Kada bi radili neka predviđanja o potencijalnim pobjednicima na lokalnim izborima, tada vodeći se razumom uistinu ne vidim gdje bi SDP, a poglavito neki „novi klinci“ našli svoje mjesto. Politika koju vode na nacionalnoj razini nesumnjivo će ostaviti traga na lokalnoj. Kada država u tako kratko vrijeme doživi politički i ekonomski krah, bez mogućnosti onog famoznog svjetla na kraju tunela, ne treba biti previše inteligentan i zaključiti kako se posljedice moraju snositi. S ovim bi se složili (samo da smiju ili hoće) i najveći pobornici partije koja je sve samo ne socijalno demokratska. Gledajući (ne)djelovanje ove vlasti, čovjek se ne može otrgnuti dojmu i zapitati se koji li je to trenutak kada će se ono kozaračko kolo s kapicama i crvenim marama u Kumrovcu proširiti na ostatak Lijepe naše. Radi se o ozbiljnoj ugrozi opstojnosti Hrvatske koju je nedavno i jedan kanadski medij nazvao pornografskim komunizmom, aludirajući na postavu vladajućih i Zakon o zdravstvenom odgoju. Danas svjedočimo Platonovoj totalnoj državi koja sve pojedince pretvara u dijelove ili ćelije organizma, a stalež u svoje organe. Mentalnom povratku na neka stara vremena, ali istovremeno i modernom, globalno smišljenom dizajniranom planu rasprodaje nacionalnog blaga. Svjedočimo bezočnom osiromašivanju stanovništva, stvaranju frustriranog čovjeka, zavađenog sa samim sobom i okolinom, emocionalno dezorijentiranog. Namjerno insceniranoj podjeli nacije na lijeve i desne radi prekrivanja njihovih radnji i nesposobnosti da bilo što normalno naprave ili jednostavno odvrate pažnju od nevjerojatne doze nestručnost i nesposobnosti. Stvaranju gospodarskog kaosa kako bi se ispunila obećanja. Nezamislivoj kontroli javnog medija HRT-a, nezamislivim cenzurama, pa se čovjek zapita u kojoj se mi to mi to godini, stoljeću nalazimo. U sustavnom pokušaju uvođenja dvojezičnosti-ćirilice, i to u Vukovaru. U gledanju pasivnosti, zaglušujućoj šutnji s Markovog trga na nošenje srbijanskih zastava i pjevanja četničkih pjesama. Da, na djelu je kako je to rekao Ivan Aralica mentalni komunizam. Najstrašniji su, a mediji o tome šute razmjeri ideološkog, političkog i interesnog kadroviranja, pa tako partijski poslušni kadrovi zasjedaju na visoke državne položaje ili na važna upravna mjesta javnih poduzeća. Demokratičnost zamjenjuje totalitarizam, diktatorski politički sustav,, a takav vid vladavine zasigurno im nije dat voljom glasača. Zapadu čini se i danas više odgovaraju servilni kriptokomunistički kadrovi nego ljudi s integritetom.
Danas je kod nas najzanimljivije pitanje tko su kandidati za župana ličko senjskog te koji to ljudi krase liste. Ako je suditi po potpisima, Milan Kolić može bezbrižno spavati, jer 7401 potpis, kako kaže i sam Kolić, bez prevelikog angažmana nudi mu sigurnu pobjedu. Ako želimo biti imalo iskreni, toliki broj potpisa svi ostali kandidati teško da bi skupili pa da i cjeli mjesec na trgovima i po ulicama kuhaju grah trešnjevac i djele besplatne uspičke.
Svatko tko dođe u Gospić, pa i putnik namjernik, jasno vidi promjene, a poglavito iz vremena kada je potpredsjednik Vlade bio Darko Milinović, koji često naglašava i baca svoju ulogu u drugi plan, tvrdeći da bez jakog tima ljudi u županiji i gradovima i jasnih strategija i programa ni on ne bi mogao pomoći, bez obzira na njegovu nekadašnju poziciju kada je bio među prvih pet političara u Hrvatskoj vladi. Ako bi secirali Milana Kolića, prvo što me udara, što mi zapinje njegovo je domoljubno opredjeljenje, njegov angažman u Domovinskom ratu, ali i podatak da je i jedan od osnivača HDZ-a i na čelu jednog novog Gospića, koji, moramo to priznati, ima itekako vidljivih pomaka u svom približavanju europskim sredinama. Na osnovu toga čovjek bi zaključio da pobjeđuje u prvom krugu.
Kritičari naglašavaju, a mogao je i puno bolje. Politički je kadrovirao, a on nerijetko kaže da je puno ljudi koji su pomogli u razvoju grada i županije, a da nemaju boju političkog dresa. Velika je prednost što ga podržavaju sve udruge proizašle iz Domovinskog rata,što i ne čudi jer je on jedan od njih. Kažu da mu je veliki nedostatak što nije u zadnjih godinu dana pokazivao velike ambicije, a kritičari su govorili da je zbog toga ušao u kolotečinu, no onda slijedi po nekima sjajan potez HDZ-a, koji ga promovira ga u kandidata za župana i na taj način stavlja pred njega nove izazove koji nisu mali, a to mu je, poznavajući ga, novi poticaj za naprijed i za daljnje dokazivanje.
