” Bahatost Jereja Slađana Nikića ”

Grad Otočac zasigurno je jedan od naljepše uređenih gradova u Hrvatskoj. Za to su najzaslužniji oni koji žive u tom gradu ali i oni kojima je povjerena briga za ljepotu i oku ugodan izgled grada. Ipak, već duže vrijeme u „oko bode“ stanovnike i one koji posjećuju ili su na prolazu kroz Otočac crkvena građevina „obljepljena“ u skele. Shvatio bi svako od nas da se crkva obnavlja, da su radovi su u tijeku, no čovijeka u svakom slučaju, barem onoga koji živi u ovom gradu zanima zašto skele stoje već nekoliko godina, i zašto su radovi stali . U potrazi za tim odgovorom pokušali smo upitati jereja Slađana Nikića koji drži pod kontrolom crkvu i vjernike u Otočcu. Tu kontrolu pokušao je primjeniti i na mene, koji sam tek pokušao na normalan način doznati nekoliko podataka o poslovima vezanim za obnovu pravoslavne crkve. Prvi susret sa jerejom Nikićem izgledao je kao susret vanzemaljca sa stanovnikom planete zemlja, samo ni sad neznam tko je bio vanzemaljac a tko stanovnik Otočca.

Unatoč zamolbi i pokušajima da nekako dođemo do podataka u svezi obnove crkve Sv. Georgija u Otočcu (izgrađena 1863. godine, iz kojega su vremena ikonostas i ostali crkveni mobilijar), te da odradimo naš novinarski posao profesionalno, iznenadili smo bahatošću, neljubaznošću i nedostatkom kulturnog razgovora sa jerejem Slađanom Nikićom koji je nadležan za Srpsku pravoslavnu crkvu Sv.Georgija i Parohiju u Otočcu.
– „ nemate vi šta pisati ni fotografisati. Što vas to interesira, pišite o nečem drugome. Fotografišite izvana, iznutra ne može zbog relikvija, to se ne može. Vidite da se ne radi, radovi nisu počeli, kad počnu onda fotografišite samo izvana, što tu imate fotografisati i pisati “.
Što reći na ovakvu vrstu razgovora, koju si izgleda mogu dozvoliti umišljeni, samodopadljivi, nervozni i „nedodirljivi “ pravoslavni popovi.

Istini za volju imamo i mi katolici „nervoznog pošatara“ u Otočcu, no s njim nađemo zajednički jezik, jer smo se već priviknuli na njegovu, sada već uobičajenu „nervozu“.

Ni sada mi nije jasno i čudi me zašto su vrata pravoslavne crkve u Otočcu uvijek pod ključem i zašto skele za obnovu već nekoliko godina narušavaju izgled grada Otočca. Stanovnici Otočca s pravom se pitaju zašto radovi stoje, zašto nisu završeni, a otočanima nepoznato lice jereja Nikića, koji je po dužnosti doseljen u grad Otočac da brine i služi pravoslavni puk izgleda da se svodi na samo njemu znane poslove, čuvanje ključeva crkve, samodopadljivost i izlazak „na teren“ kad netko umre. Umjesto da se uklopi u sredinu u kojoj živi, da komunicira sa narodom, ove ili one vjere, jerej Nikić živi svoj „film“, kojeg po svemu sudeći niko neće pogledati jer među stanovnicima Otočca nema zanimanja za premijeru filma nepoznatog autora.

Dražen Prša