Vojno-redarstvena operacija “Oluja” počela je 4. kolovoza 1995. u ranojutarnjim satima. Iako se službeno kao Dan pobjede uzima 5. kolovoza, jako je važno ono što se na terenu događalo i u danima nakon, poglavito povijesni susret 6. kolovoza na Korani.
Nakon gotovo četiri godine okupacije, u kolovozu 1995. oslobođena su brojna mjesta u Lici, Dalmaciji, Banovini i Kordunu. Sve ovo bilo je uvod u oslobodilačke akcije u susjednoj BiH.
6. kolovoza 1995., oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja.
Operacija Oluja omogućila je prekid trogodišnje opsade Bihaća, kojemu je prijetio scenarij koji se dogodio u Srebrenici. U sukobima u Bihaću sudjelovala je Armija Republike Bosne i Hercegovine na jednoj strani i srpske snage na drugoj strani, koje su stavile to područje pod dvostruku opsadu – od vojske srpske Krajine (SVK) (na teritoriju Hrvatske pod kontrolom srpskih snaga) na sjeverozapadu do vojske Republike Srpske (na teritoriju Bosne pod kontrolom srpskih snaga) na jugoistoku – kao i pobunjenih bošnjačkih snaga koje su stale na stranu vojske Republike Srpske (VRS) u Autonomnoj pokrajini zapadnoj Bosni na sjeveru od 1993. godine. Opsada Bihaća je trajala tri godine, od ljeta 1992. do 4.–5. kolovoza 1995., kada ju je prekinula vojna akcija Operacija Oluja u kojoj je Hrvatska vojska vratila područja RSK-a Hrvatskoj na sjeverozapadu.
Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske predvođene generalom bojnikom Marijanom Marekovićem i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine predvođene generalom Atifom Dudakovićem.
Taj susret zabilježen je u poznatoj snimci.
General Dudaković tom je prilikom rekao: “Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”.
