoje želje u odnosu na nas. Tu je naša kriza. Kao i kod Nazarećana. Oni nisu očekivali od Isusa neku pouku, opomenu, poziv na obraćenje. Oni očekuju čudo. Međutim, čudesna ozdravljenja koja je Isus činio bolesnicima bila su drukčije pripravljena. Ljudi su povjerovali, bolesnici su u srcu imali probuđenu vjeru. Nekima Isus izričito kaže: “Vjera te tvoja spasila!” Po iskrivljenom mišljenju Isusovih sumještana, Nazarećana, Isus se čudno ponaša jer im upućuje samo riječ.

Usudimo se otkloniti iz naše nutrine sve predrasude, svaku umišljenost, svaki otpor Isusovu pozivu na obraćenje i promjenu života. Oslobodimo se napasti da pomišljamo da smo dovoljno dobri i da Isus mora biti jako zadovoljan nama. U vjeri trebamo uvijek rasti, u protivnom ćemo osjetiti da se gubimo.

fra Zvjezdan Linić

 

www.ktabkbih.net

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

 

TV-VEČERA
Nedjeljom pred televizorom:
* Ženo, jesi li spremila večeru?
– Nisam! Župnik mi je rekao da, kad mogu sudjelovati na misi preko TV-a, tako pokušam i večerati…

 

 

KILOGRAMI

SLIČNOST
* Kakva je razlika između Sabora i lutrije?
– U Saboru većina dobiva, a na lutriji većina gubi.

 

www.ver.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU 6. STUDENOGA 2011.

 

U trideset drugoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  MUDROSTI(Mudr 6,12-16), PSALAM (Ps 63, 2-8), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA (1 Sol 4,13-18 ), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  25, 1-13).

 

PRVO ČITANJE  Mudr 6, 12-16  

Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.

 

ČITANJE KNJIGE MUDROSTI

OTPJEVNI PSALAM Ps 63,2-8.

 

Pripjev:Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

 

O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.

 

 

 

 

DRUGO ČITANJE   1Sol 4,13-18

 

ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA

Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

 

EVANĐELJE   Mt 25, 1-13

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:   

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik:koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Gase nam se svjetiljke (Mt 25 ,1-13)

 

Tumači se slažu da je ova prispodoba Matejeva alegorijska razrada kratke Isusove prispodobe o budnosti (usp. Lk 12, 35-38). Iz nje možemo naslutiti povijesnu situaciju u Matejevoj zajednici: druga i treća generacija kršćana splasnula je u oduševljenju i čudila se što ljudska povijest teče dalje, a Isus ne dolazi ponovno kao što je obećao prilikom svoga uzašašća. Matej je tako ispripovijedao ovu prispodobu da vjernicima pomogne sadržajno čekati Božji dolazak. U Matejevo doba jedni su čekali neodgovorno, ludo -kao da će Gospodinov dolazak biti odgođen na beskonačnost. Drugi su čekali spavajući, isključujući se iz povijesnog svijeta kao da je kršćansko poslanje u svijetu sasvim obavljeno. Jednima i drugima po ovoj prispodobi Matej poručuje da trebamo čekati spremni i aktivno djelujući u svijetu u ime Kristovo.
“Kraljevstvo će nebesko biti kao deset djevica…” (r. 1). U povijesnom djelovanju Isusa u Palestini za vrijeme Tiberija kraljevstvo nebesko znači bitno religioznu vrijednost koja zadire u zemaljski život ljudi, ali je otvorena i za budućnost koju Bog sprema. To je posluh Bogu, koji milosno vlada, i konačni milosni zahvat Božji u ljudsku obitelj te u život pojedinaca.
“Deset djevica” jest deset djevojaka iz mladoženjina susjedstva koje su pozvane da pridonesu zajedničarskom aspektu ženidbene radosti mladenaca. Broj deset je okrugao, lakše se pamti. Inače nije bio određen. “Svjetiljke” su zemljane posude s drškom kroz koju se provlačio prst. U njih se ulijevalo ulje i stavljao fitilj. Spretne djevojačke i ženske ruke nosile su ih po kući i dvorištu da svijetle uzvanicima koji su se kretali po dvorištu ili sjedili za stolom.
“O ponoći” (r. 6) znači u kasne noćne sate, kad su svi pozaspali. Značajno je da Matej u r. 2-3 najprije spominje lude pa mudre: “Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulje.” U alegorijskoj razradi, osobito kod crkvenih otaca, “ulje” označuje dobra djela vjernika u svijetu koji se tako pripravljaju na odgođeni Gospodinov dolazak.
“Iziđite mu u susret! ” Sve su djevojke zaspale zbog duga čekanja. Budi ih vratar i podsjeća na njihovu dužnost da osvijetle na kapiji ulazak zaručnika i pratnje. “Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke” (r. 8) – govore lude djevojke mudrima. Priznaju da nisu predvidjele vrijeme čekanja i pokušavaju u zadnji čas pribaviti potrebno ulje. “Pođite k prodavačima” (r. 9) sasvim je zbiljski poticaj, jer su prodavači u vrijeme svatova bili spremni poslužiti mušterije u bilo koje doba dana i noći. Dok su lude bile kod trgovca, vrata su se zatvorila i počela je svadbena gozba za pozvane. Tko ne dođe na vrijeme, vrijeđa mladence, podcjenjuje uzvanike.
Nerazborite djevojke upućuju naziv poštovanja: “Gospodine, Gospodine, otvori nam!” (r. 11). Žele ući, jer su bile pozvane i osjećaju se počašćene pozivom. Sada su u opasnosti da budu isključene zbog svoga nepredviđanja da će čekanje na dolazak zaručnika potrajati dugo. “Ne poznajem vas” znači: odbijam vas prepoznati, neću sada da za vas znam, prekasno je.
Matej je prispodobu prilagodio Crkvi koja čeka paruziju. On traži ozbiljnost vjernika pred činjenicom odgođenoga Isusova drugog dolaska. Neodgovorno bi bilo paruziju sasvim zabaciti ili spavati u svijetu koji treba Crkvu i kršćane. “Stoga ‘biti mudar’ znači ozbiljno računati s budućnošću, a ipak ne preskakati vrijeme, nego proživljavati ga oslonjen na budućnost, jer se ‘spremnost’ očituje u sadašnjosti i usmjerena je na budućnost” (W. GRUNDMANN: Das Evangelium nach Matthäus, 529).

Gospodin Isus hrani nas na svakoj misi svojom riječju i svojim posvećenim kruhom da bismo mogli vjernički čekati. Neka nam udijeli da naše čekanje bude mudro: da ne zatvaramo oči pred sadašnjošću Crkve i svijeta, ali da ne zaboravljamo budućnost koju Bog sprema.

 

 

 dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK – UTORAK 7.-8. STUDENOGA 2011.

 

 

Po naravi su glupi svi ljudi

koji ne upoznaše Boga,

       oni koji iz vidljivih ljepota ne

              mogu spoznati onoga koji jest –

       nisu kadri prepoznati umjetnika

              po djelima njegovim;

nego smatraju bogovima koji

              svijetom vladaju

        oganj ili vjetar ili hitri zrak,

       zvjezdan krug ili silnu vodu

              ili svjetlila nebeska.

Jer ako su ih, opčinjeni njihovom

              ljepotom,

       uzeli smatrati bogovima,

        morali su spoznati

       koliko ih tek nadmašuje njihov

              gospodar

       jer ih je stvorio sam Tvorac

              ljepote.

Ako ih je i zadivila njihova sila

              i snaga,

       morali su iz toga zaključiti

       koliko je tek silniji njihov

              stvoritelj.

Jer prema veličini i ljepoti stvorova

       možemo, po sličnosti, razmišljati

              o njihovu Tvorcu.

 

 

Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“(Lk 23, 34,a).

 

SRIJEDA 9. STUDENOGA 2011.- POSVETA LATERANSKE BAZILIKE-blagdan

 

Poštujući načelo i slobodu molitve uvijek i posvuda, Crkva je ipak već tamo od apostolskih vremena osjećala stvarnu potrebu nekih mjesta u kojima će se njezine zajednice okupljati na molitvu, na slušanje Božje riječi i na slavljenje euharistije. Zato se i osjetila potreba za gradnjom crkava, koja traje kroz svu crkvenu povijest do danas. U početku su se kršćani na svoje euharistijske sastanke okupljali u privatnim kućama. Kada je Milanskim ediktom 313. rodine u rimskom Carstvu zadobila slobodu, počinju se posvuda graditi crkve.
Lateransku je baziliku dao sagraditi papa Melhijad (311-314) na zemljištu što mu je za tu svrhu kraj lateranske palače, do tada carske, a od tada papinske rezidencije, poklonio car Konstantin. I tako nastade majka svih crkava. Dakako da je i ona više puta doživjela sudbinu da je bila srušena pa onda opet ponovno sagrađena. U njoj je ili u susjednoj lateranskoj palači, gdje se danas nalazi rimski vikarijat, održano pet općih sabora, zvanih lateranskim, god. 1123, 1139, 1179, 1215, i 1512. Za nas ta crkva ima još jedno posebno značenje jer je u njenom baptisteriju papa Ivan IV. podigao kapelu solinskim mučenicima, o čemu još i danas svjedoči krasan mozaik.
Sve je to lijepo i kršćaninu drago, no dok slavimo obljetnice posvete crkava, ne smijemo zaboraviti ni ono što nas uči sv. Cezarije iz Arlesa: “Živi i pravi Božji hram moramo biti mi sami.”

 

ČETVRTAK 10. STUDENOGA 2011.- SVETI LEON VELIKI, PAPA I CRKVENI NAUČITELJ

 

      Leon je bio prvi papa kojemu je povijest dala naslov “Veliki”. Rođen svršetkom IV. stoljeća u djetinjstvu i mladosti prima izvanredni odgoj i obrazovanje. Bio je odličan poznavatelj rimske književnosti, govorništva, teologije i drugih znanosti. papom postaje 440. godine naslijedivši Siksta III. u veoma tekom trenutku crkvene povijesti. Crkva je bila razdirana herezama iznutra, a navalama barbara izvana. Bilo je to razdoblje seobe naroda. U profanoj je povijesti papa Leon postao velik po svom čudesnom i dramatičnom susretu s Atilom, vođom Huna, kojega je uspio odvratiti od napadanja Rima. Imao je visoko mišljenje o svojoj papinskoj službi i odgovornosti. Kada je na Kalcedonski sabor 451. uputio svoju poslanicu saborski su oci s oduševljenjem izjavili da je na Leonova usta progovorio sam sveti Petar. Papa Leon Veliki umro je nakon 21. godine papinskog služenja 10. studenoga 461. godine.

 

 

 

PETAK 11. STUDENOGA 2011.-SVETI MARTIN,BISKUP

 

Sveti Martin je prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je kao sin rimskog tribuna u današnjoj Mađarskoj 315. godine. Protiv svoje volje postaje vojnik, po želji oca i iz tog razdoblja imamo zgodu kada siromahu daje dio svoga plašta jer kod sebe nije imao novaca. Iduće je noći usnio Krista zaogrnuta njegovom polovicom plašta koji mu je rekao: “Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin”. Završivši vojnu služnu Martin je zaređen za egzorcista i za kršćanstvo pridobiva svoju majku. Odlazi u Milano i žestoko se bori protiv arijanske hereze koja niječe Kristovu istobitnost s Ocem. Martin biva protjeran iz Milana nakon čega se povlači u kontemplativni život. Godine 370. je posvećen za biskupa Turona. Uvijek je bio bliz siromašnima i progonjenima zbog čega se u 27 godina biskupstva suočava sa brojnim progonima i pritiscima. Život je posvetio brizi oko jedinstva Crkve i skrbi za najpotrebnije. Siromašan, skroman i blag ušao je u nebo nakon bitke za Božju stvar koju je vodio cijeloga života.

 

www.ktabkbih.net

 

SUBOTA 12. STUDENOGA 2011.

 

 

I najveći grešnik koji pokaže odanost Mariji nikad neće propasti.

                                                                                                                 sv. Hilarije

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

SOTONA NAM LASKA KAKO BI NAS OBMANUO, ZAVODI NAS KAKO BI NAS RANIO, MAMI NAS KAKO BI NAS UBIO.

 

 

SV.IVAN KLIMAKS(+649.)

 

NIKADA NIJE DOVOLJNO OPREZA U ODVRAĆANJU OČIJU OD OPASNIH PREDMETA. AKO NETKO HOTIMIČNO NE IZBJEGAVA GREŠNE PRILIKE, OSOBITO ONE KOJE SU SE POKAZALE POGUBNIM ZA NJEGOVU ČISTOĆU, MORALNO JE NEMOGUĆE USTRAJATI U MILOSTI BOŽJOJ. TKO POGIBELJ LJUBI, U NJOJ I PROPADA (SIR 3,26).

 

 

SV.ALFONZ LIGUORI (1696.-1787.)

 

NIŠTA NE OGRANIČUJE LJUTNJU, NE SUZBIJA OHOLOST, NE LIJEČI RANE ZLOBE, NE ZAUZDAJE UGAĐANJE SEBI, NE GASI STRASTI, NE KOČI LAKOMNOST I NE TJERA NEČISTE MISLI KAO IME ISUSOVO.

 

 

                                                                                  SV.BERNARD (1090.-1153.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

 

NEPODNOŠLJIVOST

 

Otac Abraham je veći dio svog života proveo u pustinji. Prolaznici su bili prava rijetkost. Jedne večeri se namjerio jedan prolaznik na Abrahamov šator. Abraham je kao dobar domaćin ponudio prolazniku večeru. Dok se večera pripremala Abraham je doznao u razgovoru da je taj prolaznik štovalac boga vatre. Abraham ga istjera van.
Te noći Bog mu se ukazao u snu i upitao ga zašto je istjerao tog čovjeka iz svog šatora. Abraham mu odgovori da taj čovjek ne štuje pravoga Boga nego vatru. Bog mu tada reče: Ja ga podnosim već 63 godine, a ti ga nisi mogao podnijeti jednu večer?

 

(Anthony de Mello)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SPIRALA BEZ KRAJA

TKO PODMEĆE BOMBU,PODMEĆE SMRT. DNEVNO SE PODMETNE NA TISUĆE BOMBI: U MISLIMA, OSJEĆAJIMA, RIJEČIMA, SLIKAMA, U PONAŠANJU KOJE LJUDE PONIZUJE, RANJAVA I UNIŠTAVA. SVAKO ORUŽJE, OD NOŽA DO ATOMSKE RAKETE, PROIZVODI SU LJUDSKE IZUMITELJSKE SNAGE.

VELIKA OPASNOST KOJA PRIJETI ČOVJEČANSTVU NIJE SAMO U ATOMSKOME, BIOLOŠKOME I KLASIČNOME ORUŽJU.ONA JE U SAMIM LJUDIMA, U SVIM LJUDIMA KOJI VJERUJU U NASILJE I U PRAVO DA BUDU NAJJAČI.

NASILJE PROTIV NASILJA ZNAČI UVIJEK NASILJE. BESKONAČNA I BESMISLENA SPIRALA.

PRIJE NEGO EKSPLODIRA BOMBA, ZAPOČEO JE RAT U LJUDSKIM SRCIMA.POBRINI SE ZA MIR U

SVOME SRCU, INAČE NEĆEŠ IMATI NIŠTA OD MIRA U SVIJETU.

POBRINI SE ZA MIR U SVOJOJ KUĆI, INAČE ĆE LJUDI RASTI U NEMIRU PUTEVI DO MIRA NE PROLAZE CESTAMA NASILJA.

 

                     PHIL BOSMANS

 

 

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

                  

            ŽIVOT

 

Krist je rekao da smo mi važniji u očima njegova oca nego trava, ptice i cvijeće u polju. Zato, ako se on brine za te stvari, još više će se brinuti za svoj život u nama. On nas ne može iznevjeriti jer je život najveći Božji dar ljudskim stvorenjima, koja, budući da su stvorena njegovu sliku,  pripadaju njemu. Mi nemamo pravo taj život uništi.

Svaki život je Božji život u nama…

Za kršćanstvo i Krista nema nevrijedna života.

Evanđelje je Evanđelje života.

Kontracepcijska sredstva su zlo jer se uzimaju za onemogućavanje života, ona lišavanju majku mogućnosti da dadne život, mogućnosti da ima dijete, da voli.

Nemamo pravo ubijati život niti kad je dijete hendikepirano. Svako je dijete stvorenje Božje, stvoreno na njegovu sliku, Bog je stvorio svako dijete za velike stvari, da ljubi i da bude ljubljeno.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

DOBRE NAVIKE

 

Kažu da se danas mnogo manje razgovara (ne brblja ili priča) nego prije, da se previše juri na sve strane i da se zbog toga ne stignu razvijati kvalitetni odnosi među ljudima. Tako se većina razgovora svede na nekoliko kratkih pitanja i odgovora ili se svatko doma povuče u svoj kutak i bavi svojim poslom. Radi li se o nedostatku vremena ili se u pozadini kriju možda i neki drugi razlozi?

Nakon napornoga posla svatko se voli pozabaviti nečim što ga opušta i pomaže mu da zaboravi svakodnevne brige. Netko će otići s društvom na piće, drugi će se baviti sportom, treći će nastaviti s obavljanjem onih dužnosti koje nije stigao, a dio su svakidašnjice. Kad se obitelj napokon nađe na okupu, radije će sjesti pred televizor (čak i u vrijeme kad je televizija postala dosadna – tako kažu!) i pojesti nešto u društvu neznanaca koji ga ne zamaraju pitanjima, negoli se upustiti u malo opasniju avanturu sa svojim bližnjima: razgovor. Umor ih čini nevoljnima za bilo koji oblik komunikacije koja iziskuje napor, a čini se da je najteže smireno razgovarati s onima najbližima. I to nakon napornog dana. Kao da su članovi obitelji rezervirani da se čovjek na njih izviče kad je nervozan ili da zahtijeva od njih da ga razumiju kad mu je teško. S drugima je već lakše navući osmijeh na lice.

Istina, ponekad je za iskren obiteljski razgovor potrebna velika hrabrost, posebno ako se nije dugo razgovaralo i drugi se odjednom pitaju: »Što mu je sad, čemu sva ova pitanja?« Ali to ne znači da ne treba početi razgovarati. Moguće je da je to svima potrebno, samo se ne usude ili ne znaju kako. Lijepo je upoznavati druge ljude i s njima biti drag i pristojan, ali je nužno da se ne zanemare oni s kojima provodimo svagdašnji život, a koji tako lako bivaju gurnuti »u zapećak« zbog nervoze, lijenosti, straha ili nesigurnosti. Jer, kao što je potrebno vrijeme da se stvori navika nerazgovaranja i otuđenosti, tako je potrebno i vrijeme da se stvore navike razgovaranja i susretanja s drugima, s najbližima.

 

                                                                     Patricija Brdar

 

www.ktabkbih.net

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

 

RAZLIKA
* Znaš li ti, Luce, da deva može raditi sedam dana, a da uopće ništa ne pije?!
– A znaš li ti da onaj moj može piti sedam dana, a da uopće ništa ne radi?!

 

 

ČISTA NEPRAVDA
* To je obični bezobrazluk i čista nepravda! – žali se Luka svom prijatelju. Sve nagrade su pokupili najveći glupani, a mene se nitko ni sjetio nije…

 

 

KNJIŽICA
* Tata, zašto si tužan?
– Zato jer sam upravo pročitao knjižicu s tužnim završetkom.
* Koju knjižicu, tata?
– Našu štednu knjižicu, sine…

 

www.ver.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

 

TVOJ SE PROMISAO, GOSPODINE, U ODLUKAMA NE VARA: UKLONI  ŠTO NAM JE ŠTETNO, UDIJELI ŠTO POMAŽE ZA VREMENITI I VIJEČNI ŽIVOT. PO GOSPODINU NAŠEM ISUSU KRISTU, SINU TVOME, KOJI S TOBOM ŽIVI I KRALJUJE U JEDINSTVU DUHA SVETOGA, BOG, PO SVE VIJEKE VJEKOVA. AMEN.

 

 

 

 

 

KALENDAR DOGAĐANJA 2011

 

 

  1. 1.    Sv. mise  zadušnice za poginule hrvatske branitelje, preminule   djelatnike te za članove njihovih obitelji.

 

  1. 2.   Sv. mise povodom svetkovina  i blagdana: Uskrsa, Božića,  Dušnog  dana, Svetog Vida  zaštitnika Policijske kapelanije   „Sv. Vid“, nacionalnih  blagdana i zaštitnika  hrvatske policije  Sv. Mihaela.

 

  1. 3.    Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i članove  njihovih obitelji.

    

  1. 4.    Sakrament pomirenja i pokore – sv. Ispovijed (prije sv.   

     Mise i po potrebi).

     

  1. 5.    Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu prosincu.

 

  1. 6.   Molitveni susret – utorkom u 19.20 h.

 

  1. 7.   Izrada i izdavanje lista  RIJEČ ZA TEBE.

 

    8. Predavanja po dogovoru.

 

    9. Osobni  susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom  

        na    zahtjev djelatnika te članova njihovih obitelji.

 

  10. Policijska kapelanija sv. Vid  posjeduje  knjižnicu sa 754

        naslova knjiga,  uglavnom duhovnog i vjerskog     

        karaktera.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

        

 

 

RIJEČ ZA TEBE

Policijska kapelanija sv. Vid

TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

30. LISTOPADA 2011.

U trideset prvoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U

SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE MALAHIJE(Mal

1,14b-2, 2b.8-10), PSALAM (Ps 18,2-4.47.51), DRUGO ČITANJE: ČITANJE PRVE

POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA (1 Sol 2,7B-9.13 ),

SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 23, 1-12).

 

PRVO ČITANJE Mal 1, 14b-2, 2b.8-10

ČITANJE KNJIGE PROROKA MALAHIJE

Ja sam velik kralj – govori Gospodin nad Vojskama – i

strašno je Ime moje među narodima. A sad vas opominjem,

svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli

da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama –

kletvu ću na vas svaliti.

Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču,

raskinuli ste savez Levijev – govori Gospodin nad vojskama.

Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova

mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon.

Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto

smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo savez svojih

otaca?

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 131, 1.2.3.

Pripjev:Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!

Gospodine, ne gordi se moje srce

niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim

ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio

i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke,

kao dojenče duša je moja u meni

U Gospodina se, Izraele, uzdaj

od sada dovijeka.

 

 

 

 

DRUGO ČITANJE 1Sol 2,7b-9.13

ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA

APOSTOLA SOLUNJANIMA

 

Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje

svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam

predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam

omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora.

Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da

ne bismo opteretili koga od vas. Zato, eto, i mi bez prestanka

zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke

Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ

Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

 

EVANĐELJE Mt 23, 1-12

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU:

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: “Na

Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i

obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim

djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška

bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da

ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole

pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na

trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer

jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na

zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas

vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka

vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se

ponizuje, bit će uzvišen.”

 

KOMENTAR EVANĐELJA

Neka vam bude poslužitelj (Mt 23, 1-12)

Komentatori s pravom povezuju govor farizeja (Mt 23) s govorom na gori (Mt 5 –

7). U govoru na gori Isus je iznio blaženstva a zatim potaknuo svoje sljedbenike na

životno vršenje volje Božje u konkretnim prilikama svačijeg života. Govor protiv

farizeja, nakon uvoda (r. 1-12), sadrži sedmerostruki proročki usklik “Jao vama…”,

koji podsjeća na “Blago siromasima duhom, milosrdnima, mirotvorcima…” (r. 13-33).

Govor je upravljen mnoštvu i učenicima. To je govor konačnog raskida između Isusa i

vjerskih poglavara naroda. Za razliku od Esena i kumranskih monaha, koji su također

osuđivali učenje i postupke farizeja, ali su se u znak protesta povlačili iz javnog života,

Isus se ne povlači. On želi mnoštvu otvoriti oči, pridobiti ga za kraljevstvo Božje kako

ga on razumije i naviješta. Farizeji i drugi vjerski poglavari morali su mu to žestoko

zamjeriti i pobrinuti se da ga zauvijek ušutkaju.

Isus kaže da su na “Mojsijevu stolicu zasjeli pismoznanci i farizeji” (r. 2). Pod

Mojsijevom stolicom u ono povijesno doba mislilo se dvoje: učiteljska služba po uzoru

na Mojsija, mojsijevski učiteljski autoritet; nadalje, u sinagogama prvog stoljeća

postojale su ukrašene stolice, postavljene pred sabranu zajednicu. S tih stolica učitelji

vjere tumačili su pročitani starozavjetni odlomak. U Isusovo doba nisu farizeji bili

jedini pismoznanci i učitelji. Tek nakon godine 70, kad je propala židovska država, oni

su otvorili u Jamniji teološku akademiju, u njoj školovali rabine te ih slali po Palestini

i među Židove dijaspore. Država je propala, ali je preživio narod zahvaljujući rabinima

iz farizejske sljedbe. To bi mogao biti znak da Matej, prisjećajući se Isusova govora,

ima na umu povezanost krštenih Židova sa sinagogama farizejskog usmjerenja te ne

želi s njima potpun raskid, ali ni prenošenje farizejskog stila u redove crkvenih

predstojnika.

Isus ne osporava zakonitost i potrebu učitelja vjere. Predbacuje farizejima da ne čine

ono što uče. Zato traži od ljudi da obdržavaju njihovo vjersko učenje ali da ih ne

nasljeduju u ponašanju.

“Teška bremena” (r. 4) vjerski su propisi, jer su teolozi onog vremena običavali

govoriti o bremenu Zakona, bremenu Kraljevstva Božjeg. Isus je isticao da je njegovo

breme lako, ponajprije stoga što je sve sveo na ljubav prema Bogu i bližnjemu, a onda

i stoga što je živio primjerno (usp. Mt 11, 25-30). “Zapisi” koje farizeji vole proširivati

jesu citati iz Pisma, stavljani na lijevu ruku ili na čelo, koje je trebao nositi muškarac s

navršenih 13 godina. Citati su trebali podsjećati na riječ Božju, a postali su izvanjsko

hvalisanje pobožnošću. “Rese” su temeljene na nekim starozavjetnim tekstovima (npr.

Br 15, 37-39) i pravile su se od vune te stavljale na 4 ugla muškarčeva ogrtača da

podsjećaju na Božje zapovijedi. Osim tih zloupotrijebljenih vanjskih znakova

unutarnje spremnosti na odanost Bogu, farizeji “vole pročelja na gozbama i prva

mjesta u sinagogama”. To su bili znakovi socijalne pripadnosti. Isto je s pozdravima na

trgovima i oslovljavanjem s “rabi, otac, voda”. Na Istoku onog vremena, a i danas,

prvo uče dijete ispravno oslovljavati i pozdravljati odrasle muškarce na ulici.

Isus traži da nitko u Crkvi ne zauzima mjesto Oca nebeskog i jedincatog Učitelja

Krista. Pavao se smatrao duhovnim ocem i učiteljem (usp. 1 Kor 4, 15), ali je sebe i

druge sijače Božje riječi proglasio Božjim suradnicima (1 Kor 3, 5-9). Od predstojnika

u Crkvi Isus traži da budu poslužitelji. U grčkom je ovdje izraz diakonos, što

ponajprije znači poslužitelja kod stola, a onda uslužnog podvoritelja obitelji koju je

Bog sabrao i održava u vjeri. Isus je sam postao velik služeći pa to traži i od

predstojnika u Crkvi.

Mi koji smo u starješinskoj službi u Crkvi, pitajmo se da li zaista služimo braći i

sestrama. Ostali sudionici današnje liturgije neka se danas pitaju kako vjernički slušaju

svoje predstojnike i neka za nas mole.

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK 31. LISTOPADA 2011.

U predvečerje svog života bit ćeš pitan o ljubavi.- sv. Ivan od Križa

 

UTORAK 1. STUDENI 2011. – SVETKOVINA SVIH SVETIH

Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj

nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva »jednom svetkovinom

časti sve svete« – kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine. Njihovo je mnoštvo

veliko, kako to svjedoči i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaže: »Vidjeh: evo velikog

mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.« U

tom se mnoštvu nalaze i toliki sinovi i kćeri iz našega naroda, među njima, vjerujemo, i

zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji dr. Josip Lang, koji je umro baš na današnji dan. Sve

to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«.Gospodin je u svome

govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu

robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima,

onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima

potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike

nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i

sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i

blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom,

ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.

Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u

Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je

stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV.

stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima,

pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji

poganski spomenik dobio naziv: »Sancta Maria ad Martyres« – crkva svete Marije i svetih

mučenika. Kako je poznato, Pantheon je vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz

koju ulazi svjetlo. Na svetkovinu Svih svetih kroz taj je otvor padala u crkvu kiša rumeno

žarkih ruža, lijep simbol svetih mučenika i njihove Kraljice. Bilo je to za vrijeme svečane

svete mise. Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na l. studenoga.

