Svako malo netko od naše političke nomenklature „ispali“ poneku glupost.  Samouvjereni i smrtno ozbiljni ministar Željko Jovanović zadnji napad Crkve  na dijelove Zdravstvenog odgoja okarakterizirao je kao krađu Božića. Zacijelo je (vrlo nespretno) želio kardinala Bozanića svrstati uz lopinu Ivu Sanadera koji je prije nekoliko godina zbog financijske situacije u RH dobio status Grincha, zelene spodobe koja je u legendarnom stripu, crtiću i igranom filmu ukrala Božić žiteljima daleke, izmišljene  planete.

  Ministar Jovanović uvijek istupa u javnosti dijeleći packe svakome tko nije na njegovoj liniji. Iako je po struci liječnik i ugledni predavač, uhvatio se resora koji nema previše veze s medicinom. Zdravstveni odgoj svakako je koristan predmet, u tome se svi slažu. Drugo je pitanje trebaju li djeca u 3. ili 4. razredu osnovne škole navlačiti kondome na banane i učiti o  tome kako je njihov izbor hoće li biti homo ili heteroseksualci. I dok jedni homoseksualizam smatraju bolešću, drugi krivom seksualnom orijentacijom, a treći posve normalnom pojavom, ostala mi je u sjećanju jedna emisija na američkoj televiziji. Gost emisije je bio jedan senator koji zagovarao homo-brakove i sve što uz to ide. Na pitanje voditelja da iskreno odgovori bili više volio da njegov sin na večeru dovede dečka ili djevojku, političar se ipak malo zamislio. Drugo je pitanje također išlo „u sridu“:  bili volio imati unuke? Senator  je počeo mucati. Bilo je očito da homoseksualizam zagovara iz populističkih razloga, ali kada se takvo nešto i hipotetski može dogoditi u njegovoj kući, tada vrijede druge regule!

   Nije niti u Crkvi sve sveto i kako valja. To znamo odavno. Pa i svećenici su samo ljudi. Ima tamo i homoseksualizma, nažalost i pedofilije, lopovluka i svega onoga na što nisu imuni obični ljudi. Ministar Jovanović očito ne podnosi Crkvu i u svakom sukobljavanju teza s Kaptolom  vidi napad na sebe, stranku, životnu retoriku…Po njemu Crkva se nema prava miješati u školstvo. Budući je Crkva „out“, a politika „in“, kako onda shvatiti da Hrvatska ima stotinjak političkih stranaka i neovisnih kandidata na svim mogućim izborima. Bukvalno gledajući-svaka budala se  može baviti politikom. Koliko god to ružno zvučalo prisjetimo se pljuvačkih promo-slogana iz zadnje kampanje. Stvari ovako stoje: o svim pitanjima vezanim za jedan narod i državu mogu odlučivati likovi sumnjivog  morala, tanke pameti i rejtinga, ali ne i Crkva.

-Nema Boga, rek’o drug komesar!

  Netrpeljivost SDP-a prema Crkvi (ali i obratno) nije od jučer. Takva „ljubav“ seže od prapočetaka komunizma i Partijske škole u Kumrovcu, dakle iz vremena kada je Crkva prozivana kao „opijum za narod“. Možda bi Jovanovića trebalo poslati u Vatikan, u jednodnevni posjet, da mu netko održi propovijed i uvjeri ga kako osim političara na svijetu postoje i drugi faktori koji imaju pravo kazati što misle o Zdravstvenom odgoju. Npr. roditelji, pa javna rasprava Ah, da!!! Zaboravih da su u Hrvatskoj neki političari uvijek na prvome mjestu i uvijek su u pravu. Neki mogu biti istodobno u nekoliko upravnih vijeća i nadzornih odbora, mogu biti u 5-6 saborskih odbora, biti savjetnici i sl. Poput  Jovanovića Bezgrješnog. S tolikim mjesečnim primanjima takva kasta nam ima pravo upirati prstom u nekoga i  lansirati nezgrapnu i neprimjernu  floskulu o krađi  Božića. 350 tisuća nezaposlenih, 150 tisuća ljudi koji rade bez plaće, umirovljenici što ruju po kontejnerima-svi su oni za Božić željeli imati bogatiju trpezu i kunu u džepu. Ako ništa drugo, a ono zbog tradicije i ljudskog dostojanstva. Budući da Hrvatska nema većih problema osim četvrtog poglavlja Zdravstvenog odgoja, nismo niti svjesni koliko smo sretan narod. Dok Crkva ima Evanđelja po Ivanu, Mateju, Marku i Luki, mi sretni Hrvati imamo politiku -po Jovanoviću! I na koncu nemojte biti u zabludi: Božić su nam ukrali svi koji drukčije misle od Zokija i njegove posade u brodu bez kormilara!

L. O.