Većina jedinica lokalne samouprave u RH su u ovo korona-vrijeme odlučile ne naplaćivati poduzetnicima najam lokala i prostora čiji su vlasnici. Ovaj korak je prije svega pošten i logičan jer ako zbog novonastale situacije ne možete raditi, od čega i zbog čega ćete plaćati najam. Druga je priča spomenička renta čije su plaćanje mnoge jedinice samo prolongirale.
Po definiciji spomenička renta predstavlja obvezu fizičkih i pravnih osoba radi prikupljanja sredstava potrebnih za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara odnosno za ostvarivanje nacionalnog programa zaštite kulturnih dobara, a čiju visinu propisuju svojim odlukama gradovi i općine u Republici Hrvatskoj.
Donošenjem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uveden je dvostruki sistem određivanja spomeničke rente (tzv. direktna i indirektna spomenička renta). Direktnu spomeničku rentu plaćaju fizičke i pravne osobe koju su obveznici plaćanja poreza na dohodak ili poreza na dobit, a obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru pojedinačno zaštićenom ili na području kulturno-povijesne cjeline. Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje rješenjem Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Kulturno-povijesnom cjelinom smatra se naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Nepokretno kulturno dobro može biti: grad, selo, naselje ili njegov dio, te građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem.
Indirektnu spomeničku rentu dužne su plaćati fizičke i pravne osobe u slučaju da obavljaju djelatnosti za koje je takva obveza propisana, i to bez obzira na područje, odnosno prostor u kojem se ta djelatnost obavlja. To su trgovine na veliko duhanskim proizvodima, trgovine na veliko parfemima i kozmetikom, zatim trgovine na malo duhanskim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama, Telekomunikacije (osim održavanja komunikacijske mreže i prijenosa radijskog i televizijskog programa), novčarsko posredovanje, Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga, djelatnosti kockanja i klađenja.
Spomenička renta plaća se po stopi od 0,05 %. Osnovica je ukupni prihod ostvaren obavljanjem navedenih djelatnosti. Uz ovo ide i smisao ovoga teksta: ukoliko u ovo vrijeme COVID-19 netko ne radi po Odluci Stožera civilne zaštite kako bi se spriječilo širenje epidemije, kakog smisla ima od brojnih podztetnika i tvrtki uopće tražiti spomeničku rentu kada im je poslovanje „čista nula“?!? I onda se netko spasonosno sjetio prolongirati plaćanje, a nikako ukidanje te iste spomeničke rente. U vrijeme kada mnogi poduzetnici niti nemaju prihoda. Sliči li vam sve ovo kao „porez na brkove“???
L.O.