Vjerojatno zbog jednostavne prikladnosti, kako to u XII. stoljeću svjedoči Ivan Beleth.

Prikladnost se sastojala u tome što je nakon završene žetve i berbe bilo lakše osigurati hranu i

piće za veliko mnoštvo hodočasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim.

Glasoviti Alcuin, učitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja

blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su već u starini smatrali

svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu označavao početak zimskoga godišnjeg

doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebačen od 13. svibnja na 1. studenoga

pod anglosaskim i franačkim utjecajem, a ti su narodi baštinili opet neke tradicionalne

religiozne običaje starih Kelta.

Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako u istočnoj tako i u zapadnoj Crkvi.

Njezinu ljepotu neka nam u svome Govoru za nedjelju Sviju svetih posvjedoči u ime istočne

Crkve njezin veliki srednjovjekovni teolog Gregorije Palamas. Njegov se utjecaj u istočnoj

može usporediti s utjecajem sv. Tome Akvinskoga u zapadnoj Crkvi. On je baš kao i

Anđeoski naučitelj bio pravi mistik. Spomenimo da se Palamas rodio u Carigradu oko god.

1296., postao solunski nadbiskup oko god. 1340. te umro u tom gradu god. 1359. Evo

nekoliko njegovih misli:

»Kad prorok u psalmu kaže: ’Bog čini čudesne stvari u svojim svetima’, onda dodaje: ’On

će dati snagu i hrabrost svome narodu’ (Ps 67,36). Promatrajte umom snagu tih proročanskih

riječi. Bog će čitavom svom narodu dati snagu i odvažnost. Bog nije pristran ni prema kome.

Pa ipak on čini čudesa samo svojim svetima. Sunce s visine jednakim (…) obiljem prosipa

svoje zrake na sve; no ipak mogu ga vidjeti samo oni koji imaju oči i koji ih nisu zatvorili: i

samo se tim čistim pogledom svojih očiju raduju čistoći svjetla… Tako i Bog s nebeskih

visina daje bogatstva svoje milosti. On sam je izvor spasenja i svjetla iz kojeg se vječno

slijeva milosrđe i dobrota. Pa ipak ne koriste se svi ljudi bez razlike njegovom snagom i

milošću da bi se savršeno vježbali u kreposti i ostvarivanju čudesa, već samo oni koji su svoje

odluke proveli u djelo te koji su prokušani činima svoje pripadnosti Bogu i svojom vjerom;

oni koji su se potpuno odvratili od zla, prianjajući čvrsto uz Božje zapovijedi te upirući

pogled svoga duha u Krista, Sunce pravde.

Krist ne samo da nudi nebo onima koji se bore, već ih i bodri ovim evanđeoskim riječima:

’Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim’ (Mt

10,32). Vidite, nikad ne možemo očitovati svoju vjeru i javno se opredjeljivati za Krista ako

nismo od njega primili pomoć i snagu. A s druge opet strane naš Gospodin Isus Krist u

budućem vijeku neće govoriti nama u prilog i neće nas predstaviti svome Ocu ako u nama nije

naišao na povod da bi nas tamo gore sjedinio s njime.

Ukoliko je Božji sluga, svaki se između svetaca u svom prolaznom životu i pred

smrtnicima izjašnjava za Krista. On to čini u kratkom razmaku vremena i u prisutnosti maloga

broja ljudi. A naš će se Gospodin Isus Krist, koji je Bog te gospodar neba i zemlje, izjasniti za

nas u svijetu vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem, okružen anđelima i arkanđelima i svim

nebeskim silama, u prisutnosti svih ljudi, poslije Adama sve do konca vjekova. Jer svi će

uskrsnuti i pojaviti se pred Kristovim sudištem. Dakle, u prisutnosti sviju i pred pogledom

sviju on će učiniti da njegovi budu prepoznati, on će proslaviti i okruniti one koji su mu do

kraja pokazali svoju vjeru.«

Palamasovo se razmišljanje potpuno poklapa s Ivanovim Otkrivenjem u kojem stoji:

»Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću ’izbrisati iz

knjige života’; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima«

(3,6).

Kao građu za duhovno razmišljanje na današnju svetkovinu i sutrašnji spomendan vjernih

mrtvih navodim nekoliko misli i iz bogate ostavštine pokojnoga pape Pavla VI. On je u

podnevnom nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja vjernicima, okupljenima na Trgu sv.

Petra u Vatikanu, na današnji dan god. 1965. rekao: »Vi i danas želite naš pozdrav i naš

blagoslov. Dat ćemo vam ih rado razmišljajući kako ova dva dana – blagdan svetih i

spomendan pokojnih – praktički zaključuju ciklus liturgijskih blagdana godine te pružaju

veoma spasonosne misli koje naše razmišljanje prenose sa scene ovoga svijeta na onu

budućega. Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar,

shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Spomen

na mrtve ispunja nas potresenošću zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmišljanja koja su

povezana s mišlju na smrt. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!

Gospa, Kraljica neba, neka primi te naše molitve te od njih načini most između sadašnjega i

onoga budućega života; neka nam bude Majka i u nebeskom životu!« -www. ktabkbih

 

SRIJEDA 2. STUDENI 2011. DUŠNI DAN; Spomen svih vjernih mrtvih

Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše “u znaku vjere” – kao

vjernici daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća

pokojnih i moli za njih. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama

za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj

o pismo ovako hvali Judinu inicijativu: “Učinio je to vrlo lij

NEKA NEMAJU VREMENA

Sotona je sazvao svjetsku skupštinu palih anđela. U uvodnom

izlaganju je rekao sljedeće:

“Ne možemo zabraniti kršćanima odlaziti u crkvu. Ne možemo im uzeti

Bibliju i zabraniti da upoznaju istinu. Ne možemo ih odvojiti od biblijskih

vrijednosti, kojima su generacije kršćana odane, zato moramo učiniti

nešto drugo. Moramo ih zaustaviti u izgradnji osobnog i trajnog odnosa s

Isusom Kristom. Kada imaju iskren i pouzdan odnos s Kristom, onda je

naša moć slomljena. Zato, pustimo ih da odlaze u crkvu, ne uzimajmo im

njihov konzervativni stil života, ali se usmjerimo na njihovo vrijeme, da

nemaju vremena za blizak i iskren odnos s Isusom Kristom. Svoj cilj

ćemo najbolje ostvariti tako što ćemo im praviti prepreke u njihovim

težnjama za iskrenim odnosom sa svojim Spasiteljem u samoći. Moramo

po čitav dan biti u njihovoj blizini kako bi im onemogućili ostvarenje tog i

takvog odnosa.”

“Kako ćemo to učiniti?” pitali su demoni. “Zabavite ih životnim

sitnicama, koristeći različite efektne trikove, kako bi okupirali njihove

misli.” odgovorio je sotona. “Učinite im primamljivim trošenje, trošenje,

trošenje, a zatim pozajmljivanje, pozajmljivanje, pozajmljivanje.

Preplavite njihove poštanske sandučiće reklamnim materijalima, letcima,

narudžbenicama i ponudama različitih besplatnih materijala, nudite im

razne usluge i lažne nade. Neka je u njihovom životu novac uvijek na

prvom mjestu. Uvjerite žene kako je bolje ne imati djece, kako bi imale

vremena za puno radno vrijeme i izgrađivanje svoje karijere, koja je

važnija od obitelji. Neka muževi rade šest, bolje sedam dana u tjednu,

deset a možda i dvanaest sati, kako bi mogli zadovoljiti svoj životni stil.

Zabranite roditeljima provoditi vrijeme s djecom. Tako će se njihove

obitelji početi raspadati. Dom neće više biti oaza usred stresa od

svakodnevnih briga.

Razdražujte njihova osjetila, kako ne bi mogli čuti tihi Božji glas i

razmišljati o Božjoj Riječi. Navikavajte ih na stalno uključen radio,

slušanje glazbe kad god su u automobilu. Uvjerite ljude kako treba imati

stalno uključen televizor, video player ili računalo. Neka u svim

trgovinama i restoranima svira glasna glazba. To će zaglušiti njihove

misli pa neće biti sposobni saslušati jedan drugoga i razbit će njihovo

međusobno i njihovo jedinstvo s Isusom. Ne zaboravite njihove noćne

ormariće popuniti novinama i časopisima. Bombardirajte njihove misli

novostima 24 sata dnevno.

Pobrinite se za njihove vikende. Neka se s posla vraćaju umorni,

bezvoljni i nespremni za dane i tjedne koje dolaze. Nemojte im dopustiti

otići u prirodu na odmor, kako bi se divili prirodnim ljepotama i Tvorcu te

NEMIR

Čini mi se da se danas svi nalazimo u

velikoj ludosti i da se uznemirujemo da

bismo zadovoljili svoje sve veće želje i

priskrbili sve brojnija materijalna dobra i

druge stvari, tako da djeca danas imaju jako

malo vremena za roditelje, a roditelji da se

posvete jedan drugomu i djeci, što ima za

posljedicu da u obitelji započinje rušenje

svjetskog mira.

bl. Majka Terezija

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

MEDITACIJA

NEMIRNO LJUDSKO SRCE

Svaki iskreni tražitelj sreće i smisla dolazi do ljubavi, jer jedino je

ona potpuna sreća i smisao. Čovjek uvijek treba i traži ljubav (bez

nje ne može živjeti, jer jedino je ona istinski život), od začeća do

smrti – i poslije smrti (život vječni). Prvo od majke i oca, braće i

sestara, pa od prijatelja, zatim od djevojke ili mladića, od supruge ili

supruga, potom od svoje djece. Svaka ta ljubav pruža rajski

doživljaj. U ponekim njezinim trenucima pomislimo da smo

dosegnuli vrhunac radosti i života, savršenstvo, ali ubrzo uslijedi

iskustvo zemaljskog nedostatka, manjkavosti, ograničenosti, koje

nas gura u daljnje traganje za ljubavlju. Ljudsko srce ljudska ljubav

nikad ne može sasvim ispuniti.

Čovjek treba i traži Božju ljubav! Istina, ljudska ljubav uvijek je i

božanska, dolazi od Boga i Bog je u njoj, ali nije beskrajna i

savršena. U svakom čovjeku možemo iskusiti božanstvenost, bar u

nekim trenucima, ali i snažnu oporost zemljane ljudskosti. Čovjek

čovjeku ne može pružiti ljubav za kojom njegovo srce čezne i traga!

Ljudsko srce brzo iskusi vrhunac i granicu ljudske ljubavi i počinje

tragati za bezgraničnom i savršenom ljubavlju, koju može pronaći

jedino u Bogu, jer jedino je On ta ljubav (Apsolutna ljubav). Svaka

iskrena ljudska ljubav vodi nas Božjoj ljubavi. Sve rijeke ljubavi

ulijevaju se u beskrajni ocean ljubavi.

Jednostavno, čovjek čovjeku ne može biti Bog, zato čovjek treba i

traži Boga. Sam Bog je u ljudsko srce utisnuo čežnju za ljubavlju da

Ga čovjek traži i nađe; da čovjeka uzdigne i spasi – učini vječno

sretnim; da s njim dijeli svoj vječni božanski život. Čovjek je sin

čovječji, ali i sin Božji. Nastaje od sjemena ljudskog ali i od Duha

Božjega. U njemu se sjedinjuje duh i tijelo. Zemlja i nebo. Ljudsko i

božansko. Bog i čovjek. Uvijek je Bog u čovjeku i čovjek u Bogu.

Čovjek, koliko se god trudio, u čovjeku ne može pronaći svoju bit

i svoju sreću. Svoje ljudsko ostvarenje može pronaći jedino u Bogu.

Ako se otrgne od Boga, od svojega izvora, njegova ljudskost brzo

usahne i truli. Samo je u Božjem naručju čovjek potpuno sretan. Jer,

u Njemu živi, od Njega dolazi i Njemu se vraća. Svako dijete kad

pronađe svojeg oca je sretno. Nemirno je ljudsko srce dok ne uroni

u beskrajni ocean Božje ljubavi!

Miljenko Grubeša

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

VRIJEDI POKUŠATI!

* Velečasni, mogu li spasiti svoju dušu – pita škrtac na

umoru – ako Vam za Crkvu dam 10.000 kuna?

– Pa, nisam siguran i ne mogu Vam garantirati, ali na

Vašem mjestu ja bih ipak pokušao – reče župnik.

 

KOD MAGARCA

Na dvorišnim vratima seoskog imanja stajao je natpis:

“Ako Vam treba dobar, vrijedan i poslušan magarac,

svratite kod mene.”

 

TEK ILI VEĆ

* Što će biti Vaš sin kada doktorira?

– Vjerojatno će već biti djed…

www.ver.hr

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU 16. LISTOPADA 2011.

 

U dvadeset i deveta nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE(Iz 45, 1.4-6), PSALAM (Ps 23, 1-6), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA (1 Sol 1,1-5b), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  22, 15-21).

 

PRVO ČITANJE  Iz 45,1.4-6  

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

 

Ovo govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome:
»Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah,
imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Gospodin i nema drugoga;osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te:nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo:Ja sam Gospodin i nema drugoga!«

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 96,1.3-5.7-10ac

 

Pripjev: Dajte Gospodinu slavu i silu!

 

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi naroda,
a Gospodin stvori nebesa!
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!
Poklonite se Gospodinu
u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje,
narodima pravedno upravlja.«

DRUGO ČITANJE   1Sol 1,1-5b

 

ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA

 

Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama
spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu,
pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena,vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.

 

EVANĐELJE   Mt 22, 15-21

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

U ono vrijeme: Odoše  farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?”Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar. On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.”.

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,15-21)

 

U evanđelju nemamo puno podataka o Isusovu stavu prema državi uopće, a onda prema državnosti vlastitog naroda koji je bio silom uključen u veliko Rimsko Carstvo. Ipak, znamo da je bio neposredni podanik Heroda Antipe, koji je vladao Galilejom, da se prilikom dolazaka u Jeruzalem uključivao na područje kojim je izravno vladao rimski upravitelj, da su ga židovske vlasti osudile a da su Rimljani potvrdili židovsku osudu na smrt. Kako je glavna tema Isusova propovijedanja kraljevstvo Božje i njegov pokret, bitno religijski pokret, ne začuduje što nije posvećivao više pažnje državi.
Zgoda iz današnjeg evanđelja jedan je od rijetkih trenutaka kad je Isus pokazivao svijest da je građanin zemaljske države. Zgoda počinje Matejevom napomenom: “Farizeji održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.” Pritom se povezuju s herodovcima koji su javno iskazivali naklonjenost prema rimskoj vlasti. Zgoda je građena po sljedećoj književnoj shemi:
– oslovljavanje časnim nazivom “učitelju” (r. 16);
– pohvala Isusu kao nepristranom učitelju i vršitelju riječi Božje (r. 16b);
– teoretsko i praktično pitanje o porezu (r. 17);
– Isusovo protupitanje, puno prijekora, sa zahtjevom da pokažu kovani novac (r. 18 20);
– protivnici odgovaraju (r. 21 a);
– zaključni poziv Isusov na ispunjavanje obveza prema državi, ali i na poštivanje Božjeg vrhovništva (r.21b 22).
Farizeji priznaju Isusu da je nepristran učitelj, a to znači da se ne da zastrašiti ljudskim prijetnjama niti potkupiti povlasticama u tumačenju volje Božje temeljene na objavi. Nepristranost je osnova pravde u državi. Bog je nepristran i zato štiti siromahe. Isus svojim vladanjem očituje Božju nepristranost. Farizejima je pitanje poreza moglo biti pitanje savjesti: kao iskreni vjernici mogli su imati problema s plaćanjem poreza kojim osobno i izravno prihvaćaju pogansku vlast. Ovdje se naime vjerojatno radilo o porezu na osobe koji su morali plaćati svi državljani u znak priznavanja vlasti. Muškarci su toj dužnosti podlijegali od navršene 12. godine, žene od 14. godine. Plaćali su do navršene 65. , godine života.
Isus se nalazio u Jeruzalemu, na području Hrama. Farizeji su primali novac s carevim likom u hramsku blagajnu ‘ i upotrebljavali ga za troškove održavanja Hrama i vjerskih službenika. Zato je Isusov zahtjev da pokažu novac s carevom slikom i natpisom bio posebno upozorenje na nedosljednost: sami se služe novcem na kojem je lik cara (a od poganskih se državljana očekivalo da cara štuju kao božanstvo) te u isto vrijeme glume da im je problem savjesti plaćati caru porez.
Zahtijevajući da ljudi daju caru carevo, a Bogu Božje, Isus priznaje činjenicu da države postoje te da mogu osiguravati mir i pravdu svojim građanima. U njegovo doba državni se poglavari nisu birali, nego ih je postavljala vojska ili im je ta služba pripadala zato što su rođeni u kraljevskim obiteljima. Danas kad možemo birati – slobodno i demokratski – svoje predstavnike u mjestu, općini i republici, još smo odgovorniji za državu. Međutim, obveze prema državi vršimo kao vjernici, svjesni svoje ovisnosti o Bogu i upućenosti Bogu. Isus nije za Crkvu kojoj bi država zapovijedala, ali ni za državu kojoj bi Crkva diktirala državno uređenje.

 

 

 

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  17. LISTOPADA 2011.

 

         Najveća je sreća mir s Bogom.– Maria Katharina Kasper

 

UTORAK  18. LISTOPADA 2011. Sveti Luka, evanđelist

 

Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Za to svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla.
Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, tamo od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do god. 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće god. 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje odmah bijaše uspostavio vezu s apostolom Jakovom. Tamo je također imao priliku susresti barem neke od onih žena što ih on jedini od evanđelista spominje u Evanđelju. Mogao je isto tako susresti i one “službenike riječi” koji su jedan od izvora njegova evanđeoskoga spisa.
On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako:
“Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano.
Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, a koju slijedi i sveti Pavlin iz Nole, pridaje sv. Luki 84 godine života. Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sv. Izidor Seviljski i sv. Beda Časni, daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.
Jedan anoniman bizantski pisac iz XI. stoljeća ovako je opisao svetoga Luku, evanđelista i pratioca sv. Pavla: “Nakon što se Pavao, ostavivši tmine zablude da bi prionuo uz Božju ljubav, pridružio broju učenika, Luka ga prati posvuda i postaje mu putni sudrug. Željan boriti se za Božju ljubav pridružuje se njegovoj vojsci. S Pavlom kao zločinac biva zatočen te sve do kraja svijeta širi zrake božanske spoznaje. On tako čvrsto pristaje uz njega, tako mu je blizak i dijeli u tolikoj mjeri sve njegove milosti da ga Pavao, pišući vjernicima, naziva svojim najmilijim. Nakon Jeruzalema i njegovih predjela sve do Ilirika s njim propovijeda Evanđelje. Nakon Judeje sve do Rima dijeli s njim iste okove, iste napore, iste muke, iste brodolome. S njime je želio primiti istu krunu, kao što je dijelio iste napore.
Nakon što je s Pavlom primio talenat propovijedanja te pridobio i priveo Božjoj ljubavi tolike narode, Luka se pokazuje kao ljubljeni Spasiteljev učenik i kao evanđelist koji je opisao njegovu svetu povijest; budući da je nekoć slijedio Učitelja, sakupio je svjedočanstva njegovih prvih slugu i zadobio nadahnuće odozgor. On je kao evandelist ispripovjedio tajnu ženidbenog glasnika Gabrijela, poslana Djevici da navijesti radost cijelom svijetu. On je tako jasno opisao Kristovo rođenje: on nam pokazuje novorođenče kako spava u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. On je učinio da upoznamo čudesa što nadilaze sve ono što se može zamisliti i to s takvom ljubavlju prema istini i s takvom ljepotom da je kod njega istina stvari izražena ljepotom riječi; i tako se pokazuje bogat jezikom koji je dostojan bogatstva njegove misli. On nam pruža pouku, danu u prispodobama, iznoseći ih u većem broju nego što to čine drugi evanđelisti. I kao što nam opisuje silazak Riječi na zemlju, isto tako nam opisuje i njezino uzašašće na nebo, njezin povratak Očevu prijestolju…
No kod Luke milost se ne ograničuje samo na to. Njegov se jezik ne ograničuje samo u službi Evanđelja. Nakon svršetka Kristovih čudesa on opisuje i Djela apostolska: ponajprije božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo; zatim silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika; pa onda kamenovanje Stjepana; obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što mu ih postaviše pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. I zbog toga ulaže toliko brige da nas u svemu pouči.”
S opisom se toga spisatelja možemo u svemu složiti, osim u tome da je bio Gospodinov učenik i sljedbenik za njegova zemaljskoga života. No, iako nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, bio je dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koja nam po Božjem nadahnuću napisaše najdragocjeniju poruku.

 

www.ktabkbih.net

 

 

SRIJEDA-SUBOTA  19.-22. LISTOPADA 2011.

 

  

Oprostite braći koja su vas uvrijedila, ne spominjite se grijeha svojih protivnika, suzdržavajte srdžbu i osvetu. Na taj ćete način zadobiti oproštenje.

 

  sv. Ivan Zlatousti

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

Koji je smisao pojedinačnog zemaljskog života?

Da služi vječnom životu.

Kako mu može služiti ?

Tako da se žrtvuje, umjesto da traži sama sebe.

 

 

                                                                                                Ernest Steinbach

 

 

U zapadnim zemljama sekularizacija zahvaća i kršćanske vrednote i običaje…Kršćanima prijeti opasnost da neprimjetno prihvate mjerila prosuđivanja i način ponašanja većine.

 

                                                                                         Kard. Poupard

 

 

 

Najopasniji je onaj čovjek kojemu je tuđe sve što je ljudsko, koji je hladan prema sudbini rodne zemlje, prema sudbini bližnjega, prema svemu osim prema sudbini novčića koji je spustio u opticaj.

 

                                                                               Saltikov Ščerdin

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

ZAŠTO SE BOG NE OGLASI?

 

Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:

“Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim…postati Ti na križu.”
I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor.
Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje:
“Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom”
“Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!” odgovorio je stari pustinjak.
“Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji.”
Haakon je odgovorio: “Obećajem ti to, moj Gospodine!”
I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu.
I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik.
Haakon je to vidio i ostao tiho.
Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga.
Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladića: “Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!”
Mladić je u čudu odgovorio: “Ja nisam ukrao nikakav novčanik!”.
Bogataš je odvratio: “Još i lažeš, odmah da si ga vratio!”.
Mladić je ponavljao: “Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik”
Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati.
U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: “Prestanite!”
Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio. Bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:
“Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu.”
“Gospodine”, reče Haakon, “kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?”.
Isus je ponovno bio na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa.
Tada Gospodin nastavi govoriti: “Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik, jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim”.
To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Mi se često pitamo:”Zašto Bog ne odgovara na naše molitve… Zašto se ne oglasi? Zašto Bog šuti? ”
Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima …ali Božji put je drukčiji.
On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Bog nam odgovara i u tišini… a mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.

 

www. nadbiskupija-split.com

 

 

KAKO ĆEŠ DALJE

 

U životu se ne može voziti unatrag.

Ne može  se okrenuti vrijeme i vratiti

unatrag da bi se vratilo najljepše dane.

Moraš voziti dalje, naprijed.

Iz dana u dan.Godinu za godinom.

Ne možeš zastati.

Vrijeme ne može nitko zaustaviti.

 

Kad dođu raskrižja, pazi na semafor, na crveno i zeleno svjetlo.

Neumjerena pohlepa, luda sebičnost,

bolesna zavist crveno su svjetlo u životu.

Iza  njih vrebaju stranputice, ponori.

Dobrota, spremnost pomoći, taktičnost prebacuju svjetlo tvoje životne ceste na zeleno.

Tako ideš naprijed.

Tako imaš slobodnu vožnju u svakodnevnome prometu s ljudima.

 

Neka motor tvoga srca radi na toplo.

Ne zaboravi samo je jedan ključ za paljenje:ljubav.

 

 

                                 PHIL BOSMANS

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

                              

                

 

   ODBAČENI

 

Današnja najteža bolest nije guba, sušica, nego odbačenost, neprihvaćenost u društvu, osobito to vrijedi za još nerođenu djecu koju ni roditelji ne vole. A ima i onih koji su hendikepirani, starci, mentalni bolesnici- i oni su odbačeni od društva.

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJE

 

Uzvraćena ljubav

 

    Bez vjere čovjek ne može živjeti, a niti preživjeti. Bez vjere čovjek ne može ustati sa svog stolca na kojem sjedi. Ništavna je objektivna mogućnost ako u nju čovjek ne vjeruje. Ako ne vjeruje da se može ustati, nikad se neće ustati; ili će možda zvati pomoć da ga podignu. Zaista, bez vjere ne možemo ništa učiniti, ni najmanje ni najpotrebnije stvari u životu. Ako čovjek ne vjeruje da može otići na posao, nikad na njega neće otići. Ako ne vjeruje da može učiniti neko djelo, nikad ga neće učiniti. Može u sebi imati bezbroj mogućnosti, ali bez vjere ni jednu ne može ostvariti. Tek po vjeri ljudske se vrijednosti aktiviraju. Nevjera pasivizira, paralizira, umrtvljuje, a vjera aktivira, ostvaruje i oživotvoruje. Nevjera oduzima život, sve mogućnosti, a vjera daje život i ostvaruje sve mogućnosti. Zaista, vjera je život, a nevjera smrt. Vjera umnaža vjeru i na svom vrhuncu vjeruje u Svemogućnost. U Boga Oca svemogućega.

    Tko vjeruje, prima. Tko ne vjeruje, gubi. U vjeri se sve dobiva, u nevjeri sve gubi. »Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima« (Mt 13, 12). Tko vjeruje, već je primio, a tko ne vjeruje, već je izgubio. Tko vjeruje, pun je duha, snage, raduje se životu i stvara. Inventivan je, originalan i kreativan. Čini velika djela (a veliko djelo je često jedna malena iskrica koja upali veliku vatru – bez koje ne bi plamtjela.

    Ako čovjek ne vjeruje u sigurnost stropa nad svojom glavom, neće ostati ni sekunde za pisaćim stolom. Ako vjeruje da će se urušiti, odmah će istrčati iz sobe, iz zgrade. Ako vjeruje da je siguran, onda i dalje za stolom mirno piše. Vjera je čovjekov duh koji ljudskim životom upravlja. Kakva vjera, takav život. Kakav život, takva vjera.

    Isus stalno ponavlja: Neka ti bude po tvojoj vjeri. Ali često radije primamo po svojoj nevjeri. I onda tražimo opravdanja i argumente za nevjeru – umjesto za vjeru. Kako to, možemo vjerovati u vječni život a ne možemo vjerovati u najmanje stvari u našem životu? Teorijski čvrsto vjerujemo u savršenu Božju ljubav i njenu svemogućnost, ali u osobnom konkretnom životu ne vjerujemo (sumnjamo) da Bog može i želi bilo što za nas učiniti. U našoj teoriji Bog nam je vrlo konkretan: svemoguć Otac, Brat spasitelj, savršen prijatelj, a u konkretnom životu apstraktan, dalek, nemoćan, hladan. U teoriji imamo jednog Boga, a u životu drugog. Kažemo »Bog je ljubav«, a i dalje ostajemo santa leda.

    Vjera je potpuna sloboda koju Bogu darujemo u svom životu, širom otvoreno srce za Njegovo djelovanje, ona je uzvraćena ljubav Bogu koji nas ljubi. Što vjerujemo, to imamo. Živoga Boga u životu. Nevjera su jedina zatvorena vrata kroz koja Bog neće – ne želi – proći, jer darovana nam sloboda najveći je izraz Njegove ljubavi, našu slobodu iznad svega ljubi, jer bez nje nema ljubavi i čovjeka. Vjera je sva naša ljubav i sav naš život. Ona je sjedinjenje čovjekove i Božje ljubavi.

 

 

Miljenko Grubeša

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

www.ktabkbih.net

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

NISAM LUD!
Neki predsjednik posjetio je ludnicu, da bi provjerio kako žive i njegovi umobolni građani. Po upraviteljevu nalogu svi pacijenti su mu na dočeku morali gromoglasno pljeskati. Predsjednik je ostao zadivljen, ali hodajući između njih odjednom se našao pred jednim koji je držao ruke u džepovima. Začuđeno ga je upitao:
* A zašto Vi ne plješćete!
– Nisam lud! Ja sam liječnik, gospodine predsjedniče.

