U stalnom kontaku s posjetiteljima Parka

Istraživanja su pokazala kako među zanimanjima koji najviše animiraju mlađe naraštaje svakako treba izdvojiti policajce, vatrogasce, pilote, slastičare, liječnike, učitelje, vojnike…. U cijeloj lepezi poželjnih zanimanja nema onih koja su definitivno atraktivna, ali su ipak slabo poznata široj javnosti. Jedno od takvih je i posao rendžera, ili u ovoj priči-rendžerice!
Katica Poljak je iz Drežnik Grada i u NP plitvička jezera radi u nadzornoj službi kao nadzornica I. vrste. U slobodnom i sve češće rabljenom izričaju Katica radi kao rendžerica, sa još 10 kolega i kolegica. Ljudi ovog zanimanja ne hvataju kriminalce u parku, kako to na Divljem zapadu čine junaci stripova i filmova. Katica nam je opisala svoj, sasvim prosječan radni dan.
-Dio obaveza rendžera je standardiziran, ili bolje reći rutiniran. Rano ujutro najprije obilazimo jezera. Da bismo vidjeli prohodnost i sigurnost staza. Zna se dogoditi da na stazu padne stablo ili se skotrlja kamen. Naša je prva obveza kao parka u cjelini da su posjetitelji sigurni i da se ugodno osjećaju. U slučaju da je npr. stablo palo na stazu odmah dojavljujemo našim službama koje to rješavaju. Na smjene radimo na gornjim i donjim jezerima, kao i na prometnicama kroz park. Osim sigurnosti, mi pazimo da se netko od posjetitelja ne bi malo zanio, brao cvijeće, lovio leptire i druge životinjske vrste, lomio grane… Ovisno o prekršaju mi ih upozoravamo, ili naplaćujemo simbolične novčane kazne, ali za male prekršaje uglavnom samo upozorimo posjetitelje da to više ne čine. Događalo se da nekim posjetiteljima pozli. Reagiramo što je brže moguće i zbrinemo te ljude do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.

Katica Poljak
Katica Poljak

-Smijem li onda napisati da rendžeri skrbe o ljudima, biljkama i životinjama?
-To je apsolutno točno i tome treba dodati i čuvanje imovine parka. Događa nam se da se neki posjetitelji udalje od staza, neki konzumiraju više alkohola i zaspu. Ima i tzv. hrabrih plivača, iako su posvuda postavljene table o zabrani kupanja u jezerima. Kada se netko izgubi krećemo u potragu odmah po dojavi i u većini slučajeva sve se dobro završi. Naša je zadaća sprječavati i ulaz na jezera bez ulaznice.
-Kakvo je postupanje u takvim situacijama?
-Najprije se predstavimo i zamolimo takve „nestašne“ posjetitelja da nam predoče ulaznicu. Različiti ljudi dovode nas u različite situacije. Većina njih odmah priznaju prekršaj, neki se nastoje opravdati neznanjem. Uglavnom odmah plate ulaznicu i simboličnu kaznu. Ali ima i konfliktnih situacija s ljutitim gostima. Takvi galame, nastoje u dijalogu dominirati i ustrajati na svojim tzv. pravima da uđu u park bez ulaznice. Bilo je i slučajeva da smo zvali i policiju, ali su to doista vrlo rijetki slučajevi. Različiti ljudi različito reagiraju. Neki se ispričaju i odmah vrate po ulaznicu. Na sreću vrlo mali broj naših posjetitelja izbjegavaju kupiti ulaznicu.
-Koje su nacionalne pripadnosti posjetitelji koji su skloni agresivnijem dijalogu pošto ih zateknete bez ulaznice?
-Ponavljam da je riječ o vrlo malom broju slučajeva. Najviše zatičemo Nijemce, što je razumljivo s obzirom da čine najveći broj naših gostiju. Po broju posjeta slijede Japanci, ali su oni vrlo disciplinirani i ne sjećam se da je netko od mojih kolega ikada zatekao Japance u takvom prekršaju. Najprgaviji su Englezi i Francuzi, ali nakon pojašnjenja o mogućim sankcijama, i takvi se ubrzo smiruju. Domaće goste vrlo, vrlo rijetko zatičemo bez ulaznica.
Katica se slobodno vrijeme bavi lovom. Praktički se događa da iz šume, nakon posla ponovno odlazi u šumu.
-Bavim se lovom, ali kao većina žena ne volim pucati. Zato me ponekad kolege lovci zadirkuju jer mi je draže gledati divljač, nego li u nju pucati. Priroda je u cjelini preveliko bogatstvo da bi se prepustilo devastaciji na bilo koji način, kaže Katica. Nije nam mogla definirati neki slučaj na poslu koji bi bio upečatljiv, poseban… Osim velike doze empatije rad u NP Plitvička jezera je zahtjevan, odgovoran i specifičan.
-Svaka je situacija posebna na svoj način i mislim da ih mi rendžeri vrlo profesionalno i savjesno rješavamo. Ne pamtim sve te događaje, posebno ne one minorne. Više sam se okrenula prema sebi, da se izgrađujem u smislu što boljeg reagiranja u tim različiti situacijama, da što bolje i „bezbolnije“ rješavam probleme, bez obzira o čemu se radi!!!

H. J./M. S.