Lista HDZ-a i koalicijskih partnera je, u HDZ-u se kunu u sve na svijetu, dobitnička. Na njoj su, kako je inzistirao Darko Milinović, predsjednici stranaka ali i ljudi kojima je HDZ pokazao da se ne odriče svojih ljudi, koji od SDP-a doživljavaju politički progon. Tu je Milka Rukavina, smjenjena direktorica HZZ, Nikola Šulentić smjenjeni direktor HEP-a, za kojega stručnjaci kažu da je bio jedan od pet najuspješnijih direktora u Hrvatskoj. Jedino što Milinoviću nije bilo po volji je nemogućnost da Dražen Jurković ide na listu budući da ne može biti vijećnik jer je direktor županijskog HZJZ. Milinović drži da je to jedini nedostatak liste.
Što se tiče nositelja liste, budimo iskreni, Milinović je u prednosti u odnosu na druge, a pogotovo što je u njegovom mandatu županija doživjela napredak, jer je u prvoj godini mandata HDZ-ove vlade u LS županiju uloženo oko milijardu kn.
Što reći o drugim kandidatima. SDP sa kandidatom Tomislavom Zrinskim ?! Smiješno, čovjek kojega nitko u županiji pa i ne pozna a kamo li drži etabliranim političarem. Neznanac u županiji, ali i neznanac među članstvom. Pojavi se od godine do godine. Ono što je Zrinskom i Marasu zajedničko je da do sada nisu ništa učinili za županiju osim što su bespogovorno gledali kako se gasi Croatia osiguranje i Carina koju je HDZ doveo u županiju, i to im rak rana koji mnogi neće oprostiti, pogotovo oni koji su „preselili“ u drugu županiju. Neoprostivo je Nikoli Marasu što je nevješto, kao malo političko neiskusno dijete ispolitizirao ličko Veleučilište, što je u javnosti stvorilo negodovanje i revolt. Gledajući sva ta zbivanja, Milinović kao iskusni politički lisac pustio je Marasa da se izblamira te još jednom ga poklopio postavljanjem Branislava Šutića na drugo mjesto na listi. Zrinski je puno mudriji i prepredeniji od Marasa, tako da je odmjereno sastavio listu, dok je gradska lista, po nalogu Marasa sastavljena mahom od bivših HDZ-ovaca. Na vrhu liste je Marijana Musić, za koju kažu da je zbog obećanja da će postati direktorica Zavoda za zapošljavanje okrenula leđa i napustila HDZ, te našla nove drugove u SDP-u. Nema što, vjerodostojnost kakve nema. Nije tajna da i sami članovi SDP-a kažu da im je to podvalio Milinović, a istina je pitaj Boga gdje. U HDZ-u se gromoglasno smiju, jer na listi, njoj u leđa gleda ugledni član SDP-a i predsjednik gospićkog SDP-a Banić, jedini pravi političar kojega SDP momentalno ima. Tu je i dojučerašnji član HDZ-a Krešimir Benković, i što da čovjek kaže ?! Kažu gospićani da ga je HDZ zaposlio, zaposlio mu ženu, ali kad je HDZ izgubio na nacionalnoj razini HDZ mu više nije dobar a ni podoban. Kako je to smiješno, skoro za plakanje, jer kad se spomene da je Benković SDP-ovac, a otac mu HSP-ovac, onda je raspodjela adekvatna i primjerena. Poznavatelji političkih prilika u Gospiću već duže vrijeme govore da je vrijeme da se Milinoviću podigne spomenik za sve ono što je učinio za Gospić ali i županiju, po uzoru na Split, ali umjesto Marjana možda gospićani izaberu Velebit.
Kandidat za župana Ante Franić, osoba je koju osobno cijenim i poštujem, kao čovjeka koji nije iskvaren, i koji je usmjeren isključivo svojem radu. Ipak, njegov upolv u političke vode i njegova kandidatura krajnje je, blago rečeno, nespretna. Ako spomenem da u Gospiću idu sa HSP-om, u Otočcu sa HNS-om, u Novalji sa HDZ-om, a u županiji nisu mogli naći partnera pa idu sa čovjekom, bivšim svećenikom, zaista je krajnje neozbiljno pa i smiješno. Moram tu dodati da je Milinović na parlamentarnim izborima poručio Budiši da će ga pobijediti i poslati u mirovinu, što se i dogodilo, stoga bi zaista i Franiću bilo pametnije da digne ruke od svega jer kao mladom i poštenom čovjeku još mu nije vrijeme za političku mirovinu.
A ostalim kandidatima, ne, njih neću spominjati, to prepuštam mojim kolegama novinarima koji su njihovu pobjedu već odavno izvojevali, ako ničim drugi onda bar dobro plaćenim reketima.
Dražen Prša