 

POMOĆ
* Doktore, požurite! Hitno je! Moj otac umire!
– Stižem odmah! Budite bez brige, ja ću mu pomoći…

 

DODATI?
* Sudac: Budući da Vam je krivnja dokazana, osuđujem Vas na 20 godina zatvora! Imate li što tome dodati?
– Osuđenik: I to mi je previše… Ne bih ja ništa tome dodavao

 

 

MOLITVA

 

 

Molitva za bolesnike

 

Pogledaj, o Gospode, na one koji su budni, ili gledaju, ili plaču večeras i neka tvoji anđeli čuvaju one koji spavaju.
Njeguj bolesne, o Gospode Isuse.
Odmori one koji su u brizi.
Blagoslovi umiruće.
Umiri one koji pate.
Smiluj se ožalošćenima.
Zaštiti one koji su u tvojoj slavi
Poradi ljubavi svoje. Amen.

 

sv.Augustin

 

www.zupa-svkriz.hr

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 09. LISTOPADA 2011.   

 

U dvadeset i osmoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE(Iz 25, 6-10a), PSALAM (Ps 23, 1-6), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA (Fil 4, 12-14.19-20.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  22, 1-14).

 

PRVO ČITANJE  Iz 25,6-10a  

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

 

Gospodin nad Vojskama spremit će

svim narodima na ovoj gori

gozbu od pretiline,

gozbu od izvrsna vina,

od pretiline sočne,

od vina staložena.

Na ovoj gori on će raskinuti

zastor što zastiraše sve narode,

pokrivač koji sva plemena pokrivaše

i uništit će smrt zasvagda.

I suzu će sa svakog lica

Gospodin Bog otrti –

sramotu će svog naroda

na svoj zemlji skinuti:

tako Gospodin reče.

I reći će se u onaj dan:

“Gle, ovo je Bog naš,

u njega se uzdasmo, on nas je

spasio;

ovo je Gospodin u koga se uzdasmo!

Kličimo i veselimo se spasenju

njegovu,

jer ruka Gospodnja na ovoj gori

počiva!”

 

 

 

 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 23, 1-6

 

Pripjev: U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

 

Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega.

 

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

 

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.

U Gospodnjem ću domu prebivati

kroz dane mnoge.

 

DRUGO ČITANJE   Fil 4,12-14.19-20

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA

 

Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

 

 

 

 

EVANĐELJE   Mt 22, 1-14

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

 

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama :”Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'””Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.””Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'” “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Pođite na raskršća i koga god nađete pozovite (Mt 22,1-14)

 

Prispodobu o svadbenoj gozbi Isus govori “svećeničkim glavarima i starješinama naroda” koji odbijaju prihvatiti ga kao proroka i uprisutnitelja Božjeg kraljevstva. Unatoč njihovoj nevjeri, on se osjeća Očevim Sinom po čijem djelovanju nastupa vrijeme Božje vladavine u svijetu. Raskid između Isusa i vjerskih poglavara njegova naroda u grčkom izvorniku još je naglašeniji po izrazu homoiothe u r. 2 koji bi doslovno trebalo prevesti: “Kraljevstvo je nebesko postalo slično kralju koji…”

Bog se definitivno vezao uz Isusa u provođenju svog plana spasenja, a vjerski poglavari su definitivno Isusa odbacili. Povijesnim slušateljima Isus je preko ove prispodobe najavio ulazak pogana u njegovu Crkvu zato što se nisu odazvali oni koji su prvi bili pozvani. “Pođite stoga na raskršće i koga god nađete, pozovite na svadbu” (r. 9). Ova izreka vrlo je srodna s onom koju govori Uskrsli pred uzašašće: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih …” (Mt 28,19). Raskršća su zapravo gradske kapije pred kojima se odvijao sav javni život te na koje su stranci ulazili i izlazili.
Ono što je Izaija najavio, Isus ispunja: Bog zove sve narode u svoje kraljevstvo i na svoju gozbu.
Prema prispodobi, odazvali su se dobri i zli, a jedan čak nije imao propisanoga svadbenog ruha. Ovaj dio prispodobe Isus je namijenio svojim sljedbenicima onda a i kasnije u Crkvi. Bog po Isusu zaista zove sve u smislu pripadnika različitih staleža ali i različitih naroda. Isusova zajednica mora ostati sveopća, otvorena svima.
Međutim, Isus – pa i poslijeuskrsna Crkva – računa s grešnicima. On nije osnovao zajednicu savršenih u koju grešnici ne bi imali pristupa. Od svih traži obraćeničku poniznost i spremnost na djela dostojna obraćenja.
Kraljevski gospodar naređuje da se nedostojni sudionik izbaci “van u tamu gdje će biti plač i škrgut zubi”. Bog je svjetlo, a odbacivanje u tamu znači udaljavanje od Boga. Plač i škrgut zubi apokaliptički je izraz za neopozivu svijest promašenosti. Ljudi će plakati i očajavati videći da su mogli biti s Bogom, a sami su prokockali svoj poziv.
Zastrašujuće zvuči zaključno upozorenje: “Doista mnogo je zvanih, malo izabranih.” Međutim, ono nije proročanstvo o broju konačno spašenih i osuđenih, nego proročki poticaj na obraćeničko ponašanje. Ovaj poticaj nije dokaz da mi dobrim djelima zaslužujemo kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo je – kao i oproštenje grijeha – nezasluženi Božji dar kojemu se trebamo ponizno otvoriti, slobodno ga prihvatiti. Život na zemlji vrijeme je zahvalnog pokazivanja da ozbiljno prihvaćamo Božji poziv. Vrijeme kad se želimo vladati u skladu s vjerničkim pozivom vršeći s Isusom i oslonjeni na Isusa volju Očevu.
Svake nedjelje i blagdana sabiremo se oko uskrslog Krista na misu koja je kršćanska sveta gozba. Na njoj nas Bog hrani svojom riječju i svojim posvećenim kruhom da bismo živjeli u skladu s Božjim pozivom. Uzvanici iz današnje prispodobe nisu marili za kraljev poziv, “odoše jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom”. Prema Lukinoj verziji prispodobe jedan se ispričao da je tek oženjen pa ne može doći. Zemaljski poslovi odvratili su im pažnju od Božjeg poziva. Mi nastojimo tako obavljati svoje zemaljske obveze da ne zaboravimo svoj poziv na Božju gozbu u kraljevstvu nebeskom.- dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

DANI KROZ TJEDAN

 

PONEDJELJAK  – PETAK 10.-14. LISTOPADA 2011.

 

U predvečerje svog života bit ćeš pitan o ljubavi.

                                                                           sv. Ivan od Križa

 

SUBOTA   15. LISTOPADA 2011. – SVETA TEREZIJA

AVILSKA; SPOMENDAN

 

Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. O to me je njemački isusovac Josef Sudbrack napisao vrijednu i stručnu studiju u kojoj pokazuje aktualnost Terezijina iskustva. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Tko si bude dao truda te pročita barem središnje tekstove iz Terezijinih djela, naći će u njima onakve stavove kakvi su i njemu potrebni za njegov osobni duhovni život.

   Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji, koji je nadaleko poznat po svojoj romaničkoj crkvi, gotičkoj katedrali te bedemima iz XI. stoljeća. Roditelji su joj bili Don Alonso Sanchez de Cepeda i Dona Beatriz de Ahumada. Osim nje imali su još jedanaestero djece. Od triju djevojčica dvije se kasnije udadoše, a samo se Terezija odluči za redovnički stalež.

    Odluku nije donijela iz neke nužde, već posve slobodno i promišljeno. U svojoj djevojačkoj dobi između 14. i 18. godine i ona je mnogo držala do ljepote, ljupkosti, bogatstva i ljubavi pa se ozbiljno bavila i mislima o udaji. Iako je već od ranog djetinjstva bila veoma temperamentna, u svojim željama i odlukama naprasita, ipak ništa nije činila nepromišljeno, bez prethodnog razmišljanja. Posjedovala je veliku i spontanu sposobnost da ljubi, no to je nikad nije dovelo u nepriliku da bi nešto od onoga što je rekla ili obećala morala povući, a što govori da je sve prije dobro odmjerila.

    Terezijina je duša bila gladna znanja. Tu glad nije bilo lako utišati pa je neprestano posezala za novim knjigama. Kako je po naravi bila dražesna, ljupka, u društvu i igri upravo čarobna, nikad joj nije uzmanjkalo mladoga društva i muškoga i ženskoga. Ona je bila pravi virtuoz u sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život.

    Kad je Terezija odlučila stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali. Svakako da iza te odluke nije stajalo nikakvo ljubavno razočaranje, a još manje neka naročita simpatija ili naravna sklonost pa čak ni oni neki pokreti duše koji su u sličnim odlukama redovito više ili manje prisutni. Nju je u samostan jednostavno vodila želja da spasi dušu jer se, poznavajući svoju narav, bojala da bi to u svijetu mogla ostvariti. Zbog toga je stupanje u samostan bio za nju veoma bolan i težak, upravo dramatičan doživljaj. Ona sama o tome svjedoči: “Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.” Da nije to sama napisala, jedva bismo takvo što mogli pomisliti o jednoj, u povijesti Crkve, najodličnijoj redovnici. Ona je svoje zvanje skupo platila, a i to je nemalo pridonijelo njenoj veličini.

    Kako je Terezija bila promišljena i odlučna žena, kad je jednom odlučila postati redovnica, onda je tu stvar uzela veoma ozbiljno. Sa zvanjem se nije šalila. Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalijevali očne kapke. Neki misle, čak, da samo brizi i slutnji Don Alonsa valja zahvaliti, jer se opirao pogrebu, da nije bila živa zakopana. Svetica sama misli da tu milost ima zahvaliti zagovoru sv. Josipa koga je počela još više štovati i pobožnost prema njemu cijeli život neumorno širiti.

Nakon toga iskustva ne znači da je Terezija odmah postala svetica. Daleko od toga. Ona je čak 18 godina provela u osrednjosti. Samostan od Utjelovljenja u Avili imao je doduše 120-180 sestara karmelićanki, ali je u njemu bilo takvo ozračje koje nije mnogo poticalo na savršenost i svetost. Tko se želio ipak posvetiti, morao je to činiti na vlastitu inicijativu, uz rizik da bude ismijan, šikaniran i onemogućavan.

     Dona Teresa de Ahumada pokušala je ipak s nekim sestrama nešto učiniti, no malo ih je izdržalo taj pokušaj. Lakše je bilo provoditi u samostanu jedan udobniji život u onoj “blaženoj” osrednjosti, prema načelu: “Ne quid nimis!” – bez prevelikog zalaganja i naprezanja. Terezija, opisujući život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. U jednom je viđenju vidjela mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Bilo joj je tada 40 godina. Ona se energično odlučila za reformu Karmela.

    Od časa kad je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati “u razgovoru s ljudima, već s anđelima” i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima “nastojala uskladiti” sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. I u tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke, dostojne kćeri velike majke Terezije od Isusa.

     Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života,Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.

    U svojim molitvama i mističnim zanosima ta je sveta redovnica nosila sve brige i tjeskobe Tridentskog sabora, bitku kod Lepanta, dogadaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Sama je rekla da je Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo.

    Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: “O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.”

    No Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za kraljevstvo se Božje boriti. Povijest joj je dala pravo jer ona postade jednom od vrhunskih ličnosti katoličke obnove XVI. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin su se život i duhovno iskustvo savršeno utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor.

    Terezija je napustila vrijeme izdahnuvši 14. listopada 1582. Dan poslije njezine smrti bio je već 15. listopada, jer je upravo tada stupila na snagu reforma kalendara – ispravak staroga julijanskoga kalendara te se vrijeme uskladilo s objektivnom stvarnošću prema kojoj se mjeri. Ima u tome mnogo znakovitosti jer je Terezija Avilska svojom obnovom Karmela pomogla pomaku redovničkoga života naprijed općenito. Na njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki redovnici i redovnice.

    Samo u našem stoljeću od god. 1900-1967. Terezijina su djela bilo sva bilo djelomično objavljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već 4 stoljeća utječu na ono što se naziva duhovni život Europe. Bossuet se nije ustručavao izreći o njoj ovaj sud: “Sama Terezija ima i u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u dogmatici.” Papa Pavao VI. proglasio ju je stoga 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku “srcem katoličke reforme”, a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina čovječanstva. Kad je tako, onda valja posegnuti za njezinim djelima i čitati ih.

 

www.zupa-svkriz.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

Ne možemo biti sami sretni. Sreća je u dijeljenju sreće.

 

 

o. Ante Gabrić

 

 

Blaženi oni koji iskoriste kratki trenutak života da bi vježbali milosrđe.

 

Vinko Paulski

 

 

Molimo Boga da nam da svjetla za sljedeći korak što ga danas moramo učiniti.

 

 

                                                                     Biskup Reinhard Lettmann

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU.

 

SVEĆENICI I ĐAKONI NE BI UOPĆE TREBALI SPOMINJATI PAKAO. TO ČINE SAMO LJUDI TVRDA SRCA.

 

SUDEĆI PREMA SADRŽAJU PROPOVIJEDI  U DANAŠNJE VRIJEME, ČOVJEK BI POMISLIO DA SE VEĆINA SVEĆENIKA I ĐAKONA SLAŽE S OVOM TVRDNJOM.

MEĐUTIM, NE SLAŽU SE SVI. JEDNOG JE DANA NEKI KATOLIČKI   ŽUPNIK   UOČIVŠI IZVJEŠENU OBAVIJEST PRED UNITARIJANSKOM CRKVOM KOJA SE NALAZILA U NEPOSREDNOM SUSJEDSTVU ODGOVORIO NA NJU IZVJESIVŠI NASLOV SVOJE NEDJELJNE PROPOVIJEDI.

NASLOV PROPOVIJEDI UNITARIJANSKOG PASTORA GLASIO JE:„PAKAO NE POSTOJI“,

KATOLIČKI SVEĆENIK ISTAKNUO JE OBAVIJEST KOJA JE GLASILA: „PAKAO DOISTA POSTOJI“.

JE LI KATOLIČKI SVEĆENIK U SVOJOJ PROPOVIJEDI BIO TVRDA SRCA, A UNITARIJANSKI PASTOR PUN LJUBAVI? MNOGI BI LJUDI TAKO REKLI.

PA IPAK, UZMEMO LI U OBZIR KRISTOVE POSTUPKE, ČINI SE DA JE KATOLIČKI SVEČENIK  BIO U PRAVU.

RAZMOTRIMO GOVOR NA GORI. U NJEMU SE PET PUTA SPOMINJE PAKAO, ODNOSNO PROKLINJANJE, ALI SE UNATOČ TOME GOVOR NA GORI SMATRA NAJLJEPŠIM IKAD ISKAZANIM OČITOVANJEM LJUBAVI.

KRIST NIŠTA RJEĐE NE GOVORI O PAKLU NI NA DRUGIM MJESTIMA U EVANĐELJIMA. „NE BOJTE SE ONIH KOJI UBIJAJU TIJELO, ALI DUŠE NE MOGU UBITI. BOJTE SE VIŠE ONOGA KOJI MOŽE I DUŠU I TIJELO POGUBITI U PAKLU“(Mt 10,28). SJEĆATE LI SE, ISTO TAKO, NJEGOVIH KOMENTARA O OBIJELJENIM GROBOVIMA(Mt 23,27) I ZMIJSKIM LEGLIMA(Mt 23,33)?

ŠTO BISMO TREBALI ZAKLJUČITI IZ OVIH REDAKA – DA NAM JE DOPUŠTENO GRDITI ONE S KOJIMA SE NE SLAŽEMO, DA NAS ISUS POTIČE DA KAŽEMO NAŠIM NEPRIJATELJIMA KAKO ĆE ZAVRŠITI U PAKLU? OČITO TOME NIJE TAKO, SHVATIMO LI OZBILJNO NJEGOVE RIJEČI O TOME KAKO MORAMO LJUBITI SVOJE NEPRIJATELJE I MOLITI ZA ONE KOJI NAS PROGONE(Mt 5,44).PA IPAK, OVI NAM BIBLJISKI PRIMJERI KAŽU NEŠTO O PRIRODI LJUBAVI. ONA JE NEŠTO VIŠE OD OBIČNOG SMJEŠKANJA LJUDIMA U PROLAZU I OD NAŠIH POKUŠAJA DA IM UGODIMO. LJUBAV PONEKAD TRAŽI, KAO ŠTO JE TO BIO SLUČAJ I S NAŠIM GOSPODINOM, DA PREMA LJUDIMA BUDEMO GRUBI.

TKO VIŠE LJUBI, MAJKA KOJA GRDI SVOGA SINČIĆA ZATO ŠTO SE NEOPREZNO IGRA NA ULICI ILI MAJKA KOJA DOPUŠTA SVOM DJETETU DA SE PONAŠA KAKO GA VOLJA, BUDUĆI DA NE ŽELI KRŠITI NJEGOVU SLOBODU IZRAŽAVANJA? ILI, ŠTO BISTE REKLI O SVOM UJAKU KOJI JE BIO UPOZNAT SA STANJEM NA BURZI, ALI VAM IPAK NIŠTA NIJE REKAO O VAŠEM ULAGANJU U TVRTKU ZA KOJU JE ZNAO DA NIJE ZDRAVA, JEDNOSTAVNO ZBOG TOGA ŠTO NIJE ŽELIO DOVESTI U PITANJE VAŠU SPOSOBNOST PROCJENE SITUACIJE?

VRATIMO SE KATOLIČKOM SVEĆENIKU I PROTESTANSKOM   PASTORU.

KOJI JE OD NJIH POKAZAO VIŠE LJUBAVI?

AKO TREBA DOSLOVCE SHVATITI ISUSOVE RIJEČI O PAKLU KAO O STVARNOSTI KOJE SE TREBA KLONITI, NE BISMO BAŠ POKAZALI LJUBAV AKO NE BISMO SPOMENULI NJEGOVO POSTOJANJE.

UPOZORIVŠI SVOJU ZAJEDNICU NA STVARNU MOGUĆNOST DA BUDE PROKLETA, KATOLIČKI JE SVEĆENIK BIO ISTINSKI KRISTOV UČENIK, A NE PROTESTANSKI PASTOR.

 

KARL KEATING

 

 

PREUZETO IZ KNJIGE: ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU: 52 ODGOVORA

NA UOBIČAJNA POGREŠNA SHVAĆANJA O KATOLIČKOJ VJERI.

 

 

 

 

KAKO JE BOG MOGAO DOPUSTITI DA SE DOGODI NEŠTO OVAKVO?

 

upitala je Jane Clayson Kćer Billyja Grahama, koja je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije, (u vezi tragedije u New Yorku 11. rujna 2001):

 

“Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi, ali smo mu mi sami odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O’Hare (koja je poginula i njeno tijelo je nedavno nađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama … Bibliju koja kaže, ne ubij, ne kradi, voli svoga bližnjega kao sebe, a mi smo se i s tim složili.

Kasnije je doktor Beniamino Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli “u redu”, jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu. Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju našu djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i ovdje složili.

Kasnije je netko opet rekao: Dozvolimo našim kćerkama da abortiraju, ako to žele, bez da to kažemo njihovim roditeljima. I s time smo se složili. Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, e da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali bez da se kaže njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi. Opet smo se složili.

Tada su neki od izabranih na izborima rekli: Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli. Složivši se s njima mi smo rekli: Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga je volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji.

Poslije toga netko je rekao: Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela. Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i slijedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli “Dobro, jer oni imaju pravo na slobodu riječi”.

Zatim je industrija zabave rekla: Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje. Mi smo tada odgovorili: Ma to je samo zabava, nema to nikakvih posljedica, i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed.

Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto ih ne uznemiruje ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda, ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: Žanjemo ono što smo posijali.

www. nadbiskupija-split.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NIČIM SE NE DA NADOMJESTITI

 

*MOŽEŠ ZNANSTVENO BITI DOBRO IZOBRAŽEN,

ALI AKO NE PRAKTICIRAŠ LJUBAV, SVE JE SAMO TEORIJA.

*MOŽEŠ PEDAGOŠKI BITI ŠKOLOVAN, ALI AKO NE VOLIŠ DJECU,OSTAJEŠ IM DUŽAN ONO NAJVAŽNIJE.

*MOŽEŠ SOCIJALNO I POLITIČKI BITI SILNO ANGAŽIRAN ALI AKO TI SRCE NE KUCA ZA LJUDE, SAV TAJ POSAO KONAČNO NE VRIJEDI PUNO.

 

*NE ŽELIM TIME REĆI DA SU ŠKOLOVANJE, ZNANOST, MARLJIVOST I POSAO NEVAŽNI. ALI DANAS SE PREVIŠE LAKO ZABORAVLJA ONO ŠTO NE STOJI U SVJEDODŽBI, ŠTO SE NE DA MJERITI I PLATITI. NAJBOLJE IZUČENA PSIHOLOGINJA JOŠ NIJE I NAJDRAŽA ŽENA.

I VISOKOKVALIFICIRAN PEDAGOG JOŠ NE MORA BITI NAJBOLJI OTAC OBITELJI.

 

*SRCE ZA LJUDE NE DA SE NIČIM NADOMJESTITI.

*BEZ LJUBAVI, U KONAČNICI, SVE JE NIŠTA.

LJUBAV JE CILJ ŽIVOTA.

*TKO ŽIVI ZA NEŠTO DRUGO,

UVIJEK ĆE BITI PREVAREN.

 

                                 PHIL BOSMANS

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

                                               

            SMRT

 

Mi svaki dan promatramo smrt. Lijepo je vidjeti kad  ti ljudi umiru dostojanstveno, puni radosti, jer se vraćaju odakle su došli, vraćaju se onome koji ih ljubi.

Oni koji mnogo posjeduju, koji imaju puno dobara i bogatstva, opsjednuti su tim stvarima. Oni misle da je bogatstvo najvažnija stvar na svijetu. Zato im je teško sve ostaviti. Siromasima je to mnogo lakše, jer su oni slobodni i njihova sloboda im pomaže da zadovoljni napuste svoj svijet.

 

  

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJE

 

SLOBODAN OD MALODUŠNOSTI 

 

    Ljudi nemaju odlučujuću riječ o životu i uspjehu. Bog je po svome planu stvorio svaki život i on daje uspjeh svakom čovjeku. Svaki čovjek ima razloge postojanja. Bog daje moć i znanje da čovjek može ispuniti i savršeno izvršiti svoj životni zadatak.

Kad se prepustimo Božjem vodstvu, sigurno uspijevamo. Čim se počnemo oslanjati samo na ljude, počinjemo doživljavati frustracije. O Bogu sve zavisi. Bez Boga počinje u nama strah, nesigurnost, nemoć.
Bog ljubi sve ljude jednako.

Nema kod njega privilegiranih, jer svi su njegova djece. Svaki čovjek može biti svet, uspješan, radostan, sretan. Svaki život može biti osmišljen. Pitanje je samo na kome gradiš svoj život: da li na svemoćnoj sili svemira, na Bogu, ili na krhkim snagama čovjeka i stvorenja.
Neka nas ova meditacija oslobodi kompleksa manje vrijednosti

 

   TOMISLAV IVANČIĆ                            

Preuzeto iz knjižice:33 meditacije:na putu do smisla-Tomislav Ivančić

 

 

 

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

BOLJE OVAKO
* Čujem, Ivo, da su ti ženi ukrali kreditnu karticu.
– Da, ali tko god bio taj kradljivac, troši manje od moje žene!

 

GOST JE U PRAVU
Vlasnik restorana, pošto je čuo galamu nezadovoljnoga gosta, pozva konobara u svoj ured i reče mu:
* Rekao sam ti da se s gostima nikada ne svađaš, niti da im proturječiš. Shvati već jednom da je gost uvijek u pravu.
– U pravu ste, šefe – neće se više ponoviti.
* A što je htio i zašto je vikao?
– Ne znam zašto je vikao, ali samo znam da je rekao da ste Vi jedan obični prevarant…

 

NIJE UOČIO
Nakon godine dana braka kaže žena svom suprugu:
* Znaš, bila sam glupa kada sam se za te udala.
A muž će na to:
– Znam draga, ali bio sam zaljubljen pa nisam ništa primijetio.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

Gospode, od Tebe svaka obitelj na nebu i na zemlji dobila je ime. Oče, ti si ljubav i život. Po Tvome sinu Isusu Kristu, rođenom od žene, začetom po Duhu Svetom, izvoru božanske dobrote, daruj da svaka obitelj na zemlji ima generacije koje predstavljaju istinsko svetište života i ljubavi. Daruj slavu koja će predvoditi misli i djela muževa i žena za dobro njihovih obitelji i svih obitelji svijeta. Daruj mladima da u obiteljima pronađu podršku

njihovom ljudskom dostojanstvu i njihovu rastu u istini i ljubavi. Daruj ljubav osnaženu slavom sakramenta braka, neka se potvrdi jačom od svih slabosti i iskušenja kroz koje obitelji ponekad prolaze. Zagovorom svete nazaretske obitelji daruj Crkvi da plodonosno nosi svijetom poslanje u obitelji i kroz obitelji. Mi tražimo od Tebe, koji si život, istina i ljubav sa Sinom i Duhom svetim. Amen.

BL.IVAN PAVAO II

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU 02. LISTOPADA 2011.   

 

U dvadeset i sedmoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE(Iz 5,1-7), PSALAM (Ps 80), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA (Fil 4,6-9.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt  21,-33-43).

 

PRVO ČITANJE  Iz 5,1-7  

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ’ mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek’ u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 80Pripjev:

Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!

Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas,
razverdi svoje lice i spasi nas.

 

DRUGO ČITANJE   Fil 4,6-9

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA

Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama! 

EVANĐELJE   Mt 21, 33-43

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

“Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.” “Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.” “Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?” Kažu mu: “Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.” Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Postade kamen zaglavni (Mt 21, 33-3)

 

Prispodobom o vinogradarima ubojicama Isus je povijesnim slušateljima pokazao kako zna da ga čeka nasilna smrt te najavio da ne kani odustati od svog načina propovijedanja i činjenja Božjih djela.
U Palestini Isusova vremena bogati vlasnici poljoprivrednih posjeda i voćnjaka boravili su u gradovima ili inozemstvu. Brigu o imanju vodio je opunomoćeni upravitelj koji je imao široke ovlasti te od vremena na vrijeme polagao račun o svom upravljanju i gospodaru predavao urod. Isus spominje “vrijeme plodova” u kojem gospodar šalje prvu delegaciju sastavljenu od trojice slugu. U drugoj delegaciji prisutno je “njih više nego prije”, ali vinogradari jedne izmlate, druge ubiju, treće kamenuju. Ti su sluge proroci Staroga zavjeta koji su Izraelu naviještali riječ Božju. Posljednji dolazi sin gospodarov, kojega prema Mateju najprije izbacuju iz vinograda a zatim ubijaju (kod Marka ubijaju pa izbacuju iz vinograda). Time Isus najavljuje da je završilo vrijeme proroka te nastupilo vrijeme ubiranja plodova. On je posljednji u nizu Božjih poslanika. Nakon njega Bog ne kani slati nove glasnike s javnom objavom. Isus je svjestan da je sin. On u sebi nosi dužnosti cijelog Izraela kojeg Psalam 80 (usp. pripjevni tekst!) zove “sinom kog za se odgoji”. On je sin spreman na poslušnost, za razliku od buntovnih sinova.
Sugovornici osuđuju sami sebe kad na Isusovo pitanje o zlim vinogradarima odgovaraju kako će gospodar učiniti što bi učinio svaki razborit vlasnik: “Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme!” (r. 41). Citatom iz Ps 118,22-23 Isus pokazuje sinovsku odanost i vedrinu pred nasilnom smrću koja ga čeka: Otac će ga učiniti kamenom zaglavnim koji drži na okupu duhovnu zgradu naroda Božjega, dapače cijelog svijeta.
U izjavi: “Zato će se oduzeti od vas kraljevstvo Božje” (r. 43) prisutna je Isusova svijest da po njegovim djelima i riječima nastupa kraljevstvo Božje, kako je to više puta najavljivao u toku svoga mesijanskog djelovanja (usp. Mt 4,17; 12,28; 23,13). Bog iznova počinje milosno vladati nad ljudima po svome ljubljenom Sinu. Isus ovdje najavljuje da će se kraljevstvo oduzeti povijesnom Izraelu te “dati narodu koji donosi njegove plodove”. Na liniji Matejeve teologije to znači nastanak novoga Božjeg naroda sastavljenog od obraćenih Židova i pogana. Njima će se kraljevstvo dati, jer će mu se ponizno otvoriti osobnim pristajanjem uz Isusa, uprisutnitelja kraljevstva.
U Matejevoj verziji ove prispodobe četiri puta se spominje “vrijeme plodova” ili “plodovi” kraljevstva (r. 34 dva puta, r. 41 grčki tekst i r. 43 grčki tekst). Prvi plod kraljevstva osobno je pristajanje uz Isusa i prihvaćanje volje Božje s njime: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega!” (Mt 7,21). Pripadnost Crkvi ili novozavjetnom narodu Božjem traži donošenje duhovnih plodova. Neka nam Gospodin Isus u ovoj misi dadne svjetlo da uvidimo koje plodove trebamo donositi i snagu da ih ponizno i ustrajno donosimo!

