Karlo Špoljarić je učenik 6.razreda Osnovne škole Perušić. Od početka moga vjeroučiteljskog rada u ovoj školi uočio sam njegovu samozatajnost i skromnost, te marljivost u radu sa vjeronaučnim sadržajima.Sudionik je ovogodišnjeg i prošlogodišnjeg natjecanja iz vjeronauka ili Vjeronaučne olimpijade. Istaknuo se u radu Vjeronaučne grupe. I dok drugi učenici vjeronauk shvaćaju samo kao jedan predmet u školi, on ga je počeo živjeti. Njegova marljivost i rad te divljenje potaknuli su me da napišem ovaj članak, jer mislim da se nastavnici i hrvatski školski sustav previše bave onim lošim.
Što Karlo kaže o svemu?

Karlo: „Dok sam bio mali ja i moja baka išli smo u crkvu.Svake sam nedjelje s njom išao u crkvu svetog Roka. Kad je ona umrla ja sam nastavio sam ići. U prvom razredu mi se svidio vjeronauk i župnik, tada sam i prvi put počeo ministrirati.To mi je bio slavan trenutak od 1.razreda pa sve do sada imama 5 iz vjeronauka.U petom i šestom razredu išao sam na Vjeronaučnu olimpijadu odnosno natjecanje. Sa natjecanja nosim odlične dojmove.Obadva puta išao sam na biskupijsko natjecanje, a tamo sam sreo nove prijatelje i stekao novo znanje.Ove godine imali smo i Vjeronaučnu grupu svakog utorka. Tamo sam naučio sve i svašta kao na primjer o kralj Salamonu i Davidu, za Uskrs smo crtali i pravili plakate.Zavolio sam vjeronauk i ne znam kako bi bez njega.U svibnju i listopadu molim krunice svake večeri u crkvi svetog Roka. Do prije nekoliko dana pomagao sam župniku spremiti prvopričesnike za prvu pričest.Moj profesor Mladen Njari uči nas o Bogu i Isusu Kristu. On je dobar vjeroučitelj. I ja volim vjeronauk i ne mogu bez njega.“

Piše:Mladen Njari