U tjednima Adventa i u vrijeme Božića uvijek nastojimo oprostiti jedni drugima, darivati članove obitelji, ali i potrebite koje niti ne poznajemo. Ovaj kršćanski običaj njeguje se stoljećima, njega su nam prenijeli naši stari, njega bi trebalo učiti mlađe naraštaje. Kako to obično biva dobri će činiti dobro, a oni manje dobri upravo suprotno.
Prije četiri godine Gospić je obilazila skupina nepoznatih mladića. Dijelili su loše foto-kopije katoličkog kalendara i građanima plasirali priču kako sakupljaju novac za Gospićko sjemenište. Rekoše tada kako je «riječ o vrlo važnom projektu koji će Gospiću dati još veći značaj u vjerskom smislu». Bilo je vrijeme Božića i većina je građana rado davala novčane priloge. Stvar je pukla kada su dvojica takvih » humanista» dva puta pokucala na istu adresu. Domaćin je već dao novac, ali se nakon toga raspitivao gdje bi se to trebalo graditi sjemenište. Doznao je da ne postoji niti naznaka takvog projekta pa je mladiće upitao zbog čega se lažno predstavljaju i kuda odlazi prikupljeni novac!?!
– Ma kakvo sjemenište, novac ide nama. Moramo i mi od nečega živjeti, lakonski su odgovorili «humanitarci» i potom pobjegli. Kasnije se doznalo da su stigli iz Pule.
Tako nas svake godine u vrijeme Božića «zapljusnu» brojni likovi koji uvijek počinju nekakvu humanitarnu priču. A takvih priča ima na stotine. Kao ilustraciju počesto pokazuju već izlizani novinski članak o bolesnoj djeci, branitelju-invalidu, spaljenom domu, bolesti ili nekakvoj drugoj nedaći. Takvi slučajevi uistinu postoje, ali vaš od srca darovani novčani prilog neće završiti tamo gdje mislite. Završit će u džepovima ljudi koji će beskrupulozno koristiti tuđu nesreću. Ako želite nekome pomoći svojim novčanim prilogom ili nekim darom za to postoji Caritas, Crveni križ i brojne registrirane humanitarne udruge s jasno istaknutim žiro-računom i drugim podacima. Ekipe što revno obilaze vrata stanova i kuća najčešće su tek obični prevaranti, ali ih ne treba podcijeniti jer će nam u času «složiti spiku» na koju dobrodušni i lakovjerni ljudi padaju iz prve!
S. Krieger