 

 

dr. Mato Zovkić

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

                                  

PONEDJELJAK  3. LISTOPADA 2011.

 

Sveta Marijo, moli za nas!

 

UTORAK  4. LISTOPADA 2011. SV.FRANJO ASIŠKI; SPOMENDAN

 

Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio vođa vesele mladenačke asiške družbe, »kralj gozbâ i zabava«, u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.

Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.

Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: »Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!« Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu.

Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: »Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.«

Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: »Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!« (Mt 10,9–10)… Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: »To je što tražim, to je što svim srcem želim!« Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.

Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio »minoritskom« – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: »jednostavnom riječju al’ velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje«. Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.

Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. U naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.

Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.

Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise – ili »Siromašne dame od sv. Damjana«, odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana AlMalik alKamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.

Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: »Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji.«

Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: »Smrt je pjevajući primio.« U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj »Pjesmi brata Sunca« smrt je nazvao »sestricom«, on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.

 

SRIJEDA – ČETVRTAK  5 – 6. LISTOPADA 2011.

 

Sveta Bogorodice, moli za nas!

 

PETAK  7. LISTOPADA 2011.- BL. DJEVICA

MARIJA OD KRUNICE; SPOMENDAN

 

Današnji je Gospin blagdan uveden u Crkvu u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.

Isusovac Karl Joseph KIinkhammer napisao je na temelju ispitivanja pisanih izvora solidnu studiju o krunici, o njezinu postanku i njezinoj trajnoj vrijednosti.
Prema istraživanjima oca KIinkhammera, a koja usvaja i teolog Leo Scheffczyk, u oblikovanju krunice odlučan je udio imao kartuzijanski prior Adolf von Essen. On je, iako najmlađi od sviju, god. 1409. jednoglasno bio izabran za priora svoga samostana. Taj je izbor potvrdio generalni prior reda kartuzijanaca Stjepan Maconi.
U to je doba jednoga rujanskoga dana pokucao na vrata kartuzijanskoga samostana Sv. Albana u Trieru neki lutajući student, tjelesno sav iscrpljen. Bio je to Dominikus von Preussen (1384-1460). On je već prije dvije godine učinio isto na vratima kartuzije u Pragu, moleći da ga prime u samostan, ali bijaše odbijen. Prior samostana u Trieru Adolf iz Essena primio je Dominika. Rekao mu je da će za njega založiti svoju dušu, samo ako bude ustrajao i držao ono što će od njega tražiti redovnička stega. Tim mu je riječima u srce ulio veliku hrabrost.
Malo kasnije prior je mladom redovniku počeo govoriti o molitvi koja se zove krunica. Ona zvuči kao kakva ljubavna pjesma. Zatim mu je rekao: “Nema tako pokvarena čovjeka koji ne bi osjetio vidan popravak samo ako bi godinu dana molio krunicu.” Dominik se trudio da je moli, ali se zbog slabosti ipak nije mogao sabrati. U Adventu god. 1409. došla mu je na pamet misao da Isusov život podijeli u 50 rečenica na 50 Zdravomarija. Sve je te rečenice napisao na jednu oveću cedulju. Dok je molio, gledao je u te rečenice i postao najedanput sretan kako mu ipak polazi za rukom da razmatra. Svoju je metodu priopćio i drugima. I prior Adolf je za to saznao te uočio kako takav oblik molitve može biti prikladan za one koji baš nisu vični razmatranju. Po njemu se zapravo može do njega tek doći.
Na čudo novaka prior je od Dominika zamolio njegovu cedulju s rečenicama iz Isusova života. No slične su molbe dolazile sa svih strana. Dominik je ispočetka oklijevao da im udovolji, ali mu je njegov prior Adolf zapovjedio snagom poslušnosti da ljudima pomogne u takvom načinu moljenja krunice. On je poslušao pa je nakon 50 godina mogao ustanoviti da je iz samostana Svetoga Albana poslano u svijet preko 1.000 prijepisa za moljenje krunice.
Kako je kartuzijancima dolazilo sve više molbi, Dominik se odlučio da Isusov život proširi na 150 Zdravomarija. U tako proširenom obliku upoznao je krunicu dominikanac Alanus De Rupe, i on ju je veoma širio kao “Marijin časoslov” preko svojih bratovština i molitvenih zajednica. No kako je on u svojim propovijedima biblijske rečenice proširio do nesnošljivosti, njegovi učenici – koji u Kolnu god. 1475. utemeljiše Bratovštinu krunice – razmišljanja su o Isusovu životu posve napustili. To je bila druga krajnost.

Tome nasuprot, članovi kruničarske Bratovštine u južnoj Njemačkoj složiše krunicu u današnjem obliku od 15 otajstava. Tekst je te krunice prvi put tiskan god. 1481. u Ulmu.

 

SUBOTA   8. LISTOPADA 2011.

 

Sveta Djevo djevica, moli za nas!

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

 

BOGATSTVO NIJE ZABRANJENO, ALI OHOLOST ZBOG NJEGA JEST.

 

SV. IVAN ZLATOUSTI (347.-407.)

 

 

ONO ŠTO ČOVJEK VOLI VIŠE OD BOGA,

TO SEBI ČINI BOGOM.

 

                                                                                   SV.CIPRIJAN (200.-258.)

 

 

NE POSTOJI NIŠTA POKVARENJE OD LJUBAVI PREMA NOVCU.

 

 

SV.ANTUN PADOVANSKI (1195.-1231.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU.

 

 

      SVI SU LJUDI U OSNOVI DOBRI, I GOTOVO ĆE SVI OTIĆI U RAJ.

 

JE LI TO BAŠ TAKO? ZAR NIKAD NISTE ČITALI NOVINSKE NASLOVE? MNOGI SE LJUDI PONAŠAJU KAO DA SU U OSNOVI ZLI, UKLJUČUJUĆI I ONE KOJI NIKAD NE DOSPIJEVAJU U NOVINE.

JE LI LIJEČNIK KOJI OBAVLJA POBAČAJE DOBAR?

ŠTO JE S PREPRODAVAČEM DROGE?

ŠTO JE S OGREZLIM PRELJUBNIKOM?

ŠTO JE S ONIMA ČIJI JE ŽIVOT, TAKO SE BAREM ČINI, SAV SATKAN OD JEDNOG JEDINOG GRIJEHA?

JESU LI ONI POKLONILI SVOJE SRCE ISUSU-ILI SVOJIM STRASTIMA?

     DOISTA, SVE ŠTO JE STVORENO, STVORENO JE KAO DOBRO, UKLJUČUJUĆI SVAKOG ČOVJEKA.MEĐUTIM, MI IMAMO SLOBODNU VOLJU KOJOM SE MOŽEMO KORISTITI NA SVOJE DOBRO,ALI JE MOŽEMO I ZLOUPOTRIJEBITI.

SVI MI, BEZ IZNIMKE, POVREMENO ZLOUPOTRIJEBAVAMO SLOBODNU VOLJU,I TO ZOVEMO GRIJEHOM. SVI SU ZAISTA SAGRIJEŠILI I POTREBNA IM JE SLAVA BOŽJA“, KAŽE PAVAO(RIM 3,23).

NEKI ĆE LJUDI USTRAJATI U GRIJEHU DO KRAJA I TADA POČINJE NJIHOV PUT U PAKAO. DRUGI ĆE SE POKAJATI ZA SVOJE GRIJEHE I UMRIJETI U STANJU MILOSTI, TAKVI ĆE UĆI U RAJ.

KOLIKO ĆE BITI JEDNIH, A KOLIKO DRUGIH? TO NE MOŽEMO ZNATI. SVETO PISMO NAM NIŠTA ODREĐENO NE KAŽE O TOME, ALI U NJEMU NALAZIMO NEUGODNE NAZNAKE:

 -„KAKO SU USKA VRATA I TIJESAN PUT KOJI VODI U ŽIVOT“(MT 7,14).

 -„DOISTA, MNOGO JE ZVANIH, MALO IZABRANIH“(MT 22,14).

KAD JE JEDAN PROLAZNIK UPITAO ISUSA JE LI MALO ONIH KOJI SU SPAŠENI, ON MU JE ODGOVORIO: „BORITE SE DA UĐETE NA USKA VRATA JER MNOGI ĆE, VELIM VAM, TRAŽITI DA UĐU, ALI NEĆE MOĆI“(LK 13,24).

                                             

RASPROSTRANJENO MIŠLJENJE O ODLASKU VEĆINE LJUDI U RAJ PO SVOJ PRILICI POTJEČE OD NEDOSTATKA OSJEĆAJA ZA OZBILJNOST GRIJEHA I ISTICANJA BOŽJE MILOSTI NA ŠTETU ZANEMARIVANJA NJEGOVE PRAVEDNOSTI.

ČAK ŠTOVIŠE, TAKVI MISLE DA ĆE ON SPASITI ČAK I ONE KOJI NE ŽELE BITI SPAŠENI.

BOG ĆE BITI MILOSRDAN, ALI SAMO PREMA ONIMA KOJI MOLE ZA NJEGOVU MILOST.

ON NEĆE NIKOM SILOM NAMETATI SVOJU MILOST NI SPASENJE.

SPASENJE JE NEZASLUŽEN DAR KOJI SE , KAO I SVAKI DRUGI DAR, MOŽE ODBITI.

NEMAMO NIKAKVOG RAZLOGA VJEROVATI DA ĆE TAKVIH KOJI ODBIJU BOŽJI DAR BITI SVEGA NEKOLIKO. KAKO TO UOPĆE MOŽEMO MISLITI NAKON ŠTO SMO PROŽIVJELI NAJKRVAVIJE I NAJOKRUTNIJE STOLJEĆE U LJUDSKOJ POVIJESTI?

KARL KEATING

 

 

PREUZETO IZ KNJIGE: ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU: 52 ODGOVORA NA  UOBIČAJNA POGREŠNA SHVAĆANJA O KATOLIČKOJ VJERI.

 

 

                                                  

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

OGLEDALCE

 

Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike “Ima li pitanja?” ne očekujući nikakvo pitanje. Stoga je bio silno iznenađen kada ga je jedan od studenata upitao:
“Profesore, koji je smisao života?”

Neki od studenata koji su već bili izlazili podsmjehnuli su se na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem.
Zatečen, profesor je dugo vremena promatrao studenta pitajući se je li pitanje bilo ozbiljno ili samo neka šala. Shvatio je da je student ipak ozbiljno postavio pitanje stoga reče: “Odgovorit ću vam.”
Posegne u džep i izvuče novčanik iz kojega izvadi komadić ogledala veličine novčića.
I započne svoju priču:

“Bio sam dječak u vrijeme rata. Jednog sam dana na ulici ugledao bezbroj komadića ogledala koje je netko razbio. Kako nisam imao igračaka uzeo sam jedan od tih komadića da se poigram. Uskoro sam shvatio da mogu sunčevu svjetlost usmjeriti u neka mjesta i kutove u koje sunce nikad nije moglo doprijeti: duboke jame, tamne prostorije na sjevernoj strani zgrada…
Kada sam odrastao shvatio sam da to nije bila samo igra već i metafora onoga što bih mogao činiti u životu.

Jer i ja sam djelić jednog ogledala kojeg ne poznajem u cijelosti i svoj njegovoj veličini.
Ali s onim što imam i što mislim da jesam, mogu unijeti bar malo svjetla, istine, razumijevanja, dobrote i nježnosti u tamne i skrivene kutke ljudskih srdaca i možda promijeniti nešto u čovjeku čije je srce mračno.
Ako i drugi ljudi to primijete i shvate, možda se potrude učiniti isto – unijeti svjetlo tamo gdje ga nema.

Eto, u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek čuvam komadić zrcala jer mi je svojom igrom svjetlosti pokazao put.”

N.N.

www.nadbiskupija-split.com

NA ŠTO SE ŽALIŠ?

 

Na što se  žališ?

Je li ti posao pretežak?

Ili više nemaš posla?

Dosađuješ se po čitav dan?

Ili nemaš vremena?

Ili imaš premalo novaca?

Čega se moraš odreći?

Na što se žališ?

 

Posjetio sam jednog čovjeka, četrdeset mu je godina, neizlječiva bolest. Već tri tjedna trpi  užasne boli. Nije za pogledati. Uz njegov krevet sjedi bespomoćna žena. Ovaj

Čovjek me pogledao i upitao:„ Zašto?“ To me je potreslo do srži.

 

Da, zašto? Zašto on a ne ja?

Zašto ja a ne ti?

Na to ne može nitko odgovoriti, nitko.

Imam jedino Boga koji svaki život vodi k cilju  preko trpljenja i smrti.

I On me odjednom pita, zašto nisam zahvalniji i sretniji sa svojim zdravljem.

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil

 

MEDITACIJE

 

STVOREN ZA LJUBAV

 

Tvoje oči postoje za svjetlo, za bjelinu snijega, za zelenilo proljeća, za sivilo oblaka i plavetnilo neba, za zvijezde u noći i za nevjerojatno čudo da je oko tebe toliko dragih ljudi. Tvoja usta postoje za riječ, za svaku dobru riječ koju netko drugi čeka. Tvoje usne postoje za poljubac, a tvoje ruke za nježnost i utjehu, ali i zato da gladnima dadu kruha. Tvoje noge postoje za put koji vodi k onima koji trpe. Tvoje srce postoji za ljubav, za toplinu, za one koji su osamljeni i napušteni, koji žive u hladnoći. Tvoje tijelo postoji da se približiš drugima. Sve ima svoj duboki smisao. Gospodin nas poziva. ‘Pođite po svem svijetu! Propovijedajte Evanđelje, liječite bolesne, činite djela koja sam i ja činio, a to su djela ljubavi!’ Stvoreni smo za ljubav. Jedino nas ona može učiniti sretnima. Ne živimo samo za sebe, već jedni za druge. Usrećivati druge znači i sebe usrećiti. Činiti dobro drugima znači i sebi ga činiti. Ne postojimo zato da hodamo uokolo mrzovoljna lica i povrijeđena srca koje ne prašta. Ne, čovječe, stvoren si za ljubav, onu jedinu snagu za koju se isplati živjeti. Ljubi i bit ćeš ljubljen. Ljubav je jedina kadra ispuniti nam srca.

 

vlč. Zlatko Sudac

 

 

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

PRIJE K ISUSU
Mladi ministranti po seoskoj župi, kako je župnik na misi najavio, od kuće do kuće skupljaju dragovoljne priloge i milostinju za popravak crkve. Kada su došli pred vrata jednoga od najstarijih župljana, koji već nije mogao ni ići u crkvu pa nije znao o čemu se radi, on ih upita:
* A kome ćete dati taj novac?
Pobožni ministranti u glas odgovoriše:
– Isusu ćemo ga dati!
* Dobro, djeco, onda ga dajte meni. Ja ću Isusa svakako prije vas vidjeti…

 

SMIJEH I SUZE
Sjedi Perica ispred zgrade i plače. Prolazi susjeda pa ga pita:
* Perice, zašto plačeš?
– Tata, se udario čekićem po prstu…
* Pa, zašto ti plačeš kad se tata udario?
– Pa, najprije sam se smijao…

 

KRIŽU MOJ!
Pošto je cijeli dan radio, muž se kasno navečer vraća kući. Žena mu se obradovala, ali i iznenadila kada ju je zagrlio i poljubio:
* Što ti je danas, nisi se valjda napio na Veliki petak?
– Ma ne! Nisam stigao na obrede u crkvi, pa rekoh idem ja doma poljubiti svoj križ…

 

 

MOLITVA

 

Molitva za svoje vlastito otkriće

 

Opravdaj moju dušu, Bože, i napuni sa Svog izvora ognjem moju volju. Zasvijetli u moj um, iako to možda znači “tama mom iskustvu”, osvoji moje srce Svojim silnim Životom. Neka moje oči ne vide ništa u svijetu osim Tvoje slave, i neka moje ruke ne dotiču ništa što nije za Tvoju službu. Neka moj jezik ne okusi kruha koji me neće prisiliti da hvalim Tvoju slavu. Hoću da čujem Tvoj glas i hoću da čujem sav sklad koji si stvorio i da pjevam Tvoju pohvalnicu. Ovčja će me vuna i poljski pamuk dovoljno grijati da mogu živjeti u Tvojoj službi; ostatak ću dati Tvom siromahu. Daj da se služim svim stvarima zbog jednog jedinog razloga: naći svoje veselje dajući Ti veću slavu.

Zbog toga čuvaj me, iznad svega, od grijeha. Čuvaj me od smrti smrtnog grijeha koji stavlja pakao u moju dušu. Čuvaj me od putenog kvarenja koje zasljepljuje i truje moje srce. Čuvaj me od grijeha koji izjeda ljudsko tijelo neodoljivom vatrom dok ga ne proždere. Čuvaj me od ljubavi k novcu u kom je mržnja, od lakomosti i častohleplja koji guše moj život. Čuvaj me od mrtvih djela taštine i nezahvalnog posla u kom umjetnici uništavaju sami sebe zbog ponosa, novca i glasa a sveti se dave pod lavinom svoje vlastite nezgodne revnosti. Iscijeli u meni tešku ranu pohlepe i glada koja iscrpljuje moju narav njezinim krvarenjem. Pogazi zmijsku zavist koja bode otrovom ljubav i ubija svaku radost. Odveži moje ruke i oslobodi moje srce od lijenosti. Oslobodi me od besposlice koja obilazi prerušena u aktivnost tamo gdje se aktivnost ne traži od mene i od kukavičluka koji čini što nije zamoljen zato da izbjegne žrtvu.

Daj mi jakost koja čeka Tebe u šutnji i miru. Daj mi poniznost u kojoj je jedinoj smirenost i oslobodi me od oholosti koja je najteži teret. I zaposjedni cijelo moje srce i dušu bezazlenom ljubavlju. Obuzmi čitav moj život jednom misli i jednom željom ljubavi, da mogu ljubiti ne zbog zasluga, ni zbog savršenstva, ni zbog kreposti, ni zbog svetosti nego jedino radi Boga.

 

 Thomas Merton

 

 

 

 

KALENDAR DOGAĐANJA 2011.

 

 

  1. 1.    Sv. mise  zadušnice za poginule hrvatske branitelje, preminule   

 djelatnike te za članove njihovih obitelji.

 

  1. 2.   Sv. mise povodom svetkovina  i blagdana: Uskrsa, Božića,

     Dušnog  dana, Svetog Vida  zaštitnika Policijske kapelanije      

    „Sv. Vid“, nacionalnih  blagdana i zaštitnika  hrvatske policije    

     Sv. Mihaela.

 

  1. 3.    Pripreme za sakramente kršćanske inicijacije za djelatnike i

     članove  njihovih obitelji.

 

  1. 4.    Sakrament pomirenja i pokore – sv. Ispovijed (prije sv. Mise i

      po potrebi).

 

5. Hodočašća:   

                              –  Marija Bistrica  2. listopada 2011.

                              –  Škabrnja, Zadar i Udbina, 15. listopada  2011.

 

  1. Blagoslov osoba i prostorija u mjesecu studenom i prosincu.

 

  1. Duhovne vježbe za djelatnike PU primorsko-goranske 18.-21. listopada 2011.

 

  1. Molitveni susret – utorkom u 19.20 h.

 

  1. Izrada i izdavanje lista  RIJEČ ZA TEBE.

 

   10. Predavanja po dogovoru.

 

   11. Osobni  susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na   

         zahtjev djelatnika te članova njihovih obitelji.

 

   12. Policijska kapelanija sv. Vid  posjeduje  knjižnicu sa 754

         naslova knjiga,  uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera.

 

 

 

 

 

 

KONTAKT

 

p. Mirko Vukoja

   

dušobrižnik za Policijsku kapelaniju sv. Vid

 

mob. 0996226236

 

e-mail: vukojam@yahoo.com

 

 

 Branko Mustapić

pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju

sv. Vid

tel. 30 495

 

mob. 0914563992 (82 992)

 

  e-mail: bmustapic@mup.hr

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU 25. RUJNA 2011.

 

U dvadeset i šestoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA EZEKIELA(Ez 18, 25-28), PSALAM (Ps 25, 4b-9), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA (Fil, 2,1-5.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 21, 28-32).

 

PRVO ČITANJE Ez 18, 25-28    

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA EZEKIELA

Ovo govori Gospodin:
»Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«

 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 25, 4b-9
Pripjev: Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

 

 

DRUGO ČITANJE   Fil 2, 1-5

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA FILIPLJANIMA

Braćo:
Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja,
ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

 

EVANĐELJE   Mt 21, 28-32

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

 

U ono vrijeme:

Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako.
A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode.
Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!
Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Kasnije se ne predomisliste (Mt 21,28-32)

 

Prispodoba o dva različita sina Matejeva je. Povijesno ju je Isus uputio farizejima da opravda svoje ponašanje prema grešnicima, koje je želio nadahnuti na obraćenje. Matejeva Crkva, sastavljena pretežno od obraćenih Židova, u njoj je doživljavala poticaj na obraćeničko ponašanje kako bi poganski sugrađani dobivali volju da se obrate Bogu po svjedočkom življenju kršćana.
“Što vam se čini” (r. 28) najava je polemičkog razgovora u obliku prispodobe. Isus traži od sugovornika da zauzmu stav prema njemu, kao što će biti u sljedeće dvije Matejeve prispodobe (vinogradari ubojice – Mt 21,33-46; svadbena gozba -Mt 22,1-14). Dva sina tipovi su dviju vrsta Židova Isusova vremena. Prvi, koji odbija poći na rad u očev vinograd a poslije se predomisli i ode, jesu grešnici (carinici i bludnice -r. 32) koji su članovi naroda Božjega, ali ne vrše volju Božju izraženu u Svetom pismu. Drugi, koji obeća ići na posao, ali ne odlazi, jesu teolozi, “glavari svećenički i starješine naroda” (r. 23) koji vrše starozavjetne propise, ali odbijaju prihvatiti poruku Božju ponuđenu u Isusovim djelima i riječima. Jedne i druge Bog smatra svojom djecom. Isus prisiljava svoje sugovornike da priznaju kako nije dovoljno govoriti, nego valja činiti ono što Bog traži.
U izrazu “carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo nebesko” krije se Isusova svijest da svojim djelima i riječima uprisutnjuje Božju vladavinu među ljudima. Neugledni i prezreni članovi Božjeg naroda prihvatili su ono što on čini i govori i time se uključili u kraljevstvo Božje. Teolozi to odbijaju i Isus ih u punoj svijesti svoga identiteta potiče da se obrate. Krstitelj je zvao na obraćenje i pripravljao put Isusu. Jednostavni ljudi povjerovali su mu i uključili se u Isusov pokret. Farizeji nisu povjerovali Krstitelju, pa ne vjeruju ni Isusu. “Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete!” Za Isusa nikad nije kasno obratiti se. On zove i čeka.
Ovom prispodobom Crkva Matejeva vremena budila je u sebi svijest o mogućnosti obraćenja i otpada. Kao zajednica onih kojima je Bog po Kristu oprostio i stalno oprašta, Crkva se mora vladati obraćenički. Stalno moliti za ustrajnost u obraćenosti Kristu i poticati druge ljude na obraćenje svjedočeći da Bogu nije nikad kasno pristupiti.

                                                                                                                   dr. Mato Zovkić

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

                           

PONEDJELJAK – SRIJEDA 26 – 28. RUJNA 2011.

 

Činimo ono što možemo; više Bog od nas ne traži. 

 

                                                                                                              Maria Katharina   Kasper

 

ČETVRTAK 29. RUJNA 2011.  SVETI MIHAEL, GABRIJEL i RAFAEL, arkanđeli – blagdan

 

Sveto pismo nam na više mjesta govori o anđelima kao duhovnim bićima i Božjim glasnicima:

 

*  Sveti Mihael (Mihovil, Mihajlo), je arkanđeo. Ime Mihael, u hebrejskom ’Mi ka el’, što znači: »Tko je kao Bog?« spominje se u Svetom pismu pet puta:

* U knjizi proroka Daniela na tri mjesta»Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć« (Dn 10,13). Iz toga teksta slijedi da je Mihael jedan od vrhovnih poglavica, a koji pritječe u pomoć proroku Danielu. U istoj glavi čitamo: »Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio (kneza Perzije i kneza Grčke) osim Mihaela, Kneza vašega, moje potpore i moga okrilja« (Dn 10,21).

* »U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda« (Dn 12,1). Iz tog teksta proizlazi da Mihael kao vrhovna glava nebeske vojske brani pobožne Židove, koje progoni kralj Antioh IV. Epifan (175–164).

* Četvrto mjesto, na kojem se izričito spominje Mihael, jest Poslanica Jude apostola. Ondje čitamo: » Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: “Spriječio te Gospodin!” (9. redak).

* Peto mjesto, je najznačajniji biblijski  tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. »Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli« (Otk 12,7–9).

* Imajući u vidu te Biblijske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. Njegova se slika nalazila na bojnim zastavama već god. 955. u glasovitoj bitki protiv Madžara na Leškom polju kod Augsburga, kad je njemački car Oton I. Veliki pobijedio Mađare.

*  U Hrvatskoj je veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i podružne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan itd. Sveti Mihovil je zaštitnik starog hrvatskog grada Šibenika, te Hrvatske policije i Hrvatske vojske .

* Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!.

    *Sv. Gabrijel, Snaga Božja, navijestio je Mariji začeće Isusovo po Duhu Svetome.

    *Sv.Rafael, Božji lijek, poslan je da izliječi starozavjetnog Tobiju.

 

 

MOLITVA: Bože, ti savršeno raspoređuješ službe anđela i ljudi. Tebi anđeli u nebu uvijek stoje na službu:daj da nas čuvaju u našem životu na zemlji. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

PETAK – SUBOTA  30. RUJNA – 1. LISTOPADA 2011.

 

 

Čovjek je onoliko čovjek koliko voli.

 

Alfred Delp

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

   NE MOŽETE UDOVOLJITI BOGU I SVIJETU ISTODOBNO.

ONI SU POTPUNO OPREČNI U SVOJIM MISLIMA, ŽELJAMA I DJELIMA.

 

                                SV. IVAN VIANNEY

 

 

 

 

   BOGAT DUHOM JE ONAJ TKO IMA BOGATSVO U SVOM DUHU ILI SVOJ DUH U BOGATSVIMA. SIROMAŠAN DUHOM JE ONAJ TKO NEMA NITI BOGATSVA U SVOM DUHU NITI SVOJ DUH U BOGATSTVIMA.

                                                                                                                                               

                                                          SV.FRANJO SALEŠKI

 

 

 

   NIJE GRIJEH BITI BOGAT, NO GREŠNO JE USMJERITI SVOJE SRCE NA BOGATSTVO, GORLJIVO GA TRAŽITI, POISTOVJETITI GA SA SVOJOM SREĆOM ILI GA STJECATI NEZAKONITIM PUTEM.

 

                                                             SV.IVAN KRSTITELJ DE LA SALLE

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

Životna očekivanja današnje mladeži

 

Nedavno, na jednom dugom putovanju vlakom, trojica mladića, koji su imali otprilike osamnaest godina, unišla su u moj odjeljak. Pratio ih je neki stariji čovjek. Kasnije sam otkrio da je to bio profesor tjelesne kulture u njihovoj školi.

Mladići su bili umorni i zaspali su nakon nekoliko kilometara tijekom kojih su razgovarali o pobjedi na nogometnoj utakmici. Dva sata kasnije ponovo su počeli razgovarati, prazneći boce coca-cole. Razgovor se sve više i više razvijao, a mene su promatrali sa zanimanjem, kao da su mislili: tko bi to mogao biti? Nisam ulazio u razgovor, jer sam pripremao konferenciju koju sam trebao održati po svom dolasku.

Kad se činilo da će razgovor zastati, profesor upita: “Uskoro ćete završiti školu. Kakvi su vaši planovi?” Jedan je od mladića, ne razmišljajući dugo, odgovori: “Ne znam, čekam da mi otac kaže što očekuje od mene. Nemam nikakvu ideju…Tko će znati? To je vrlo zamršeno: više volim da mi se kaže. Neću se uznemiravati.”

Drugi je uzeo riječ: “Nisam puno o tome razmišljao i neodlučan sam, ne znam što odabrati: biti trgovac ili službenik u mjenjačnici? Ne znam gdje je zarada veća, a da se radi manje… Jedna me samo stvar zanima: sigurnost, miran i ugodan život; sve ostalo nema veliku važnost.”

Treći se doimao kao da mu je neugodno, šutio je i činilo se da je htio izbjeći odgovor; druga dvojica su ga radoznalo promatrala. Malo zatim profesor ga upita: “A ti, Franko, što ćeš ti raditi?” “Ni ja nisam siguran, mislio sam provesti određeni broj godina negdje u Trećem svijetu; želio bih svojim radom služiti onima koji trpe.”

