KALINOVAČA-U vrijeme kada su novinarske ekipe iz cijele Hrvatske hrlile u Liku i čudom se čudile kako se ovdje živi sa 70 cm snijega, Stožer zimske službe Grada Gospića svakodnevno je obilazio teren kako bi se uvjerio jesu li očišćene sve ceste do 50-ak mjesta. Toliko ih ima na potezu od Mogorića do Donjih Pazarišta. I dok su novinari (uglavnom uzalud) tražili senzacije, život u ruralnim područjima Gospića nastavljao se uobičajenom dinamikom. Ceste su bile očišćene, radile su sve škole, ljudi su dolazili na posao… Članovi Stožera su u obilasku terena stigli do zadnje kuće zaseoka Kalinovača, do Slavka Starčevića i njegove obitelji. Pitamo domaćina kako se živi po ovolikom snijegu.
-Sve je u redu, pa nije nam ovo prvi snig u životu. Bilo je njega i uduplo više. A na što se imam žalit’. Cesta je čista, ima struje, vode, rade telefoni. Evo baš je žena otišla po dicu u školu. Ne zna na što bi se žalio, kaže Slavko, inače predsjednik Mjesnog odbora Kalinovača. Obitelj Starčević živi od svojih žuljevitih ruku. Slavko je jedno vrijeme bio i poduzetnik, ali su pravila igre postala preteška, uostalom kao i većini malih poduzetnika u RH.
-Živimo od zemlje i ne oskudijevamo. Imamo svu mehanizaciju, držimo nešto blaga. Ma nije nama Ličanima problem radit’. Ljudi ‘oće i znaju radit’, problem je kome prodati ono što proizvedeš. Budemo sretni kad naleti kakav nakupac i onda mu blago daješ skoro pod ništa, jedva se pokriješ financijski. Na stočne place zaboravi. Kad bi neko privatno ‘tio kupit tele-ne mo’š ga odjavit’. Svaki dan je manje ljudi na selu. Dok je dvoje u kući dobro je, a kad neko ostane sam taj ide u Starački. Kad bi bilo nešto turizma tu bi se dalo živit’ jer imaš kome prodat’ blaga, sira, povrća… Kad rodi krumpir svud ga ina i kuda ćeš s njim? Ovdje ima jedna sirana i ta familija jedina ima kakvu-takvu sigurnost. Što god mi ovdi proizvedeno to je sigurno vrhunsko i bez kemije. Ali ponavljam: ‘ko će doć u Kalinovaču i uzet od nas sir, meso, slaninu, janje? Plasman je jedini problem ličkog sela. Ostali bi i mladi na selu. Kad imaš asfalt, struju, vodu, telefon i sve što ima grad, onda je selo raj. Volio bi da moja dica tu ostanu, ali ovako???
Vrijedni Starčevići su ipak optimisti i vjeruju da će se stvari promijeniti na bolje, da po ličkim selima „lisica poštu ne nosi, a vuk ne zvoni u podne“!
M. S.
