Iz ove gospićke perspektive još uvijek sam zgrožen, ljut, bijesan ali i tužan zbog nedavnih zbivanja u Otočcu, po kojem ponovno neke nove, podivljale, pijane životinje haraju tim gradom. Miran lički gradić bio je sa četvrtka  na petak poprište divljaštva pomahnitalih pijanih Roma, koji su na sebi već svojstven način, u čoporu, došli divljati među normalne građane toga grada. Pomahnitali pohodi pijanih romskih divljaka obrušio se na nekoliko otočkih kafića u kojima su letjele stolice, čaše i flaše, pepeljare, ali i pucali šamari, padale šake a gosti bježali po okolnim ulicama i ćoškovima.

Što drugo reći nego, spustili se divljaci iz šume u civilizaciju. I NE ZABORAVITE, NIJE TO PO PRVI PUT !!!

Iako je i prije bilo fizičkih obračuna u otočkim kafićima, jer su dečki rješavali probleme na „muški“ način, pohod pijanih Roma nije prvi slučaj u kojem pokazuju svoje divljaštvo ali samo kad su u grupi pijanih istomišljenika. Javno je poznata tajna da takvi, ako ih uopće mogu nazvati Romima, jer više sliče divljacima, kao obavezan rekvizit u džepovima nose noževe, bodeže ili boksere, s kojima nesmetano ulaze u osnovne i srednje škole, kafiće, trgovine i svojom bahatošću unose nemir u svakodnevni život običnih, normalnih ljudi.

Ako želim biti iskren moram kazati da osobno imam nekolicinu jako dobrih prijatelja iz romske zajednice, s kojima se ponosim jer po ničim ne iskaču i po ničem se nebi moglo kazati da su Romi. Drago mi je što žive u mojoj sredini i da su dio moje svakodnevnice, no ti neki drugi Romi, paraziti su ovoga društva i podmukli jadnici, strašljivci koji unose nerede, nemire među nas koji želimo mir u svojim životima. Romi su uvijek bili Romi, neki su se uspjeli socijalizirati u današnje društvo a neki su nastavili živjeti po svojim „ parazitskim receptima“.

Kada se Romima ukine socijalna pomoć, dječji doplatci, kada im se ukine zdravstvena zaštita, kada počnu plaćati režije, onda bi mogli pogledati njihovu bahatost i mržnju prema susjedima u svom gradu. Licemjerno je govoriti o obliku diskriminacije osobito u situaciji kada bi nemali broj građana neromskog podrijetla odmah pristao da ih se tretira na isti način. Netočno je da se ništa ne poduzima po pitanju Roma u Hrvatskoj. Svakako da se može bolje ali da se ništa ne radi apsolutno ne stoji. Međutim ako netko ne želi prekinuti sa svojim načinom života malo se toga može učiniti. Što reći na to kada učenik iz romske zajednice dođe u razred s nožem i prijeti učiteljici ili učenicima, kada u srednju školu uleti na desetak roma oboružanih palicama, noževima i bokserima i utjeravaju red među preplašenim učenicima ??? Što reći na to kada ravnateljica ili ravnatelj nakon takvih incidenata kažu: „ ma nije to bilo ništa, djeca se naguravala“! Što kada nečije dijete ostane bez oka, iskrvari od uboda nožem, ostane invalid ?

U stvari, tko su ti divljaci Romi uopće ?! Nisu divljaci neletjeli na prave ličke barabe, nisu još osjetili gnjev i bijes normalnog čovijeka, jer kad se sva ljutnja u zaštiti obitelji sruči na tu šačicu divljaka mala bi im bila Hrvatska. Pa ljudi moji do kuda je ovo došlo, kada cigani mlate, šamaraju i vritnjakaju policajce. Koji je to tek prizor gledati hrvatske policajce kako bježe ulicama grada od cigana?! Koji su to doživljaji kad u centru grada policajci pucaju iz pištolja kako bi razjarene cigane rastjerali i spasili se od napada. Scenarij za izvrstan film.

Ne zaboravite da su cigani ili ako hoćete Romi, ne tako davno baš u Otočcu čovijeku ruke odsjekli, i…., ništa, pijane barabe haraju i dalje. Gdje je ona stara milicija, koja je znala pendrečiti dok ne propišaš krv. Gdje je ondašnje sudstvo koje je puno toga rješavalo po kratkom postupku?!
Možda bi trebalo prema tim „uvaževim članovima hrvatskog društva“ postupati na taj način da im se ukinu sva prava ako ne ispunjavaju svoje obaveze. Osobno znam dosta Roma koji su se integrirali u društvo i nemaju zaista nikakvih problema niti pri zapošljavanju, niti ostvarivanju svojih prava. Samo da bi to postigli bilo je potrebno prihvatiti obaveze i u velikoj mjeri način života kakvim živi ostatak Hrvatske.
Pojedinim Romima ovakav način života izgleda odgovara, koliko god to iz naše perspektive izgledalo nevjerojatno. Svaki pokušaj da se to promijeni za posljedicu bi imao optužbe da se nad njima provodi diskriminacija. To je čarobna riječ koja otvara mnoga vrata i Romi su se itekako naučili njome služiti.
Što se tiče nekih zemalja gdje se poštuju prava Roma i tamo se sprema deportacija svih onih koji se nisu prilagodili tamošnjem načinu života. Romima je tamo bolje zbog toga što se radi o ekonomski razvijenim zemljama, a ne zbog toga što ih jako vole. U odnosu na domicilne narode još uvjek je velik raskorak. Upravo onoliko koliki je i u Hrvatskoj, samo ovdje polazimo sa daleko niže točke. Zaista je nepravedno i tendenciozno ne spomenuti i neke druge EU zemlje poput Slovenije, Češke, Poljske ili Mađarske (o Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji  da i ne govorim). Kakav je položaj Roma tamo i kako oni postupaju ili nepostupaju? Rješava se to tamo brzo i efikasno, dobiju izgon u „paketu“ pa zbogom „braćo moja“.

Ako policija, sudstvo, političari a i mi sami ne poduzmeno nešto protiv takvih, podivljalih Roma, loše nam se piše, groblja bi nam se mogla početi puniti ubrzano, majke bi u sve većem broju mogle nositi crninu, a djeca na štakama, sakata, hodati ulicama. I dok pišem ovo, sjetim se brojnih rečenica Mire Matijevića, i što reći nego – Miro bio si u pravu !

                                                                                                         LO