Njegovi su sudrugovi raskolačili oči kao da su htjeli reći: “Franko, ti si lud!” Profesor je dalje upitao: “Kako ti je ta ideja došla u glavu?” “Ne znam”, odgovorio je zbunjeno Franko, “ali to je ideja koja je u meni prisutna već više mjeseci; mislite li da je to ludost?” “Ne, nije to ludost, ali da je neobično, jest; ipak, vjeruj mi, Franko, ja ti se divim.”

 

Više nisam mogao šutjeti i rekao sam potiho ono što sam mislio: “To je izvanredno, Franko, slijedi ono što ti srce savjetuje, jer to je najbolji izbor.” Moja četiri sudruga na putu gledala su me – a zatim su nastavili razgovarati o nogometu.

I ja sam pustio taj razgovor, ali sam počeo razmišljati o načinu na koji su ova trojica mladića jasno izrazila uobičajene stavove današnjih mladih:

– Ima onih koji ne misle, koji se prepuštaju da ih nose događaji, koji nastoje ne brinuti se: zašto bi se uznemiravali? Tako se lijepo može bezbrižno živjeti!;

– Ima onih čiji je jedini cilj zaraditi novac uz što manji napor; onih čije je srce sebično: “Ja ću nastaviti svoj put, a drugi neka misle što hoće.” Oni misle da novac donosi sreću, vjeruju propagandi privida, obećanjima reklama, čaru zabave…

– Konačno, ima i onih čije je srce plemenito i koji žele biti od koristi drugima, pomoći onima koji trpe, služiti čak i pod cijenu osobne žrtve…

 

Pedro Arrupe, DI

 

 

www.nadbiskupija-split.com

 

 

 

 

ŽIVOTNO POTREBAN

 

 

NE MOŽEŠ BEZ LJUDI KOJI TI OD VREMENA DO VREMENA SVOJEVOLJNO DAJU RAZUMJETI

 

ČOVJEČE, VOLIM TE.

 

TO JE OD NAJVEĆEG ZNAČENJA U BRAKU.

TO JE ŽIVOTNA POTREBA ZA  DIJETE.

IZVOR SREĆE ZA STARCA.

KOMADIĆ ZDRAVLJA ZA BOLESNIKA.

TIHA UTJEHA ZA OSAMLJENA ČOVJEKA.

 

NE MOŽEŠ ŽIVJET BEZ LJUDI KOJI TE VOLE. MOŽDA U TVOJO BLIZINI IMA LJUDI

KOJIMA MOŽEŠ DATI RAZUMJETI: VOLIM TE.

KOJI TREBAJU ISTO TAKO KAO I TI.

U TVOJIM RUKAMA JE KOMADIĆ NJIHOVE SREĆE.

 

KAD STOJIŠ NA GROBU DRAGA ČOVJEKA, TADA SU PROPUŠTENI ISKAZI LJUBAVI, ZABORAVLJENE PAŽNJE ONO ŠTO NAJVIŠE BOLI. JEDINA UTJEHA KOJA SEŽE PREKO GRANICA SMRTI, JEST LJUBAV KOJU SI DAO DRUGIMA U NJIHOVOM ŽIVOTU.

 

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

 

 

 

 

          RAD I MOLITVA

 

 

Možete biti iscrpljeni od rada i ubijati se od posla, ali ako vam rad nije prožet ljubavlju potpuno je nekoristan. Raditi bez ljubavi znači robovati.

Neke osobe ne mole, nemaju vremena, i to opravdavaju brzim ritmom života. To je nemoguće. Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva. Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god  to Zvučalo primamljivo. Važno je biti s Njim, živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju.

Možete moliti dok radite. Rad ne sprečava molitvu i molitva ne sprečava rad. Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu: „Volim te, Bože, vjerujem Ti, trebam Te.“ Sitnice poput takvih čudesne su molitve.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Misli Anegdote Molitve: Blažena Majka Terezija.

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

Iskustvo živoga Boga

 

Zašto mnogi ne vjeruju? Jer ne ljube! Kako bi mogli vjerovati u ono što u srcu nemaju? U ono što nisu iskusili? Istina, ne moramo očima vidjeti da vjerujemo, ali moramo srcem iskusiti. Čovjek vjeruje samo u ono što u srcu nosi. Dovoljno je da u srcu ima jednu iskricu ljubavi pa da vjeruje u njezino savršenstvo, svemoćnost i vječnost. Tko u srcu ima ljubav, ima i vjeru u nju. Vjera neprestano izlazi iz ljubavi i u nju se neprestano vraća, s njom se sjedinjuje i postaju jedno. Vjera vjeruje ljubavi, a ljubav ljubi vjeru! Samo onaj tko ljubi može vjerovati i samo onaj tko vjeruje može ljubiti.

Tko može ljubiti? Tko može vjerovati? Samo onaj tko je ljubljen. Zato su prvi kršćani prvo davali ljubav, a vjera je iz nje sama rasla. Kad su »zajedno lomili kruh«, dijelili svoj svagdanji život, živjeli u ljubavi, imali su iskustvo prisutnosti Uskrsnuloga. Tada su lako mogli usvajati i razvijati apostolski nauk. Da bismo u Boga vjerovali, moramo ga iskusiti. A možemo ga iskusiti jedino u ljubavi, jer On je ljubav. Kad ljubimo, i sami postajemo ljubav, ljubav od Ljubavi, Njezino dijete, u Njezinu naručju. Tada se vjera ispunja, sjedinjuje se s ljubavlju. Postaje potpuno povjerenje i predanje, sama ljubav.

I danas Crkva mora prvo pružiti iskustvo živoga Boga – u kršćanskom zajedništvu, prijateljstvu i ljubavi. Primljena vjerska ideologija bez iskustva kršćanske ljubavi (iskustva Uskrsnuloga) završava njezinim odbacivanjem i frustracijom te borbom protiv nje. Boga poznaje onaj tko ljubi, a ne onaj tko o Bogu zna. Znanje bez ljubavi je prazno. Suvremeni čovjek treba i traži svjedoke Božje ljubavi, a ne njezine propovjednike. Samo u ljubavi se vjera sije, prima i raste. Bez temelja ljubavi sve se u čovjeku urušava, pa tako i u Crkvi. Ljubav čini čovjeka čovjekom i Crkvu Crkvom. Bez ljubavi, nema čovjeka, nema Boga i nema Crkve. Evangelizacija bez ljubavi nije evangelizacija, nego ideološko nametanje »vjere«.

Ako se misli da je danas kršćana malo, i još manje, onda treba biti svjestan vlastite odgovornosti: manjak ljubavi u srcu, obitelji, u Crkvi. Ako imamo ljubavi u srcu, onda vjerujemo u blistavu budućnost Crkve, jer budućnost već u sebi živimo. U ljubavi nema ni prošlosti, ni budućnosti, nego samo vječne sadašnjosti.

 

Miljenko Grubeša

 

 

 

www.ktabkbih.net.

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

ŠKRTAC
Škrtac na umoru, prije ispovijedi, žali se svećeniku, govoreći da bi mu bilo lakše otići s ovoga svijeta kada bi mogao ponijeti i svoj novac. Ispovjednik ga tješi riječima:
* Novac bi Vam tamo ionako odmah izgorio ili bi se rastopio.

 

 

IZNENAĐENJE
* Mama, sutra je rođendan mog zaručnika. Čime da ga iznenadim?
– Pa, mogla bi mu konačno reći koliko stvarno imaš godina!

 

OPERACIJA
Nakon delikatne i opasne operacije pacijent se budi i pita:
* Doktore, kako je prošla operacija? Je li sve u redu?
– Nisam ti ja nikakav doktor! Ja sam sv. Petar, sinko. Dobro došao u raj!

 

MOLITVA

 

 

MOLITVA ZA UMIRUĆEG

 

Gospodine, koji sve poznaješ, život i smrt, molim

Te,Oprosti našemu prijatelju, koji nas sada napušta,

sve grijehe, kako bi od Tebe mogao primiti čisto i novo

srce.

Znaš da sam vidjela na samrti tisuće osoba, i nitko

Od njih ne bijaše plijen tjeskobe ili straha jer su svi

Ispovjedili svoje grijehe i Ti si im se smilovao.

U Tvojem će nas miru napustiti i naš prijatelj. Daj da se

raduje s Tobom u vječnosti u kraljevstvu nebeskom.

Amen.

 

 

bl.Majka Terezija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

 

 

Uz 25.nedjelju kroz godinu 18.rujna 2011.

 

  SADRŽAJ

 
  1. DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU         3-4

 

 

  2. DANI KROZ TJEDAN                                                                                                                                                  

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU 18. RUJNA 2011.   

 

U dvadeset i petoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE(Iz 55,6-9), PSALAM (Ps 145, 2-3.8-9.17-18), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 14,7-9.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 18,21-35).

 

PRVO ČITANJE  Iz 55,6-9  

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

 

Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu!
Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.
Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin.
Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 145,2-3.8-9.17-18
Pripjev: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.

 

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

 

DRUGO ČITANJE   Fil 1,20c-24.27a

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA FILIPLJANIMA

 

Braćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!
A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem?Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga:
želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;
ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo se ponašajte
dostojno evanđelja Kristova.

 

EVANĐELJE   Mt 20,1-16a

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA  

 

Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar (Mt 20,1-16a)?

 

U Matejevu evanđelju prispodoba je upućena učenicima. Povijesno se vjerojatno odnosila na farizeje, koji su Isusu predbacivali blagost prema carinicima, bludnicama i drugim grešnicima. U Matejevoj Crkvi morala je biti napetost između “starosjedilaca” Židova i “pridošlica” krštenih pogana. Kršteni Židovi očekivali su povlašteni položaj u samoj crkvenoj zajednici a onda i pred Bogom. Kao potomci mesijanskog i monoteističkog naroda osjećali su se radnicima od prvog sata koji imaju pravo na bolju plaću od onih što su došli sat prije zalaska sunca.
Ovaj domaćin izlazi rano ujutro, zatim o trećoj, šestoj, devetoj i jedanaestoj uri. To znači o izlasku sunca, zatim u devet, u podne, u tri popodne i sat pred zalaskom sunca. Nadničari su u Isusovo vrijeme stajali na trgu u središtu mjesta i čekali da ih tko unajmi samo za taj dan. Domaćin je teško mogao predvidjeti točan broj nadničara koji u jednom danu mogu obrati grožđe. A trebalo je žuriti jer nastupa kišna sezona. Zato ovaj gospodar izlazi više puta da unajmi onoliki broj radnika koliko je potrebno da se posao dovrši.
Obrat situacije najavljen je u retku 8: “Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih!” Gospodar je slika Boga koji postupa drukčije, koji se ne da svesti na ljudske formule i kalupe. Kad se radnici prvog sata bune što je gospodar dao jednaku nadnicu njima i onima koji su radili samo jedan sat, pokazuju da nemaju ljubavi za radnike bez posla. U r. 6 gospodar im je predbacio zašto stoje cijeli dan besposleni, a oni su odgovorili da ih nitko nije unajmio. Radnici prvog sata neće da znaju za njihovu socijalnu nevolju, gledaju samo svoje pravo i zasluge. Gospodar im odgovara da je postupio prema ugovoru: dao im je dogovoreni denar, pravdu nije prekršio. Dajući posljednjima kao prvima pokazuje da ide dalje od pravde, jer je sama dobrota i ljubav.
“Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar” (r. 15)? Gospodarova sloboda nije samovolja, nego sloboda u prilog siromašnima, sloboda dobrote. Radnici prvog sata nemaju ljubavi i sućuti prema kolegama koji su dobili šansu da rade tek jedan sat. “Zlo oko” ovdje označuje osobu bez ljubavi, ljude tvrda srca, zavidne, koji ne trpe da se i drugima nešto dobro dogodi ili učini. Prispodoba ništa ne govori kako su ukoreni radnici prvog sata odgovorili. Nas današnje slušatelje ona zove na obraćenje prema svemu što je dobro kod drugih. Iz Božje dobrote posljednji postaju prvi, a zbog pomanjkanja ljubavi prvi postaju posljednji.
U ovoj prispodobi vidimo Isusovu pažnju prema nezaposlenima. Po galilejskim selima morao je puno puta proći kraj grupe nadničara koji su čekali da ih netko unajmi. Vidio je njihovu zebnju i ovjekovječio ih u ovoj prispodobi. Vidimo li mi osobe bez posla? U naše dane vraćaju se kršćanskoj zajednici mnogi koji su godine proveli daleko od nje, zabrinuti za karijeru svoju, svoje djece i unučadi. Postupili bismo kao zavidni i tvrdokorni radnici prvog sata kad bismo se ljutili na Boga što ih dobrostivo prima u smiraj njihova života.

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

DANI KROZ TJEDAN

                                  

PONEDJELJAK -UTORAK 19-20. RUJNA 2011.

 

Zavolite molitvu! Tijekom dana osluškujte potrebu za molitvom i potrudite se moliti. Želite li dobro moliti, morate moliti sve više. Uvijek možete moliti- u svakom trenutku, na svakom mjestu! Nije nužno biti u kapeli ili u crkvi!- bl Majka Terezija

SRIJEDA 21. RUJNA 2011.-SV.MATIJA APOSTOL I EVANĐELIST; BLAGDAN

»Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Matej gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ’Hajde za mnom!’ On ustade i pođe za njim.

Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, dođoše mnogi carinici i grješnici te sjedoše za stol s njim i s njegovim učenicima. Kad to opaziše farizeji, upitaše njegove učenike: ’Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?’ Kada to Isus ču, odgovori: ’Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Idite i naučite što znači: Više volim milosrđe nego žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike’« (Mt 9,9–13).

O sv. Mateju, u puku veoma popularnom svecu, osim onoga u Evanđelju ne znamo mnogo. Od onoga malo što znamo važan je izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima te im je, prije nego ih ostavi, napisao Evanđelje u njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Euzebije se u svome izvještaju oslanja na stariju vijest u spisima svećenika Papije, koji je kao istraživač veoma pouzdan. On poistovjećuje apostola Mateja s piscem Matejeva evanđelja. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku. Istovjetnost je potvrdila i Papinska biblijska komisija 19. lipnja 1911.

Matej je pisao svoje evanđelje za Židove u Palestini koji su bili dobro upućeni u Sveto pismo Staroga zavjeta. Njima je htio dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejino. I tako redom.

Iako se o Evanđelju sv. Mateja može mnogo pisati, a i pisano je, ipak o njegovu životnome putu poslije razlaza apostola ne znamo gotovo ništa. Ne zna se točno kamo je pošao naviještati Radosnu vijest, a ne zna se ni za mjesto ni vrijeme njegove smrti. Pa ipak je sigurno da se od god. 954. njegove relikvije nalaze u Salernu. Kako su onamo dospjele, nije poznato. Jedno su se vrijeme te relikvije, zbog teških prilika, čuvale sakrivene pa su pomalo pale i u zaborav. Ponovno su pronađene oko god. 1080. i položene u crkvu podignutu njemu u čast, koju je osobno posvetio papa sv. Grgur VII. On je 18. rujna 1080. napisao pismo nadbiskupu u Salernu, sv. Alfanu, u kojem mu čestita zbog pronalaska tijela sv. Mateja. To pismo smatraju povijesno zajamčenim dokumentom. Pobožni puk iz Kampanije u salernitanskoj katedrali još i danas časti relikvije prvog evanđelista.

Sveti Oci uporno ističu tri značajke svetosti sv. Mateja:

1. spremnost i radost, s kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv;

2. njegovu velikodušnost: ostavio je sve priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje;

3. njegovu poniznost, kojom se naziva »carinikom« i »grješnikom«, opisujući gnjev farizeja zbog toga što se Isus svratio k njemu »grješniku«.

Veoma zanimljive i originalne refleksije o Evanđelju svetog Mateja iznosi isusovac kardinal Karlo Martini, profesor Svetoga pisma. On Evanđelje sv. Mateja naziva Evanđeljem katehista jer pruža obilnu i sređenu građu za pouku onih koji su već prošli kroz katekumenat, krstili se, te koji žele živjeti u Crkvi prema stvarnosti svoga krštenja. Za takve kršćane Matej daje sređen niz Isusovih riječi i djela koja će konkretno osvjetljavati put kršćanina u zajednici.

Zbog toga je Matejevo evanđelje bogatije; tj. ono sadrži više građe od drugih, a tu je građu prva Crkva upotrebljavala baš zato što po nekom redu služi za pouku kršćanina. Ono je neka vrsta katekizma o Kraljevstvu. To je pogotovo po svojoj strukturi – rasporedu – od pet velikih govora: Govor na gori (gl. 5–7), govor o misiji (gl. 10), govor o usporedbama (gl. 13), crkveni govor (gl. 18) i eshatološki govor (gl. 24–25).

Matejevo je evanđelje građeno na tih 5 velikih govora i prema tome daje nam pouke kako se ulazi u Božje kraljevstvo, kako se ide u ostvarivanje misije, kako se ponaša u Crkvi, da nas napokon suoči s posljednjim ciljem i svršetkom vremenâ. U tom je smislu to Evanđelje sustavno, sređeno te služi solidnoj katehetskoj pouci.

No u Matejevu evanđelju nisu grupirani samo Isusovi govori već i djela. Tako su od 8. do 10. gl. skupljena na jedno mjesto Isusova čudesa, koja se opet sama u sebi dijele na tri nutarnje grupe, kao čudesa milosrđa i moći.

Evanđelje se sv. Mateja naziva i »crkvenim« evanđeljem. A to je zato što, opisujući pet velikih govora, opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način naročit interes za unutarnji život Crkve. Dok, na primjer, sv. Luka svojim Evanđeljem želi povezati evanđeosko iskustvo s poviješću svijeta, dotle je sv. Matej zainteresiran nadasve da izgrađuje kršćanina unutar zajednice. U tom smislu glavna mu je briga razvijanje dimenzije crkvenosti. To se očituje u nekim zgodama što ih on jedini navodi, nadasve onima u 14. glavi i dalje.

Kao primjer za potvrdu netom rečenoga možemo navesti zgodu kako Petar hoda po vodi, koju spominje jedino Matej. A ona mu služi da čitatelja malopomalo dovede do obećanja primata baš tome Petru (gl. 16–18). Jedini Matej od evanđelista govori o »sagradit ću Crkvu svoju« i o vlasti vezanja i odrješivanja. Matej je, dakle, nadasve zainteresiran ovom temom: onim što Crkva čini i onim što će se događati u crkvenoj zajednici. U tom je smislu i po prisutnosti onih elemenata koje drugi evanđelisti nemaju Matejevo evanđelje nazvano »crkvenim«.

Želimo li još više ući u mentalitet Mateja, pisca prvog Evanđelja, onda je dobro promotriti njegovu posljednju stranicu u kojoj je opisano kako Isus šalje apostole u svijet. Ta je stranica ključ čitavoga Matejeva evanđelja jer prikazuje pashalno otajstvo, moć Krista koji je umro i uskrsnuo, njegovu moć u Crkvi. »Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta« (Mt 28,18–20). Tu je, doista, vrhunski trenutak Isusova života. On stoji između Isusove povijesti do tog trenutka, od njegova rodoslovlja, rođenja, propovijedanja, muke, smrti i uskrsnuća te života Crkve koja će propovijedati, naučavati i krštavati sve do konca vremenâ. U tom je životu Crkve najutješnija istina: »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.

ČETVRTAK – SUBOTA 22-24. RUJNA 2011.

 

 

Pitaš se, zašto Bog ne uslišava molitve? Postoje smetnje u molitvi. Bog vidi, da upotrebljavamo njegove darove na zlo. Na primjer, ne koristimo njegov dar opraštanja, time što ne opraštamo drugima. Time stavljamo lokot na  njegovo daljnje davanje. Ako nas Bog ne uslišava, moramo najprije ispitati gdje leži uzrok i smetnja u molitvi. Teži za tim da ih odstraniš putem pokajanja i priznanja, pa ćeš iskusiti da je slobodan put i da će tvoje molitve stići do Boga.

                                                           M. BASILEA SCHLINK

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

    Nered u društvu posljedica je nereda u obitelji.

 

 sv. Angela  Merici.

 

    Kad se jednom potpuno predamo u ruke Božje više se ne trebamo bojati nikakva zla. Ako nevolje dođu On zna kako će ih okrenuti u našu korist- postupcima koji će nam s vremenom postati jasni.

 

                                          

                                                                                                                     sv. Vinko  Paulsky

 

 

    Ispruži svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti.

 

sv. Franjo Saleški

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

REDOVNIK I SOTONA

 

Nekom redovniku došao sotona sa povelikim svitkom u ruci – ispisanim s obje strane.
”Što je to?”, pitao je redovnik.
”To je popis tvojih grijeha”, rekao je sotona.
Nakon pomnog proučavanja redovnik je vidio da sotona ima potpuno pravo. Na svitku su bili zapisani grijesi koje je davno učinio i zaboravio.
”Dobro”, odgovorio je redovnik, ”je li to sve?”
”O, ne”, uzviknuo je sotona, ”postoji drugi popis.”
”Što čekaš? Donesi i njega”, rekao je redovnik.
Uskoro se sotona vratio s novim svitkom koji je bio otprilike iste veličine kao i prvi. I redovnik se ponovno složio da su na popisu njegovi vlastiti davno zaboravljeni grijesi.
”Je li to sve?” ponovno je pitao redovnik.
”Ne, ima još jedan!” rekao je sotona.
”Pođi onda i njega donesi”, zatraži redovnik.
Sotona se vratio s trećim svitkom, a redovnik je nakon što je i njega pažljivo proučio rekao: ”Da, sve su to moji grijesi. Ja sam ih sve počinio. Ima li još?”
”Ne”, odgovorio je sotona, ”to je sve.”
Rredovnik je otišao do pisaćeg stola, umočio pero u crvenu tintu i na sva tri svitka napisao: ”Krv Isusa, Sina njegova čisti nas od svakoga grijeha.”
(1 Iv 1,7).
Razočarana i gnjevna pogleda, sotona se okrenuo i nestao.
I ja sam kriv kao i redovnik. Ali, kad prihvatim Isusa Krista kao svog Spasitelja mogu preko stranica moga bijednog i nedostojnog života napisati divne riječi svetoga Ivana: ”Krv Isusa, Sina njegova čisti nas od svakoga grijeha.” (1 Iv 1,7) …

 

(Oswald J. Smith)

 

www.nadbiskupija-split.com

 

 

DAROVAN

 

 

DRVO ZNA KAD DOLAZI PROLJEĆE. I LJUDI TO ZNAJU, ONI LJUDI KOJI SU STVARNO POVEZANI S PRIRODOM, JER OSJEĆAJU DAR ŽIVOTA. VEĆINA LJUDI TO VIŠE I NE ZNA I NE OSJEĆA. ONI JOŠ JEDINO ZNAJU KADA JE PLAČA I ŠTO SVE JOŠ MORAJU KUPITI. TKO SE MOŽE ZADOVOLJITI S MALIM, PRIMIT ĆE VIŠE NEGO OČEKUJE. SVE ŠTO PRIMA BIT ĆE KAO JEDNO ČUDO. NJEMU ĆE BITI DAROVANA ČUDA ŽIVOTA. TKO HOĆE SVE VIŠE IMATI, NIKADA NEĆE BITI ZADOVLJAN. ŽIVOT MU NE STVARA NIKAKVE RADOSTI. ON JE PTICA OTEŽANIH KRILA. NEĆE NIKAD MOĆI POLETJETI K SUNCU.

 

 

 

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                               

 

MOJA MAMA

 

Nikada neću zaboraviti svoju majku. Uvijek je bila prenatrpana dnevnim poslovima, ali bi s približavanjem večeri radila još užurbanije jer je željela spremna dočekati mojega oca. U to doba nismo razumjeli, smijali smo se, ponekad i šalili na njezin račun. Sada pak razumijem tu veliku ljubav. Što god se dogodilo, ona ga je uvijek bila spremna dočekati s osmijehom. Danas nam uvijek nedostaje vremena. Tate i mame su prezaposleni, a djeca dolaze kući i ne nalaze nikoga tko bi ih dočekao s ljubavlju i s osmijehom.

 

 Blažena Majka Terezija

 

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJE

 

TEMELJNO BOGOŠTOVLJE JE LJUBAV

 

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života, da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.

Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljeđujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide do kraja , sve do smrti na križu. Teško te je slijedit na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.

Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na osobit način. Prihvaćam ponuđenu ruku, otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa, da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.

Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubilo. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.

 

fra Zvjezdan Linić

 

 

www.ktabkbih.net

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

SVI ZADOVOLJNI
* Radim već 40 godina i niti jedan jedini klijent, a bilo ih je na tisuće, nije se žalio na moje usluge.
– A čime se bavite?
* Izrađujem lijesove…

 

KAKVA SREĆA!
* Tata, možeš biti sretan jer ove godine ćeš proći s minimalnim troškovima.
– Zašto, sine?
* Nećeš mi morati kupovati nove knjige. Ja ću ponavljati peti razred.

TEK ILI VEĆ
* Što će biti Vaš sin kada doktorira?
– Vjerojatno će već biti djed…

www.ver.hr

 

MOLITVA

 

 

 

                 Gospodine, pomozi muškarcima i ženama koji bi željeli moliti, a ne znaju kako. Prihvati njihovu želju za molitvom kao molitvu. Slušaj njihovu tišinu i susretni ih u njihovoj pustinji. Ti si već ljude vodio kroz pustinju i pokazao im Obećanu zemlju. Ti,Gospodine cijeloga svemira, Kralj Kraljeva. Amen.

 

 

                                                                                      bl. Majka Terezija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

p. Mirko Vukoja

   

dušobrižnik za Policijsku kapelaniju sv. Vid

 

mob. 0996226236

 

e-mail: vukojam@yahoo.com

 

 

 Branko Mustapić

pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju

sv. Vid

tel. 30 495

 

mob. 0914563992 (82 992)

 

e-mail: bmustapic@mup.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

 

Uz 24.nedjelju kroz godinu

 

11.rujna

 

SADRŽAJ

 
  1. DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU  3-7

 

 

  2. DANI KROZ TJEDAN                                                8-10

 

                                                                                 

  3. NEZASTARJELA MUDROST                                      11

 

  4. KRATKA PRIČA:  MALA DJELA                                12

 

 

  6. SIROMAŠNI BOGATI LJUDI: PHIL BOSMANS        13  

 

 

  7. KORIST NOVCA – BL.MAJKA TEREZIJA                  14

                  

8. MEDITACIJE: BOŽJI INTERNET: ANTE NOVAK      15-16

 

    9. DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA           17

 

 

10. MOLITVA                                                                 18                                                                                                    

 

 

11. KALENDAR DOGAĐANJA 2011.                              19

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                               

 

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU 11. RUJNA 2011.   

 

U dvadeset i četvrtoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  SIRAHOVE(Sir 27,30-28,7), PSALAM (Ps 103,1-4.8.10-12), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 14,7-9.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 18,21-35).

 

PRVO ČITANJE  Sir 27, 30-28,7  

 

ČITANJE KNJIGE SIRAHOVE

 

 

Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.  Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na Savez Svevišnjega, pa oprosti krivicu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 103, 1-4.8.10-12
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

 

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina

i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

 

On ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje,

on ti od propasti izbavlja život,

kruni te dobrotom i nježnošću.


