Siguran sam da će papa uputiti evanđeoske poruke, a o plodovima „zna se“!?

Kad ovdje kažem „zna se“ mislim na plan kuda će Sveti Otac ići, jer njegov pohod ne može biti samo plod neke improvizacije. Stoga donosim ovdje popis svega onoga što se zna.

 

4. lipnja, subota

9.30 – Papin zrakoplov iz Rima polijeće za Zagreb;

11.00 – Papin dolazak u zagrebačku zračnu luku Pleso. Tijekom svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci Papa će održati svoj prvi govor;

12.15 – Posjet predsjedniku Republike Hrvatske u Uredu predsjednika. Nakon toga u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu Benedikt XVI. primit će predsjednicu Vlade Republike Hrvatske;

14.00 – Objed u Apostolskoj nuncijaturi;

18.15 – Susret Pape s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i poduzetništva, Diplomatskog zbora te vjerskim predstavnicima u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu;

19.30 – Bdijenje s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića.

 

5. lipnja, nedjelja

10.00 – Misa na Hipodromu u povodu Nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. Papa će predvoditi molitvu Kraljice neba;

14.00 – Objed s hrvatskim biskupima, biskupima gostima i Papinom pratnjom u novom sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu;

17.00 – Papa će slaviti Večernju s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te se pomoliti na grobu blaženog Alojzija Stepinca u katedrali u Zagrebu;

18.15 – Posjet Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu;

19.15 – Svečanost oproštaja u zračnoj luci Pleso u Zagrebu;

19.45 – Polazak Papina zrakoplova iz zagrebačke zračne luke;

21.15 – Dolazak u Rim.

 

 

 

Što se još zna?

Papin pohod  je izvanredan događaj daleko više od običnoga državničkog posjeta. Prije trideset, četrdeset ili pedeset godina papa nam je bio dalek i njegov dolazak nezamisliv. Nakon triju posjeta Ivana Pavla Drugog i nakon ovog Benediktova, bit će nam običan. Jesmo li s tom običnošću postali bolji kršćani? Ne može li se i za papinu blizinu reći i kao za domovinu- ljepša je dok je nema i dok se za njom čezne!? Ni po čemu se ne vidi da je kršćanstvo papinim dolascima u Hrvatsku postalo jače i društvo postalo pravednije. Ti su pohodi medijski teatar, prilika za slikanje ljudi iz Crkve i politike sa Svetim Ocem.

Kad papa ode, nastavlja se po starom, ostaje tek uspomena i datum. Naravno, nitko ne može ni očekivati da bi papin posjet nešto bitno mogao promijeniti u državi, ali bi oni koji su za tu državu odgovorni stanje u njoj mogli učiniti dostojnijim njegova dolaska. Događa se obratno, što češće pape dolaze, Hrvatska je sve nekršćanskija zemlja. U papinoj blizini bit će najviši predstavnici vlasti i oporbe. Hoće li ga tko obavijestiti o tome da  vlast ustrajava na nekim izrazito protukršćanskim zakonskim odredbama kao što su one o pobačaju, da je ta vlast servis krupnoga kapitala, da je siromaštva i pučkih kuhinja u Hrvatskoj sve više? Hoće li mu tko reći da bi, što se tiče kršćanskih načela u zakonima, stanje bilo još gore i socijalna slika Hrvatske bila drukčija kad bi on došao na vlast. Naravno da o tome neće biti riječi, kao ni o tome da se već dvadeset godina smanjuje broj stanovnika u Hrvatskoj te da nije daleko vrijeme u kojem bi jedna stara europska katolička nacija mogla nestati.U svemu bitnome za život jedne zemlje događa se proturječje: što pape svojim dolascima više naglašavaju katolicizam u Hrvatskoj, on je u njoj sve slabiji. Ali nigdje, ni u Crkvi, ni u vlasti, ni u oporbi, neće uzmanjkati silnoga poštovanja prema papi, kao da smo uzorni u primjeni kršćanskoga nauka Crkve kojoj je on na čelu. Tako se zapravo štuje samo njegov zvučni naslov, njegova planetarna veličina. Ne osjeća se obveza da se sadržajem i moralnošću vlastitoga života, života vlastite države, zasluže papa i njegov posjet. Gledam sastav “likova” koja će u Hrvatskom narodnom kazalištu razgovarati s papom.Zar tamo nije bilo mjesta za majku, udovicu ili dijete poginuloga branitelja? Zar tamo nije bilo mjesta za predstavnika osiromašenog stanovništva? Zar se nismo jedan mali korak mogli odmaknuti od elitizma i protekcionizma koje ovu zemlju i jesu dovele do stanja u kojem nije zaslužila dolazak pape kao nagradu nego kao terapiju i opomenu? Ali tko do takvih pitanja u ovoj zemlji drži! Na kraju će se bilanca papina pohoda Hrvatskoj svesti na to koliko je tko blizinom i komunikacijom s papom napuhao svoje značenje, učvrstio svoje  samoljublje i povećao šanse na idućim parlamentarnim izborima. Kad papa ode, malo će kome pasti na pamet da se ozbiljno pobrine za ostvarivanje neke njegove poruke. Ali će se već dogodine početi razmišljati o tome bi li papa još jednom mogao doći u Hrvatsku!? Jer u Hrvatskoj se kudikamo više od kršćanskih sadržaja cijene kršćanski trofeji, predstave i manifestacije. A gdje je Krist u tim spektaklima elite? Na pamet mi dolaze riječi molitve:

 

Isuse, još i danas jašeš na magarcu kao na Cvjetnicu

da lakše čuješ  usklike i povike malenih, priprostih, obespravljenih i nezaposlenih.

Tvoji učenici odmagliše daleko u novim „makinama“

Vremena se mijenjaju.

Sreća, da se ne mijenjaš Ti.

 

Piše: Mladen Njari