Politička kampanja za lokalne izbore u znaku je sve više udaraca „ispod pojasa“. Osim što se na različite načine žele poniziti i omalovažavati politički takmaci, mnogi autori razigrane mašte snažno podcjenjuju medije. Kako uostalom objasniti anonimna pisma ili e-mail poruke u kojima je „taj i taj dokazani lopov i radi protiv svoje stranke“. Ili se javljaju utemeljitelji neke političke platforme koji veličaju svoje „multipraktik kandidate“, zapravo karijeriste koji ni sami sa sigurnošću ne mogu pobrojati u koliko su političkih kombinacija bili istaknuta imena. I danas su.

Osim većine medija koji nemaju moralnih dilema vezanih uz (ne)objavu anonimnih smicalica (a zapravo besmislica), neki će to objaviti samo da bi se nekome dodvorili ili iskazali svoj jal prema suprotnoj političkoj opciji koja im „ne leži“.

Javljaju se i posrnuli analitičari što su godinama bili u vrhu vlasti, ali su odjednom „progledali“ i u svojim opservacijama uporno zaobilaze vlastitu odgovornost. Dok ujedno imaju po nekoliko stanova u Zagrebu, više kuća i ostalih nekretnina na moru, dok im članovi obitelji voze skupocjene i nove modele automobila. Sve jamačno stečeno iz plaća!
Mnoge sitne duše vrlo ograničenih vidika kojima je muljanje postalo način života učinit će sve da bi Yin postao Yang, crno po potrebi treba biti bijelo, dan se okreće u noć… Vješto lobirajući i obećavajući nemoguće uvjereni su u pobjedu, obično se skrivajući iza „velikog brata“ i imena stranke. Koliki su zapravo uteg toj istoj stranci ne znaju ni sami. Jer im se samokritičnost svela na skučeni perimetar i veliko „ja“ na prvome mjestu.

L. O.