Jarostan nije za vječna vremena

niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

 

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,

dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

 

DRUGO ČITANJE   Rim 14,7-9

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

 

Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 

 

 

 

 

 

 

EVANĐELJE   Mt 18,21-35

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

 

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

“Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?”  Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.””Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.””A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.””Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA   Mt 18,15-20

 

Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti (Mt 18,21-35)

Zakoni opraštanja bližnjemu bili su među rabinima Isusova vremena brižno razrađivani. Najčešće se govorilo da vjernik može oprostiti bratu do tri ili četiri puta. Petar misli da je velikodušan ako to podvostruči. Isus kaže da to nije dosta. “Sedamdeset puta sedam” zapravo znači bezbroj puta. To je Isus najavio u Očenašu zazivom Bogu da oprašta nama kao što mi opraštamo dužnicima našim (Mt 6,12). Ovdje drastičnim brojem samo ponavlja i naglašava da je ozbiljno mislio kad je kazao: “Ako vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka” (Mt 6,15).
Taj svoj nauk Isus osvjetljuje prispodobom o nemilosrdnom dužniku. Strogo gledano, povijesno je nevjerojatno da bi ikoji kralj nekom svomu ministru dao na raspolaganje 10.000 talenata. Upravo tom nevjerojatnošću Isus upozorava na beskrajnost milosrđa Božjeg. U dva dijela prispodobe ponavlja se refren dvojice slugu: “Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti” (r. 26 i 29). Veliki pronevjeritelj biva istim riječima podsjećen na doživljeno milosrđe gospodarovo kakvo od njega traži kolega po službi. Denar je u ono doba bio iznos zarade od jedne nadnice. Niži sluga dugovao je samo sto nadnica. Nije mu htio oprostiti onaj kojemu je otpisan dug što ga ne bi cijelog života mogao odraditi.
Uz poziv na opraštanje zato što oproštenje od Boga trebamo, ova prispodoba govori da je Bog gospodar kojemu podliježemo, zaboravljali mi to ili stalno imali na umu. Tko misli da je izbjegao svomu vrhovnom gospodaru, obmanjuje sebe.
U primjeni prispodobe Isus govori: “Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.” Ovdje je karakteristična riječ “brat”, jer je Petrovo pitanje počelo upravo s “bratom” kojemu treba opraštati. Formulacija se odnosi na pripadnike Crkve koji su jedni drugima braća i sestre, jer prianjaju uz istoga Gospodina. Postali su braća i sestre upravo zato što im je Bog milosrdno oprostio grijehe te ih pridružio svomu Sinu. Milosrđe doživljeno, primljeno traži da bude dalje predavano i svjedočeno. Za Mateja je Crkva zajednica onih kojima je Bog oprostio i zato su spremni na opraštanje jedni drugima.
Kršćanin svojim vladanjem očituje Božje vladanje prema sebi. Milosrdni Bog stoji pred čovjekom koji ne zaslužuje oproštenje, nego ga samo slobodno prihvaća, ali kao dar. Sud je u ovoj prispodobi samo nastavak ljudske okrutnosti i nespremnosti na oproštenje.
Spremnost na opraštanje preko “braće” proteže se i na druge ljude koji nisu u Crkvi. Oni mogu biti nesvjesni potrebe da im Bog oprosti, ali ostaju i dalje osobe kojima trebamo svojim vladanjem objavljivati milosrdnog Boga.
   

Mato Zovkić

 

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

                           

PONEDJELJAK –UTORAK 12-13 RUJAN 2011.

    Ništa ne može zadovoljiti onoga tko zadovoljstvo ne  nalazi u Bogu.

Sv. Alfonz Liguori              

SRIJEDA 14. RUJAN 2011.- UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA; BLAGDAN

Povijesna je pozadina današnjega blagdana osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika caru Herakliju. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610-641) na čudesan je način pobijedio perzijskoga kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov križ. Uvjet je bio ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je na putu prema Kalvariji bio zaustavljen od jedne više sile. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.

Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili “za krst časni”, osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva. Našem je narodu dao zadatak da se bori “za krst časni”, za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće. I zato naša narodna povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa. To je njezina najveća čast i slava, a na nama je danas da tome svetome znaku kao narod ostanemo vjerni i u buduće.
Osim pojedinih povijesnih motiva za svetkovanje današnjega blagdana ima i drugih. Najdublji je od njih proslava križa, znaka spasenja. Sveci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio svjetlo i snaga u životu, nada u času smrti. Zato su i umirali stiskajući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu. Križ neka ima časno mjesto i u našem životu! Ne dao Bog da bi se ikada zastidjeli toga znaka našega spasenja!

ČETVRTAK  15. RUJAN 2011.-BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA; SPOMENDAN

Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Simeona Mariji: “A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2,35). Te riječi s kontekstom naviještaju Kristovu muku. A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao njegova Majka, nikoga kao nju neće pogoditi tako da će Isus biti “znak kojemu će se protiviti” (Lk 2,34), nikoga kao nju neće potresti njegova muka.
O Marijinim žalostima počeli su u srednjem vijeku naročito pobožno razmišljati redovnici serviti. Njihov general sv. Filip Benicije nazivao je redovničku odjeću servita “odijelom Marijina udovištva”. Tu su odjeću kao škapular nosili i mnogi svjetovnjaci pa su tako među njima nastale mnoge bratovštine Gospinih žalosti. Spomena je osobito vrijedna ona koju je koncem XV. stoljeća osnovao Nizozemac Ivan Goudenberg, a potvrdio je papa Aleksandar VI. Ta se bratovština veoma brzo proširila. Gospa je raznim čudesnim uslišanjima pokazala da joj je pobožnost prema njezinim žalostima draga i tako je ona u kršćanskom puku sve više zauzimala maha. Širili su je zdušno i revno posvud i serviti. Njima je god. 1668. Sveta Stolica dopustila i posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti, a koja se slavila na treću nedjelju u rujnu. Ta je svetkovina godine 1735. proširena na čitavo španjolsko kraljevstvo. Papa Pio VII. proširio ju je na spomen svoga povratka iz Napoleonova sužanjstva godine 1814. na cijelu Crkvu.
Počevši tamo od srednjega vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. Te žalosti su ove:
Simeonovo naviještanje Marijine žalosti,
Bijeg u Egipat,
Isus se kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem, bez znanja roditelja, zadržao u hramu,
Marijin susret s Isusom na križnome putu,
Marijine boli dok su Isusa pribijali na križ,
Skidanje Isusa s križa
I napokon Isusov pogreb.
Budući da se u svemu tome radi o nečemu veoma stvarnome, što je sposobno djelovati na ljudsko srce, kršćanski je puk, vođen onim svojim osjećajem vjere i pobožnosti, odmah shvatio o čemu se radi i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. Možemo reći da su sedam Marijinih žalosti sedam naročitih zgoda, odabranih između tolikih drugih, kojih je bio pun njezin život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva.

 

www.skac.hr/svetacdana

 

 

 

 

Sveta Marijo, moli za nas!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

MALA DJELA

 

Je li čovjek učinio nešto veliko za opću stvar ako je izlio lončić vode u more? – upita Starca domaćin u nekoj kući.
– Doista, treba znati gledati svijet – uzdahne starac.
– Nije li more o kojem ti govoriš zapravo čovječanstvo?
– Pa, jest! – odgovori čovjek.
– Lončić vode za čitavo čovječanstvo je premalo, ali za žedna čovjeka je ponekad ne samo dovoljno, nego presudno. Mnogi ljudi i ne slute kolike bi sudbine bile ukrašene osmijesima umjesto bolovima da su oni u pravo vrijeme izlili u veliko more svoj lončić vode…

 

www.nadbiskupija-split.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SIROMAŠNI BOGATI LJUDI

 

U NAJBOGATIJIM ZEMLJAMA IMA NAJVIŠE SIROMAHA. ONI SU BOGATI. IMAJU PREVIŠE I JEDU PREVIŠE. ŽIVE PREBRZO I NEMAJU MIRA. KORISTE SE SVIME, A NE UŽIVAJU NI U ČEMU.

ONEČIŠĆUJU ZRAK I VODU, SVOJE SRCE I SAV SVOJ ŽIVOT. TRPE OD SVIH TEGOBA I NIKADA SE NE OSJEĆAJU DOBRO. HOĆE SPAVATI, ALI NE MOGU.

 

SIROMAŠNI BOGATAŠI: ONI NE MOGU ŽIVJETI.

 

POHLEPA OSIROMAŠUJE JER NIKAD NE KAŽE: DOSTA! POHLEPA MNOGE LJUDE NASMRT OSIRUMAŠUJE. ONI VIŠE NEMAJU ŽIVOTA.

ONI IMAJU JOŠ SAMO NOVAC.

POHLEPNI NISU NIKADA U MIRU S POHLEPNIMA. SVAĐAJU SE KAO PSI ZA SVAKU KOST, PA I KAD JE DRVENA.

 

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

                                               

          

 

 KORIST NOVCA

 

Novcem možemo kupiti samo materijalno, Primjerice odjeću, hranu, kuće. Ali mi imamo potrebu za nečim drugim.

Novac nije lijek i istinski pomaže samo ljubav.Novac je koristan samo ako posluži širenju Kristove ljubavi. Krist je gladan ne

samo kruha nego i vaše ljubavi, vaše prisutnosti, vaše prisnosti.

Bogatstvo je Božji dar i naša je dužnost podijeliti ga s onima koji su slabije sreće.

Tko smo mi da sudimo bogate? Naša je dužnost pridonijeti susretu bogatoga i siromašnoga,bit početnom točkom njihova susreta.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Misli Anegdote Molitve: Blažena Majka Terezija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJE

 

 

BOŽJI INTERNET

 

Civilizacija dvadeset prvog stoljeća sa svojim sve razvijenijim tehnologijama, Bogu hvala, omogućila je da ljudska znatiželja može »zaviriti« u svaki kutak zemaljske kugle, pa i svemira skoro. Omogućila je i da ljudi mogu međusobno komunicirati slikom i zvukom, te ostati u vezi čitav dan ma koliko bili miljama i kilometrima udaljeni. Prva asocijacija na sve izrečeno bila bi da je to omogućio internet. Točno.

Promatrajući na istoj liniji odnos čovjeka i Boga, sve je ipak puno lakše, jednostavnije i ne zahtjeva pretjerani trud, a kamoli znanstvena istraživanja ili milijunska ulaganja u razvijanje preciznih vrhunskih aparata. Dovoljno su sklopljene ruke, malo volje, klecalo, klupa, crkva, katedrala, kapelica, krunica, molitvenik, Biblija, misa, a ponekad čak ni to. Moliti se može u hodu, na poslu, brodu, avionu, krevetu, u moru, pod morem, na planini, u polju, u svim mogućim i nemogućim situacijama gdje se ljudska duša – koja želi susresti Boga – nalazi. Stupiti u kontakt s Gospodinom, dakle, može se bilo kada, bilo gdje – svaki tren – neovisno o uvjetima, nema ograničenja ili nedostupnosti. On je uvijek dostupan i spreman za čovjekovu molitvenu »internetsku«, s Njegove strane vjekovima otvorenu vezu. Dakako, i za to je potrebna svojevrsna pretplata, odnosno pokazati Bogu, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan, koliko je komu do njega stalo, kao što je potrebno redovito i na vrijeme plaćati internetsku pretplatu.

Samo što kod Isusa Krista nitko ne gubi dragocjeno vrijeme kada provodi s Njime sate i sate, za razliku od bespotrebnog i često ničemu korisnog buljenja u kompjutorski monitor i »olujno more interneta« bez kraja i konca. No, da bi se povjerovalo u ove riječi treba ih, prvotno, provjeriti osobnim iskustvom i uvjeriti se kao što su se uvjerili i životom posvjedočili mnogi sveci, blaženici, sluge Božje, ali i obični ljudi, susjedi, iz ulice, zgrade, sela i mjesta. Otkriva ih njihova riječ, djelo, primjer i životni stavovi. To su ljudi koji se svakodnevno »konektaju« i surfaju Božjim internetom.

 

P. S. Uputa za korištenje: Božji internet nije virtualan. On je životvoran i konkretan. Ne izaziva ovisnost, već životnu radost. Ima izvrsnu »tražilicu« vječnoga života i »antivirusni program« protiv ljudske grešne naravi. Provjereno kod korisnika.

 

 

Ante Novak

 

 

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                           DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

TO NIKAKO NE
Nakon mature otac će sinu:
* Ne bih te htio nagovarati, ali bilo bi mi drago kada bi upisao studij medicine i kad bi postao liječnik.
– Tata, kako možeš takvo nešto od mene očekivati? Pa ti dobro znaš da ja ni mrava ne mogu zgaziti!

NA GROBLJU
* Ti nikako nisi smio umrijeti, ne, ti nikako – glasno nariče odrasli muškarac nad grobom.
Znatiželjni prolaznik pun sućuti pristupi mu i upita ga:
– Je li Vam otac tu pokopan, ili možda brat? – Pošto nije dobio odgovor prolaznik nastavi: – A da ne plačete za sinom, gospodine?
* Ne, ja plačem nad sobom, a ovdje počiva prvi muž moje žene.

ZAVIDNA BRZINA
Pita gost konobara:
* Što se ovdje kod vas može najbrže dobiti?
Konobar odgovara:
– Račun, gospodine!

www.ver.hr

 

 

 

MOLITVA

 

 

 

 

    DAJ, O GOSPODE, DA MOJE SRCE NE ŽELI I NE TRAŽI NIŠTA OSIM ONOGA ŠTO JE POTREBNO ZA ISPUNJENJE TVOJE SVETE VOLJE. NEKA ZDRAVLJE ILI BOLEST, BOGATSVO ILI SIROMAŠTVO, ČAST ILI PREZIR I PONIŽENJA OSTAVE MOJU DUŠU U STANJU SAVRŠENE NENAVEZANOSTI KOJU ŽELIM POSTIĆI NA TVOJU VEĆU ČAST I TVOJU VEĆU SLAVU. AMEN.

 

SV.IGNACIJE LOJOLSKI (1491.-1556.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

 

 

Uz 23.nedjelju kroz godinu

 

4.rujna

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU 4. RUJAN 2011.   

 

U dvadeset i trećoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA EZEKIELA(Ez 33,7-9), PSALAM (Ps 95,1-2.6-9), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 13, 8-10), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 18,15-20).

 

PRVO ČITANJE    Ez 33,7-9

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA EZEKIELA

Ovo govori Gospodin: »Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezbožniku: ’Bezbožniče,umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha,
ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.«

OTPJEVNI PSALAM Ps 95,1-2.6-9

Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!


Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

DRUGO ČITANJE   Rim 13,8-10

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

 

Braćo: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite.
Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini.
Punina dakle Zakona jest ljubav.

EVANĐELJE   Mt 18,15-20

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi.
Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

 

 

 

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA   Mt 18,15-20

 

Krist prisutan među učenicima koji opominju i opomenu obraćenički prihvaćaju (Mt 18, 15-20)

Ovaj poučni razgovor Isusa i učenika Matej je tako formulirao da se u njemu prepoznaju članovi kršćanske zajednice koji su obeshrabreni pojavom zla u vlastitim redovima. Matejevi povijesni čitatelji, u želji da budu vjerodostojni svjedoci uskrsloga Gospodina i radosni navjestitelji njegova evanđelja, bili su obeshrabreni ponašanjem nekih krštenika. Ta “braća” – to jest krštenici koji su prihvaćali vjeru Crkve, ali se nisu ponašali prema vani i prema unutra u skladu s prihvaćenom vjerom – “griješila” su protiv pojedinih u Crkvi ali i protiv cijele crkvene zajednice. Mogli su biti nepošteni i osorni prema drugim sugrađanima. Takvim svojim ispadima štetili su Crkvi, duhovno su ranjavali zajednicu kojoj su željeli pripadati. Matej se tada sjetio Isusove pouke da uspori želju nekih revnih osoba u Crkvi koje su željele što čišću Crkvu, makar bila sastavljena od malobrojnih.

Kumranski monasi tražili su da tužitelji, prije nego iznesu slučaj pred zajednicu, opomenu pred svjedocima one koji su nešto pogriješili. Slične su propise davali i židovski teolozi Isusova vremena. Isus dopušta opomenu i nasamo, s nadom da će opomenuti poniznije prihvatiti. To je više nego što su tražili rabini i Kumranci. Zatim slijedi opomena pred svjedocima, u skladu sa starozavjetnim propisima (usp. Pnz 19, 15). Tek tada treba slučaj iznositi pred Crkvu. Pod Crkvom se ovdje misli zajednica Isusovih učenika u jednom mjestu (župa, biskupija). Iz tog izraza, koji Pavao upotrebljava i za liturgijski skup vjernika (usp. 1 Kor 11, 18), proizlazi da se Isusovi sljedbenici u Matejevo doba sastaju redovno na molitvu te da tom zgodom imaju prilike jedni drugima reći pobudne riječi, važne za život zajednice. Zajednica sabrana na molitvu, slušanje riječi Božje i rješavanje svojih problema jest Crkva. Očito da takva zalutala braća dolaze na svete sastanke i da drže do zajednice. Ako poslušaju u smislu spremnosti na obraćenje, prema njima se treba ponašati kao prema punopravnim članovima zajednice. Crkva ne smije postati elitni klub asketa i isposnika. “Neka ti bude kao poganin” znači: smatraj ga kao da se sam isključio iz Crkve.
U retku 18 Isus prenosi na svu mjesnu zajednicu učenika ono što je dao Petru. Dok će Petar snagom službe ključeva moći “vezati i odrješivati” tako da će sam Bog osnaživati na nebu ono što on odluči na zemlji, dotle sva zajednica to može snagom okupljanja na molitvu u ime Isusovo. Važan je u retku 20 izraz “sabrani u moje ime”. On znači: sabrani zato što sam ja među njima, sabrani s vjerom da sam ja među njima nazočan kad mole, slušaju riječ Božju i rješavaju svoje probleme na razini zajednice.

U retku 19 “zaištu što mu drago, dat će im Otac moj” odnosi se na opomenu zalutalom bratu, ali i na molbu za oproštenje grijeha prijestupnikovih: Otac nebeski uvažava ono što sabrana zajednica “jednodušno”, tj. složno odluči ili moli. Makar se sastojala od dvojice učenika.

Ta Isusova pouka kod Mateja pokazuje da je Crkva zajednica Emanuela, zajednica onih među kojima boravi uskrsli Krist (usp. Mt 28, 20). Oni koji opominju i oni koji opomenu primaju trebaju imati na umu da Crkva jest Crkva snagom Emanuela, uvijek u njoj nazočnoga. Opomene zato ne smiju biti farizejsko preziranje grešnika i odlutalih, nego bratski zov na obraćenje. Kao što je Isus grijeh osuđivao, a grešnicima ulijevao volju i želju za promjenom na bolje, tako bismo trebali i mi, njegovi učenici.

 

Mato Zovkić

 

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

PONEDJELJAK-SRIJEDA 5-7.RUJAN 2011.

 

Ne možemo biti sami sretni. Sreća je u dijeljenju sreće.-o. Ante Gabrić

 

ČETVRTAK 8.RUJAN 2011.

 

Milansku katedralu nazivaju osmim svjetskim čudom. I s pravom! Kakve se sve divote umjetnosti kriju u njezinim najčistijim linijama, u onim gigantskim lukovima, u onoj šumi bijelih tornjića, stupova, kapitela! A nad veličanstvenim pročeljem nad glavnim vratima stoje u broncu urezane dvije latinske riječi: »Mariae nascenti« – Marijinu rođenju ili Maloj Gospi u čast. Istina je da je milanska katedrala čudo ljepote. No ta je katedrala samo blijeda slika jednoga neusporedivo ljepšega, veličanstvenijega i savršenijega hrama, koji se naziva Marija, te koji je remekdjelo Božje svemoći, mudrosti i ljubavi. Danas slavimo rođendan toga divnoga Božjega hrama, rođendan Bogomajke, presvete Bogorodice Blažene Djevice Marije.

Nju su u Starom zavjetu pretkazali i navijestili Bogom nadahnuti pisci i proroci. Ona ima svoju povijest daleko prije svoga rođenja. Ona je zapisana već na prvim stranicama Svetoga pisma. Nakon pada praroditelja u grijeh Bog im se ukazuje, prekorava ih zbog neposlušnosti i tjera ih iz raja. A zatim Bog sam govori zmiji – zavodniku: »Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu« (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor izričito uči da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom, a koje bi dano našim praroditeljima pošto su sagriješili (usp. Lumen gentium, br. 55).

Mariju naviješta prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela. »Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!« (Iz 7,14).

Isto tako prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, kaže: »Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi« (Mih 5,2).

Drugi vatikanski sabor uči: »S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.«Marija je Božje remekdjelo, pretkazano unaprijed tolikim slikama, simbolima i usporedbama.

Miris je haljina tvojih kao miris libanski.

Ti si vrt zatvoren,

sestro moja, nevjesto,

vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.

Mladice su tvoje vrt mogranja

pun biranih plodova:

nard i šafran,

mirisna trska met,

sa svim stabljikama tamjanovim,

smirna i aloj s najboljim mirisima.

(Pjesma nad pjesmama 4,10–14)

Na Mariju, Crkva u prenesenom značenju primjenjuje i ove divne Sirahove slike:

Uzrastoh kao cedar na Libanu

i kao čempres na gori Hermonu.

Uzrastoh kao palma u Engadu

i kao ružičnjaci u Jerihonu.

Kao divna maslina u dolini,

uzrastoh kao makljen

nad vodama.

Rasuh miomiris svoj kao cimet

i drvo bagremovo,

i zamirisah mirisom kao smirna

izabrana,

kao galban, oniks i stakte,

i kao vonj tamjanov u šatoru.

Raširih grane svoje kao terebinta,

i grane su moje divne i ljupke.

Propupah kao trs mladicama ljupkim,

i cvjetovi su moji porod slave i bogatstvu.

(Sir 24,13–17)

Velike su starozavjetne žene Debora, Judita, Estera bile također Marijine slike, slike one koja će nam roditi Spasitelja i osloboditelja od zla. Zato nas Crkva danas poziva: »Radosno svetkujmo Rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!« (Ulazna pjesma). To sunce će zasjati siromašnima, neznatnima, potlačenima, onima koji su progonjeni zbog pravednosti.

Mariju su pretkazivale i one žene koje su u Starom zavjetu tugovale zbog svoje djece: Hagara, Resfa, Noemi. Pretkazivale su nju koja će kao Majka boli stajati pod križem svoga Sina. U prenesenom su smislu u Starom zavjetu Marijini simboli i ovi:Noina arka, koja nam prikazuje Mariju koja je sačuvala sjeme duhovnoga svijeta.Gorući grm, koji predstavlja Mariju, koja će postati majka, a da pri tom ne izgubi svoga djevičanstva.Aronov štap, Marijina slika, u kojoj ona, postavši plodna, ništa ne izgubi od svoga sjaja, sačuvavši i cvijet i plod.U Gideonovu je runu Marija prikazana kao ona koja će primiti u sebe nebesku rosu, tj. Pravednika, Spasitelja, Krista.

Njezino je rođenje, doista, navijestilo radost cijelom svijetu. Tu radost Crkva danas na Malu Gospu u svom bogoslužju naviješta svijetu. U Pripjevnom psalmu kliče: Radujem se u Gospodinu, radujem! Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjega! (Ps 13).A svoje bogoslužje na današnji dan u popričesnoj molitvi Crkva ovako sažima: »Klicala, Gospodine tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Marije Djevice, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!«

Čitanje pak u Časoslovu Božjeg naroda iz Govora svetoga Andrije, kretskog biskupa, ovako završava: »Neka, dakle, sve stvoreno pjeva i pleše, te pridonese štogod prikladno proslavi ovog dana. Danas neka je zajedničko slavlje za ono što je nebesko i što je zemaljsko i neka skupa slavi svečanost što god je povezano na svijetu i iznad njega. Na današnji dan je, naime, Stvoritelju svega sagrađen stvoreni hram. Neka stvorenje na nov i dostojan način pripremi Stvoritelju novo gostoljublje.«

 

www.skac.hr/svetacdana

 

PETAK-SUBOTA 9-10.RUJAN 2011.

 

 

    Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled upravljen k nebu, poklik zahvalnosti i ljubavi u krilu kušnje kao i u krilu radosti: ukratko, ona je nešto veliko, nešto nadnaravno, što mi širi dušu i ujedinjuje me s Isusom.

 

                                             Sveta Terezija od Djeteta Isusa         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

POSTOJI NETKO DOBAR KOJI JE SAM PO SEBI JEDNOSTAVAN I STOGA

SAM PO SEBI NEPROMJENJIV, A TO JE BOG.

                                                                                         SV. AUGUSTIN

 

SAMO BOG JE MOJA NADA.

    

                     HADSON TAYLORŽE

 

 

BIT ISTINSKE MOLITVE JE PREDAVANJE SAMA SEBE BOGU.

 

                                                                 ARNOLD JANSSEN SVD

 

KRATKA PRIČA

 

VOJNIK PETAR

 

Bio jednom čovjek, surov ali veoma hrabar. Zvao se Petar, a po zanimanju je bio vojnik. Baratao je vješto mačem i puškom, i istaknuo se u najslavnijim bitkama.
Kao vojnik prolaziti svijetom iz jednog rada u drugi doista je opasna pustolovina. Tako jednoga dana, za žestoka napada, i Petar bi smrto ranjen.
istoga dana stiže pred rajska vrata. Pokuca snažno, a sveti Petar požuri otvoriti.

“Onda, mladiću”, reče sveti Petar ugledavši vojnika u vojničkoj odori, “što želite?”
“Želim u raj”, odgovori vojnik. “Ja sam vojnik Petar. Sigurno me poznajete, nosim Vaše ime. Pogledajte kolika odličja sam dobio. U cijelom puku ne bijaše tako hrabra vojnika. Ne da se hvalim, ja sam bio najbolji. Bio sam u mnogim bitkama, čak sam i poginuo za domovinu. Mislim da sam doista zaslužio raj!”
“Da, da”, promrmlja sveti Petar. “Ime ti je uistinu najljepše, u to ne treba sumnjati. Borio si se hrabro, da, da…Ali sve to nije dovoljno. Moram vidjeti što piše u mojim knjigama.”

Sveti Petar izvuče s police debelu knjižurinu i počne polako čitati stranicu po stranicu. U njoj bijaše upisno sve što je vojnik učinio. Kako je koju stranicu pročitao, sveti Petar bi odmahnuo glavom. Mrsio je svoju dugu bijelu bradu i mrmljao: “Hm, hmmmm!” Sadržaj knjige nije zadovoljavao. Prema onome što je tamo pisalo, i prema pravilniku o primanju u raj, sveti Petar vojnika nikako nije mogao pustiti u raj. Pa ipak, svecu je taj čovjek, njegov imenjak, bio osobito drag.
“Ne mogu u pakao poslati nekoga tko se zove Petar!”, mislio je. Ali što učiniti?

Sveti Petar tada pozove Mihaela, arhanđela koji je nosio oklop i mač i koji bi stoga morao imati razumijevanja za svog kolegu ljudskog roda. Njih dvojica su dugo raspravljali. Sveti Petar je na sve načine tražio izliku da vojnika pusti u raj.
“Ne, ne, i ne!” vikao je sveti Mihael. “Ne možeš smo tako kršiti pravila. Ovaj vojnik nikako ne može u raj, moraš ga otjerati!”

Tada sveti Petar sazove vijeće svetaca, najboljih koje je mogao naći. Došli su: sveti Josip, sveta Mala Terezija, sveti Franjo, sveta Katarina, sveta Margareta. Ali ništa se tu nije dalo učiniti. Sveci su samo odmahivali glavom i tvrdili da vojnik Petar nije bio dovoljno dobat da bi mogao ući u raj.
No sveti Petar nije se dao zaustaviti. Ne gubeći vrijeme, pošao je k Isus i počeo mu pripovijedati o vojniku: nadugo i naširoko opisivao mu je njegovu hrabrost, velikodušnost, te samu činjenicu da je dao život za domovinu.

Isus je pomno slušao svaku riječ, a u tom trenutku začuje se neopisiva galama. Dvadeset zadihanih i bijesnih vragova trčalo je uza stepenice kojima se ulazilo u raj. “Stani, zaustavi se, stop!”, vikali su vragovi, mašući svojim šiljatim trozupcima. “Ovaj vojnik pripada nama, ne može on u raj!”
Stvari su krenule doista loše. Jadni vojnik Petar mogao je očekivati smao najgore. Crveni rogonja bockao ga je trozupcem keseći se: “To li je taj koji je stalno psovao đavle!”
Uto se pored Isusa pojavi lijepa gospođa. Bijaše to Marija. U ruci je nosila veliku zlatnu knjigu, koju predade isusu. Isus otvori knjigu, koja je imala više stotina stranica a na svakoj je bilo ponešto napisano. Počeo je čitati. Na kraju se okrenu prema Mariji i blago se nakloni. To je imalo značiti da vojnik Petar ipak može u raj.

Marija sama mu je pristupila i povela ga, a sveti Petar zadovoljno se smješkao.

Najmanje su zadovoljni, naravno, bili vragovi. Onako bijesni, uputili su se prema paklu prigovarajući: “Marija je naša propast! Neprestano nam krade duše. Nastavi li ovako, ostat ćemo bez posla.”
Svetog Petra je međutim mučila znatiželja: što je pisalo u zlatnoj knjizi koju je Marija donijela Isusu? I tako, dok su ostali proslavljali ulazak novoga člana u raj, sveti Petar se sasvim primakne zlatnoj knjizi i otvori je.
Stranice su bile ispunjene Zdravomarijama! Bijaše ih na tisuće. Svaki put kad je vojnik Petar izmolio Zdravomariju, Gospa ju je upisala u zlatnu knjigu.
Upravo te Zdravomarije otvorile su vojniku Petru vrata raja.

Zdravomarija je molitva koja otvara rajska vrata. Nitko ne može moliti i biti zao u srcu. Molitva nije samo vapaj za pomoć. Ona čovjeka oblikuje, mijenja, obraća. Tko se moli Mariji, on se preporučuje Božjoj dobroti i milosrđu. Posve je sigurno da ga Bog neće zaboraviti u času smrti, tom najvažnijem životnom trenutku, jer čovjek po njemu dolazi Onomu koji ga oduvijek čeka.

