Od kada se na youtube pojavio uradak pod naslovom „San o slapu“ autora Zvonimira Tonkovića iz Otočca taj clip pregledalo je oko 4 300 ljudi u svega dva tjedna od kada je dostupan. Sa Zvonom smo razgovarali o nastanku toga sna, uvjetima u kojima je stvoren i razlozima realizacije ovog malog remek-djela koje odiše nostalgijom. 

Zvone je skroman mladić, školovani glazbenik koji definitivno živi za glazbu. U usporedbi s razvikanim „veličinama“ koja se hvale brzinama sviranja  i agresivnim rifovima, Zvone se voli našaliti riječima „sporost mi je brzina, a vrlina mana.“

Cilj ovoga teksta nije isticanje nečijeg umjetničkom dojma ili kritika tuđeg rada. Glorificiranje neporecivih ljepota rijeke Gacke, pretočena uz glazbeno-scenski izričaj, dovolji su razlozi za razgovor sa Zvonom.

Ogledalo duše 

-„San o slapu“ je po broju pregleda pretekao tvoj prvi uradak, Priču o Marijanu Matijeviću.

-Čini mi se da je ukupno gledano „San“ malo komercijalniji, malo lakši i „pitkiji“. Mislim da su se neke stvari poklopile. Sam spot je zanimljiva glazbena priča ispričana kroz nostalgični san jedne bake. U početku sam samo mislio da to bude instrumentalni rad, jedna od mojih skladbi „izvučenih iz naftalina“. Paralelno s tim nedavno je bila puštena voda iz Gacke preko usahlih kaskada u Švici, prema Švičkom jezeru. Bio sam tada više puta u Švici, gledao taj oživljeni slap, osjetio istodobnu tugu i radost ljudi koji se slapa sjećaju iz 60.-ih godina. Tako je nastao taj uvodni narativni dio. Onda mi se javio prijatelj Berislav Kostelac koji je kao 17. godišnjak napisao pjesmu „Bistra rijeka“. Stavljanjem toga teksta u sredinu priče dobio sam cjelinu, jednu glazbeno-filmsku i narativnu sagu o Švičkim slapovima. Glazbu sam imao, snimke također, onda je ta pjesma zaokružila cjelinu. U spotu glume baka Ruža,zatim Ksenija, Ema i Edi Gomerčić.

Autor pjesme „Bistra rijeka“ je vjeroučitelj, nepopravljivi roker i vječni humanist Berislav Kostelac. 

-Ta pjesma je godina stajala u ladici i nikada nije objavljena. U pjesmi veličam i divim se ljepotama Gacke, rijeke koja moj zavičaj čini toliko posebnim i voljenim. Poklopilo se to da je i Zvone glazbu za „San o slapu“  napisao prije puno godina, ali je tek sada javno objavio. Tako je sve to danas postalo zrelije. Kao i život sa retrospektivom scena iz mladosti jedne bake. Koja sanja prekrasan san sa scenama svoje daleke mladosti. U vrijeme kada je Gacka preko slapova u Švici odlazila u ponor i završavala svoj zemaljski put. Prepliće se tu nostalgija za prohujalim vremenom, za mladosti i slapovima Gacke, pripovijeda nam Berislav.

Slapovi u Švici davno su zamrli. Tek povremeno se Gacka opet pusti da svojim starim tokom oživi Švičke slapove. Za razliku od prohujalnih vremena i stalnih teatralnih nastupa veličanstvene rijeke, sada su to balastne količine vode da bi se od Otočca odagnale poplave. Da nam Gacka barem na kratko pokaže koliko smo ljepote izgubili. Uz slapove se tada natiskuju klinci u čuđenju. Stariji opet sanjaju svoj san o slapu.

M.S.