Oružana pobuna u Srbu 27. srpnja 1941. nije bio nikakav antifašistički ustanak. Tko danas to tvrdi, taj izvrće povijesne činjenice i krivotvori povijest. Povijesne činjenice govore da su pobunu u Srbu i u drugim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, i u Hrvatskoj i u BiH, odnosno na području tadašnje NDH, organizirali četnici Draže Mihailovića, u čijim su redovima još u to doba bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Cilj pobune bio je  stvaranje velike Srbije prema projektu četničkog ideologa Stevana Moljevića koji je nastao netom prije pobune te iste 1941. godine.

Ne treba spominjati da su četnici nakon te oružane pobune počinili niz zločina nad tamošnjim hrvatskim stanovništvom. Mislim da ne treba  podsjećati da je ustanak u Srbu za bivše Jugoslavije bio nametnut kao praznik u Hrvatskoj. Prvo, zato što je tadašnja  jugoslavenska politika na čelu s Titom odlučila da ne može prva ustanička puška biti ispaljena negdje izvan Srbije, pa se moralo prvo slaviti u Srbiji.Povijesna istina o antifašističkom pokretu u Srbiji potpuno je drugačija. Partizanski Titov pokret u Srbiji imao je slab uspjeh, jer je stanovništvo podržavalo četnički pokret Draže Mihajlovića, a situacija se mijenja krajem Drugog svjetskog rata kada većina vidjevši da se bliži kraj četničkih nastojanja prelaze u partizane i zamjenjuju kokardu zvijezdom petokrakom. I drugo, nije se smjelo dati za pravo Hrvatima da su možda oni u Hrvatskoj prvi nešto učinili protiv NDH, nego je ustanički praznik bio odmah i srpski praznik. Poruka je bila i više nego dovoljna. Brezovica se samo uzgred spominjala, nigdje se nije obilježavala, nego tek nakon 1990., iako je i taj događaj sporan s povijesnog gledišta.

Ne bi vidim u ovim povijesnim okolnostima za Hrvatsku one koji su zaboravili podsjetiti i na sjećanja Savke Dabčević Kučar u knjizi („Sedamdeset i prva ’71: hrvatski snovi i stvarnost“) koja je bila svjedok jednog takvog mitinga 1971. godine u Srbu.

Također treba podsjetiti da se u Srbu odigrao i veliki miting pobunjenih Srba 25. srpnja 1990., ne slučajno na dan kad je zakazana sjednica Hrvatskog sabora koji će usvojiti amandmane na još uvijek važeći Ustav iz 1974. godine. Cilj ustavnih promjena bio je ukidanje socijalističkih i komunističkih simbola i donošenje odluke o početku pripreme novog Ustava. Saborski zastupnici Srpske demokratske stranke Jovana Raškovića nisu željeli u Zagreb, nego su bili najaktivniji tvorci „Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj“ koja je prihvaćena aklamacijom na tom mitingu, koji je sam sebe proglasio prvim općim Srpskim saborom. Deklaracija je u pobunjenički program unijela dva glavna cilja: dvojni suverenitet i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000 Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a neke od parola bile su: „Živio Milošešvić“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojmo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“…

Obilježavanje ovogodišnje obljetnice pripremaju Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, a bit će sigurno i u „prelijepim kapama“ samo je pitanje hoće li staviti kokardu ili zvijezdu?

Zaključite sami što se tamo slavi!?

 Hrvatsko žrtvoslovno društvo pod predsjedanjem dr. Zvonimira Šeparovića neumorno radi na otkrivanju istine o brojnim zločinima koji su u 20 stoljeću počinjeni nad hrvatskim narodom.  Hrvatskoj javnosti predstavilo je Zbornik radova V. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa. Zbornik radova iz Bibilioteke Documenta Croatica pod nazivom „Žrtva znak vremena” sadrži djela 95 autora i enciklopedijskog je razmjera od čak 938 stranica. Društvo će 26. srpnja obilježiti 70-godišnjicu mučki pobijenih hodočasnika Sv. Ani u Kosovu kod Knina, koji su bili prve žrtve četničke pobune započete u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni 26./27. srpnja 1941., a 27. srpnja će u Boričevcu obilježiti mučeništvo i egzodus tamošnjih Hrvata koji traje do današnjeg vremena. Time oni  promiču povijesnu istinu o toj četničkoj pobuni provedenoj pod okriljem vojne i gospodarske pomoći talijanske fašističke okupacijske vlasti, u kojoj su tek manjim dijelom sudjelovali i Srbi komunisti toga područja, i koja je prema Hrvatima toga područja ostvarila genocidne učinke, a na opću se javnu sramotu, od 2010. godine ponovno pokušava službeno promicati kao „antifašistički ustanak u Srbu”.Pozivam sve iskrene domoljube da se otvoreno suprotstave ovakvom srbovanju i krivotvorenju hrvatske povijesti, jer šutnja hrvatskih rodoljuba znači zapravo odobravanje.

                                                                                                                     NjaM