 

Bruno Ferrero

 

www. nadbiskupija-split.com

 

 

 

 

 

 

IZLJEČIVA TUGA

 

POSTOJI ŽALOST KOJA SE JAVLJA KAD SMO PREVIŠE VEZANI NA SEBE I NA MATERIJALNE STVARI.

OGORČENI SMO ŠTO NAM LJUDI OČITO POSVEĆUJU PREMALO PAŽNJE. LJUBOMORNI SMO PRI POMISLI DA DRUGI IMAJU PUNO VIŠE NEGO MI.

POČINJEMO SEBE ŽALITI:

KAKO JE SVE TEŠKO I KAKO JE BAŠ NAMA LOŠE!

A KOLIKO JE STABALA I CVIJEĆ

KOLIKO PTICA I LEPTIRA, KOLIKO LIVADA I ŠUMA,KOLIKO ČUDA OKO NAS KOJE SAMO ČEKAJU ČOVJEKA DA IZLIJEČE NJEGOVU TUGU.

NAUČI IMENA STABALA I CVIJEĆA, IMENA PTICA I RIBA I IME BOGA. OTVORI SE ZA NJEGOVA ČUDA.

           

 

PHIL BOSMANS

 

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans  

                                                                                                           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OPRAŠTANJE

 

Za opraštanje nije nužno biti kršćanin. Svako ljudsko biće dolazi iz Božji ruku, a svi znamo koliko nas on ljubi. Kakva god bila naša vjera trebamo se naučiti opraštati ako želimo stvarno ljubiti.

 

Ako uviđamo da smo grešni i da imamo potrebu za oproštenjem, tada nam je lako drugima opraštati. Ali ako ovo ne shvaćam, bit će mi teško izreći. „Ja ti opraštam“ nekome tko mi dolazi ususret.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

SUVREMENO ROPSTVO

 

Nekada se ljude, one koje se smatralo manje vrijednim bićima, legalno prodavalo kao robu. Milijuni su lišavani slobode, nasilno odvođeni, odvajani od svoje obitelji i doma. S njima se postupalo neljudski, a svaki je otpor bio uzaludan.

Danas je robovlasništvo kao takvo zabranjeno, a 23. kolovoza međunarodni je dan sjećanja na trgovinu robljem i njezino ukidanje. Proglašena su ljudska prava, govori se o slobodama, prosvjeduje se ne samo zbog povrede ljudskog dostojanstva nego se zalaže i za prava životinja. S druge strane, tih se prava lišavaju ljudski životi u nastanku, bolesni i nemoćni… Osim toga, sva hvalevrijedna nastojanja i pomaci koji su se dogodili ukidanjem robovlasništva zamagljuje činjenica da robovi nisu nestali.

U današnjoj situaciji može se govoriti o suvremenom ropstvu. Dok se mnoge osobe još uvijek lišava slobode, drugi zbog siromaštva i nepravde upadaju u dužničko ropstvo, treći robuju novcu u liku mita i korupcije, četvrti terorizmu, nasilju i raznim ovisnostima poput droge i alkohola. Umjesto skladnoga društva i borbe protiv svega onoga što zarobljava čovjeka, stvara se društvo sve većeg jaza između bogatih i siromašnih, ne vodi se računa o zaštiti okoliša. Prirodni resursi i bogatstva poput izvora energije i pitke vode dolaze pod kontrolu moćnika, a tržište se monopolizira.

I ti suvremeni oblici ropstva gaze ljudsko dostojanstvo te izgleda kao da se danas čovjek premalo nastoji suočiti s problemima, a da ih više gleda s mjesta pasivnog promatrača ili suca. Izazovi pred kojima se nalazi današnje čovječanstvo čine se nerješivima. Sve dok ima onih kojima je kapital ispred čovjeka, još jedan u nizu bogova, bit će i nepravdâ. Čovječanstvu je potrebna radikalna promjena ako ne želi robovati strahu, tjeskobi i nesigurnosti oko toga što će donijeti budućnost.

U takvome svijetu osobito bi kršćani kao Kristovi nasljedovatelji trebali biti svjetionici nade te svjedoci i promicatelji oslobođenja na svim razinama. Ni sekularizam, koji vjeru nastoji potisnuti u privatnu sferu, ni fundamentalizam, koji je želi nametnuti silom, nisu rješenje. Oni zarobljavaju, a samo oslobođen čovjek može biti sretan čovjek koji će izgrađivati novo i bolje društvo za kakvo se, u konačnici, i sam Krist zalagao.

                                                                                                         Irena Popovački

 

www.ktabkbih.net

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

SAMO KRUHA 
U predizbornoj kampanji stranački kandidat završava svoj govor:
* Ako budete glasovali za mene, imat ćete dovoljno kruha i rada.
Jedan od slušatelja dobaci:
– Obećavate previše. Bilo bi dovoljno da imadnemo samo kruha.

 

KOD MAGARCA
Na dvorišnim vratima seoskog imanja stajao je natpis: “Ako Vam treba dobar, vrijedan i poslušan magarac, svratite kod mene.”

KRIVICA
* Kod Vas je, gospodine, uzrok svih problema alkohol!
– Hvala Vam, doktore, jedino Vi ne svaljujete svu krivicu na mene!

 

 

 

 

 

 

MOLITVA

 

Pod obranu tvoju utječemo se, sveta Bogorodice,ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Molitveni susret – utorkom u 19.20 h.

 

  1. Izrada i izdavanje lista RIJEČ ZA TEBE.

 

10. Predavanja po dogovoru.

 

11. Osobni  susreti s dušobrižnikom i njegovim pomoćnikom na

zahtjev djelatnika te članova njihovih obitelji.

 

12. Policijska kapelanija sv. Vid  posjeduje  knjižnicu sa 754

         naslova knjiga,  uglavnom duhovnog i vjerskog karaktera.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Branko Mustapić

pomoćnik dušobrižnika za Policijsku kapelaniju

sv. Vid

tel. 30 495

 

 

 

 

DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU 28. KOLOVOZ 2011.   

 

U dvadeset i drugoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA JEREMIJE(Jr 20,7-9), PSALAM (Ps 63,2-6.8-9), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 12, 1-2), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 16,21-27).

 

PRVO ČITANJE    Jr 20,7-9

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE
Ti me, Gospodine, zavede,dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati,
naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime.
Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

OTPJEVNI PSALAM Ps 63, 2-6.8-9

Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!


O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

 

DRUGO ČITANJE   Rim 12,1-2

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

 

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

EVANĐELJE   Mt 16,21-27

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

 

 

 

KOMENTAR EVANĐELJA   Mt 16,21-27

 

Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko (Mt 16, 21-27)

 

Ova najava nasilne smrti kod Mateja, Marka i Luke slijedi odmah nakon Petrove ispovijesti. Njome je Isus htio ispraviti kod Dvanaestorice sliku o sebi kao Mesiji. Nije dovoljno prihvaćati ga za Mesiju dok čini čudesa i nailazi na oduševljeno odobravanje mnoštva kojemu propovijeda riječ Božju. Na njegov mesijanski identitet spada i patnja koja ga čeka. Tog povijesnog trenutka Isus nije morao apostolima reći da će umrijeti smrću na križu, ali je svakako najavio da ga čeka nasilna smrt na koju će ga osuditi vjerski i politički poglavari židovskog naroda zato što će njegov pokret proglasiti opasnim za vjeru i narod.

Petar je na liniji starozavjetne duhovnosti kad pokušava Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem, gdje ga čeka smrtna opasnost. Starozavjetni vjernici smatrali su da Bog štiti svoje miljenike, pogotovo Mesiju. Mesija koji bi završio odbačenošću i porazom ne bi mogao biti prihvaćen za Mesiju. Zato Petar viče: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus je za njega i dalje Gospodin ili Mesija, ali dolazi u pitanje Petrova vjera ako on bude ubijen. Isus se oštro suprotstavlja, iako zna da to Petar govori iz ljubavi. Zove Petra sotonom. U hebrejskom je satan protivnik na sudu. Petar se pretvara u Isusova protivnika time što mu pokušava spriječiti put u Jeruzalem, a Isus razumije da je volja Očeva odlazak u Jeruzalem i službeno suočenje s vjerskim i političkim poglavarima naroda. “Sablazan si mi” – znači: smetnja si mi za ispunjavanje volje Božje, pokušavaš me odvratiti od vjernosti Ocu. “Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko” – znači da Petar mjeri ljudskim kriterijima. Još ne uvida da Bog iz poraza može izvući pobjedu, da patnje nevinog osuđenika čini izvorom milosti za mnoge.

U izrekama koje slijede Isus zove na nošenje križa te kao nadahnuti Mudrac najavljuje ljudima da neće naći životnu sreću ako je budu sebično tražili tako da zaborave Boga u svom životu: “Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?” (r. 26). “Sav svijet” beskrajno je zemaljsko blago. Isus kao dobar poznavalac siromaha i bogataša zna da samo bogatstvo ne usrećuje na dug rok. “Život” je za Isusa život u skladu s Božjim planom o pojedincu i zajednici, život po volji Božjoj, jer takav život trajno usrećuje. On se ne može kupiti zemaljskim blagom, nego primiti kao dar od Boga.

Isusa u ovoj zgodi osporava dobronamjerni Petar, koji ne razumij e potrebu odlaska u Jeruzalem. Petar biva ukoren od Isusa, iako zna da ga Isus zbiljski poznaje i voli. To znači da se svakomu od nas može dogoditi nerazumijevanje od strane bližnjih – i to u najboljoj nakani. Ljudi nas mogu osuđivati za ono što nismo skrivili i odvraćati od onoga što nam je najdraža svetinja.

Molimo snagu da budemo osporavani proroci. Vjernici koji volju Božju traže i prihvaćaju i onda kad im drugi to osporavaju.

Mato Zovkić

 

Preuzeto iz knjige: MATEJEVO EVANĐELJE U NAŠOJ MISI:

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

 

29.KOLOVOZ 2011. Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja; spomendan

 

»Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ’Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.

No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ’Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ’Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ’Što ću tražiti?’ – ’Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ’Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob« (Mk 6,17–29).

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista?

Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin, koga smo jučer slavili, ovim riječima komentirao taj događaj: »Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ’On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.«

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: »Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.« Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u »strahu da toliki ugled toga čovjekane bi njegove podanike naveo na otpad«. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.

 

30.KOLOVOZ DO  2 RUJAN 2011.

 

Nemoguće je osvojiti krunu bez ovladavanja tijelom.- Sv. Grgur  Veliki ( 540-604.)

 

3. RUJAN 2011. Sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540–604); spomendan

 

Dosada je u povijesti Crkve 16 papa nosilo ime Grgur. Prvome između njih povijest je dala počasni naslov Veliki. To je znak da se radi o izvanrednoj osobi čiji je utjecaj trajne vrijednosti kroz sva vremena. On je živio i djelovao u veoma teškim i složenim okolnostima. Pa ipak je taj rad, zahvaljujući Božjoj milosti, svečevoj neumornoj revnosti, ugledu što je proizlazio iz njegove svetosti i bogate osobnosti, njegovu izvanrednom talentu za upravu, bio izvanredan; a rezultati su njegova 14godišnjeg pontifikata bili izuzetno veliki ne samo za njegovo nego i za kasnija vremena.

On je Petrovoj Stolici, kako na Zapadu tako i na Istoku, pribavio silan ugled. Udario je temelj odnosima s carskim vlastima u Bizantu, na bazi većeg dostojanstva i veće slobode, osobito na duhovnome području. Radio je na obraćenju Langobarda u Italiji te Angla u Britaniji. U životu je bio učitelj narodu, redovnicima, kleru i biskupima, a po smrti je to svojim brojnim pisanim djelima.

Grgur se rodio oko god. 540. u Rimu, u krilu jedne stare i ugledne rimske senatorske obitelji. U sebi je nosio najbolje vrijednosti rimske baštine. Kao rođeni Rimljanin osjećao se uvijek duboko vezan i s Rimskim Carstvom. To ga ipak nije smetalo – što je također dokaz da je bio velik duh, čovjek širokih pogleda – da svoj pogled upravi i izvan granica Rimskoga Carstva, na nove germanske narode što su nadirali prema zapadu i jugu. Svojom je oštroumnošću odmah shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i pokrstiti, već i u sebe uključiti, učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. I tako je Rim pod njegovom vladavinom postao misionarsko središte Zapada.

Od svog je oca baštinio na Siciliji veliko imanje pa mu je tako bilo moguće osnovati ondje 6 benediktinskih samostana. Jedan je osnovao u Rimu u svojoj rodnoj kući, koju je pretvorio u samostan, posvetivši ga svetom Andriji. Jedno je vrijeme bio visoki državni činovnik, rimski prefekt, a onda se nenadano god. 575. povukao iz javne službe te postao redovnik svoga rimskoga samostana Sv. Andrije. Tu se osjećao veoma ugodno, no nije mu bilo dano dugo uživati sveti samostanski mir. Papa Benedikt I. i Pelagije II. uzeše ga u svoju službu. Pelagije II. ga je zaredio za đakona te kao svog apokrizijara – nuncija – poslao god. 579. u Carigrad. Ondje Grgur ostade sve do god. 585. živeći na carskome dvoru u redovničkoj povučenosti i siromaštvu, provodeći vrijeme usred dvorske vreve i meteža isključivo u molitvi i teološkom proučavanju.

Nakon povratka u Rim živio je opet jedno vrijeme u svome dragom samostanu, no i dalje je bio papin savjetnik i vodio brigu o njegovoj korespondenciji s Istokom. Protiv svoje volje i odlučnog protivljenja izabran je god. 590. za Pelagijeva nasljednika na Petrovoj Stolici. Njegov će pontifikat u povijesti Crkve biti jedan od velikih. Tko bi se s njime htio podrobno upoznati, morao bi pročitati njegova 854 pisma koja jasno i nedvojbeno svjedoče o njegovoj mnogostrukoj i svestranoj djelatnosti. Grgur je odmah od početka svoga pontifikata imao jasnu svijest o svojim papinskim dužnostima. Za biskupa je posvećen baš na današnji dan godine 590. Izabran je bio već prije i odmah je počeo djelovati. U Rimu su tada vladale velike elementarne nepogode: poplava, zatim glad i kuga. Novi je papa odredio da se održi svečana pokornička procesija kako bi se izmolilo Božje smilovanje. Kao dobar organizator naredio je da sav Božji narod sudjeluje u procesiji, ali da se pojedine kategorije okupe i svrstaju kod pojedinih rimskih crkava. Tako kler kod Sv. Kuzme i Damjana, redovnici kod Sv. Gervazija i Protazija, redovnice kod Sv. Petra i Marcelina, dječaci kod Sv. Ivana i Pavla, udovice kod Sv. Eufemije, udate žene kod Sv. Klementa, a svi drugi vjernici kod Sv. Stjepana. Iz tih su crkava svi išli moleći u crkvu Sv. Marije Velike. Tom je zgodom Grgur izrekao vjernicima svoju prvu propovijed. U njoj se kao brižan pastir potrudio da svoje ovce utješi, obodri, upravi im srce prema Bogu, koji pripušta takve nevolje da bi se ljudi obratili. Sve ih je potaknuo također na ustrajnu molitvu i pokoru.

Grgur se pobrinuo da se za gladni narod dopremi pšenica sa Sicilije i pritjecao mu je u pomoć na sve moguće načine. Nakon biskupskog posvećenja nastavio je redovitom i sustavnom službom propovijedanja, koju smatra jednom od glavnih biskupskih dužnosti i kojoj će posvetiti čitavu treću knjigu svoga monumentalnog djela Liber regulae pastoralis – način na koji se vrši pastva. Sačuvan nam je velik broj Grgurovih homilija koje su nadahnute, u prvom redu, knjigama Svetoga pisma, a zatim spisima sv. Augustina, koga je veoma cijenio i štovao.

I sva je Grgurova teologija živo povezana s bogatim duhovnim svijetom ranoga i otačkoga kršćanstva. Povjesničari kažu da je on Augustinova djela prenio u srednji vijek. Grgur je bio dijete svoga vremena, jer se u njegovim spisima osjeća ljubav prema onome što je čudesno; on vrlo rado govori o anđelima, o đavlu, o nebu, o paklu, o čudesima, u čemu se razlikuje od visoke duhovnosti grčke i latinske patristike. No taj je način bio bliži običnome puku.

Grgur je bio i veliki obnovitelj bogoslužja. On je dao rimskome kanonu mise, koji još i danas upotrebljavamo, konačan oblik. Od njega potječe i po njemu se zove Grgurov sakramentar. On je obnovitelj liturgijskoga pjevanja. Da li je i u kolikoj je mjeri on i tvorac takozvanoga gregorijanskog korala, to se ne može sa sigurnošću utvrditi. No osnovao je rimsku školu pjevača. Pius Parsch, oduševljen Grgurovim liturgijskim radom, smatra da je na području liturgije baš on najveći od svih papa. Njegovih četrdesetak homilija na Evanđelje sačinjavale su dobrim dijelom čitanja u starome Breviru. Parsch kaže čak da nijedan svećenik ne bi smio slaviti svetu misu ako ne bi išao Grgurovim stopama. On je na svu našu rimsku liturgiju najviše utjecao, on nas uči da je što dublje proničemo, no prema njoj i svoj cjelokupan život oblikujemo.

Grgur je i kao papa i usred najveće aktivnosti bio velik mistik koji je neprestano žalio za smirenim kontemplativnim redovničkim životom. To je njegovoj pastirskoj službi davalo poseban čar. I nije čudo što su svi njegovi brojni duhovni spisi duboko utjecali na srednjovjekovnu pobožnost.

Grgur je pun zasluga preminuo 12. ožujka 604. Glas svetosti uživao je već za života, a nakon smrti samo se još povećao.

 

 

www.skac.hr/svetacdana

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

NITKO OD NAS NE SLUTI ŠTO BI BOG OD NJEGA NAČINIO KAD BISMO  MU SVE POSVE PREPUSTILI.

 

                                                      SV.IGNACIJE LOYOLA

 

 

BOG UVIJEK DRŽI SVOJA VRATA OTVORENA.

 

                                        HELMUT W. BRINKS

 

 

UVIJEK POSTOJI DIJELIĆ SVIJETA KOJI MOŽEMO POPRAVITI-SAMA SEBE.

                                                                                                 GABRIEL MARCEL

 

 

TI, GOSPODINE, MOJ BOŽE, SMILUJ MI SE I IZLIJEČI ME.

 

 

SV.AUGUSTIN

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

 

NASLJEDOVATI KRISTA

 

U Centru za beskućnike, neki alkoholičar i, po mišljenju mnogih, nepopravljivi pijanac, ganut dobrotom volontera iz Centra, potpuno se promijenio.

Postao je najljubazniji čovjek kojega su suradnici i posjetitelji ove ustanove ikad upoznali.

Ivan je dan i noć neumorno radio i ne bijaše posla koji ne bi ponizno prihvatio i zdušno obavio.

Očistio je sobu u kojoj je nekom pijancu pozlilo i oprao prljavi zahod. Sve što bi ga zamolili činio je s osmjehom na licu i nehinjenom zahvalnošću što je dobio mogućnost da čini dobro.

Na njegovu su pomoć mogli računati djelitelji hrane kad je trebalo podvoriti nemoćne, kao i djelatnici zaduženi za spremanje ležajeva, jer je bio pri ruci svima kojima je pomoć bila potrebna.

Jedne je večeri kapelan Centra mnoštvu okupljenu u dvorani propovijedao naglašavajući potrebu molitve za obraćenjem i korjenitom promjenom života.

Neki je čovjek iznenada došao pred oltar iz dna dvorane, bacio se na koljena i počeo vikati: “Bože, Bože moj, učini da i ja postanem kao Ivan! Daj da budem kao Ivan!” Kapelan ga pridiže i reče: “Sinko dragi, zar ne bi bilo bolje da moliš da budeš kao Isus?” Čovjek začuđeno pogleda kapelana i upita: “Zar je Isus bio kao naš Ivan?”

 

Kad bi te netko upitao: “Kako izgleda kršćanin?”,
jedini bi prihvatljiv odgovor bio:”POGLEDAJ MENE!”

 

(B. Ferrero)

 

www. nadbiskupija-split.com

 

 

DEVEDESET I DEVET LOŠIH STRANA

 

OBIČAVAŠ LI, KAD GOVORIŠ O DRUGIMA, GOVORITI O NJIHOVIM LOŠIM STRANAMA? TADA NEŠTO NIJE U REDU, TADA TI NEŠTO NEDOSTAJE, TADA SI SLIJEP.TADA NITKO NE ŽELI ZAJEDNO S TOBOM ŽIVJETI, NITKO ZAJEDNO S TOBOM NE ŽELI RADITI.

ALI AKO SPONTANO GOVORIŠ DOBRE STVARI O DRUGIMA,  LJUDI ĆE  TE VOLJETI I TRAŽIT ĆE KONTAKT S TOBOM, JER SI TADA DOBAR ČOVJEK.

UVJEREN SI DA DRUGI IMA DEVEDESET I DEVET LOŠIH STRANA A SAMO JEDNU DOBRU? TADA GOVORI O OVOJ JEDNOJ DOBROJ STRANI, NOVE ĆE DOĆI SAME OD SEBE.

RECI NEŠTO DOBRO,JOŠ DANAS, I DONIJET ĆEŠ SUNCE U SVA SRCA

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                        

CRKVA

 

Ovo su veoma teška vremena za Crkvu. Ne dajte se uznemiravati nečijim brbljanjem.

Čut ćete o svećenicima i redovnicama koji su odstupili, o kućama koje se ruše, ali ne zaboravite da uvijek ima tisuće i tisuće svećenika i redovnica i sretnih obitelji koji ostaju vjerni sve do smrti.

To iskušenje očisti će Crkvu od njezinih ljudskih nevolja i ona će iz toga izaći još ljepša i još istinitija.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

POSTATI  LJUBAV

 

Čovjeka je Bog stvorio slobodnim. Ta sloboda doduše nije apsolutna, jer je samo Bog apsolutno slobodan, ali je relativna. Čovjek se slobodno opredjeljuje za svoj spas ili protiv njega. Bog ne spašava čovjeka bez njegova sudjelovanja.
Bog je svemoguć. Ali on poštuje relativnu čovjekovu slobodu. Ne može čovjeka prisiliti da ga ljubi (a u tome je spas), jer bi tada dokinuo čovjekovu slobodu i od njega napravio stroj i nagonsko a ne slobodno biće. Bog tako svuda prebiva osim nekako u čovjekovoj slobodi (ako mu čovjek to ne dopusti). Bog može sve, ali ne može mijenjati čovjekovu slobodu. Time se, međutim, ne dokida nego još više afirmira Božja svemoć i sloboda. Bog, naime, čovjeka spašava unatoč njegovoj slobodi ili baš po njoj i to jedino po ljubavi. On ga zove i privlači.
Zato se možemo darovati Bogu ili se zatvoriti u egoizam. Prvo što Bog hoće od čovjeka jest da se daruje. Ljudima i Bogu. On najprije pita: Što mi imaš dati? Da bismo od Boga nešto dobili, najprije treba darovati. Obratiti se, okrenuti se Bogu, darovati mu svoje grijehe i nemoć. Postati ponizan, dati slobodu da bismo dobili sve i još veću slobodu i samog Boga. Jer, spas je u sjedinjenju s Bogom. Rješenja svjetskih problema također. To znači, ljubav je osnovna potreba i najveća težnja čovjeka i svijeta.
Molitva je prava samo ako je u ljubavi. To znači da je prvi korak molitve darivanje Bogu i ljudima. A to znači najprije prihvatiti svoju slobodu, svoje siromaštvo, ograničenost, nemoć, grijehe, prokletstvo, čitavoga sebe baš onakvoga kakav jesam i onda to donijeti pred Boga. Oprostiti drugima, sebi i Bogu. Samo tako Bog može to otkupiti, preobraziti i učiniti bogatim da budemo kao Otac naš čija smo posinjena djeca. Ne zatvarati se ni pred jednim čovjekom, ni istinom, ni pred najtragičnijim i najočajnijim stanjem. Jer, Bog je svemoguć.

 

Tomislav Ivančić

www.ktabkbih.net

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

DODATI?
* Sudac: Budući da Vam je krivnja dokazana, osuđujem Vas na 20 godina zatvora! Imate li što tome dodati?
– Osuđenik: I to mi je previše… Ne bih ja ništa tome dodavao!

 

STRUČNJAK
* Doktore, ovo je neizdrživo! Ja ovako više ne mogu! Uzalud je produžavati ovu agoniju. Molim Vas, učinite nešto i pomozite mi da što prije umrem!
– A ja Vas molim da ne učite stručnjaka kako treba raditi vlastiti posao. Znam ja dobro što trebam učiniti.

VRSTE REČENICA
* Ako kažem: “Svakoga dana ja rado idem u školu”, kakva je to onda rečenica? – pita učiteljica maloga Marka.
– Glupa i neistinita, učiteljice…

RIJEČ ZA TEBE

 

uz 21.nedjelju kroz godinu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                           

 

 

 

 

 

 

DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU 21.KOLOVOZ 2011.   

 

U dvadeset i prvoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE(Iz 22,19-23), PSALAM (Ps 138,1-3.6.8bc), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 11, 33-36), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 15,21-28).

 

PRVO ČITANJE    Iz 22, 19-23

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

 

Ovo govori Gospodin Šibni,
upravitelju dvora:
»Lišit ću te tvoje službe
i otjerati s tvog mjesta;
i u onaj dan pozvat ću svoga slugu

Elijakima, sina Hilkijina.
Obući ću mu tvoju haljinu,
tvojim ću ga pojasom opasati,
tvoju ću mu vlast predati u ruke
te će biti otac žiteljima jeruzalemskim
i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća
ključ od kuće Davidove:
kad otvori, nitko neće zatvoriti,
kad zatvori, nitko neće otvoriti.
Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu;
i postat će prijesto slave
domu oca svojega.«

 

 

 

OTPJEVNI PSALAM Ps 138,1-3.6.8bc

Pripjev: Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

 

 

DRUGO ČITANJE   Rim 11,33-36

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega!
Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

 

 

 

 

EVANĐELJE   Mt 16,13-20

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

U ono vrijeme:
Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike:
»Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?«
Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija;
treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im:
»A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče:»Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.«
Nato Isus reče njemu:»Blago tebi, Šimune, sine Jonin,
jer ti to ne objavi tijelo i krv,nego Otac moj, koji je na nebesima.A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena
i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga,pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANI KROZ TJEDAN

                           

PONEDJELJAK  22. KOLOVOZ 2011. Blažena Djevica Marije, Kraljica: spomendan

 

Papa Pio XII. je zaključio proslavu Marijanske godine 1954. uvođenjem blagdana Bl. Djevice Marije, Kraljice. Blagdan se slavio najprije 31. svibnja, a po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina uznesenja na nebo. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

 

   Bože, ti si Mariju, majku svoga Sina, nama dao za majku i Kraljicu. Udijeli nam po njezinu zagovoru da postignemo slavu tvoje djece u nebeskom kraljevstvu. Po Gospodinu

 

UTORAK 23. KOLOVOZ 2011.

