-
-

  GOSPIĆ/ZAGREB- Dan kruha i zahvalnost plodovima zemlje obilježavamo  kao prikaz našeg štovanja zemlje i svega onoga što nam daje. Posebno mjesto u tome ima kruh. U kršćanskoj molitvi stoga stoje riječi “kruh naš svagdanji daj nam danas” jer je kruh bio i ostao sinonim potrebe za hranom i zahvalnost Bogu na tome daru.  Sve škole  i vrtići ovih su dana priređivale brojne manifestacije jer na ovaj se način prenose tradicijske vrijednosti i potiče na nove spoznaje i iskustva, da bi ih poučili cijeniti, da bi cijenili  ljude koji teško rade da bi proizveli hranu i kruh. Ujedno se na taj način stvara spoznaja o istini po kojoj   mnogi ljudi. U konačnici se djeci  nameće  osnovni zaključak po kojemu kruh znači život. 

  Učenici i učitelji O.Š. “dr. Jure Turić” već su ovih dana  posjetili nekoliko ustanova u Gospiću, darivali kruh i slastice, izveli kulturno-zabavni program.  Kruna svetkovine kruhu dogodila se u Zagrebu, u Remetama. Onamo je na sve-hrvatski Dan kruha otputovalo 30 učenika i učenica. Predvodila ih je učiteljica Antonija Rosandić, koja u školi void i  školsku folklornu skupinu, “Degenija”   a mali su se Ličani ponovno pokazali u najboljem svjetlu.

-U Remetama pored Zagreba održani su Dani kruha na nacionalnoj razini. Tamo su se predstavile Gimnazija iz  Gospića i naša škola. Djeca iz naše škole nosila su ličke narodne nošnje i mnoštvo delicija: kruh, uštipke, više vrsta kolača, sir škripavac, basu, pršut, kao i mnoštvo voća i povrća. Moram reći da smo u Remerama bili u središtu pozornosti zbog bogatog štanda, nošnji i pjesme. Ovo zadnje bilo je presudno jer su djeca sa sobom “ponijela” dobro raspoloženje. Oko našeg štanda uvijek se okupljalo mnoštvo. Sve što smo donijeli  na Dane kruga, sve se konzumiralo ili podijelilo posjetiteljima. Naš Josip iz 6. razreda prihvatio se harmonike tako da smo na ovoj priredbi ostavili najbolje utiske, rekla nam je učiteljica Antonija Rosandić. Svi su učenici i učenice dali svoj obol ovoj priči. Za ovu smo prigodu razgovarali s nemkima od njih.

   Naomi Ojurović Čačić:” Idem u 7. a razred i članica sam folklorne skupine “Degenija”. Mislim da smo u Zagrebu bili odlični jer smo predstavljali ličku tradiciju, nošnje pjesme, hranu… Na našem štandu su s nama pjevali mnogi posjetitelji. Najvažnije je što poštujemo i njegujemo svoju kulturu, s njom se ponosimo i da to nikada ne zaboravimo.”

   Mate Uzelac također ide u 7.a i nastupa u “Degeniji”: “Meni je bilo super od samog početka jer smo Josip i ja skoro stalno pjevali. Kad smo došli u Zagreb prilazili sun nam mnogi ljudi da bi pjevali s nama. Bili smo u ličkim nošnjama, a ljudi su govorili da smo ponos naše tradicije. Na kraju je najbolje bilo kad nas je učiteljica počastila pršutom, kolačima i sokovima”.

   Vesna Bićanić je također iz 7.a (ah, taj jaki 7.a!!!) i nastupa u “Degeniji”: “Meni se najviše dopalo to što smo se družili i pjevali s ostalim folklornim skupinama, posebn sa zagrebačkom. Njihovi su tamburaši dobro svirali, a mi smo pjevali    i plesali. Svi su tamo bil veseli, ali mislim da smo mi ipal bili najbolji u Remetama.”

    Josip Žarković (6.a) je na izlet ponio harmoniku:”Meni je bilo dobro čim smo krenuli iz Gospića. Skoro cijeli put mi smo pjevali. Svirao sam “Pjevaj mi sokole”, “Preko Kapele”, “Liko moja tamburice stara”, “Bećarac”, “Vilo Velebita” i mnoge druge pjesme. Na Danima kruha u Remetama na našem se štandu sviralo se i pjevalo cijelo vrijeme. Bili smo najveselili.”

      S nama su  u pripremi ovog tteksta bile i  Ana Raosandić i  Ela Pavelić koje nisu govorile u mikrofon, ali su s vršnjacima dijelile radost zbog vrlo zapaženog nastupa mladih Ličana i Ličanki u metropoli.  Za konac ove priče o Danu kruha valja istaknuti da kruh kao hranu ljudi nisu posvećivali samo sebi, nego i bogovima. Mnogi oblici pekarskih proizvoda vezani su baš za  ta religijska vjerovanja. Tako je i prvotni okrugli oblik kruha koji se održao stoljećima, ali i roščić (kifla), bio posvećen božici Mjeseca. Pletenica, umjesto one od ženske kose, žrtvovala se bogovima. Hljepčiće u obliku životinja još uvijek je raširen običaj za Uskrs u nekim  kulturama,a  siromašni su ih žrtvovali bogovima umjesto pravih životinja. Sve je vjerojatno počelo prije 5-6 tisuća godina  u Egiptu. Povijest kruha vrlo je duga i počinje mnogo prije nego što su Biblija i Očenaš istaknuli “kruh naš svagdanji””. Zapravo povijest kruha i povijest čovječanstva koračaju i “drže” se skupa.

M. S.