Poradi najnovijih uvreda i izmišljotina primoran sam reagirati na besmislice kojima otužni vlasnik vječito blokiranih računa Željko Popović nastoji barem za malo povećati svoju čitanost. Ponižavajući druge, želi izdići sebe. U njegovom slučaju to je doista „nemoguća misija“.
Njemu za informaciju ne hodam pognute, već uzdignute glave po Gospiću. Kao hrvatski branitelj, časnik 9. gbr „Vukovi“ i časno umirovljeni građanin. Bez ikakvih beneficija. Za razlikuu od njega koji se stalno obazire koga će sresti ili hoće mu netko prići s leđa. To pokazuju mnoge fotografije koje su snimili kolege novinari. Ja nikada nisam nikoga „hvtao po gradu i tražio da ga fotografiram“. To je jednako smješno i neuvjerljivo kao budalaština objavljena na njegovu portalu po kojoj ja „žicam za kavu“.
Znam da je zadnji tekst o meni Popović pisao (kao i mnoge prije) po diktatu. Njegovoj motivaciji ide u prilog što sam svjedok protiv njega u najmanje dvije sudske parnice koje će sigurno izgubiti jer je tužen za bolesno i nastrano izmišljanje i vrijeđanje. Prvo ročište je 13. prosinca. Mene ovakve insinuacije i besmislice objavljene na portalu „Slobodna Lika“ neće demotivirati. Svjedočit ću i kao i uvijek govoriti istinu.
Što se tiče spletkarenja, bilo bi dobro da nam Popović već jednom prizna kao urednik el. medija zbog čega je toliko puta tužen i svaki puta je izgubio tužbe. Uostalom, uvijek govorim kako se pod sve svoje tekstove uredno potpisujem, a ukoliko sam negdje nešto nehotice krivo napisao, uvijek sam se spreman za to ispričati ili neka se u najboljem slučaju podcrtaju dijelovi teksta koji nisu točni. Toliko o mojim „spletkama“.
Međutim, potpuno je točno kako sam tijekom svoje mladosti „nosio svoj križ“ jer u struci nastavnika nigdje nisam mogao dobiti posao. Zašto? Nisam bio član Saveza komunista pa sam u struci mogao raditi samo na zamjenama. Nisam tada bio prihvaćen od onih istih komunista kojima je Popović slao molbe za prijem u članstvo uoči početka agresije na Hrvatsku. Njegova zamolba nalazi se u arhivama nekolicine portala. Portal „Slobodna Lika“ se sa pet tisuća i „nekog mjesta“ po čitanosti u RH, sada preselio u najmanje čitane medije pa ga se uopće ne može detektirati na TOP listi čitanosti. Vjerojatno sam i ja zato kriv. Kao i svi koji su se usudili misliti drukčije.
Zahvaljujem redakciji na uvrštenju.
S poštovanjem, Marin Smolčić
U Gospiću, 3. prosinca 2019.