 

Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.-Sv. Augustin

 

SRIJEDA  24. KOLOVOZ  2011. Sveti Bartol, apostol; blagdan

 

U listama svetih apostola spominje se i sv. Bartol. Spominje ga Matejevo, Markovo i Lukino evanđelje te Djela apostolska. Njegovo se ime izvodi od “Bar Talmaj”, a što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, naški Bartolomej ili pučki Bartol. Sv. Ivan Evanđelist, opisujući svjedočanstvo prvih učenika, navodi i zanimljiv susret najprije između Filipa i Natanaela, a zatim između Isusa i Natanaela. Evo toga susreta! “Filip susretne Natanaela i rekne mu: ‘Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.’ – ‘Iz Nazareta može li što dobro izići?’ reče mu Natanael. ‘Dođi i vidi!’ odvrati mu Filip. Isus opazi Natanaela gdje mu se približava pa reče za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’ – ‘Odakle me poznaješ?’ upita ga Natanael. ‘Prije nego te Filip pozvao – odgovori mu Isus – vidio sam te pod smokvom.’ ‘Rabbi – odvrati mu Natanael – ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov.’ Isus mu uzvrati: ‘Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjeruješ! Vidjet ćeš još veće od toga! Zaista, zaista, kažem vam – nadoda Isus – vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim'” (Iv 1,45-51).
Tumači Svetog pisma nisu baš posve sigurni da li je taj Natanael istovjetan s Bartolomejom. Većina razloga govori u prilog istovjetnosti, tj. da je riječ o jednom čovjeku. Natanael bi bilo vlastito ime apostolovo, a Bartolomej ono što bi odgovaralo našem prezimenu. Iako u starini, pogotovo židovskoj, nije bilo prezimena u našem smislu, često su ipak za jednu osobu postojala dva imena. Prema tome, Natanael i Bartolomej mogu biti dva imena za jednu te istu osobu.
Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva ondje crkva posvećena njemu u čast. Nakon prvotnog oklijevanja Natanael postaje Isusov učenik i apostol. To nas oklijevanje ne smije odviše iznenaditi jer je tada bilo lažnih proroka koji su obilazili Palestinom, upirali prstom na sebe ili se gradili pretečama Mesije, a bili obični šarlatani. Zato jedan ozbiljan i trijezan Izraelac nije mogao samo tako olako priznati nekoga Mesijom. No kad se uvjerio da je Isus Mesija, on uz njega pristaje i za njim ide. Isus ga je već kod prvog susreta pohvalio kao “pravog Izraelca u kojem nema lukavstva”, dakle, kao jednostavna, poštena, dobronamjerna i iskrena čovjeka.
Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole i Bartol se dao na misionarenje. Kasnije mu predaja pripisuje veoma duga misijska putovanja, čak do Indije, što se ne može sa sigurnošću potvrditi. No iz predaje se dade izvesti prilično siguran zaključak da je Bartol bio veoma aktivan i dinamičan apostol, što je lako i razumljivo. Prožet snagom Duha odozgora, pošao je i on na naviještanje Radosne vijesti, posvetivši tome radu sav svoj život, koji je napokon zapečatio mučeničkom smrću.
Prema apokrifima Bartolomej je propovijedao Evanđelje najprije u Indiji, a onda u Armeniji, gdje je bio i mučen i to na najokrutniji način. Ogulili su mu kožu i onda mu odrubili glavu. To je strašno mučeništvo ovjekovječio u Sikstinskoj kapeli Michelangelo prikazavši na svojoj veličanstvenoj slici Posljednjega suda sv. Bartola kako oderan drži svoju kožu u ruci. Na toj je koži umjetnik načinio svoj portret.

Relikvije su sv. Bartola u VI. stoljeću s Istoka prenesene na Zapad i to najprije na otok Lipari u Tirenskome moru. Odatle su relikvije prenesene u grad Benevent. No i tu nisu trajno ostale jer ih se g. 983. domogao car Oton III. te ih dao prenijeti u Rim, gdje su položene u crkvi Sv. Bartola na otočiću usred rijeke Tibera. Na tom je otočiću već u pogansko rimsko doba bilo poznato svetište podignuto u čast boga Eskulapa, koji se častio kao bog liječnikâ i medicine. Zamijenilo ga je svetište svetog Bartola. Kršćanski su se vjernici utjecali u zagovor Bartolu u raznim bolestima, osobito kod grčeva raznih vrsta, kožnih i živčanih bolesti. Kao zaštitnika zazivaju ga zanatlije, koji se bave izradom predmeta od kože, kožari općenito, ali i seljaci te pastiri.

ČETVRTAK – PETAK 25-26. KOLOVOZ 2011.

 

Ispruži svoju ruku prema Bogu kao dijete prema svom ocu koji će ga povesti.-Sv. Franjo Saleški

 

SUBOTA  27.KOLOVOZ 2011. Sveta Monika (332-387);spomendan

 

Ljubav prema Božjoj utjelovljenoj mudrosti rodila se kod sv. Monike već u roditeljskoj kući u Tagasti, jer je bila član jedne odlične kršćanske obitelji. Primila je veoma dobar odgoj od majke i jedne stare sluškinje. Pa ipak, unatoč dobrome odgoju, kako je kasnije priznala sinu Augustinu, Monika se kao mlada djevojka odala piću. Kad su je roditelji slali u podrum po vino, ona je iz neke djevojačke obijesti ispijala požudno pune čaše vina. To je trajalo sve dotle dok je stara sluškinja u prepirci s njome nije nazvala “pijanicom”. Ta ju je pogrdna riječ tako duboko dirnula u srce da se od toga časa zauvijek oslobodila te svoje mane.
Kad se Monika rascvala u lijepu i zrelu djevojku, udala se u Tagasti za nekog maloposjednika po imenu Patricije. On još nije bio kršćanin; inače po naravi čuvstven čovjek, autoritativan i lak na srdžbu. Patricije voljaše svoju ženu pa ipak je, kao vruć i strastven Afrikanac, nije poštedio duboke boli zbog svoje bračne nevjernosti i preljuba. Monika ga je nastojala obratiti Kristu. A govorila mu je o njemu više životom nego riječima, strpljivo podnašajući njegove ispade srdžbe i njegove nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi, ta mudrost u strpljivu nošenju križa nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin. Bilo je to prvo veliko životno djelo te velike žene u kojem je vjerno surađivala s Božjom milošću i nadahnućima.
Kad su Moniki bile 22 godine, rodila je 13. studenoga 354. u Tagasti, u sjevernoj Africi, svoga prvorođenca, slavnoga i velikoga Augustina, koga će još jedanput roditi, kad ga molitvom, suzama i riječima bude dovela do obraćenja i krštenja. Osim njega, rodila je još jednoga sina, po imenu Navigija, i jednu kćerku, kojoj ne znamo ime. Svima im je dala dubok kršćanski odgoj, no unatoč tome, Augustin će krenuti putem strasti i grijeha. No i tada je ipak, zahvaljujući majčinu odgoju, sačuvao ljubav prema Isusovu imenu, vjeru u Providnost, sigurnost u postojanje vječnoga života. Za kćerku znamo da se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog samostana žena u Hiponu, gdje joj je brat Augustin bio biskup.
Kad je Moniki bilo 40 godina, umro joj je muž, a tada započinje 16 najtežih godina njezina života, ali i njezino najslavnije životno razdoblje. Njezine se molitve nisu uzalud dizale prema Bogu, njezine suze nisu uzalud tekle. Augustin, sin njezinih tolikih suza, obratio se i postao drugi čovjek. Monika ga je slijedila na njegovu putu u Rim i u Milano. Bilo je to g. 385. kad se Augustin ukrcao u brod i došao u Rim. Majka je išla za njim drugim brodom, doživjevši na moru strašnu oluju. Došla je u Rim, ali ga ondje nije našla. Dostigla ga je u Milanu i našla slobodna od manihejskih zabluda, ali još uvijek neodlučna pred kršćanskom vjerom. Ostala je uz njega sve do obraćenja. S njime se povukla najprije na malo imanje Cassiciacum. Poslije toga su se vratili u korizmi u Milano, gdje se Augustin spremao na krštenje. Taj je sveti sakrament primio 24. travnja 387. Nakon toga su se uputili put Afrike. No, došavši u Ostiju, na ušću Tibera i čekajući na lađu, Monika se razboljela i umrla. Ondje bi i pokopana, no ne trajno.
Svetu Moniku slavimo kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Sin joj je Augustin postavio besmrtan spomenik u svojim Ispovijestima, osobito u IX. knjizi, koja je jedan od najljepših opisa majke u svjetskoj literaturi. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NEZASTARJELA MUDROST

 

 

     Čovjek ne može bez Krista shvatiti ni tko je on, ni u čemu je njegov poziv i njegovo konačno određenje.

    Isključivati Krista iz čovjekove povijesti jest čin  uperen protiv  samih ljudi.

 

                                         bl. Ivan Pavao II

 

     Budući da Bog neprestano traži čovjeka da ga istrgne iz njegove osamljenosti i njegovog nereda, svaka osoba koja se saginje nad svojim

bližnjim jest za ovoga sredstvo Božje ljubavi, čak i onda kada ni jedan ni drugi nisu vjernici.

 

Paul  Tournier

     Tko hoće biti pravedan pred Bogom,bori se i za ostvarenje pravde među ljudima.

 

                                                                                                             

                                         Escriva de Balaguer

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

 

RUŽE ZA PUT U VJEČNOST

 

Jednog je jutra starac teško hodao prema crkvi po blatnjavom putu i razmišljao kako više ne može ići svaki dan na misu. Obazre se i vidi mladića kako hoda iza njega i nosi buket crvenih svježih ruža. Upita ga što to radi? Reče mu mladić. «Ja sam tvoj anđeo čuvar i svaki dan kad ideš u crkvu na misu iza tebe skupljam ruže. Iza svakog tvoga koraka izrasta po jedna ruža. Njima će biti okićen tvoj put u vječnost. Nemoj odustajati od svete mise i onda kad ti je teško po blatu, snijegu i vjetru. Nagrada te čeka.» I anđeo otiđe.

 

www.sveti-juraj.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

BLAGOSLOV ZA DRUGE

 

“OČAJNA SAM”, PIŠE MI JEDNA ŽENA.

“IŠLO MI JE SJAJNO, PROŠLOST KAO U ROMANIMA. A SADA? SAMA, NAPUŠTENA, NISAM VIŠE NI ZA ŠTO.

UTJEHA SU MI SAMOUBILAČKE MISLI.

NIKOGA NEMAM. A ONI KOJE IMAM BRINU SE SAMO ZA NOVAC.”

VEČINI LJUDI ŽIVOT POSTAJE SVE VIŠE KRIŽNI PUT-UNATOČ BLAGOSTANJU;RAZOČARANI, PREVARENI,PONIŽENI, UVRIJEĐENI, IZDANI, ODBAČENI.ZAŠTO LJUDI JEDNI DRUGIMA TO ČINE?

ZAŠTO NE MOGU JEDNI DRUGIMA BITI RADOST,POMOĆ,MILOST?

POKUŠAJ SVOJOM DOBROTOM I SVOM SVOJOM OBZIRNOŠĆU BITI BLAGOSLOV ZA DRUGE, ZA ONE KOJI TRPE, KOJI SU SAMI I KOJI U SVOJOJ NEUTJEŠENOJ SAMOĆI TRAŽE BLISKA ČOVJEKA, RUKU, SRCE.

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                               

NEMIR

 

 

Čini mi se da se danas svi nalazimo u velikoj ludosti i da se uznemirujemo da bismo zadovoljili svoje sve veće želje i priskrbili sve brojnija materijalna dobra i druge stvari, tako da djeca danas imaju jako malo vremena za roditelje, a roditelji da se posvete jedan drugomu  i djeci, što ima posljedicu da u obitelji započinje rušenje svjetskog mira.

 

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi“

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDITACIJA

 

 

ČISTOĆA SRCA

 

 

Svima nam je tako često stalo do privida, do izvanjskog dojma, do onoga što ljudi vide i što će ljudi reći. I zato toliko naših nastojanja da ispadnemo lijepi, dobri, bolji nego što jesmo. Ne bismo htjeli da ljudi vide našu nutrinu. Često pred Bogom, a i pred samima sobom, zatvaramo oči i ne želimo se vidjeti u istinitom svjetlu.

U Isusovo vrijeme farizejima je toliko bilo stalo do vanjštine. Možda nisu ni bili svjesni što čine, možda su u dobroj vjeri nastojali do u tančine izvršiti sve izvanjske propise Mojsijeva zakona. I ljudi su pomišljali da su to savršeni, gotovo sveti ljudi, jer sve obdržavaju kako treba. Danas na osobit način evanđelje spominje pitanje čistoće. Farizeji se zgražaju što Isusovi učenici prije jela ne peru ruke. Kod njih je pranje ruku tako tijesno povezano s vjerom da im je to kao neki obred, gotovo nešto kao nama molitva prije jela, premda su oni i to imali. Pranje čaša, posuđa, svega što s trga donesu, pripadalo je u njihov obred. To je za njih bilo više od onoga što nama znači pranje ruku, tj. higijenski zahtjev zdravlja.

Isusu je ovo prigoda da progovori o čistoći srca. Ono što čovjeka onečišćuje nisu stvari vanjštine, nego nutrine. To su tajne srca. Ljudi ih ne vide, ali Bog vidi. Njemu ništa ne može izmaći. Tu se rađaju zle nakane, osude i mržnje, prijevare i bludništva, sebičnosti i nasilja. I prije nego što se ostvare, one su već u srcu. Isus govori najednom mjestu da čovjek može načiniti preljub i pogledom kad dopusti da mu požuda potamni srce. To se ne da isprati nikakvim izvanjskim obrednim pranjima.

Koliko vremena potrošimo na vanjštinu? Možda su ovo vremena u kojima bismo trebali iskrenije ući u dubinu svoga srca. Kakvi smo pred Bogom, takvi smo. Badava sav izvanjski sjaj ako je duša zatrovana zlom, ako je srce nečisto. To neće oprati voda niti pokriti kozmetička sredstva niti prikriti vanjsko blještavilo. Sve to može obmanuti ljude oko nas, ali ne i Boga koji vidi u tajnosti. Srce je važno, duša je bitna. Ta nam je čistoća potrebna.

Jer nemamo mogućnosti da vidimo u srce svoga bližnjega, nemamo pravo suditi niti osuditi. To prepustimo Bogu. Nadalje, zbog onoga što Bog u nama vidi usudimo se biti hrabri pred njim i pred svojom savješću, često uđimo u istinu svoga srca. Nemojmo se uplašiti svega što se u njemu nalazi, jer Bog je veći od našega srca i znade sve i prašta sve. Imamo pravo takvi kakvi jesmo pristupiti k njemu. Upravo zato nemojmo Bogu pristupati s prividnim sjajem nego u istini svoga bića da nas takve prihvati i opere, da u stvarnosti svojega bića osjetimo da nas Bog još uvijek voli.

Nemojmo zaboraviti da je za nas čisto samo ono što je Bog očistio, što je njegova milost izbrisala, što je oprala njegova krv za nas prolivena. Tada se možemo sa zahvalnošću sjetiti sakramenta pranja, sakramenta čistoće kojega smo primili u počecima svojega života, tj. sakramenta krštenja. To je ono novo što nam je Isus darovao: izvanjski znak pranja, ali stvarnost je nevidljiva za ljudske oči: milost posvećenja, djetinjstvo Božje, sloboda od grijeha. To je unutarnje pranje, čistoća srca i duše. Takvo pranje i takvu čistoću može podijeliti samo Bog. Uzalud se dakle farizeji, nekad i danas, trse da postignu izvanjsku čistoću. Takva čistoća ne može zadovoljiti ljudsku čežnju za punim životom. Obećanje proroka: Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite, ispunjeno je u sakramentu krštenja, sakramentu pranja.

Sjetimo se sa zahvalnošću i drugog sakramenta čistoće srca. Više ni voda nije potrebna, tek možda suze kajanja. To je sakrament ispovijedi u kojem nas krv Kristova neprestano čisti od svih naših grijeha i nečistoća. A u svetoj misi smijemo sudjelovati, ne zato što smo sami po sebi čisti ili zato što smo se izvanjski dotjerali, nego zato što je Bog dobar i prihvaća nas u istini našeg srca. A jedino on može naše srce osloboditi tereta svih nečistoća i osposobiti ga za ljubav i mir.

 

Isus i nama govori:

 

Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene! Tvoj me narod ni usnama ne časti.
Zar nema toliko psovke u tom narodu? Koliko se pogrđuje moje ime s usana mnogih? I veliki i mali usuđuju se nečasno izgovarati moje ime!
Ovaj me narod usnama psuje. Srce mu je daleko od mene.

 

A kako je s tobom?

 

Gdje je blago tvoje, ondje će biti i tvoje srce. Gdje su tvoje misli, tvoje želje, tvoji planovi? Nisu li daleko od mene?
Srce je tvoje daleko od mene, Zaboravljaš na mene; zaboravljaš na ljubav kojom sam te htio, stvorio, dozvao u život; zaboravljaš na ljubav kojom te uzdržavam. Možda me usnama častiš, možda se čak redovito moliš, možda ideš i na nedjeljnu misu. Ali ima li tu srca?
Nisi li i kod mise, kod tog najistinitijeg susreta što sam ga darovao Crkvi i po njoj tebi, daleko od mene, nije li ti srce drugdje?

 

Ispunjavaš zakon, ali mi uskraćuješ ljubav.
A meni je važna ljubav, Ja hoću do tvoga srca.

 

Evo, stojim na vratima i kucam; stojim na vratima tvoga srca i čekam. Čekam da mi otvoriš sve tajne svoje nutrine.
Ne boj se! Neću ući nasilno. A ako uđem, ispunit ću te blagoslovom. Ne boj se, neću ti ništa oduzeti. Samo ću ti ponuditi svoju ljubav, samoga sebe.
ja sam tebi darovao svoje srce.
Ljubio sam te do kraja. Otkrio sam ti sve tajne. Prihvatio sam te kao prijatelja. Svoj sam život darovao za tebe iz čiste ljubavi. Želim te i danas privući k sebi,
Ne boj se. Očistit ću tvoju nutrinu. I tvoje će srce tada postati sposobno da nesebično i velikodušno ljubi. I tvoje će srce biti čisto. Iz tvoje nutrine neće više izlaziti grubosti, zle misli, psovke, bludništva.
Želim te pohoditi; želim po tebi biti blizu i tvome narodu. Htio bih da mogu reći: Srce ovog naroda mi je blizu. Bit će tada radost.
A čast i slavu moći ćete iskazivati imenu mome čista srca.

 

 

 

fra Zvjezdan Linić

www.ktabkbih.net

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

 

SAMO KRUHA 
U predizbornoj kampanji stranački kandidat završava svoj govor:
* Ako budete glasovali za mene, imat ćete dovoljno kruha i rada.
Jedan od slušatelja dobaci:
– Obećavate previše. Bilo bi dovoljno da imadnemo samo kruha.

 

PREKASNO JE
Dama dolazi u prodavaonicu knjiga i moli trgovca da joj preporuči neku knjigu za bolesnoga muža.
* Neku s vjerskim sadržajem? – pita prodavač.
– Ne, sada je za to prekasno, već mu je krenulo nabolje!

 

VRIJEDNISTOLAR 
Stolar koji je umro u zreloj dobi svog života žali se sv. Petru:
* Kakva je to nepravda! Tek sam navršio 45 godina života, a već moram u nebo.
– Sinko – reče mu sv. Petar – još nećeš u nebo, nego ćeš najprije u čistilište. A sudeći po tvojim radnim satima koje si uredno naplatio svojim mušterija, tebi je već 98 godina, a to je lijepa i duboka starost.

 

MOLITVA

 

PSALAM 123

 

 

Molitva nevoljnikova

 

 

Oči svoje uzdižem k tebi

koji u nebesima prebivaš.

Evo, kao što su uprte oči slugu

u ruke gospodara

i oči sluškinje

u ruke gospodarice

tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,dok nam se ne smiluje.

Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama

jer se do grla nasitismo prezira.

Presita nam je duša

podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RIJEČ ZA TEBE

DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU 14. KOLOVOZ 2011.   

 

U dvadesetoj nedjelji kroz godinu slijedeća su čitanja iz SVETOG PISMA U SLAVLJENJU EUHARISTIJE: PRVO ČITANJE: ČITANJE KNJIGE  PROROKA IZAIJE(Iz 56,1.6-7), PSALAM (Ps 67, 2-3. 5-6.8.), DRUGO  ČITANJE: ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 11, 13-15.29-32.), SREDIŠNJE ČITANJE: navještaj iz  EVANĐELJA PO MATEJU (Mt 15,21-28).

 

PRVO ČITANJE    Iz 56,1.6-7

 

ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE

 

Ovo govori Gospodin:
»Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru
i razveseliti u svojem domu molitve.
Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati
dom molitve za sve narode.«

OTPJEVNI PSALAM Ps 67,2-3.5-6.8
Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

 

DRUGO ČITANJE   Rim 11,13-15.29-32

 

ČITANJE POSLANICE SVETOG PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA

 

Braćo: Vama, poganima, velim:  ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

 

 

 

EVANĐELJE   Mt 15,21-28

 

NAVJEŠTAJ IZ SVETOG  EVANĐELJA PO  MATEJU:

 

U ono vrijeme:
Ode Isus i povuče se u krajeve tirske
i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka
iz onih krajeva, iziđe vičući:
»Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!
Kći mi je teško opsjednuta!«
Ali on joj ne uzvrati ni riječi.
Pristupe mu na to učenici te ga moljahu:
»Udovolji joj jer viče za nama.«
On odgovori:
»Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.«
Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže:
»Gospodine, pomozi mi!« On odgovori:
»Ne priliči uzeti kruh djeci
i baciti ga psićima.«
A ona će: »Da, Gospodine!
Ali psići jedu od mrvica što padaju
sa stola njihovih gospodara!«
Tada joj Isus reče:
»O ženo! Velika je vjera tvoja!
Neka ti bude kako želiš.«
I ozdravi joj kći toga časa.

DANI KROZ TJEDAN

                           

PONEDJELJAK  15. KOLOVOZ 2011.- UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE: SVETKOVINA

   

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkud meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«Tada  Marija rečeVeliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.( Lk 1,39-56.).

 

U DRUŠTVU S MARIJOM

 

      ISUSOVA MAJKA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA, DOŽIVJELA JE VEĆ USKRSNUĆE TIJELA. NAMA ĆE SE TO DOGODITI TEK NA SUDNJI DAN. KAO ISUS TAKO JE I MARIJA S NAMA NE SAMO DUŠOM(KAO SVECI) NEGO I TIJELOM KOJE IMA USKRSNE, DUHOVNE KVALITETE. ZATO JE ONA NEKAKO DRUKČIJE, NEPOSREDNIJE I PUNIJE OD SVETACA PRISUTNA MEĐU NAMA. ONA JE, NAPOKON, ZBOG SVOG BEZGREŠNOG ZAČEĆA, ZBOG BOGOMAJČINSTVA, ZBOG DJEVIČANSTVA I SUOTKUPITELJSKE BRIGE ZA NAS DALEKO EMINENTNIJE PRISUTNA MEĐU NAMA.

PREDANA NAM JE DA NAM BUDE MAJKA, PA JE I STOGA OSTVARENA NJEZINA POSEBNA MAJČINSKA PRISUTNOST. TO SVJEDOČE NJOJ POSVEĆENA HODOČASNIČKA MJESTA ŠIROM CRKVE.

MARIJA IMA SILNU MOĆ, KOJU JOJ JE DAO BOG PO NJEZINU SINU ISUSU.   ONA NAS BESKRAJNO LJUBI, SHVAĆA, SUOSJEĆA S NAMA, ČEZNE ZA NAMA, BRINE SE ZA NAS.

ČUDESNA JE TO STVARNOST, ČUDESNA MOGUĆNOST DOTICAJA ONOZEMLJSKOG. MNOGI SVECI SVJEDOČE KAKO IM SE MARIJA UKAZIVALA I RAZGOVARALA S NJIMA.

HODOČASNIČKA MJESTA ODIŠU TOM NJEZINOM „OPIPLJIVOM“PRISUTNOŠĆU. ONA NAS ZOVE K SEBI DA BI NAS KAO MAJKA, ZA RUKU, POVELA ISUSU. A ON NAS PREPORAĐA, OZDRAVLJA, PUNI SVOJIM DUHOM. TOMISLAV IVANČIĆ

 

 

 

UTORAK – SUBOTA 16 -20. KOLOVOZ 2011.

 

Pitaš se, zašto Bog ne uslišava molitve? Postoje smetnje u molitvi. Bog vidi, da upotrebljavamo njegove darove na zlo. Na primjer, ne koristimo njegov dar opraštanja, time što ne opraštamo drugima. Time stavljamo lokot na  njegovo daljnje davanje. Ako nas Bog ne uslišava, moramo najprije ispitati gdje leži uzrok i smetnja u molitvi. Teži za tim da ih odstraniš putem pokajanja i priznanja, pa ćeš iskusiti da je slobodan put i da će tvoje molitve stići do Boga.

 

                                                           M. BASILEA SCHLINK

 NEZASTARJELA MUDROST

 

 

Postat ćeš većim i sretnijim budeš li služio Bogu.

                                           Sv. Augustin

 

 

Ono što je čovjek pred Bogom, on je to-i ništa više.

                                                                           Sv. Franjo Asiški

 

 

Najveća je sreća mir s Bogom.

 

           Maria Katharina Kasper

 

 

 

KRATKA PRIČA

 

PASTIROVA TAJNA

 

Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.

Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.

 

Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:

“Što te toliko muči, prijatelju?”

“Neizmjerno sam usamljen.”

“Ja sam također sam, ali nisam tužan.”

“Možda zato što je Bog s tobom…”

“Pogodio si.”

“Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?”

“Vidiš li ono naše selo u dolini?”, upita pastir. “Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?”
“Vidim”.

“Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?”

 

www.nadbiskupija-split.com

PRAVA  SLIKA

 

 

O ČOVJEKU STVARAMO SLIKU I ČVRSTO SE PRIKIVAMO NA NJU. NAJČEŠĆE JE SLIKA KOJU SMO IZMISLILI JEDNOSTAVNA, ISKRIVLJENA I LAŽNA.

         DRUGOGA ČOVJEKA IZBLIZA NAJČEŠĆE UOPĆE NE POZNAJEMO.DOSTATNO JE DA ON PRIPADA NEKOJ DRUGOJ RELIGIJI.

        ON JE NA DRUGOJ STRANI, I ZATO JE SLIKA O NJEMU OBILJEŽENA NEPOZNAVANJEM,

ANTIPATIJOM, STRAHOM  I  MRŽNJOM

        PRAVU SLIKU O ČOVJEKU MOŽE NACRTATI JEDINO LJUBAV.

        LJUBAV GOVORI: NI JEDAN ČOVJEK NE SMIJE BITI OSUĐEN, SVAKI JE ČOVJEK VRIJEDAN LJUBAVI

 

 

                                 PHIL BOSMANS

 

Preuzeto iz knjige: VOLJENI ZRAKAM SRCA-Phil Bosmans

                               

MISA

 

    Misa je duhovna hrana koja me podržava. Bez nje ne bi mogla preživjeti niti jedan dan, niti jedan sat svoga života.

Isus nam kod mise dolazi pod prilikama kruha, dok u sirotinjskim dijelovima grada gledamo Krista i dodirujemo ga u ispaćenim tijelima i u napuštenoj djeci.

  

bl. Majka Terezija

 

Preuzeto iz knjige Tko je govorila Majka Terezija „Bog te ljubi

LJUBITE…

 

Nemojte misliti da možete pokazati svoju ljubav prema Kristu time što mrzite one za koje se čini da su Njegovi neprijatelji na zemlji.

Pretpostavivši da Ga stvarno mrze: ipak On ljubi njih i vi se ne možete sjediniti s Njim, ako ih također ne ljubite.

Ako mrzite neprijatelje Crkve mjesto da ih ljubite, izvrgavate se opasnosti da postanete neprijatelj te Crkve i Krista; jer je On rekao: »Ljubite svoje neprijatelje«, a jednako je rekao: »Tko nije sa mnom, protiv mene je«. Zato ako ne pristajete uz Krista ljubeći one koje On ljubi, vi ste protiv Njega.

Ali Krist ljubi sve ljude. Krist je umro za sve ljude. I Krist je rekao da nitko nema veće ljubavi do onog čovjeka koji daje svoj život za svoga prijatelja.

Ne pretpostavljajte odviše brzo da je vaš neprijatelj divljak baš zato jer je vaš neprijatelj. Možda je on vaš neprijatelj, jer misli da ste vi divljak. Ili se možda boji vas jer osjeća da se vi bojite njega… I možda, da se uvjerio da ste vi sposobni da ga ljubite, ne bi više bio vaš neprijatelj.

Ne pretpostavljajte prebrzo da je vaš neprijatelj neki Božji neprijatelj upravo zato jer je vaš neprijatelj. Možda je on vaš neprijatelj baš zato jer ne može u vama ništa naći što bi slavilo Boga. Možda ima pred vama strah jer ne može u vama naći ništa Božje ljubavi, Božje prijaznosti, Božje strpljivosti, milosrđa i razumijevanja ljudske slabosti.

Ne osuđujte prebrzo čovjeka koji više ne vjeruje u Boga, jer je možda vaša vlastita hladnoća, škrtost, vaša osrednjost i materijalizam, vaša sjetilnost i sebičnost, ono što je ubilo njegovu vjeru.

 

 

 

 

Thomas Merton

www.ktabkbih.net

 

 

 

 

DUHOVITOŠĆU DO DUHOVNOG ZDRAVLJA

 

MASKIRANI
* Tata – zapitkuje Ivica oca – zašto kirurzi nose maske preko lica kad operiraju?
– Sine, da ih pacijenti kasnije ne bi prepoznali.

 

ISPIT IZ KEMIJE
* Što se dogodi sa srebrom ako drugo vremena ostane vani, na suncu i na zraku?
– Ubrzo bude ukradeno, profesore!

 

UNAPRIJED
* Evo, donio sam odmah račun, gospodine – govori konobar gostu.
– Ali ja Vam nisam rekao da mi donesete račun, nego ručak – gost će mu.
* Je, ali naručili ste gljive, a s njima, znate, čovjek nikada ne može biti siguran…

 

 

www.ver.hr